Tagovi

Politics can be a good thing

Čitam tekstove na ovoj stranici vec duže vrijeme. Inicijativu, svakako, pozdravljam. Neki dan, po tko zna koji put, otvorih stranicu i zagledah se u naslov. Politika.
POLITIKA!
Pitam vas, postoji li omraženija a u isto vrijeme i više potrošena riječ u Hrvata? Usudjujem se reći – ne.

Krenuh od vlastitog doma i djece u susjednoj sobi.
- Hej young men, može pitanje?
- A-ha.
- Što mislite o politici?

Pitate li djecu valja li politika, da li je čemu sve to , prvo će vam reći – ne valja. A ja se s tim ne bih složila i moram priznati, obzirom na moj optimizam, odgovori su me natjerali na razmišljanje. Znamo otkud djeci takav stav. No ipak, testirala sam i "svijet odraslih". Svako spominjanje politike u vrlo kratkom vremenu rezultiralo je poplavom riječi kao što su zlo, kriminal, korupcija, laž, nerad, mutikaše, pretakanje iz šupljeg u prazno, ratovi, afere, HDZ, SDP, prevara, neznanje, neobrazovanje ... i na kraju, ako mene pitate, najgori mogući odgovor - ma boli me.

Stvarno, čemu to mi učimo djecu? Po kojem obrascu? A želimo im dobro, zar ne?

Primjerice, učimo ih o novcu( nekako me tema asocira na pitanje o novcu); koliko je dobar, potreban, kako bi bilo da ga nema, voljeti ga, mrziti... Smatram, jedini način zdravog odnosa spram novca jest poštivati ga. Stoga želimo da naša djeca novac doživljavaju kao posljedicu svog budućeg rada a ne kao loto ili bakin dar. Ne želimo da postanu robovi novca.

Dalje, trudimo se naučiti ih odgovornosti i razmišljanju svojom glavom. Želimo ih naučiti kako sve na kraju ovisi o njima. Npr, budu li sutra proizvodjači nečega, da ih ne demotiviraju priče o uvozu te strahu od istog o kojima mi svakodnevno “brijemo” u toj mjeri da smo na izvoz gotovo zaboravili.

Uglavnom, svi želimo da ta djeca žive u zdravoj okolini na koju će, baš kao i danas, politika imati i te kakav utjecaj. Kakvog predznaka će utjecaj biti, ovisi o njima. I nama.
Hoće li shvatiti svoju obvezu u političkim zbivanjima, obvezu biranja te odgovornost za odabir i neodabir , ovisi o nama. Naučimo djecu da ne budu apolitični; da dan otvorenih birališta bezbrižno prespavaju. Sigurno ne želimo da im život odredjuju spavalice, nemotivirani i nezainteresirani ljudi kao što se to danas, s odazovima od cca 50%, dešava nama*. Ne, ne bi voljeli da naša djeca sutra postavlja neka od pitanja iz Manifesta ovih stranica : «Zašto toleriramo te političke karikature koji popunjavaju izborne liste? Kako smo dozvolili da nam gomila mediokriteta preotme državu ispred nosa?»

Ukratko, bili bi sretni da naša djeca žive život za nešto, ne protiv nečega. Pitanje jest, možemo li ih naučiti nešto što ne znamo, nešto čega ni sami u velikoj mjeri nismo svjesni?

Dakle, neovisni, simpatizeri, članovi bilo koje stranke, sasvim je nevažno.. sve budite, samo ne apolitični i negativno nabijeni spram politike jer sve dok je tome tako, sve dok se naš kolektivni (=zbir individualnih) odnos spram politike ne promjeni, značajnjih pomaka glede političkog napretka kao preduvjeta za ine uspjehe u našim životima, biti neće.
Znam, neki će reći - kasno je za nas. Možda. Uostalom, sve da smo mi i zakasnili (u što ne vjerujem), neka politika bude dobra stvar barem generacijama što dolaze. Naučimo ih i učimo od njih. Zajedno.
Naučimo svi danas da je, kako god se poigrali definicijom politike na wikipedia.org,
“Politics is the process by which groups make decisions.“, zaključak isti: politika, to sam ja, politika - to smo mi; politika – to će sutra biti i naši namjladji.

* Imam osjećaj da većini naših političara bas takva situacija odgovara. Masovna apolitičnost. A i što je za nas, birače, probavljanje još jedne afere više? Ništa. Ionako časkom padaju u zaborav i sve se svodi na ping-pong. Pogotovo u predizborno vrijeme. Loptica lijevo, loptica desno, loptica lijevo, loptica desno...loptica - pada. Brzo uzimamo novu a staroj se izgubi svaki trag. Pače, ne znamo im broja. No sad je tu pollitika.com. Spremna na brojanje palih loptica. Nadam se, i prepoznatih, učinkovitih poteza te dobrih igrača.

Najkomentiraniji članci