pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U tekstu Kako pobijediti na izborima, bavio sam se mogućnostima koje Internet pruža političarima da promoviraju svoje ideje, odnosno dođu do mene, možda i vas, kao publike. Sjedinjenje Države predvode u ovakvim akcijama, koristeći pritom sve moguće kanale. U knjizi Crashing the gate, čiji autori su Jerome Armstrong (MyDD.com) i Markos Moulistas Zuniga (Daily Kos), čitao sam poprilično detaljnu analizu o tome zašto Demokrati gube na izborima, pa je jedan od razloga nedodirljivost konzultantskih kuća odnosno ljudi koji su za kampanje/reklame zaslužni. Iako neki od njih gube već godina, i dalje su u igri, jer znaju prave ljude ili kako to već ide, no dobar dio krivice za loše rezultate ide njima na dušu.

Na primjer, reklama za Kerrya, ako se ne varam, je bila loše odrađena - Kerry stoji ispred bijele pozadine i priča zašto izabrati baš njega, nešto kao Appleove switch reklame, kakve se koriste za povećanje brand awarenessa, a ne prodaju proizvoda, što političari u kampanjama jesu - proizvod koji treba prodati. Republikanci su igrali na emocije i pobijedili više puta. Jeb Bush snimio je reklamu u kojoj se obraća latino populaciji govoreći na španjolskom, a Demokrati su u svojoj reklami pričali što će učiniti i što ovi drugi neće. Ta se publika vezala uz materinji jezik i Bush je dobio izbore u Texasu.

Takvih je primjera prevelik broj da bi ih jednostavno zanemarivali, no končan je zaključak spomenute analize, kako neke stvari treba mijenjati. Tako nekako je i kod nas, u nadolazećim izborima vjerojatno ćemo gledati izlizane slogane bez previše inovativnih metoda, kakve su ovih dana prigrlili političari u SAD-u.

Hillary Clinton otvorila je tako profil na MySpaceu, koji ima oko 80 milijuna korisnika, na kojem vodi svoj blog, postavlja video zapise, komunicira s publikom. Naravno, iza nje je gomila ljudi koja to radi, ali ona je došla k biračima, ne birači njoj.

Friendster, također društvena mreža, sklopila je ugovor s s kompanijom ViTrue, pa će s 2500 dolara nagraditi korisnika koji napravi najbolju političku reklamu. Do pobjedničke, doći će i glasanjem korisnika.

Svima dobro znani YouTube, također je "ugostio" mnoge od političara, koji se video zapisima jedni se bore protiv drugih, bilo da stavljaju svoje reklame ili isječke iz vijesti. Tako ćete na ovom servisu naći profile: DSCC-a(Democratic Senatorial Campaign Comittee), Bob Caseya, Scota Kleeba i drugih.

Društvena mreža Facebook, još je jedan od kanala. Christine Williams i Jeff Gulati, profesori na business školi Bentley u Massachusettsu analizirali su kako baš ova mreža pomaže kandidatima. Zaključak je i više nego dovoljno. Naime, ekipa Facebooka kreirala je sama profile kandidata, nakon čega je njihovim ljudima i njima ostalo samo da profile ispune. Napravili su također i poseban odjel sitea election pulse preko kojeg korisnici mogu doći do kandidata, odnosno vidjeti tko ima koliku podršku. Podaci dva navedena profesora pokazuju kako je 36 posto kandidata za Senat ispunilo profile, to je učinilo i 12 posto onih za House of Representative (zastupnički dom?), 43 posto budućih guvernera...

U nas, vidjeli smo blog pokušaje pojedinih kandidata, vjerujem da će se to ponoviti prije nadolazećih izbora, iako bi bilo lijepo da kao Vidović blog vode konstantno i tim putem komuniciraju s biračima. Koliko će prihvatiti ovakav način promocije kakav viđamo u SAD-u, još ne znamo. Ako i krenu tim putem, ne treba zaboraviti da se i to mora odraditi kvalitetno, a i to je opet manji, ali vrijedan dio sveukupne kampanje. O mogućim načinima promocije već sam pisao, zasigurno ću se još osvrnuti na temu, detaljnijom analizom domaćih i stranih odredišta gdje je promocija moguća.