Tagovi

Politička ekonomija Hrvatske (1)

Začarani krug hrvatske inacice kapitalizma polako ali sigurno izbija na površinu, sa svim svojim neprihvatljivim (ne)mogućnostima izlaza. Njegova genealogija u jednom je djelu kritizirana već dugi niz godina, kao promašenost ekonomske politike svih dosadašnjih vlada. No mislim da je taj vid kritike u određenom smislu neadekvatan i dokazano neefektivan, jer nije spreman kritiku dovesti do krajnjih konzekvenci, a one se tiču neprihvatljivosti samih strukturnih, političkih i ideoloških uvjeta na kojima se zasniva neoliberalni koncept kapitalizma. Bez dovođenja kritike do krajnjih konzekvenci držim da će biti nemoguće otvoriti onu univerzalnu perspektivu iz koje jedino mogu proizaći rješenja koja apeliraju na zdravi politički legitimitet i racionalnu društvenu koheziju.
Jedan od pravaca dovođenja kritike do krajnjih konzekvenci jest promišljanje problema hipertorofiranog javnog sektora (administracije) u svjetlu akutnog problema deficita državnog buđeta.
Već dugi niz godina brojni kritičari upozoravaju na glavni simptom bolesti hrvatske ekonomije – rast vanjskog duga. U tom vanjskom dugu značajan udio zauzima dug države, po osnovi do sada akumuliranih deficita državnog buđeta (radi jednostavnosti neću ulazit u pitanja bilance, konsolidirane države itd). Već i vrapci na grani znaju da je tom vanjskom dugu glavni uzrok činjenica da hrvatski građani više kupuju i troše nego što proizvode i prodaju. Drugim rijecima, glavni problem leži u činjenici da više roba i usluga uvozimo nego što ih izvozimo, i tako već godinama. Toj činjenici prilagodila se, i samim time ju uzrokuje, osnovna struktura hrvatske ekonomije. Nju odlikuje dominacija trgovačkog i financijsko-uslužnog sektora, i sve manji značaj proizvodnog sektora (i usluga s visokom dodanom vrijednošću). U vrlo uskoj korelaciji s dominacijom neproizvodne strukture hrvatske ekonomije stoji golemo i neracionalno povečanje javne adminstracije, dok u pozadini svih tih negativnih procesa držim da stoji ono što bih nazvao „sindrom oportunističkog pristupa“.
Naime, nakon dolaska na vlast koalicije 2000-te, Hrvatska se maksimalno otvorila međunarnoj razmjeni (čitaj uvozu i kreditima), što za vrijeme Tuđmana nije bilo moguće. Građani su konačno dobili priliku okusiti toliko željeni konzumerizam, a navedenom konzumerizmu vrlo brzo se prilagodila struktura hrvatske ekonomije. Vrhunac hrvatskog poduzetničkog duha bilo je otvaranje trgovačkih društava za uvoz i prodaju robe i usluga, dok je međunarodni kapital preuzeo one najprofitabilnije grane, gdje mu se nudio največi omjer dobiveno/uloženo – bankarski sustav i telekomunikacije. Strukturiranje hrvatske ekonomije kao uvozničke omogucio je međunarodni kapital kreditiranjem rasplamsalog konzumerizma građana i država koja je prema navedenom konzumerizmu strukturirala ekonomsku politiku i vlastiti porezni sustav kao potrošni.
Naličje konzumerizma i njemu prilagođene strukture hrvatske ekonomije bila je poražavajuća činjenica da su potražnju na tržištu rada sve više određivali sektori s malom ili nikakvom dodanom vrijednoscu, i sukladno tome s nisko zahtjevanom kvalifikacijom i visokim stupnjem zamjenjvivosti radne snage. Drugim riječima, sve dominantnija postajala je potražnja za neatraktivnim, slabo plačenim i nesigurnim radnim mjestima. Takav ekonomski okvir pogodovao je razvoju oportunistickog pristupa i rekao bih mentaliteta, u kojem je nastala komplementarnost između interesa građana za sigurnim zaposlenjem u javnom sektoru i izbornog interesa politicara da im to omoguce.
I tako je nastala hipertrofirana i neracionalna javna uprava koja se sada pokazuje kao jedan od glavnih problema i simptoma bolesti hrvatske ekonomije. No valja uočiti kako ona ukazuje na puno dublje uzroke i ukoliko njih ne shvatimo na pravi način, postoji velika opasnost da prihvatimo jednostavna ali i krajnje jednostrana i pogubna rješenja.
Ono što danas svi na glas govore jest da imamo pre veliki broj činovnika, pre veliki broj općina itd. A odmah zatim odrjesito predlazu njihovo otpuštanje ili njihovo ukidanje. Opravdanje za tako radikalna rješenja pronalazi se u antagonizmu između privatnog sektora ili građana-poreznih obveznika i „parazita na državnim jaslama“. Jer zašto bi mi obični građani morali financirati njihova sigurna radna mjesta a sami smo izloženi nemilostima i nesigurnostima tržita rada?! Ili kako ćemo biti konkurentni poduzetnici uz tolika davanja državi?!
U tim pitanjima koja su danas postala opća mjesta za opravdanje radikalnih rješenja, krije se čitav niz ideoloških zabluda i mitova koja čine matricu neoliberalnog koncepta. S jedne strane stoji naivna vjera u mogućnosti, racionalnost i pravednost tržišta, a s druge strane drski i bescutni egoizam. Osnovna matrica neoliberalnog koncepta podrazumjeva da će neregulirano tržište u spoju s privatnim vlasništvom i poduzetništvom po sebi imanentnoj logici osigurati maksimalni agregat blagostanja za najveći broj ljudi. Država u tom smislu treba imati tek zadacu osiguravanja sigurnosti, poštivanja zakona i ugovora (tzv. noćbdijska država). Primordijalni neoliberalni mit jest onaj po kojem osim minimalnog broja zaposlenih u noćbdijskoj državi, svi ostali svoju sudbinu sretno i slobodno kreiraju na tržištu. Drugim riječima, jedino o njihovim sposobnostima i poduzetničkom duhu treba ovisiti da li će naći zaposlenje, osigurati sebi dostatne prihode, ili će pak ostati nezaposleni i skapavati od gladi. I tu ultimativnu verziju socijalnog darvinizma, neoliberalizam promovira kao ideal pravednosti.
U pozadini pritisaka da tržište postane jedini regulator ekonomskih odnosa kao temeljnih društvenih odnosa krije se nastojanje za ukidanjem političkog odnosno ukidanjem prostora javnog odlučivanja o zajedničkoj sudbini. Naime, kada tržište postane dominantni regulator društvenih odnosa tada se gubi mogućnost zajedničkog preispitivanja i mijenjajnja navedenih odnosa (moći) jer za njih više ne biva odgovoran nikakav politički subjekt već impersonalni i objektivni mehanizam kojeg fetiš tržišta označava. Tržište se na taj način promiče u metafizičku kategoriju, u božanstvo čijim smo hirovima prepušteni i sve što nam preostaje jest da ih racionaliziramo kao poštene i zaslužene.
Umjesto takvog načina rezoniranja koje je navođeno neoliberalnim ideološkim okvirom, problemu hipertrofirane javne uprave trebalo bi pristupiti iz drugačijeg kuta. Naime, treba postaviti pitanje zašto bi velika večina građana kod nas uvijek radije izabrala zaposlenje u javnom sektoru nego u privatnom?! Kako obrazložiti to njihovo nastojanje, ako tržište i privatni sektor po neoliberalnoj ideologiji puno adekvatnije valoriziraju njihove kompetencije i poduzetnički duh, njihovu motivaciju da se nesputano realiziraju?! Mislim da je ipak više nego očigledno kako večina ljudi više preferira sigurnost zaposlenja nego neizvjesnosti tržišta (te jasnu političku odgovornost nad anonimnosću tržišta) , da večina ljudi ne vidi smisao života u poduzetništvu, da u mehanizmu privatnog tržišta rada i onome što ono nudi ne vide prostor za realizaciju svojih mogućnosti već uglavnom čisto podjarmljivanje i eksploataciju.
Okolnosti buđetskog deficita i razmatranje mogućih mjera za njegovo pokrivanje stavile su u prvi plan antagonizam javnog i privatnog sektora. Problem proizlazi iz činjenice što se isti definira kroz neoliberalnu prizmu. A kroz nju javni sektor po defaultu jest neproduktivan a država loš gospodarstvenik, dok privatni sektor jedini stvara dodanu vrijednost. U okviru takvog načina razmišljanja ne postoji prostor za razrješenje navedenog antagonizma, već se on još više potencira i razdire društveno tijelo. Jer svjedoci smo da privatni sektor nikako ne mora stvarati dodanu vrijednost, što najbolje dokazuje uvozna struktura hrvatske ekonomije koju pretežito čini privatna trgovina i financijske usluge. Prepuštanje sudbine ljudi tržištu znači ukidanje zajedničke (političke) odgovornosti za stvaranje društvenih uvjeta ekonomskog blagostanja (rasta i razvoja), ukidanje odgovornosti jednih za druge i svjesti da nam je sudbina kao društvenih bića suodređena i da zahtjeva solidarnost i (su)djelovanje.
Privatni sektor podrazumijeva da nikakva solidarnost i participacija nije obvezatna, pogotovo ukoliko nije u funkciji stvaranja profita privatnom vlasniku. A profit nikako ne podrazumijeva kreativno stvaranje dodatne vrijednosti i njegovu pravednu raspodjelu, već prije svega voluntarizam i autonomnu poziciju moći vlasnika koji konzumira svoje pravo na slobodno raspolaganje svojim vlasništvom.
U svjetlu toga potrebno je ponovno redefinirati stanovita shvacanja i pojmove glede temeljnih drustvenih odnosa kao odnosa vlasnistva , kako bi smo mogli skicirati put za izlaz iz postojeceg zacaranog kruga, koji razmatran kroz neoliberalnu prizmu jedino sto predlaze jest rat sviju protiv svih i radikalno dokidanje bilo kakve socijalne solidarnosti.
Promišljanje odnosa vlasništva neminovno zahtjeva preispitivanje političke dimenzije i njezinih uvjeta. No o tome više u sljedećem dnevniku..

Komentari

Pročitao sam ovaj članak

Pročitao sam ovaj članak posebice izazvan naslovom.
No, u članku ne govoriš o političkoj ekonomiji. Zar je neoliberalizam istoznačnica političke ekonomije?

Nadalje, u kvalitetno oblikovano tekstu, predočen je vrlo veliki broj tvrdnja koje nisu točne. Želio bih ostati samo na ovoj konstataciji, jer obrazloženje ove konstatacije zahtijevalo bi zaseban podosta opširan tekst, i vrlo ozbiljnu polemiku koju ne želim ovdje razvijati.

Ovo pišem zato što je članak kvalitetno oblikovan, a što znači da danas predstavlja "sukus recentne hrvatske ekonomske misli". No, držim da to nije tako kako izgleda.

Tko je glasao

Na dobrom si putu dolaženja

Na dobrom si putu dolaženja do rješenja trenutne problematične situacije u društvu, ali se nikako ne mogu trpati u isti koš poduzetnici koji su startali sa pokretanjem gospodarskih potencijala, neovisno kako veliki bili, i to iskljuičivo ulažući svoj kapital i sredstva dobivena kreditom banaka koja sredstva su kvalitetno uložili i sada sasvim uredno plaćaju dospjele obveze. Takvima ja skidam kapu i odajem dužno štovanje jer oni su istinski graditelji prosperitetne RH.
S druge strane su poduzetnici nazovi gospodarstvenici(rak rana gospodarstva i prosperitetne RH), protagonisti 200 bogatih obitelji u Lijepoj našoj, koji su potencijale "kupili" za jednu kunu, dobili hipotekarne kredite na račun vrijednosti zemljišta na kojima su potencijali sagrađeni, uz datu garanciju države.
U svojim bolesnim umovima su počeli graditi svoju paralelnu stvarnost u kojoj su oni gospodari situacije i mogu do mile volje raspolagati sa sredstvima bez nekog jasnog gospodarskog plana i programa.
Tako su se počele graditi vile, kupovati skupe jahte i mnogobrojne limuzine.
Život se je za njih počeo razvijati kao u nekoj fantaziji.
Novac koji su trebali uložiti u revitalizaciju industrijskih potencijala "požderali" su njihovi neopravdani snobovski prohtjevi.
Dobili smo jedinstveni hrvatski proizvod-neoburžuje(hrvatske tajkune)
Tako se je počeo razvijati konzumerizam u bolesnim umovima svih onih koji su trebali ulagati u gospodarstvo, a ne sljediti trendove gospodarstvenika u svijetu tržišne ekonomije, koji su izgradili svoja poslovna carstva na odricanjima i stvaranjima vrijednosti nekoliko generacija u prošlom stoljeću, pa sve do danas.
Mislite li da će ikada takvi poduzetni i sposobni ljudi prihvatiti u svoj klub ove naše neoburžuje? Možda toliko dugo dok ne saznaju njihovo pravo porijeklo, kao i porijeklo njihovog "prljavog" kapitala.

Tko je glasao

Kapitalizam svoj mit o

Kapitalizam svoj mit o vlastitoj pravednosti gradi upravo na imaginariju koji je poznat kao "američki san", gdje pojedinci-poduzetnici počinju od ničega i samo zahvaljujući svojem trudu i sposobnostima u kapitalizmu uspjevaju postici uspijeh i bogatstvo. To je pravednicki smisao protestantskog duha i etike i on je u idealnom smislu prihvatljiv. No u realnosti, logika kapitaliisticke reprodukcije ima malo veze i malo prostora i prilike daje da se taj mit ozbilji kao pravilo. Cak i u Americi, gdje je recimo jedan Bill Gates uvijek navodjen kao primjer ostvarenog americkog sna, prikazuje se samo jedna strana medalje. Da, on je poceo od nicega, imao je genijalnu ideju i primjenivsi je postao je ubrzo bogat i lider IT-a. No da bi u kapitalizmu ostao uspjesan moras pobjeđivati i uništavati kokurenciju, težiti monopolu, a to malo toga ima s idejom pravednosti. I sada taj isti Bill Gates postaje najveci dobrotvor zahvaljujuci monopolistickom profitu kojeg je iscjedio od građana. Princip je - legalno ću ti otet, pa ću ti udjelit kao milodar i gradit sliku sebe kao dobrotvora.

U Hrvatskoj postoje pojedinci, makar malobrojni, koji su vlastitim trudom i sposobnostima i spremnoscu na rizik nesto stvorili. Ali takvi su zaista malobrojni jer vlastitog kapitala nisu mogli imati ako nisu vec nesto makinirali u bivsem sistemu, bili dio tehnostruktura ili politickih elita. Banke sigurno nisu na temelju tek dobre ideje odobravale kredite, ako nije postojala politicka podrska (kao npr. tehnomenadjerski krediti). Tako da je kod nas primordijalni grijeh pljacke i namjestaljke bio u osnovi gotovo svih uspjesnih poslovnih prica. A pogotovo kod preraspodjele vecih sustava iz bivseg drustvenog vlasništva..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

priroda svakog uspješnog

priroda svakog uspješnog biznismena je da teži monopolu - to se zove ambicioznost. kad nebi bilo tako mi bi još bili u kamenom dobu! težiti monopolu zapravo znači razvijati biznis, jačati ga, širiti poslovanje. netko tko nema u sebi ambiciju za tako nešto je osuđen na neuspjeh i za sebe i za zajednicu.
inače bill gates je razvio gigantski microsoft od male firmice pored ogromnog IBM-a, mali Google se razvio kraj Microsofta itd...nitko nije rekao da će biti jednostavno no sposobnim pojedincima to ne predstavlja problem. veliki imaju određene prednosti, mali opet neke druge.

Tko je glasao

Monopol je neefikasan, a s

Monopol je neefikasan, a s obzirom da efikasnost predstavlja temeljni postulat na kojem počiva normativnost tržišnih ekonomija, on je dakle i nepravedan (jer po općoj teoriji ravnoteže, Paretov optimum se postiže jedino uz savršeno konkurentska tržišta). Dakle, to što je težnja ka monopolu prirodna tendencija u kapitalizmu u suprotnosti je s postulatom da tržišne ekonomije postižu napravedniji učinak zato jer su najefikasnije. To dakle govori da sama tržišta tek u iznimnim okolnostima postižu situaciju kakvu opisuje opća teorija ravnoteže (ako u opće postižu, a i kad postignu to je samo trenutna konstelacija ravnoteže u općem neravnotežnom kretanju)
Sve to najjasnije ukazuje kako je opća teorija ravnoteže koja i danas predstavlja osnovnu kvaziznanstvenu apologiju slobodnog tržišta kao samoregulirajućeg mehanizma ustvari najobičniji ideološki konstrukt koji nema veze sa realnim tendencijama i odnosima u kapitalizmu. Ona služi kako bi se i dalje širila imperijalistička moć, ne više toliko imperijalističkih država, već samih međunarodnih korporacija odnosno Kapitala. A to se provodi putem dvostrukih kriterija koje nameću prije svega WTO, pa onda i MMF I Svjetska banka. S jedne strane slabije razvijenim državama nameće se potpuna sloboda protoka Kapitala i roba (jer je to u interesu najjačih korporacija), potkrepljujući taj zahtjev ideologijom slobodnog tržišta, dok s druge strane najmočnijim državama dozvoljava se da provode protekcionizam (Europi za poljoprivredu, Americi za čelik itd)... Ideologija slobodnog tržišta koju promovira neoliberalizam tako dovodi do situacije dužničkog ropstva slabije razvijenih koji postaju sve siromašniji (u smislu socijalnih prava i sigurnosti), dok ona manjina bogatih postaje još bogatija..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Svašta! Ti jednostavno ne

Svašta! Ti jednostavno ne razumiješ da je težnja monopolu nešto što ide uz ambiciju. Ta težnja je neodvojiva od poduzetnosti. I kad stvari gledamo u paketu to je daleko efikasniji sistem od bilo koje alternative koju ti nudiš. Osim toga, monopolizam je vrlo teško održati, i to ne samo zbog regulatora, nego i prirodnim putem. Ovakav cherry picking pristup nije primjeren za ozbiljnu diskusiju.
Nadalje, monopolizam nepravedan? A po čemu to? Previše u svojim komentarima namećeš vrlo upitne moralne norme. Ja u dominaciji jedne tvrtke u tržišnom gospodarstvu ne vidim ništa nepravedno ukoliko je ona postignuta u skladu sa zakonom. POduzetništvo je borba. Najbolji pobijeđuju.
Imperijalističke države, imperijalistička moć:))...gadno si ti zabrazdio! Iole informirana osoba bi znala da su upravo slabije razvijene države u eri neoliberalizma najviše profitirale. Upravo su stotine milijuna siromašnih izašlo iz siromaštva u eri neoliberalizma. A relativni gubitnici u tom razdoblju su razvijene države. I imaš obraza pričati o imperijalizmu? POgledaj gdje su Kina i Indija bili prije 20 godina gdje su danas. A samo te dvije države imaju skoro 2.5 milijarde ljudi. Smanji sa Naomi i Stiglitzom.

Tko je glasao

Teško je s osobama poput

Teško je s osobama poput tebe raspravljati kad evidentno nemaš pojma što znaći efikasnost u ekonomiji. Efikasnost podrazumijeva takvu alokaciju resursa koja će osigurati najbolji učinak ili najveći output (ekonomija dolazi od ekonomiziranja resursima koji su oskudni). Opća teorija ravnoteže koja propagira slobodna tržišta kao najefiksniji mehanizam alokacije resursa za osnovnu pretpostavku njihovog optimalnog učinka ima savršenu konkurenciju. Svako stanje na tržištu koje se razlikuje od savršene konkurencije predstavlja suboptimalnu efikasnost. Dakle, ideal je savršena konkurencija (koja u stvarnosti ne postoji ili iznimno postoji) i sva odstupanja od nje moraju biti korigirana kako bi se povećala efikasnost. To propagira ideologija tržišta i na toj doktrini ona opravdava superiornost tržišta. I onda ti izvališ da je monopol efikasan! Grozno.. A monopol predstavlja dijametralno suprotno stanje na tržištu od onog savršene konkurencije, dakle najvece odstupanje od norme efikasnosti.. No največa je ironija u tome što ti kao apologet tržišta i neoliberalizma, opravdavaš monopol, a trebao bi biti njegov najveći protivnik.. No s obzirom kako je očigledno da nemaš pojma o tome o ćemu pišeš, ne treba se previše čuditi..
S druge strane, monopol ima itekako smisla, ali nikako ne u okviru neoliberalne ideologije i fundamentalizma tržišta. Schumpeter je o tome pisao, o inovacijama za koje su uvjet velika sredstva za istrazivanje i razvoj.. Ali da bi o tome raspravljali prvo ćeš morati usvojiti abecedu ekonomije..

Dakle, monopol je nepravedan jer efikasnost predstavlja temeljnu normu koja povezuje pozitivistički i normativni dio ekonomije. Drugim riječima, ukoliko monopol nije efikasan on smanjuje potencijalni output (manja ponuda i veća cijena proizvoda i usluga, nego što bi to bilo kod savršene konkurencije), a manji output od mogućeg predstavlja manji agregat blagostanja (well-fare) kojeg isti osigurava. Po utilitarnoj moralnoj filozofiji koja stoji u osnovi opravdanja tržišnih ekonomija, manja količina potencijalnog blagostanja predstavlja i manje pravedno stanje od onoga koje osigurava veći agregat blagostanja. Utoliko monopol jest nepravedniji u odnosu na savršenu konkurenciju (moram priznat da se osobno nikako ne slažem s navedneom moralnom filozofijom ali ona čini podlogu neoliberalne ideologije koju ti braniš)

Što se tice ovog zadnjeg također lupetaš gluposti. Reci ti meni da li se siromaštvo mjeri i treba mjeriti u apsolutnom ili relativnom obliku?! Vidiš, da si malo čitao Marxa vjerovatno bi shvatio da su i egzistencijalne potrebe relativno odnosno kulturno i povijesno određene. Biti siromašan danas nije isto što i biti siromašan prije 500 godina. Ti kao pravi cinik gledaš samo apsolutnu mjeru, pa uspoređuješ što jedu oni koji kopaju danas po bajama i što su jeli nekadašnji kraljevi, pa zaključuješ da se ovi naši bijednici nemaju što žaliti.
Čovjek je društveno biče, i samim time političko biće, a ta politička dimenzija podrazumijeva ono biti-zajedno. To znači djeliti zajedničku sudbinu i zajednički je suodređivati. Ukoliko 5/6 stvorenog bogatstva pripada 1/6 ljudi, tada največa večina današnjih ljudi ne stoji u nimalo boljoj situaciji glede siromaštva u odnosu na nekadašnje kmetove i kraljeve. Postoji i nešto puno bitnije a tice se ljudi kao moralnih bića. A to se zove dostojanstvo. Jer zašto bi se netko npr. borio za slobodu protiv okupatora, ili protiv nepravde, ako bi mu korisnije i ugodnije bilo da šuti. Tvoja argumentacija superhik promovira upravo takav oprtunizam i uopće ne razmatra moralnu dimenziju dostojanstva i poniženja života u siromaštvu i socijalnoj (statusnoj) isključenosti. Po tebi siromašni ljudi bi trebali biti sretni samo zato jer su živi i ako nisu baš gladni, a to što im život u siromaštvu negira mnoga socijalna i kulturna prava i slobode, ne bi ih trebalo brinuti. Jer ti ih svodiš na njihovu čisto animalnu razinu, na njihov goli život (homo sacer - pročitaj si to od Agambena).

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Slušaj, štreberske

Slušaj, štreberske definicije iz udžbenika su zbilja suvišne. Poput papagaja ponavljaš nebitno i gubiš se . Citiraj me gdje sam napisao da je monopol efikasan, lažljivče! Sa besprizornim likovima poput tebe koji će tako podmetati diskusija nije moguća. Da ponovim pošto nisi razumio nešto što je jasno napisano. Napisao sam da je težnja monopolu razumljiva i bez nje nema poduzetništvo. To je nešto što neinteligentnim štreberima koji samo napamet naučene pamflete razumiju, nije jasno.
Uz to, napisao sam da u monopolu nema ništa nepravedno jer monopol ne znači automatski nezakonitost. To što eventualno smanjuje efikasnost ne znači nužno nepravednost jer nepravednost i neefikasnost nisu istoznačnice, konfuzni čovječe. to što si ti od njih napravio sinonime je tvoj problem, ne moj. pa bi bilo korisno da kad već ulažeš trud u konstrukcije kojima braniš svoju jeftinu filozofiju da se te konstrukcije bave onim što sam ja napisao a ne onime što ja po tvojim shvaćanjima branim.

Što se tice ovog zadnjeg također lupetaš gluposti. Reci ti meni da li se siromaštvo mjeri i treba mjeriti u apsolutnom ili relativnom obliku?!
aaa pa ovo je genijalno! u naselju milijardera nesretni multimilijunaš je siromah. milijarderi imaju jahtu od 150 metara, ovaj jadničak samo od 30. imaju 25 luksuznih automobila, jadničak svega 5. kuku nepravde! zamisli samo frustracije tog jadnička. država bi mu svakako trebala novčano pomoći. jer govorimo u relativnim kategorijama. on se osjeća nesretno jer nije bitno koliko ima, bitno je koliko ima u odnosu na druge. bitan je status prema tebi.

sav napredak koji je čovjek prošao zadnjih stoljeća je bio uzaludan. čak štoviše ne možemo prema tebi ni govoriti o napretku jer su razlike samo povećane. nekada u divno Zlatno doba pećinskih ljudi gini index je bio bitno manji. nema veze što su periodički umirali od gladi, trivijalnih bolesti i divljih zvijeri. jednakost je bila veća. danas ne umiru od trivijalnih bolesti, žive 75-80 godina, glad je stvar prošlosti ali razlike su se povećale.
nevjerojatna razmišljanja! samo tu se nameću dva pitanja: tebi kao socijalno svjesnoj osobi bi trebalo onda biti strašno stalo da kao pripadnik bogatijeg dijela Svijeta redovito doniraš novce onim siromasima iz Bangladeša i Etiopije. Radiš li to?
Međutim na to se nadovezuje jedno drugo pitanje: ako je jednakost u siromaštvu u etiopiji ili Bosni poprilično velika onda bi valjda oni trebali biti sretni sa tim, ne bi li?

Tko je glasao

Sunce moje drago, puno toga

Sunce moje drago, puno toga na ovom svijetu je razumljivo, ali to ne znaci da je u isto vrijeme opravdano.
Po tebi u "monopolu nema ništa nepravedno jer monopol ne znači automatski nezakonitost". Em što nisi elementarno informiran o nekim stvarima, em mi je sad jasno zašto ti ni logika u školi nije bila omiljen predmet.
Al ajde, nije grijeh ne znati, nego ne željeti naučiti.

Prvo, monopoli nisu zakoniti, i to još od 1890 godine i čuvenog Shermanovog antitrustovskog zakona (http://en.wikipedia.org/wiki/Sherman_Antitrust_Act). Drugo, bez obzira što je nešto legalno to ne znači da je moralno i pravedno. Morat ćeš sunce naučiti razlikovati te dvije dimenzije jer se u bitnome razlikuju. Naime, ako se ne razlikuju tada bi i nacističko istrebljivanje Židova po tebi bilo opravdano jer je eto rađeno po zakonu ( I možeš ti sad mene napasti da lažem jer ti to nisi nigdje napisao, no da ti logika nije slabija strana tada biš razumio i šire, neizgovorene implikacije tvojih tvrdnji. A po njima ispada da je nešto moralno ako je zakonito).
Drugo, pravednost i efikasnost nisu neposredno istoznačnice. Ali u krajnjoj konzekvenci one su jasno povezane u neoliberalnoj ideologiji (i utilitarizmu kao moralnoj filozofiji). Jer zbog ćega bi efikasnost uopće bila poželjna?! Pa zato jer efikasniji sistemi bolje stvaraju bogatstvo, a što je veća količina bogatstva veća je mogućnost blagostanja. Naravno, to što je veća mogućnost, ne znaći da će ona zaista biti i ostvarena. To u velikoj mjeri ovisi o raspodjeli navedenog bogatstva. Po teoriji opadajuće granične korisnosti ispada da će najveće blagostanje biti ostvareno ako se bogatstvo relativno ravnomjerno rasporedi jer ukoliko postoje velike razlike u bogatstvu tada dodatni 1 dolar ne donosi istu korist miljonašu i siromahu, pa ukoliko ovaj prvi i dalje gomila bogatstvo umjesto da se to raspodjeli siromašnijima koji bi iz tih dodatnih dolara izvukli puno veću korist, to ispada neracionalno. Da se malo informiraš, znao bi o ćemu pričam, jer to uopće nije moja filozofija, već doktrina koja ideološki služi opravdanju poretka čiji si ti također neuvjerljivi apologet.

Kad je riječ o pitanju jednakosti u raspodjeli (resursa, šansi, blagostanja) to zahtjeva malo dulji odgovor. Nažalost, tvoji jeftini sarkazmi i cinizmi totalno promašuju jer očigledno da uopće ne razumiješ u ćemu je poanta jednakosti i nejednakosti.
Nejednakost sama po sebi nije uopće nepravedna. Rođeni smo kao jedinke različitih osobina, u tome leži i pravo bogatstvo ljudskog roda. Može se učiniti nepravednim ukoliko se netko rodi hendikepiran, bolestan. No, tu je rijeć o Božjoj ili čijoj već volji koja je to odredila i tu ne možemo ništa. No, kada su nejednakosti stvar okoline i ako su određene voljom drugih ljudi, tada one mogu biti moralno neprihvatljive zato jer ograničavaju mogućnost depriviranima da se realiziraju kao ljudska bica. Naime, bez obzira što se razlikujemo kao pojedinci po sposobnostima i karakterima, svi mi kao ljudska bića zaslužujemo poštovanje. Čovjek sebe razumije kao čovjeka jedino u zajednici s drugim ljudima. Njegova potreba koja ga čini čovjekom i time razlikuje od drugih životinja, jest samopoštovanje i poštovanje drugih ljudi. Pokazati jednako poštovanje znaći prepoznati sposobnost svih ljudi da govore u svoje ime, da uspostave odnose i razviju vještine koje su vrijedni divljenja. Goleme nejednakosti, prije svega ekonomske (iz kojih mnoge druge proizlaze), nisu konzistentne sa spoznajom da svaki čovjek ima takve sposobnosti i vrijednost, one krše temeljnu dužnost pokazivanja jednakog poštovanja prema svim ljudima.
Dakle, adekvatan stupanj ekonomske jednakosti je nužan da bi svi ljudi mogli razviti samopoštovanje. Velike nejednakosti dovode do stigmatizirajućih razlika u statusu. Beskučnici nisu samo siromašni, oni postaju objekt sumnji i prijezira bogatijih. U takvim okolnostima teško da mogu razviti samopoštovanje.
Pored toga što goleme ekonomske nejednakosti dovode do razlike u statusu one otežavaju ili onemogučavaju pristup ostalim dobrima koja su bitna za potpunu realizaciju ljudskih bića (kao moralnih bića) i njihovih prava. One otežavaju pristup kvalitetnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, političkom utjecaju itd.
Tvoj truli sarkazam oko usporedbi dužine jahte milionaša je stoga totalno promašen. Jahte definitivno nisu moralno bitna dobra, ali obrazovanje i zdravlje i pristup političkoj moći definitivno jesu. I nejednakosti treba uklanjati prije svega zbog važnosti prava na jednak pristup tim dobrima, no one se još više povečavaju, a sustavi koji bi trebali osigurati jednaku dostupnost tih dobara se privatiziraju i time prilagođavaju ekonomskim nejednakostima.

Još jednom, nejednakosti same po sebi nisu problem, ali jest problem ako onemogucuju da se ljudi adekvatno lijece i obrazuju jer nemaju za to dovoljno para. Njima se ne priznaje dostojanostvo ljudskih bica - neka crknu i ostanu neuki, bolje ne mogu niti ne zaslužuju..

A one moralne člankonošce koji ne razumiju ili ne prihvacaju te elementarne stvari ne mogu drugacije nazvati nego - superpapčine.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Hmmm, dakle ja sam

Hmmm, dakle ja sam elementarno neinformiran i logika mi je slabija strana? zgodno! :))
Samo, iako je to možda tako , ti to ovim proljevom od teksta nisi uspio dokazati. Štoviše, dokazao si samo da si jedan mali beskrupulozni lažov i manipulator a sa takvima je je civilizirana diskusija nemoguća. Vidi se da dolaziš iz hrvatske političke močvare.
Naime, što to ti mene zapravo želiš naučiti i gdje su moje edukacijske manjkavosti na koje si tako spremno ukazao? Jer momčino, ja apsolutno nigdje nisam tvrdio da su monopoli zakoniti. A tvoje ukazivanje i tobožnje podučavanje kako zakon i moral nije jednako djeluje pomalo nadrealno jer samog sebe demantiraš. Da, monopol nije zakonit, no nije sam po sebi nemoralan. Kužiš, ribica?
tvoje povezivanje pravednosti i efikasnosti je za anale demagogije i školu jeftinih manipulacija. naprosto presmiješno kakve bezvezne konstrukcije radiš. kažeš ako prođe, prođe,a? :) takvom kombinatorikom se može svašta dokazati. robovlasništvo može biti vrlo efikasno pa ne znači da je pravedno.

nadalje, ja bih nanovo molio da zauzdaš svoju maštu i komentiraš ono što sam napisao a ne da vodiš ratove sa onim za što ti misliš da ja zastupam jer to nema smisla i samo je jeftini trik kojim pokušavaš eskivirati ozbiljne činjenice koje te lupaju po nosu i čelu. također komentar bi ti bio upola kraći bez papagajskog ponavljanja kako ja ne razumijem ovo i ono i dociranja neinteligentnog štreberčića.

tvoja šuplja filozofija ekonomske jednakosti polazi od statusa a ne od faktičkog siromaštva. tebi je samo i isključivo bitan status. tvoje olako odbacivanje mojeg "trulog sarkazma" pokazuje samo da si indoktriniran do srži trivijalnom filozofijom jednakosti. jer ti momče polaziš od sebe i svog statusa kao mjerom svih stvari. za tebe je jahta samo nepotrebni primjer luksuza dok mali primjeri luksuza siromašnijeg sloja to više nisu. auto je prije 100 godina bio luksuz, frižider također, mobitel još prije 15-ak godina je bio luksuz, više nije. danas kad je u razvijenom svijetu riješen problem gladi, riješen je i problem siromaštva. no doskočit će tome zavidnici a.k.a. ljevičari. siromaštvo više nisu glad i dronjci. siromaštvo postaje relativan pojam. a kad vam se ponudi primjer relativnog siromaštva poput onog milijunaša u društvu milijardera onda je to truli sarkazam. e pa momče ne može i jedno i drugo. nemožeš svako malo mijenjati kriterije, vrludati i petljati. ako je stvar statusa kako tvrdiš da je onda je taj milijunaš u kvartu milijardera jednako nesretan i marginaliziran kao i ovi tvoji bokci.
nadalje, tvoja jeftina filozofija nudi jednakost kao temeljni princip, kao pravi i ispravan put. no jednakost nije pravedna jer su ljudi različiti. btw, što je to adekvatan stupanj ekonomske jednakosti? što je adekvatno bi trebali mudraci poput tebe određivati? po čemu ovo nije adekvatna jednakost?
svaljivati krivicu za nejednakost na sve drugo a ne na samu osobu je prljava laž. na listi najbogatijih ljudi svijeta ima manje od 2% nasljednika. sposobnoj i pametnoj osobi rođenoj na Zapadu ne stoji ništa na putu da se obogati. ili bar da ne bude siromašna. ekonomski status roditelja je tu dakle od sporedne važnosti. više šanse za uspjeh ima dijete educirane i siromašne učiteljice nego neducirane i bogate filmske zvijezde. a onome tko ni nema volje raditi mjesto je na socijalnom dnu. od gladi neće umrijeti ali će imati status kakav zaslužuje. obrazovati se u razvijenoj državi može svatko! samo treba imati volju za tim. knjižnica i internet su svakom dostupan. ne živimo u afričkoj vukojebini.
što se tiče zdravstva e to je već malo problematično. jer zdravstvo za razliku od hrane košta poprilično. jer stalno nešto novo stvara. prosječna životna dob se otprilike svakih 4 godine produžuje za jednu godinu. ne samo od sebe. također, postoji zdravstvena skrb i zdravstvena skrb. postoji onakva kakvu je dobila ona hrvatska sportašica koja je otišla u švicarsku na rehabilitaciju a košta oko 2 milijuna kuna a postoji i ona koja košta nekoliko desetaka tisuća kuna. da bi svi imali prvu nisu dovoljna ni tri proračuna. dakle unaprijed se moraš odreći najbolje kvalitete. i kako onda? kako odrediti tu optimalnu granicu? tebi po svemu sudeći ne preostaje ništa drugo nego kmečanje poput malog djeteta i vječno traženje veće solidarnosti.
Ja generalno nemam ništa protiv boljeg zdravstva ali ne na uštrb bogatijih odnosno viših poreza nego prenamjenom nekih drugih proračunskih sredstava. jer davanje za zdravstvo ima najsocijalniji efekt. pa dakle manje naknade nezaposlenima više zdravstvu npr..
tvoja logika da bi uzimao onima koji imaju, a koji su to svojim radom stekli je mlaćenje gloginja tuđim k.... a to je naprosto bljutavo. ti i tebi slično koji deklarativno mudruju o tome bi trebali djelovati. a ima vas puno. i skupili bi popriličnu sumu. no vi se zadražavate na tome da bi dijelili tuđe. za što nemate apsolutno nikakva moralna opravdanja!

Tko je glasao

Evo, Opinioiuris ti je pred

Evo, Opinioiuris ti je pred malo napisao dnevnik o argumentacijskim pogreškama, preporucujem ti da ga više puta pažljivo pročitaš pa možda uspiješ dokučiti zašto su ove tvoje dvije rečenice posvađane:

"U monopolu nema ništa nepravedno jer monopol ne znači automatski nezakonitost"

"Da, monopol nije zakonit, no nije sam po sebi nemoralan"

(Pravda naime nije istoznačna sa zakonitošću. Barem po raširenom shvačanju pojma pravde. Liberali su uveli razliku između "pravičnosti" i "pravednosti", ali s obzirom da ne pokazuješ razumjevanje njezinog značenja, moja opaska o tvojim problemima s logikom i dalje stoji.
Monopol sam po sebi nije nemoralan, on je nemoralan zbog svojih posljedica. Dakle, ne radi se o intrizičnoj nemoralnosti već o konzekvencionalističkoj, a konzekvencionalisticka etika stoji prva na braniku kapitalizma. Ti živiš definitivno u žešćoj konfuziji kada braniš kapitalizam, a nisi upoznat sa osnovnim postavkama na kojima njegova ideologija počiva. Naime, svaki poredak sam sebe nastoji opravdati referiranjem na određeno shvaćanje dobra i dokazivanjem kako je upravo on pod određenim uvjetima najbolje sredstvo za ozbiljenje navedenog dobra. Liberalni ili neoliberalni kapitalizam to čini opravdavajući sebe kao poredak koji njeguje prava i slobode individua na način da im pruža jednake uvjete da u slobodnoj i ravnopravnoj tržišnoj utakmici realiziraju svoje potencijale i da kao potrošaći ostvare najveće blagostanje i najveći utjecaj. A kao glavnu pretpostavku te ravnopravnosti kapitalizam nudi ideal konkurentskog tržišta gdje nitko nema ograničavajuću utjecaj na slobodno tržišno pozicioniranje drugog. I upravo zato je monopol nepravedan jer predstavlja neefikasnost i ograničenje koje ne bi postojalo u slučaju konkurencije.)

"takvom kombinatorikom se može svašta dokazati. robovlasništvo može biti vrlo efikasno pa ne znači da je pravedno."

Po jednom djelu dominantne ekonomske doktrine moguce je dokazati da je robovlasnistvo efikasno. Naime, Paretov optimum kao kriterij efikasnosti govori da je efikasno ono stanje gdje nije moguce poboljsati niciji polozaj a da se ne pogorsa neciji drugi. E sad, postavlja se pitanje da li robovlasnici i robovi teze iskljucivo povecanju materjalnog standarda ili temeljni osjecaj zadovoljstva gospodari izvlace iz dominacije nad robom, a robovi iz vlastite podređenosti. Ako je ovo prvo u pitanju tada robovlasnistvo nije efikasno jer je oslobodjenjem robova i uspostavljanjem slobodnog trzista moguce poboljsati materjalnu poziciju i gospodara i robova. Ukoliko je ovo drugo u pitanju tada je robovlasništvo efikasnije od kapitalizma, jer kapitalizam nužno podrazumijeva pogoršanje pozicije da li gospodara ili robova, u odnosu na stanje u okviru robovlasnickog sistema.
Naravno, mi ćemo se složiti da je robovlasništvo nepravedno. Ali se nećemo složiti oko toga da li je kapitalizam nepravedan. Za mene definitivno jest, jer predstavlja modernu varijantu robovlasništva..

"tvoja šuplja filozofija ekonomske jednakosti polazi od statusa a ne od faktičkog siromaštva. tebi je samo i isključivo bitan status. tvoje olako odbacivanje mojeg "trulog sarkazma" pokazuje samo da si indoktriniran do srži trivijalnom filozofijom jednakosti. jer ti momče polaziš od sebe i svog statusa kao mjerom svih stvari. za tebe je jahta samo nepotrebni primjer luksuza dok mali primjeri luksuza siromašnijeg sloja to više nisu. auto je prije 100 godina bio luksuz, frižider također, mobitel još prije 15-ak godina je bio luksuz, više nije. danas kad je u razvijenom svijetu riješen problem gladi, riješen je i problem siromaštva. no doskočit će tome zavidnici a.k.a. ljevičari. siromaštvo više nisu glad i dronjci. siromaštvo postaje relativan pojam. a kad vam se ponudi primjer relativnog siromaštva poput onog milijunaša u društvu milijardera onda je to truli sarkazam. e pa momče ne može i jedno i drugo. nemožeš svako malo mijenjati kriterije, vrludati i petljati. ako je stvar statusa kako tvrdiš da je onda je taj milijunaš u kvartu milijardera jednako nesretan i marginaliziran kao i ovi tvoji bokci."

Ajde sunce, pročitaj još jednom što sam ti napisao u prethodnom postu jer vidim da i dalje piliš po svojim trulim sarkazmima. Bitno je osigurati jednaki pristup svim građanim do onih moralno važnih dobara, poznatijih kao primarna dobra, a to sigurno nisu jahte, luksuzne limizine i markirana odjeca.. Primarna dobra su "stvari za koje se pretpostavlja da će ih pojedinci željati bez obzira na njihove konačne ciljeve i druge želje". A to su prije svega zdravlje i obrazovanje.

"nadalje, tvoja jeftina filozofija nudi jednakost kao temeljni princip, kao pravi i ispravan put. no jednakost nije pravedna jer su ljudi različiti. btw, što je to adekvatan stupanj ekonomske jednakosti? što je adekvatno bi trebali mudraci poput tebe određivati? po čemu ovo nije adekvatna jednakost?"

Adekvatan stupanj ekonomske jednakosti jest onaj u kojemu svi građani na temelju ekonomske snage mogu sebi osigurati jednaki pristup primarnim dobrima.

"svaljivati krivicu za nejednakost na sve drugo a ne na samu osobu je prljava laž. na listi najbogatijih ljudi svijeta ima manje od 2% nasljednika. sposobnoj i pametnoj osobi rođenoj na Zapadu ne stoji ništa na putu da se obogati. ili bar da ne bude siromašna. ekonomski status roditelja je tu dakle od sporedne važnosti. više šanse za uspjeh ima dijete educirane i siromašne učiteljice nego neducirane i bogate filmske zvijezde. a onome tko ni nema volje raditi mjesto je na socijalnom dnu. od gladi neće umrijeti ali će imati status kakav zaslužuje. obrazovati se u razvijenoj državi može svatko! samo treba imati volju za tim. knjižnica i internet su svakom dostupan. ne živimo u afričkoj vukojebini."

E vidiš sunce, sada dolazimo do konkretnih brojčica koje dokazuju da lupetaš napamet da bi prikrio imanentnu nepravednost poretka kojeg braniš. Eto ti malo brojeva, mada sumnjam da će te razuvjeriti s obzirom da si žešće zadojen:

Godine 1985-te vrhunski poslovni ljudi u SAD gotovo isključivo su bili sinovi poslovnih ljudi (67%), farmera (5%) i različitih stručnjaka (18%) (Elites and Society) .. u SAD 68% vrlo bogatih ljudi dolazi iz obitelji koji pripadaju gornjoj klasi.. što se tice obitelji onih koji rade za nadnicu , one su dale samo 3% ambasadora, 5% vojnih i političkih vođa, 10% viših službenika, manje od 12% direktora poslovnih poduzeća - i polovicu radnika..U Nizozemskoj jedan ili više direktora bili su u srodstvu s osnivačima u više od tri četvrtine privatnih kompanija.. (Power in Economics)..
U Britaniji ugledne privatne škole daju 76% sudaca i članova Parlamenta - konzervativaca, 70% ambasadora, 67% guvernera Bank of England i 64% glavnih direktora u 100 najvećih poduzeća, nasuprot 3% koje daje ostalio dio populacije (Power in Britain).
U SAD 56% dječaka iz više srednje klase s najnižim kvocijentom inteligencije očekuje se da će ići u koledž, a tek 29% najsposobnijih dječaka (najvišeg kvocijenta inteligencije) iz obitelji nekvalificiranih radnika očekuju da će studirati na koleđu. (J.A.Kahl The American Class Structure).. U Francuskoj pristupn na sveučilišta ima 1% poljoprivrednih naničara a taj je postotak kod sinova poslovnih ljudi 70%..

I mogao bih tako u nedogled..

Društvena diferencijacija na temelju ekonomske nejednakosti popračena je brojnim socijalnim ritualima koji osiguravaju statusno razdvajanje koje se dalje oped obnavlja kao ekonomska nejednakost. "Visoko društvo" se formira na način da bogata djeca pohađaju privatne pripremne škole, idu u ispravne koleđe, gdje pripadaju ispravnim klubovima. Neformalna socijalizacija pritom prati formalnu naobrazbu. Oni se međusobno vjenčavaju i obilaze iste klubove, iste prodavaonice i imaju iste prijatelje. " Svoj članski bedž nose jednako kao general svoju uniformu ..uči ih se vrijednostima samokontrole, podvrgavanju pravilima kaste, dobrom ponašanju.."

Sve u svemu, mit o društvenoj mobilnosti, općenito poznat kao "američki san", je upravo to, običan mit. Inteligentna ali siromašna djeca imaju minimalne šanse da promjene svoju nezavidnu društvenu pozciju, dok bogata ali manje inteligenta djeca imaju puno veće šanse da zadrže svoj preferencijalni status. Od siromašnih će se obogatiti i "uspjeti" tek pojedinci, a onda će se njih uporno naglašavati kao dokaz da svi mogu uspjeti. No večina nikad neće uspjeti i to je ne zato jer je prirodno inferiorna več zato jer je kapitalizam tako strukturiran da to onemogućuje.

A tvoj antropološki razisam je krajnje bljutav. Ti tvrdiš da oni s najgorim socijalnim statusom su posve zasluženo u toj poziciji jer "onome tko ni nema volje raditi mjesto je na socijalnom dnu". Po tebi, oni svi imaju jednake mogućnosti i jednako mala društvena ograničenja da uspiju, a jedini razlog zašto ne uspijevaju je taj da su lijeni. Ma prekrasno!!

S ovako ograničenim ljudima stvarno nema smisla dalje raspravljat..

Evo, da, u pravu si! Sve ok, sve pet!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Kakve ti gluposti pišeš!

Kakve ti gluposti pišeš! Pokazuješ nevjerojatno defekte u logičkom promišljanju. Pa krenimo redom.

pa možda uspiješ dokučiti zašto su ove tvoje dvije rečenice posvađane:
"U monopolu nema ništa nepravedno jer monopol ne znači automatski nezakonitost"
"Da, monopol nije zakonit, no nije sam po sebi nemoralan"

prva rečenica se ticala nezakonitosti prilikom stjecanja monopola odnosno da se nezakonitim radnjama - konkretno kriminalom - došlo do pozicije monopola. Do monopola se može doći superiornošću firme i njenog vodstva. U tome samo poremećeni likovi vide nešto nemoralno.

Dakle, konzekvencionalistički nemoral? :))) svašta tebi pada na pamet! vidi, ideja konzekvencionalističkog nemorala je na prilično klimavim nogama tako da ćeš, bojim se,morat nešto pametnije smisliti jer nisam spreman prihvatiti postojanje konzekvencionalističkog nemorala s obzirom da je konzekvenca u pravilu nepoznata pa samim time svemu možeš prilijepiti takvu etiketu. valjalo bi promisliti prije nego se nešto izvali, petparački filozofu!

zatim momče već ti nekoliko puta sugerirano da se obračunavaš sa onime što ja pišem a ne sa onim što ti misliš da ja branim.
Ako robovlasništvo nije prihvatljiv ekonomski model bez obzira je li efikasniji ili nije, jer je nemoralan, tada ni tvoja čvrsta veza između pravednosti i efikasnosti naprosto ne drži vodu. Efikasno ne znači pravedno! Na koncu postoje vrlo oprečna stručna stajališta o prirodnoj održivosti monopola pa i štetnosti regulatorskog uplitanja u takvim slučajevima . No to je tema za sebe i nebitna je za ovu raspravu jer moja intervencija nije išla u tom smjeru. Ona je trebala ukazati kako težnju monopolu svaki kvalitetan biznismen nosi u sebi. Ta težnja se još zove ambicija. I kad bi je nekako odstranili od biznismena to bi imalo nesagledive negativne posljedice na društvo i razvoj u cjelini. Tako da je seruckanje po Bill Gatesu i njegovom monopolizmu samo refleksija tvoje uskogrudnosti, zavisti i nedostatka šireg shvaćanja problematike.

Ajde sunce, pročitaj još jednom što sam ti napisao u prethodnom postu jer vidim da i dalje piliš po svojim trulim sarkazmima. Bitno je osigurati jednaki pristup svim građanim do onih moralno važnih dobara, poznatijih kao primarna dobra, a to sigurno nisu jahte, luksuzne limizine i markirana odjeca.. Primarna dobra su "stvari za koje se pretpostavlja da će ih pojedinci željati bez obzira na njihove konačne ciljeve i druge želje". A to su prije svega zdravlje i obrazovanje.

propali političaru , ako misliš da je nešto bitno osigurati drugim građanima onda osnuj zakladu, svaki mjesec doniraj novce koji će ići za nečije obrazovanje i zdravlje umjesto što tuđim k... gloginje mlatiš! ti i tebi slično počnite od sebe. što će drugi ljudi sa svojim novcem raditi je njihova stvar i tebe se ne tiče. nije ničija dužnost nekome drugome osigurati primarna dobra! ničija dužnost! lijepo je, socijalno je. no to nije ničije dužnost i obveza.

E vidiš sunce, sada dolazimo do konkretnih brojčica koje dokazuju da lupetaš napamet da bi prikrio imanentnu nepravednost poretka kojeg braniš. Eto ti malo brojeva, mada sumnjam da će te razuvjeriti s obzirom da si žešće zadojen:
Godine 1985-te vrhunski poslovni ljudi u SAD gotovo isključivo su bili sinovi poslovnih ljudi (67%), farmera (5%) i različitih stručnjaka (18%) (Elites and Society) .. u SAD 68% vrlo bogatih ljudi dolazi iz obitelji koji pripadaju gornjoj klasi.. što se tice obitelji onih koji rade za nadnicu , one su dale samo 3% ambasadora, 5% vojnih i političkih vođa, 10% viših službenika, manje od 12% direktora poslovnih poduzeća - i polovicu radnika..U Nizozemskoj jedan ili više direktora bili su u srodstvu s osnivačima u više od tri četvrtine privatnih kompanija.. (Power in Economics)..
U Britaniji ugledne privatne škole daju 76% sudaca i članova Parlamenta - konzervativaca, 70% ambasadora, 67% guvernera Bank of England i 64% glavnih direktora u 100 najvećih poduzeća, nasuprot 3% koje daje ostalio dio populacije (Power in Britain).
U SAD 56% dječaka iz više srednje klase s najnižim kvocijentom inteligencije očekuje se da će ići u koledž, a tek 29% najsposobnijih dječaka (najvišeg kvocijenta inteligencije) iz obitelji nekvalificiranih radnika očekuju da će studirati na koleđu. (J.A.Kahl The American Class Structure).. U Francuskoj pristupn na sveučilišta ima 1% poljoprivrednih naničara a taj je postotak kod sinova poslovnih ljudi 70%..

bahati ignorantu, dobio si konkretne brojeve. 2006. manje od 2% ljudi na forbesovoj listi najbogatijih su nasljednici....1982. je nasljednika bila 21%. dakle stvari su jasne.
tvoja lista( koja je btw. vrlo aktualna. 1985?? wtf???)je totalno promašena i pokazuje da su tebi logičke elementarije nepoznati pojam. naime, rezultati tih lista više govore o kulturnom i genetskom utjecaju roditelja nego o materijalnom statusu djeteta. kao što sam ranije napisao: više šanse za uspjeh ima dijete siromašnije, inteligetnije i educiranije učiteljice posvećene djetetu nego bogato dijete rock zvijezde ili glumca( čija perspektiva uglavnom varira između heroina, kokaina i LSD-a). možemo napraviti sličnu listu i u Hrvatskoj pa ćeš vidjeti da među roditeljima hrvatskih arhitekata ima veći postotak arhitekata nego među drugim strukama, da su roditelji strojara češće strojari, pravnika pravnici itd....
Valjalo bi isto tako ukazati na sljedeću korelaciju koja nam jasno govori da materijalno stanje roditelja ima relativno ograničen utjecaj na uspjeh djeteta. Naravno ne govorim o afričkim pripizdinama i indijskom klasnom sustavu već o razvijenim zemljama.
E sad, ako najbogatiji ljudi uglavnom dolaze iz bolje stojećih obitelji( ne bogataških!!) onda ništa ne stoji na putu siromahu da postane solidno bogat. Hoće li imati 50 milijardi, 100 milijuna ili 3 milijuna, nebitno je. Da je bogatstvo roditelja tako bitan faktor za bogatstvo čovjeka udio nasljednika bi bio bar 60-70% ali kao što rekoh....ni 2% nasljednika nema među najbogatijim ljudima svijeta.
Nadalje, upis na najkvalitetnije fakultete, konkretno u Britaniji i nije neki problem s obzirom da država subvencionira školovanje. U SAD-u, pak, košta dosta više, no isto tako postoje dobre stipendije kao i državni programi. Na koncu tvojim statističkim podacima možemo uz socijalnu strukturu dodati i etničku strukturu pa ćemo tako saznati da Židovi koji čine svega 1.7% američke populacije na Harvardu čine 30% studentske populacije. Što ćemo sad? Jel etnikum ključan faktor za uspjeh? Ako uzmemo u obzir da su zadnja 2 FED-ova chairmana Židovi, kao i brojni Nobelovci, sveučilišni profesori i bogataši tvojim pristupom ćemo doći do tog zaključka. Međutim on je kriv. Prije 40 godina njihov udio na fakultetima je bio bitno manji. Stvari se mijenjaju. Također razne etničke skupine u SAD-u imaju veći prihod od drugih etničkih skupina. američki iranci imaju vrlo visoke prihode, azijci općenito itd... A svi znamo da je američko društvo svoje temelje gradilo na anglosaksonskim protestantima koji su nekad predstavljali društvene elite. Dakle društvena mobilnosti itekako postoji i to je mit samo u tvojoj zatucanoj socijalističkoj glavici.

A tvoj antropološki razisam je krajnje bljutav. Ti tvrdiš da oni s najgorim socijalnim statusom su posve zasluženo u toj poziciji jer "onome tko ni nema volje raditi mjesto je na socijalnom dnu". Po tebi, oni svi imaju jednake mogućnosti i jednako mala društvena ograničenja da uspiju, a jedini razlog zašto ne uspijevaju je taj da su lijeni. Ma prekrasno!!

Nešto si momče pobrkao. Radilo o mom komentaru na tvoju nebulozu kako su uvijek krive okolnosti a nikad sam čovjek za svoje stanje. On je naglašen jer si taj aspekt potpuno zanemario! Za tebe lijenost i nesposobnost ne postoje. To je jedna stvar. Drugo, daleko bitnije od materijalnog statusa su geni , kulturno okruženje i pravilno postavljeni prioriteti kod roditelja a to sa novcem, per se, veze nema.

Tko je glasao

Cak i u Americi, gdje je

Cak i u Americi, gdje je recimo jedan Bill Gates uvijek navodjen kao primjer ostvarenog americkog sna, prikazuje se samo jedna strana medalje. Da, on je poceo od nicega, imao je genijalnu ideju i primjenivsi je postao je ubrzo bogat i lider IT-a.

To baš nije istina, Gates je uzeo DOS od tipa koji nije bio doma kada je IBM došao pitati ga da li želi to prodati njima, pa je to prodao IBM-u kao svoje.. I tako je krenuo.

Za hrvatski mentalitet on bi po tome bio lopov, kriminalac i nikako uzor. A eto u americi se to smatra poslovnom sposobnošču i nitko ga za to ne osporava, upravo suprotno smiju se toj budali koja je propustila priliku života

No da bi u kapitalizmu ostao uspjesan moras pobjeđivati i uništavati kokurenciju, težiti monopolu, a to malo toga ima s idejom pravednosti. I sada taj isti Bill Gates postaje najveci dobrotvor zahvaljujuci monopolistickom profitu kojeg je iscjedio od građana. Princip je - legalno ću ti otet, pa ću ti udjelit kao milodar i gradit sliku sebe kao dobrotvora.

To također baš nije istina. Iz nikoga on nije ništa iscijedio. On je prodavao svoje proizvode koje su ljudi kupovali dragovoljno i bili su im jeftiniji od svega što se do tada nudilo.. E sad, da li su dobili najbolje za plaćeno - u tom trenutku jesu, a to što nije bilo adekvatnog izbora nije njegova krivica već problem drugih koji nisu iskoristili priliku i ponudili bolje i jeftinije tržištu koje je bilo gladno svega...

Nije baš istina da Biil Gatesa motivira koncept "vratim ti pa sam dobrotvor". Nije baš tako proziran. Čovjek je prizano da je tek pred kraj života počeo razmišljati o društvu i općim stvarima i da smatra da je to obveza svih koji zarade milijarde kao i on i da će on

On neće nikome djeliti milodare već ulagati u američko obrazovanje i takve projekte jer je kroz posao valjda skužio da amerikanic zaostaju na području obrazvoanja (valjda zato jer su mu svi glavni inžinjeri u firmi indijci, pakistanci i rusi)

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

Opće je mjesto da je

Opće je mjesto da je Microsoft mnogotoga činio i čini kako bi zauzeo i održao monopolističku poziciju na tržištu IT-a odnosno poziciju nelojalnog konkurenta. Znam da su mu u Europi oderali neku žešću globu, al to je njega samo mallčice zasvrbilo. U Americi kao koljevci neoliberalizma gdje su sloboda tržišta i savršena konkurencija vrhovni ideali i ideologemi (podržani teorijom opće ravnoteže), postoje čuveni antitrustovski zakoni koji bi trebali onemogućiti zauzimanje monopolističke pozicije. No čuveni američki ekonomisti i nobelovac J. K. Galbraith je duhovito primjetio da kada bi se antitrustovski zakoni dosljedno primjenivali trebalo bi zatvoriti više od polovine američke ekonomije. Gatesov-ov Microsoft je dakle praktički monopolist u domeni operativnih sustava, a monopolistička pozicija podrazumijeva cijenu Windowsa koja stoji iznad točke gdje se sjeku krivulja graničnih troškova i graničnih koristi. Drugim rijecima to podrazumijeva višu cijenu i manju količinu ponude navedenog proizvoda od one koju bi osigurala konkuretska struktura tržišta. U tom smislu Gates je itekako cijedio ekstra profite i iz toga gradio svoj golemi imetak.
Dakle, njegovo dobrotvorstvo proizlazi iz činjenice da je vlastiti proizvod koji u 21 stoljeci predstavlja pretpostavku pismenosti njegovom visokom cijenom i ograničenom količinom, s obzirom na troškove razvoja i distribucije, učinio ograničeno dostupnim (pogotovo onima slabije platežne moći). I sada isti taj Gates koji je ograničavao širenje informatičke pismenosti, ulaže u obrazovanje. Ma bravo!!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao
Tko je glasao

U svjetlu toga potrebno je

U svjetlu toga potrebno je ponovno redefinirati stanovita shvacanja i pojmove glede temeljnih drustvenih odnosa kao odnosa vlasnistva

Koji je ovo "crveni kmer", odakle je taj izronio? podsjeća me na knjiškog moljca koji je "progutao" čitav Marxov kapital i sada tu po nama prosipa njegove bljuvotine.
Alo čovječe! Ovo je 21. stoljeće godina 2009., Komunizam je pao, berlinski zid je pao, Kina se okrenula tržištu, čak i Kuba ide u tom smjeru, Rusija je već odavno kapitalistička, samo neki tamo isfrustrirani indijanci divljaci po južnoj americi jedini zagovaraju ukidanje privatnog vlasništva i nacionalizacije, i slobodan si im se pridružiti se, možda te postave za vrhovnog poglavicu ili vrača ukoliko prije toga ne završiši u loncu kao ručak.
Moj Bože, da mi je netko pričao da postoji još ovakvih telebana, ne bih mu vjerovao, a za sve je kriv Tuđman i njegova pomirdba. Trebalo je to sve rješiti odmah o istom trošku, biti svjestan da su ovakova "oštećenja" nepopravljiva.

Tko je glasao

krrrrekani, i ti imaš moj

krrrrekani,

i ti imaš moj službeni poziv biti članom kooperative Treća Republika.
Napominjem, takav oficijelan poziv ne upućjem svakomu.
Upućujem i ediju.
Uputio sam i Ap. No, odbio je.
Ne ću uputiti Molotovu.

Naravno, moraš jednako kao i bijesdrugi biti spreman. A to znači da ćeš morati ispuniti određene propoizicije. A što ću i objaviti. Temeljno je napisati samo dvije stranice teksta, po vlastitom odabiru u određenom propisanom zajednički utvrđenom periodu. KONTINUIRANO.

Vrhunski si "observer", ako stvarno jesi errrr s Marina. Ovdje si s razlogom nestao. Jednako kao i Edi, goleme i pregoleme vrijednosti.

Naravno, promatrano iz motrišta mojega ajme jedan ojra.

Niti HDZ-ekonijia, niti Frederic, ne će dobiti moje pozive. Već sam kazao, niti Molotov.

Osnivački ulog je 20.000 kuna. Platitiu ću svakomu njegov udio u kooperativi, s pravom da me ne smijeni. U kooperativi je svaki glas 1 glas. Važno je uočiti da ja ne mogu biti upravitelj kooperative Treća Republika, dakle, ne mogu biti vlast.
Ha, ha, ha .... Smijem se glasno zato što je to jako nezgodno.

Dajem lovu - ne ću vlast.
A ima ih koji daju lovu - i hoće protuvrijednost davanju love.

A ja ne ću baš ništa - jer i jesam ništa.

No, trebam za taj projekt i Palagružu, ha, ha .... a i Arbuna .... ha, ha ....
Šaljivo? Pa naravno da nije šaljivo, i to zato što smo "svi" u nekoj stranačkoj infrastruktukri.

I sada sam se "ja" pronašao da preostale slobodne mislioce ubacim u virtualnu stranačku infrastrukturu pod nazivom Treća Republika. S uporištem u Starčeviću.

Gadljivo, pregadljivo, prozirno, preprozirno.
Stoga ostanimo gdje jesmo. Do smrti, ako treba. A treba.

Tko je glasao

Neoliberalizam možda

Neoliberalizam možda adekvatno opisuje shvaćanje slobode kao slobode samo za neke, ali s originalnim liberalnim postavkama takvo shvaćanje ima malo ili nimalo dodirnih točaka. Dokaz za ovu moju tvrdnju jest činjenica da su vjetar u jedrima "neoliberalnih" operacija mahom osiguravale države, štoviše, čitave administracije su instrumentalizirane u svrhu ostvarivanja korporacijskih ciljeva. O nekoj nevidljivoj ruci (tržišta ili slobode tržišnog natjecanja) tu nije bilo ni traga. Sve je bilo regulirano, ali pogrešno!

Dakle, tvoj (i mnogih drugih) zaključak o neoliberalizmu (s naglaskom na slobodi tržišta) je nevaljan, jer se temelji na neistinitoj premisi. Adekvatan zaključak bi bio da se tzv. neoliberalna (sloboda za neke) regulacija danas pokušava zamijeniti drugačijom regulacijom. Ukoliko ta nova regulacija donese više slobode i jednakosti u šansama za realizaciju ljudskih mogućnosti i kreativnih sposobnosti, neće biti razlike u motivaciji za rad u javnom i privatnom sektoru.

U Hrvatskoj nema niti političke niti tržišne slobode. Uspješno je provedena refeudalizacija društvenih odnosa i tu treba tražiti uzroke preferencija u zapošljavanju. A da i ne spominjem odgoj i obrazovanje podanika, a ne kritičkih građanki i građana. Potreba za sigurnošću samo je naličje straha. Strah u Hrvatsku nije donio "neoliberalizam", nego tiranija partitokracije u sprezi s (kriminalnim) privatnim interesom. AP je davnih dana opisao kako je tzv. neoliberalizam došao kao "kec na desetku" ovim našim samo-upravljačima koji ne znaju ništa drugo nego poslovati na zajednički račun.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Dodao bih; koristiti se

Dodao bih; koristiti se blagodetima vrijednosti koje su stvarale generacije i generacije ljudi, a sada u svojoj neumjerenosti troše jedino oni (njih 5% u RH) na račun odricanja 95% građana RH.
Tako se ovaj naš neoliberalizam može poistovjetiti sa menadžmentom slagalice kriminala ili trenutne gospodarske situacije u Hrvatskoj.
Mi živimo gospodo moja u raju na zemlji, samo je to po svemu sudeći; raj za kriminalce, a za sve ostale gorka istina o mogućnosti uništavanja svega što vrijedi, a sve zbog naše vlastite uspavanosti.

Tko je glasao

U Hrvatskoj nema niti

U Hrvatskoj nema niti političke niti tržišne slobode. Uspješno je provedena refeudalizacija društvenih odnosa

odgoj i obrazovanje podanika, a ne kritičkih građanki i građana

Tocno, Nemesis. To su temeljni problemi. Jedinstveni spoj onog najgoreg od neoliberalizma i samoupravljanja, umjesto da se uzme ono najbolje od jednog i drugog.

Tko je glasao

Hrvatski treći put - ZA -

Hrvatski treći put - ZA - Treću Hrvatsku Republiku.

Dakle, donekle se slažemo u analizi, ali se gubimo u iskoraku. Zašto?
Valjda zato što nemamo love.
Ili "nemamo vremena" baviti se s nečim, osim što je analiza, ali što znači i iskorak.
A za učiniti iskorak - to valja financirati. Slažem se.

Stoga će iskorak financirati HDZ i SDP. Dapače, SDP čini užurbani iskorak formirajući oko slike Zorana, i fotose Čačića, Jakovića itd.

To je naš iskorak.

Svi drugi za iskorak nemaju fotose, a ni love. Jer je samo to potrebno za iskorak, kako ocjenjuju stručnjaci politocroateringa. Daj lovu, i bit ćeš predsjednik Hrvatske.

Tko je glasao

I originalni liberalizam,

I originalni liberalizam, pogotovo Millov, ne uspijeva slobodu shvatiti na adekvatan način zato jer dokida njezino određenje u terminima društvenih odnosa, i uvodi metodu koja će u 20 stoljeću postati dominantno ideološko oruđe neoliberalizma - metodološki individualizam. Jer i po izvornom liberalizmu i po metodlooškom individualizmu i po M.Tacher - društvo ne postoji. Bez holističkog pristupa, kranje ograničena postaje spoznajna vrijednost kategorija klasičnog liberalizma, prije svega njegovih pojmova negativne i pozitivne slobode. Tek njemački idealizam, posebno s Hegelom i njegovom dijalektikom, te Marxom i dijalektičkim materjalizmom, uspijeva na pravi način dosegnuti odnos djela i cijeline, a time i smisao slobode kao spoznate nužnosti. Pitanje države, regulacije, slobode, jednakosti tek se u toj perspektivi može promišljati dinamički i povijesno, a samim time i uočiti borniranost misli i opravdanje statusa quo koje uvjetuje liberalni i neoliberalni kategorijalni aparat. Drugim riječima, istinska kritika i promjena perspektive sigurno ne može doći iz liberalnog diskursa.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

stvaranje dodatne

stvaranje dodatne vrijednosti i njegovu pravednu raspodjelu
a to bi značilo što? kakvom vagom se mjeri ta pravedna raspodjela ? Od svakog prema mogućnostima i svakome prema potrebama?Ili?
ja sam živio u uvjerenju da je tržište bolji arbitar pravednosti nego bilo koje Vijeće mudraca.

Tko je glasao

a to bi značilo što?

a to bi značilo što? kakvom vagom se mjeri ta pravedna raspodjela ? Od svakog prema mogućnostima i svakome prema potrebama?Ili?

Cini se da su Crveni Kmeri najbolje ujednacili sve klase.Bili su tako predani cilju da su revolucionarne snage ubijale one koji nose - naocale.
Naime to ih je odavalo kako moguce citaju, a iz cega je proizlazilo da bi intelektualno mogli nadici obrazovanjem Svetost Mediokriteta.
Jasno ne tvrdim da bi protivnici tog neoliberalizma koji se danas uglavnom zove "treci put" ( jer ne odbacuje prava svih na krov nad glavom, socijalnu pomoc i minimalno zajamcenu satnicu rada), bili tako rigidni, samo je nejasno tko bi na celu ustroja preuzeo ulogu Boga koji bi propisao ( demokratski dakako) tko sto i koliko smije imati i raditi.Tko bi i kako postao Kardelj II.
Takodjer je sasvim nejasno kojim bi oruzjem ustroj raspolagao, kako bi prisilio npr. kupce nasih brodova kako bi ih platili 25% skuplje nego u Koreji.

Tko je glasao

Pravedna raspodjela mjeri se

Pravedna raspodjela mjeri se vagom koju čini spoj participativnog, demokratsko-deliberativnog i troškovno racionalnog pristupa. To podrazumijeva kombinaciju tržišta i plana, uz ukidanje privatnog vlasništva i institucionalizaciju društvenog vlasništva. Tržište samo po sebi ne samo da nije pravedno, već nije niti efikasno jer dovodi do stihije poslovnih ciklusa, eksternalija itd. No njegova je največa prednost što ideološki uspijeva spriječiti utvrđivanje subjektivne odgovornosti za vlastite negativne učinke, predstavljajući se kao impersonalni i objektivni mehanizam.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Sve države

Sve države preraspodjeljuju, oduvijek. Nema preraspodjele isključivo u zajednicama na nivou kamenog doba, iako se i tamo daje neki postotak šefu općine ("poglavica") i svećeniku ("vrač").

Radi se samo o tome koliko treba prerapodjeliti, i o tome da ne možeš preraspodjeliti nešto što nisi zaradio. Ako se smanji ekonomija, smanjuje se i preraspodjela. Ako je firma manje uspješna, smanjuju se plaće u firmi. Ako je to država, i manje se skupi poreza, nema ništa drugo nego smanjiti plaće u firmi zvanoj Država i otpustiti višak. To je jednostavno normalno gospodarenje.

Također i izvršavanje zadataka. Ako je zadatak ući u EU do 2007. a baš i nije uspjelo, tada netko treba biti smjenjen i dobiti otkaz. Naravno ovo sve karikiram ali tako je.

Hrvatska malo previše preraspodjeljuje, naročito u neke vrlo sumnjive kanale. Ali to je dio znatno većeg problema, činjenice da je Hrvatska mala država.

Tko je glasao

To podrazumijeva

To podrazumijeva kombinaciju tržišta i plana

Znaci ti planiras svog "moskvica" iz 1979 prodati planski za 12000€.Medjutim onesvjesteni proleteri obuzeti konzumeristickim sljepilom ti na sajmistu za njega nude 1200 kuna.Kako to "iskombinirati"?

Tko je glasao

Ocigledno da lose planiraš.

Ocigledno da lose planiraš. Stvar je u tome da u kombinaciji tržišta i plana, pogotovo danas u 21 stoljecu kada imamo cudesni razvoj informacijske tehnologije, postaje realno ostvariva aplikacija radne teorije cijena. U sistemu drustvenog vlasnistva podrazumijeva se da ljudi vise nisu zasljepljeni konzumerizmom, "upadljivom potrošnjom" i ostalim nižim potrebama, već shvaćaju kako je za zadovoljenje viših potreba samorealizacije potrebno da svi imaju zadovoljene elementarne egzistencjalne potrebe - hrane, stanovanja, zdravstvene zaštite itd. U skladu s time oni prihvaćaju suženi izbor potrošnih dobara jer je druga strana medalje tog suženog izbora, puno veća sloboda izbora vezana za kreativno provođenje naraslog slobodnog vremena. Cijena moskvica tada maltene postaje nebitna, odnosno egzaktno utvrdljiva u odredjenom rasponu kojeg određuje radna teorija cijena, amortizacija i efektivna potražnja.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

...uz ukidanje privatnog

...uz ukidanje privatnog vlasništva...
Kako ćeš ukinit privatno vlasništvo?

Tko je glasao

ovo je smiješno! tržište

ovo je smiješno! tržište je jedina prirodna mjera pravednosti jer se tamo susreću ponuda i potražnja. Tako priroda funkcionira u svim svojim aspektima. I sad si netko dopušta toliko slobodu da je on taj koji će to kvalitetnije i pravednije odrediti umjesto sudionika tog tržišta. S tim da bih naglasio još jednom ono što je autor smetnuo s uma. Govorio sam u kategorijama bolji a ne u kategorijama savršenosti što je čini se konstanta cijelog dnevnika. Autor i u dnevniku nastaji ukazati na nesavršenosti tržišta. Ništa nije savršeno pa ni tržište tako da je sa te strane promašio( iako u toj namjeri nije jedini - mnogi su, pa i neki popularni nobelovci na to trošili energiju). Ono o čemu valja razgovarati jest koji je sistem bolji. A tržišni sistem se pokazao daleko boljim, daleko pravednijim i daleko efikasnijim. Međutim sada se na krilima svjetske krize javljaju brojni proroci koji nude spas u alternativnim modelima. No nitko vam nije obećao da neće biti uspona i padova ali kad se ispod rezultata omraženog neoliberalizma u zadnjih dvadeset godina i to na svjetskoj razini podvuče crta bogme bi se trebali pokloniti pred njima jer su prilično impresivni. Što opet ne znači da nisu potrebne modifikacije i promjene jer ipak živimo u svijetu nacionalnih država gdje jednog Francuza osim primodijalne ljevičarske zabrinutosti za stanovnika Trećeg svijeta, realno boli briga za njega i interesira ga samo vlastita guzica. A neoliberalizam pogoduje, što god Naomi Klein i ostali profiteri neoliberalizma trabunjali, upravo (nekadašnjem?) Trećem Svijetu.
Što se Hrvatske tiče, tu je neoliberalizam samo u tragovima. Država koja čini 50% BDP-a, gdje državne potpore iznose 3,3% BDP( 5 puta više od europskog prosjeka), gdje se gubitaši desetljećima drže na aparatima novcem poreznih obveznika, gdje adminstracija i općine bujaju, gdje sindikalni čelnici imaju status celebritya, gdje je otpuštanje teže nego u Švedskoj, je sve samo ne neoliberalna država. Po ljestvici neoliberalizma Hrvatska je stavljena na 116. mjesto Tragove neoliberalizma treba tražiti u politici otovorenosti tržišta robi i kapitalu, donekle i u politici privatizacije. Ali dijagnoza bolesti je prije socijalizam a ne neoliberalizam.

Hrvatska je zapravo poput debeljka kojem je doktor preporučio tjelovježbu pa otrči jedan krug tjedno oko kvarta ali istovremeno umjesto jednog odojka smaže dva. I onda se još čudi zašto tjelovježba ne funkcionira. Čak štoviše još nju krivi za dobivene kile.

Tko je glasao

Tržište samo po sebi nije

Tržište samo po sebi nije problem, dapače njegova je alokativna racionalnost nezamijenjiva. No ono postaje golemi problem u okviru određenih odnosa proizvodnje, a ti odnosi su uvijek odnosi vlasništva. Tržište u okviru privatnih odnosa vlasništva i uz njihovu idolatriju (što je upravo politički i ideološki projekt neoliberalizma koji zagovara sveopću privatizaciju, čak i javnih sustava obrazovanja, mirovina i zdravstva, komunikacija) dovodi do ravnoteže ponude i potražnje čija je socijalna bilanca katastrofalna (pogledati broj isključenih iz zdravtstvene zaštite u Americi itd). I to je, moglo bi se reći, prirodna tendencija kojoj vodi upravo fundamentalizam tržišta kakvog zagovara neoliberalni koncept. On eksplicitno zagovara slobodu tržišta kao najefikasnijeg i najracionalnijeg alokativnog mehanizma, a podrazumijeva neregulirano širenje slobodog raspolaganja njegovim jednostranim komplementom - privatnim vlasništvom. Tek u okviru drugačijih odnosa vlasništva moguće je efikasnost tržišta spojiti sa socijalnom pravednošću njegovih učinaka. To podrazumijeva da se tržište korigira planom i plan tržištem. U pozadini te simbioze stoji institucionalizirana politizacija ekonomskih odnosa, odnosno ekonomska demokracija, koju ne predstavlja niti privatno vlasništvo (ekonomska autokracija) niti državno vlasništvo (politička autokracija), već društveno vlasništvo.
U Hrvatskoj je neoliberalizam na djelu upravo kao ideološki usmjeravatelj mogućih ekonomskih strategija za rješenje ekonomskih problema i gubitaka, a one se sve svode na jednu vrlo jednostavnu formulu - privatizacija.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

e pa bogme socijalna bilanca

e pa bogme socijalna bilanca nije katastrofalna ako je stavimo u povijesnu perspektivu. vama socijalistima je ključni kriterij da nema velikih socijalnih razlika u društvu a apsolutni napredak je sporedan. tržište i privatno vlasništvo su doveli do toga da današnja sirotinja u razvijenim zemljama živi bolje od nekadašnjih kraljeva, jedino što nemaju povlašteni status. no to vas ne zanima. vas zanimaju samo relativni odnosi. što će reći da vas zanima status, ne standard. mislim da nema baš puno društvenih poduzeća koja su stvorila i približan napredak poput onih privatnih.

što se tiče neoliberalizma i tržišta neznam odakle ti da ono isključuje regulaciju. nisam primjetio da države koje su bastioni neoliberalizma nemaju centralnu banku, razne SEC-ove, FSA-ove i sl. možemo govoriti o procesu deregulacije u zadnjih 2 desetljeća međutim o neregulaciji nikako.

Tko je glasao

Koji cinizam!! Umirućem

Koji cinizam!! Umirućem koji nije mogao platiti adekvatnu zdravstvenu prevenciju, a sada kada možda zbog toga umire jer si ne može platiti liječenje, ti biš rekao - "pa čovječe, šta se buniš, budi zahvalan što si doživio pedeset godina, jer to nebi zasigurno pred koje stoljece. Budi zahvalan kapitalizmu što je osigurao apsolutni napredak koji je produljio prosječni životni vijek".. ili čovjeku koji kopa po baji u potrazi za hranom i nađe ostatke hamburgera iz Mcdonaldsa - "pa čovječe budi zahvalan što jedeš bolje od nekadašnjih kraljeva koji nisu imalu tu sreću da im apsolutni napredak kojeg donosi kapitalizam ucini dostupnim tako nešto ukusno kao što je Mcdonaldsov hamburger"..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

aaah tipično

aaah tipično socijalističko moraliziranje i kukanje.ti bi bio najsretniji da je medicina ostala na srednjovjekovnom stupnju razvoju al da je svi imaju jednako. sve ostala je preteško za hipersenzibilnog hrvoja. mogu te zamisliti kako bi u poljskoj bolnici sa 5 tisuća ranjenih i tek 2 tisuće zavoja, umjesto da spašavaš one koje možeš spasiti, u suzama proklinjao svijet i nepravdu.
netko treba razviti lijek, netko ga treba i platiti a senzibilni hrvoje misli da padaju sa neba. odrasti!

Tko je glasao

Totalno promašuješ metu s

Totalno promašuješ metu s tim usiljenim sarkazmom. No valjda je to najbolje što možeš u nedostatku argumentacije.
Tvoj komentar implicira hrpu netocnosti glede planske i socijalisticke ekonomije. Naime, po tebi, da nije bilo kapitalizma medicina bi još bila na srednjovjekovnoj razini. Netočno u teorijskom i praktičnom smislu. U teorijskom smislu netočno je utoliko što kapitalizam zasnovan na profitnoj logici največa sredstva ulaže u istraživanje i razvoj onih lijekova koji imaju najveću vjerojatnost uspijeha na tržištu i najbrži povrat. To znači da se mnoga fundamentalna istraživanja zanemaruju iz kojih bi mogla proizaći neizvjesna ali i revolucionarna otkrića. Kod planske ekonomje moguće je osigurati sredstva za takva istraživanja jer profit nije jedini kriterij u što će se ulagati.

U praktičnom smislu tvoj je sarkastični komentar dokazano promašen, u što si se mogao uvjeriti između ostalog i u dokumentarcu onog Moora koji uspoređuje američko i kubansko zdravstvo. Kubanci koji žive u socijalizmu imaju svi odreda vrhunsku zdravstvenu zaštitu i skrb, za razliku od bogate Amerike gdje je 50 miliona isključenih. Stoga im je i prosjećni životni vijek duži nego Amerikancima.
No nije potrebno ići do Kube. Možemo se sjetiti i jedne domaće genijalne zamisli, koju je kasnije svijet preuzeo od nas. To je naravno genijalna ideja o domovima zdravlja Andrije Štampara. Čovjek je razumio smisao prevencije. I sve se to dešavalo u doba socijalizma kada smo po mnogim pokazetljima zdravlja odnosno bolesti bili među najnaprednijima. A di smo danas u vrlom kapitalizmu (drugi po incidenciji tumora u Europi)?
Kako sve to objašnjavaš Superhik?! Nikako, naravno.. Vrhunac tvoje lucidne argumentacije jest usiljeni cinizam ili sarkazam.. No da si barem u tome na razini svog nicka, ali ni to nisi u stanju..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Da, medicina bi bez

Da, medicina bi bez kapitalizma u nekom drugom dosad ponuđenom sistemu bila ako ne na srednjovjekovnoj razini onda sigurno ni puno naprednija. Što nam je alternativa dosad ponudila? Koji su učinci socijalističke farmaceutike?Kakva je bila farmaceutska industrija socijalističkih ekonomija u odnosu na kapitalističke? Što su to uopće socijalističke ekonomije ponudile svijetu i na čemu se temeljio njihov napredak? najači razvoj su doživjele industrijalizacijom zemlje. No čiji je produkt industrija? Kapitalističkog sistema!
Ti demonstriraš neviđenu tupost u svojim razmišljanjima. Ona su tako selektivna i kratkovidna da je to zapreščujuće.

Kapitalistički sistem po pitanju medicine omogućava efikasniji princip na više razina. Kao prvo za fundamentalna istraživanja su potrebna sredstva. Dio država osigurava, za što trebaš imati relativno bogatu državu. Drugo, fundamentalna istraživanja se provode u privatnim institutima ili najčešće na privatnim američkim sveučilištima koja opet imaju svoje ogromne zaklade i dotacije - kapitalizam. Treće, tu su farmaceutske kompanije. Francuzi su 80-ih provodili eksperimente sa državnim farmaceutskim kompanijama i profit je stavljen u drugi plan što se loše odrazilo na efikasnost pa su na koncu odustali.
Sovjetska farmaceutska industrija nije apsolutno ništa napravila. Osim što je radila jeftine kopije zapadnih kompanija. Gdje su tu inovacije?
Inovacije očito stvaraju privatne farmaceutske kompanije okrenute profitu. veći prihod - više novca za R&D, veći profit- zdravija bilanca, bolje financijsko izvješće - više investicija u farmaceutsku industriju. nitko neće ulagati u lošu kompaniju, čak ni ti. jedno su forumska trkeljanja o altruizmu, drugo je realnost.

Potezanjem Kube radiš sebi medvjeđu uslugu i prikazuješ se neviđenim šarlatnom. Reci ti nama jel se kubanska medicina ne bazira na Zapadnoj medicini u koju su uloženi bilijuni dolara kapitalističkih zemalja, jel kubanski doktori ne liječe bolesnike lijekovima Novartisa, Pfizera, GSK ,Rochea, domaćim inačicama istih odnosno genericima stranih kompanija...u razvojih tih lijekove su uloženi bilijuni. Jel kubanski pacijenti ne koriste CT skenere, magnetske rezonance, aparate za ultrazvuk i ostalu medicinsku opremu u čiji su razvoj utrošeni bilijuni kapitalističkih zemalja? gdje bi kubanska medicina bila da sve to netko nije razvio? a taj netko je kapitalistički sistem.
tako da je tvoj komentar kako kubanci imaju bolji sistem od američkog samo ili jeftina manipulacija dokaz tvoje gluposti jer im je američki sistem omogućio da žive koliko žive.
morat ćeš ti još puno žganaca pojesti...

P.S. i molio bih da mi ne šalješ uvredljive privatne poruke. Hvala!

Tko je glasao

Uopće nisi shvatio poantu

Uopće nisi shvatio poantu mog izlaganja. Kapitalistički sistem po defaultu bolje proizvodi bogatstvo od socijalističkog, on je također posredno generirao više važnijih inovacija od realno postojećih socijalizama. No to je manje govorilo o njegovoj prirodnoj superiornosti, a više o suboptimalnosti postojećih centralno-planskih ekonomija. SSSR kao paradigma centralnog planiranja po ukupnom bogatstvu je bila dakako znatno iza kapitalistickog zapada. No unatoc velikom zaostajanju u konzumeristickom standardu koje je po sebi logicno, znanja i resurse koji su postojali bilo je moguce planski iskoristiti puno racionalnije, tako da se u moralno bitnim dobrima i inovacijama puno manje ili čak uopće ne zaostaje za zapadom. No SSSR je umjesto u medicinu, genetiku i sl., nepregledne količine para trošio na vojsku i razvoj vojne tehnologije. Naravno, čisto centralno-planska ekonomija nije racionalna i svakako je potrebna njezina korekcija i usmjeravanje tržišnim mehanizmom. U bivšoj Jugi se počelo s kombinacijom tržišta i plana na podlozi samoupravljanja i društvenog vlasništva. I kad već pitaš za socijalističku farmaceutiku, možda je upravo znakovito kako se u samoupravnoj Plivi, mislim 1986-te, otkrio najnapredniji antbiotik na svijetu - azitromicin (Sumamed). Pliva je naime bila ujedno i tržišno usmjerena ali i planski podržavana kao strateška grana. Dakle moguće je imati socijalizam (ne centralno planski, već samoupravni) i generirati inovacije, i u isto vrijeme navedene inovacije učiniti široko dostupnim. Riječ je dakako o mogućnosti koju tek treba realizirati, a ne kao već postoječoj stvarnosti. Tvoj argument kako je kapitalizam najbolji počiva na sadašnjosti i prošlosti, a ne na pogledu u budućnost. Kapitalizam nemilice rasipa resurse i to je razlog njegove propulzivnosti. U njemu umjesto države plansku funkciju odrađuju korporacije. A one u usmjeravanju svojih inovacija nisu vođene moralnim razlozima, politički legitimiranim, već prije svega profitnim. Pa tako imaju interesa da generiraju "lažne" potrebe, proizvode bolesti (danas si bolestan ako nisi lijep), naglašavaju statusne identifikacije i sl., sve kako bi prodali svoje proizvode i inovacije. A te inovacije sve manje veze imaju sa razvojem ljudskih vrlina, unaprjeđenju dostojanstva svih ljudi itd.

Zbog svega prethodnog navodim i Kubu kao primjer koji ukazuje zašto je egalitarizam pretpostavka istinske ljudske slobode u zajedništvu i solidarnosti sa ostalim ljudima kao jednako vrijednim. Jer koja je poanta i koje vrijednosti života u društvu izražava činjenica da postoji lijek koji može izlječiti bolesnog, ali si ga može priuštiti samo bogati, dok onaj siromašni umire?! Jebe se meni ako kapitalizam generira lijek protiv tumora ako će se s njim liječiti samo onih 1% najbogatijih. I što bi trebao pljeskati kapitalizmu kako je napredan i kako u njemu postoji mogućnost da se čovjek izljeći, a to što se mnogi ili večina neće izlječiti sporedna je stvar. Ja želim živjeti u društvu koje priznaje sve pojedince kao jednake u dostupnosti temeljnih prava koja su važna za razvoj njihovog samo-poštovanja. Ne želim živjeti u društvu poniženih i isključenih jer sam samim time i ja sputan. Njihova sloboda je pretpostavka moje slobode..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

sumamed?? sumamed je jedan

sumamed?? sumamed je jedan jedini lijek. u moru lijekova koje su izbacile farmaceutske kompanije kapitalističkog sustava. nemoj nasmijavati, molim te! sumamed je statistička greška. to je rezultat samupravne farmaceutike. nevjerojatno mi je da nakon totalnog raspada tog samoupravnog sistema još postoje ljudi koji vjeruju u njegovu nadmoć. šta vi pušite?
da, kapitalizam se pokazao najboljim u sadašnjosti i u prošlosti, dobro da smo se oko toga složili. a ti ne nudiš prihvatljivu i ozbiljnu alternativu( samoupravni socijalizam lol).
što se tiče inovacija vođenih moralnim razlozima pričaš bedastoće i manipuliraš. zna se što čini glavninu lijekova- lijekovi koji tretiraju najučestalije bolesti - kardiovaskularne, karcinome, dijabetese i sl...jer na tome se zarađuje pošto su najčešće( na koncu država ako baš hoće može dati farma kompaniji milijardu dolara za razvoj nekog lijeka ako joj je baš toliko stalo do toga). tako da je sukob morala i profita samo u tvojoj glavi. oni rade ruku pod ruku u ovom slučaju. R&D farma kompanija je najviši među svim industrijama. tko bi ulagao da nema profita? tko bi kupovao obveznice? kakvi bi bili kriteriji kreditiranja takvih kompanija itd?? i kako bi se to odrazilo na strukturu troškova pa i na visinu R&D?

meni nejde u glavi da tebi nije jasno kako kubansko zdravstvo jaše na valu kapitalističkih inovacija. bez inovacija nema ni kubanskog zdravstva kakvo je sada. jel to tebi jasno? a amerika nemože jahati na ničijem tuđem valu jer takvog vala nema niti da postoji nebi bio toliko velik. lijek koji danas liječi bogatog je lijek koji će sutra liječiti siromašnog- to je konstanta razvoja medicine. prije par godina su se u Hrvatskoj koristili lošiji testovi za HIV budući su bili jeftini, no sad se koriste ovi napredniji jer su pojeftinili. nekad je aparat za ultrazvuk bio luksuz, danas su tu ulogu preuzeli uređaji za magnetnu rezonancu. napredak je očit dakle. napredak za koji ti nemaš želudac.

Tko je glasao

Dobro znaš da je upitna

Dobro znaš da je upitna kvaliteta ovoga što mi danas jedemo.
Mogu sa sigurnošću tvrditi da su se predstavljeni likovi iz spisateljskog djela "Čiča Tomina koliba" od Harriet Beecher Stowe, iako su bili robovi, hranili su se zapravo bolje nego mi danas.
U tom i jest sazdana bit ovog današnjeg robovanja civilizacijskim dostignućima. Mislimo da smo slobodni, a zapravo smo čvrsto porobljeni blještavilom materijalnih vrijednosti, zbog čega smo osljepljeni i ne vidimo ljepotu života, u kojoj ljepoti bi uistinu trebali uživati.
Svatko je kovač svoje sreće, a ti koji kopaju tamo po nekim kontejnerima i ruju po smeću, velik dio toga što izvuku od tamo, koriste za alkoholiziranje i stvaranja slike mučenika, a prava je istina je da su svi oni koji to moraju gledati stvarni mučenici.
Ne znam kamo odu sve ti silne stotine miliona kuna za socijalnu pomoć i pučke kuhinje, ako netko treba kopati po kontejneru da bi se prehranio.
Mislim da je to moranje samo u njihovim glavama.
Da u pučkim kuhinjama toče alkohol i daruju cigarete, zasigurno takvi ni ne bi znali gdje se kontejneri nalaze jer uglavno razbacuju svoje smeće svugdje, samo ne tamo gdje bi trebali.

Tko je glasao

Hrvoje Štefan, ali sadržaj

Hrvoje Štefan,

ali sadržaj političke ekonomija nije da razmatra, citiram, "pogledati broj isključenih iz zdravtstvene zaštite u Americi itd.".
Naime, uza svo dužno štovanje prema vrlo kvalitetnom tekstu, čini mi se da da ti i ja živimo u Hrvatskoj, tj. u "hrvatskoj političkoj ekonomiji".

Dakle, zagovaraš li ovim komentarom koncept Bandića, ili Zorana, koji iz HDZ diplomacije nema nikakav koncept osim "JA SAM SOCIJALDEMOKRATA" - a što je za mene "vazduh", jednako kao što je "vazduh" Jadranka koja kaže "JA SAM SPASITELJICA".

Ili, eto, tako - "razgovaramo".

Tko je glasao

To je poznati paradoks,

To je poznati paradoks, ljudi doživljavaju obje stvari pravednim:

a) tržište, svakom prema zaslugama
b) svi su ljudi jednaki

I pokušavaju to stalno miješati.

Iskreno boli me jedan dio tijela hoće li bolnica u koju me pošalje liječnik biti državna ili privatna sve dok troškove pokriva HZZO. Iskreno boli me hoće li HZZO biti privatan (a neće jer je u minusu) sve dok izvršava svoju ulogu.

Recite, je li usluga T-Coma lošija od nekadašnjeg HPT? Istina, razgovori su skuplji, ali sjetimo se da je uvođenje telefonske linije u državnom HPT koštalo i 3000 DM, a koliko sada?

Ali porast efikasnosti ima drugi problem — višak radne snage.

Tko je glasao

Hrvatska je zapravo poput

Hrvatska je zapravo poput debeljka kojem je doktor preporučio tjelovježbu pa otrči jedan krug tjedno oko kvarta ali istovremeno umjesto jednog odojka smaže dva. I onda se još čudi zašto tjelovježba ne funkcionira. Čak štoviše još nju krivi za dobivene kile.

genijalno!!!!!

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

Zbog cega se privatno

Zbog cega se privatno vlasnistvo mora ukinuti da bi stvari suvislo funkcionirale?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ne treba se sve privatno

Ne treba se sve privatno vlasništvo ukinuti, niti je to moguće izvesti.
Ovo,pak,"privatno vlasništvo", koje je u RH izvedeno na način da su građani(pravi vlasnici društvenog vlasništva) izigrani i prevareni,takvo vlasništvo treba ponovo vratiti u državno, a nadalje pretvoriti u dionice i iste raspodjeliti svim građanima RH podjednako.(kažem treba, iako znam da je to neizvedivo)
Kako je više moguća opcija realizacije državnog, nego društvenog vlasništva, tim putem treba i ići, a nadalje iz vrijednosti financirati projekte iz kojih će imati koristi svi građani.
Imamo dosta stručnjaka koji bi pod kontrolom države kao poslodavca, jako dobro obavljali posao,prvenstveno pokrečući gospodarstvo u RH.
Ovi tajkuni kojima su date enormne vrijednosti u ruke(200 bogatih obitelji), po svim pokazateljima nisu obavili svoju zadaću(pokretanje i podizanje gospodarstva na zadovoljavajuću razinu).
Te potencijale trebaju voditi sposobni menadžeri kojima bi država bila poslodavac.

Tko je glasao

Zato jer je privatno

Zato jer je privatno vlasništvo institucionalizirani egoizam koji uvodi i legitimira početnu asmetriju moći koja stoji u funkciji akumulacije Kapitala a ne zadovoljenja potreba najvećeg broja ljudi.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ja ipak ne bih volio da

Ja ipak ne bih volio da država uzme stan u kojem živim i kojeg sam naslijedio, i da ga nekome kome je "potrebniji", a ja se ionako "mogu snaći". Isto mislim i za auto.

Isto misli svatko tko ima obrt, radionicu, servis. I malu firmu. I veću firmu.

Tko je glasao

Nitko normalan ii ne

Nitko normalan ii ne predlaže takvu "preraspodjelu"jer bi takva otimačina mogla dovesti jedino do rata.
Ovdje se govori o preraspodjeli vrijednosti koje proizlaze iz industrijskih i inih potencijala koje je država otela iz društvenog vlasništva (građanima) i potom predala u ruke zaslužnicima (tajkunima) u Lijepoj našoj.
ne ispravi li se to u narednom razdoblju može biti samo sve gore jer kritična masa je već poćela dosezati kulminaciju.

Tko je glasao

Egoizam po sebi nije los.

Egoizam po sebi nije los. Asimetrija po sebi nije uzrokovana posjedovanjem.

Iliti, zbog cega zazirati od elemenata koji su dio ljudske prirode i koji po sebi nisu losi? I istovremeno napadati institut koji nema veze sa problemom okrupnjavanja moci, a istovremeno se koristio prilicno korisnim?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Egoizam jest prirodni

Egoizam jest prirodni instinkt. No njegova institucionalizacija u vidu privatnog vlasnistva jest nesto sasvim drugo. Naime, ono do cega institucionalizacija egoizma dovodi jest ogranicena perspektiva kroz koju se sve vrijednosti po sebi koje nadilaze puki individualni samointeres shvacaju kao stetne ili makar nebitne. Na taj nacin gubi se svijest o čovjeku kao genericki društvenom biću, o njegovoju sudbini koju određuje cijelina i za koju on također snosi odgovornost ( gubi se univerzalna politicka dimenzija). Bez te svijesti gubi se također pojam transcedencije, digniteta, a čovjek srozava na banalnu i repetitivnu nagonsku ekonomiju svog biološkog ustroja. Drugim riječima, ne razlikuje se od životinje, osim po tome što je destruktivan prema pretpostavkama vlastitog života - društvu i prirodi.

Egoizam je dakle prirodan ali ga ne valja institucionalizirati već upravo suprotno, valja institucionalizirati njegov izokrenuti oblik - altruizam. A to čini upravo društveno vlasništvo.

Privatno vlasništvo stoji u osnovi problema okrupnjavanja ekonomske moci, a ekonomska moc dominira, pogotovo u okviru neoliberalizma, nad politickom moci (parlamentarnih demokracija)..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Prije bi bilo obratno, da

Prije bi bilo obratno, da početna asimetrija moći uvodi i legitimira privatno vlasništvo u funkciji akumulacije kapitala, a ne zadovoljenja potreba najvećeg broja ljudi. Razlika u formulaciji nosi ogromne posljedice u društvenim odnosima i njihovu oblikovanju. O "institucionaliziranom egoizmu" kao čisto ideološkom konstruktu, ne bih otvarala diskusiju.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Delanec od pravednik vz komentara 9
  2. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  3. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 49
  4. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 24
  5. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 30
  6. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 18
  7. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  8. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  9. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  10. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  11. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  12. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  13. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  14. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  15. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  16. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  17. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  18. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  19. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  20. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  21. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  22. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  23. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  24. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  25. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 241

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • boltek
  • lunoprof
  • magarac
  • ppetra
  • rupert
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko