pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Meni izgleda da je ovaj dio diskusije na temu političke odgovornosti o Zagrebu u središtu zbilje oko toga, a o odnosu biračkog tijela, stranaka i embrionalnog građanskog društva još sigurnije. Situacija zagreba oko toga je sigurno zbrkanija i kontradiktornija od hrvatskog prosjeka, ali baš zbog toga a i zbog većeg udjela Zagreba refleksno prije ispitujem sam sebe a zatim i druge, jer bolji odgovori oko toga igraju veću ulogu.

U Zagrebu je 1990.g. pobjedio HDZ i konstituirao vlast. Odmah isti dan je došlo do nezvanične, javno dobro praćene i raspravljene, nedemokratske smjene vlasti, koja je dana 4. listi, članovima SKH na listi KNS, na čelu Matulović Dropulić i Vedriš, u pozadini razni (2. i 3. lista SDP i HSLS). To nikoga ne zanima i svima je normalno.

HDZ je izbornim inženjeringom i kupovinama nekako, ali jedva, uspio potvrditi takvu vlast na prvim izborima ali već na drugim ni tim nije uspio. Vlast koju je izborima dobila velika većina na čelu s HSLS-om je spriječena dugo i sustavno (tzv. zagrebačka kriza) odbijanjem formalne potvrde zaredom 4 kandidata HSLS-a za gradonačelnika, destrukcijom od strane djela oporbe (Đapić HSP, Tomac SDP, dio HNS-a) te povjesnim prevratom u HSS-u (Tomčić) s kupovinom 2 vjećnika.

Takva vlast je pala kad su 2 akademika iz redova HDZ-a (Ranko Marinković i Miroslav Šutej) dali ostavke. Potom je izbore dobila raznovrsna koalicija, potom koalicija SDP i HNS negdje u omjeru 60 naspram 40 % te potom SDP. U tim procesima je HSS najprije u Zagrebu sveden na primjerenu mjeru, 0 ili malo iznad, pod staalnim pritiskom i smanjenjem HDZ (ili preciznije uzurpatori, smjesa koja je nelegitimno smjenila HDZ iz 1990.g., sastavljena od raznog, uključujući članove kasnijeg HNS-a), na dnu zadržavan lažni HSP a svi ostali su mjenjani i obilato dobili šansu. I po logikama razvijenijih demokracija je to na razini od strane biračkog tijela, a u našim uvjetima gotovo da nije moglo biti bolje, pogotovo ako uzmemo u obzir da "napredne" snage to ne percipiraju niti na minimalnoj razini.

Da je u takvoj situaciji logičan pritisak na smanjenje glasova SDP-a je vjerojatno nedvojbeno. HNS je u slabim šansama, netom nakon pravog fjaska po javnoj (zgražanje) i biračkoj (desetkovani glasovi). HDZ u Zagrebu nikad nije dobio šansu, a smjesa pod nazivom HDZ je logično rezana na najmanju mjeru, koliko je god to bilo moguće, što je u relacijama Hrvatske bilo natprosječno, pa je Zagreb kičma discipliniranja HDZ-a, ali i svih drugih. Sada je logično da HDZ-u, ako pokažu išta, malo porastu glasovi, jer su dugo na dnu. U ovom povodu hapšenja i slično, kakvi su, na razini Zagreba stoje bolje. Tomislav Jelić iz Pašalićeve grupice je sam više obavio u borbi protiv grabeži nego sve stranke zajedno, Ferenčak mu je bio jedan od uspjeha. Zar nije logično da se oni bar malo vrate, pogotovu kad o Pašaliću stižu glasovi da se u gradnji i poslovanju ponaša urednije od bilo koje javno poznate grupacije i pojedinca, pogotovu od ovih s politikom. Za bolju informaciju, stvari sa biznisom gradnji su veliki dio i ušle u politički fokus, a relacije poslovanja su da su na vrhu neuglednosti Čačićevi i slični poslovi, da su potom tu amorfne HDZ a i sa Bandićem povezane grupacije, da je masa toga bolje od toga a da je Pašalićeva gradnja među boljim primjerima.

Ad embrionalnog građanskog društva je retardilo, na plećima Duška Ljuštine je još gori teret nego prije 25 godina, što je poznajući duh glavnine čudno da je i tako, da nije i gore, obzirom da se tu odvijaju procesi još gori nego u politici.

Iz toga se da zaključivati da je biračko tijelo najkvalitetniji dio zagrebačke scene, da su, kao i uvijek, bitne neke treće inicijative i razina igre, a da od stranaka i duhovnog mainstreama nema šta bitno očekivati, pa da je dobro što ih birači mjenjaju i slično (ne smiješ im pustiti dugo). Bilo bi dobro da je na razne načine drukčije, ali treba paziti da je gore za čas moguće. Najslavnije razočarenje je, po sudu birača, HNS načelu s Vesnom Pusić, ne po slučajnom dojmu nego po svakom mogućem segmentu. Npr. Vesna nije uspjela sročiti niti jednu primjerenu izjavu niti oko jednog bitnog pitanja kad su bile gužve, a najmanje dvije trećine istupa su bili uvredljivi po mentalni sklop prosječnih a dobar dio njih skandalozno dosljedni. Prosječno upućeni ljudi rezoniraju ovako - u redu, to su lopine i sastavu s njima poznati profesionalci, ali takvi paze bar da kažu dobar dan, kako si, ne tupe ti mozak kako su jako pametni itd. HNS je slično, ali pomak u smislu da uspjevaju mobilizirati poznate doslovno sa smetlišta, da se također poznato vodstvo pravi jako pametno i kad nema pojma, i u društvu znalaca, da prelaze crte kako jurišaju na lovu i slično, te da su preagresivni, pa i (specifično) spolno, atakiraju na mozak, bezobrazni, nezajažljivi i sve tako. Čak i na razini kulture, gdje je HNS stajao najbolje (Andrea Zlatar i Vaki), Zagreb-filmom, biznisom i drugim su uspjeli uprskati tako da je najopskurniji i najnesimpatičniji djelatnik u kulturi, Ljuština, glavnini melem bar od iscrpljućeg kaosa, s njim se nekako ipak živi do bolje prilike (stare formule). HNS nema šanse za bitnu izmjenu, jer to i nije stranka, nego organiziranje nečeg za Vesnine i Čačićeve projekcije i uspjehe (pa i Zdravko Mamić, njihov partner, demonstrira svijest o još nečem izvan sebe).

Nije mi stalo do ovako dugih komentara, ali zbilja nije red da se nova i nova omladina i dalje napaja dezinformacijama i davežima, koje onda kao rješavaju oni koji ih i proizvode.

Bandić je simbol pojave koja je, u skladu s prethodnim, tako kaotična da je najbolja obrada sve šta tko zamisli, i sve takvo jeste.

Slažem se da je vrijeme da se nešto poduzme. Politička odgovornost oporbe u ovom trenutku je da ne odustane od traženja da se istraga provede do kraja, da se sve "zainteresirane" strane maknu s pozicija s kojin bi mogli utjecati ili ometati istragu. U ovom trenutku, ova vlada nema moje povjerenje. Prate ih afere od osnutka, ali ovo što se događa formalno zadnjih dana je prešlo svaku granicu normalnog. Brodosplit, cesta Zadar-Gaženica, Kalmetin šofer, HFP, i na kraju dogovoranja oko incidenata u Savudrijskoj vali, da ne kažem Piranskom zaljevu. Neda mi se prisjećati onih ranijih, ali ovo je za mene previše. Ne želim da ovi ljudi vode moju zemlju, predstavljaju mene i troše i moje novce. Od Predsjednika i oporbe zahtjevam, kao mali birač i porezni obvenik, da učine sve da ova farsa prestane. Ne želim prejudicirati da li je koji ministar i kako kriv, želim samo da se maknu u stranu da se to može i utvrditi.