Tagovi

Pola godine prije parlamentarnih izbora

Pola godine prije izbora – ovo je moj pogled na domaću političku scenu. Nisam nepristran, niti je ambicija ovog teksta da takav bude, ali sigurno nije ni navijački. Politički sam opredijeljen i aktivno se bavim politikom gotovo 20 godina. Možete se sa mnom složiti ili ne morate. Ovdje iznosim moje osobne stavove. Ne pišem u ime stranke kojoj pripadam.

Pred više od 4 godine napisao sam na ovom istom portalu tekst u kojem sam tvrdio da je glasovanje za Kukuriku koaliciju pitanje domoljublja. Nije velika pamet danas ustvrditi da sam bio u krivu i žao mi je da je tako. Jer trebalo je biti bolje i drugačije. Prezasićen ideološkim temama nadao sam se da će se složiti takva ekipa koja će imati snage pokrenuti reforme i potaknuti stvaranje uvjeta za gospodarski rast. Prema svim ekonomskim pokazateljima još smo u lošijoj situaciji nego 2011. Sasvim je svejedno sa stanovišta državne blagajne je li ona prazna zato jer je pokradena ili se s tim novcem loše upravljalo. Love u njoj nema u oba slučaja.

Te 2011. godine desnica je bila neorganizirana, nisu se o ničemu mogli dogovoriti, HDZ nije imao rješenja za goruće probleme. Ljevica se uspjela dogovoriti i išla je u koaliciji pa je, obzirom na izborni sustav ostvarila bolji rezultat. Danas je situacija obratna u korist desne strane političkog spektra.

Valja se podsjetiti da je lijeva opcija predvođena SDP-om dolazila na vlast kad je umro predsjednik Tuđman, u situaciji obezglavljenosti HDZ-a i kad je odstupio Sanader, pa je kasnije i uhapšen, a na vidjelo je isplivao sav kriminal koji je ta stranka obnašajući vlast činila. Dakle, samo onda kad je HDZ bio ozbiljno uzdrman.
Bez obzira na to, mislim da je blaga većina građana generalno ipak orijentirana prema lijevom centru. No, niti ljevica, niti lijevi centar nikad nisu ulagali u stranačku infrastrukturu kao što je to činio HDZ i u nekim dijelovima Hrvatske HSS, a izbori se ne dobivaju u anketama nego putem stranačke infrastrukture. Nije isto ako u nekom selu imaš organizaciju i onda izvučeš na izbore sve rođake, susjede i prijatelje ili ako tamo nemaš nikog svog. Dobit ćeš nešto na dojam, ali možeš biti siguran da tu za tebe nema rezultata. I zato će HDZ uvijek bolje proći na izborima nego što mu daju ankete.

Obzirom na činjenicu da su lijevi glasači manje disciplinirani u izlascima na izbore i da su kritičniji prema strankama koje potencijalno podržavaju, šansa lijeve koalicije još je manja. Tu treba pridodati i protestne glasače kojih nema malo, a obzirom na katastrofalnu rezultate aktualne Vlade, ni na njih ljevica ne treba računati.

Od Kukuriku koalicije, za koju sam i glasovao, očekivao sam stručnije ljude na ključnim pozicijama i spremnost na provođenje reformi iz plana 21. Zašto se od tog plana odustalo, ima više razloga, ali je činjenica da obećano nije ispunjeno. HDZ može na to samo trljati ruke i računati na osvjedočenu zaboravljivost hrvatskog glasača koji će opet glasovati protiv vladajućih koji nisu ispunili predizborna očekivanja, kao da to pred 4 godine nije bio slučaj s tadašnjom Vladom.

Upravo to beznađe koje nude dvije najveće stranke je i dovelo do artikuliranja protestnih glasova. Prvi su se kao takva stranka pojavili Laburisti. Privukli su velik broj tih protestnih glasova i postali su važna snaga u Saboru. No, kao nova snaga nisu našli zajednički jezik s vladajućim SDP-om i ostali su u oporbi, a samim time su izgubili šansu da nametnu realizaciju svojih projekata. Kad si u oporbi, možeš samo ukazivati na greške i propuste vladajućih, ali možeš biti siguran da ti neće proći nijedan ili gotovo nijedan prijedlog zakona u Saboru. Laburisti su se našli u takvoj situaciji, a usto je došlo i do unutarstranačkih sukoba pa se klub zastupnika u saboru prepolovio, na izborima su se redali loši izborni rezultati, a stranka se počela kadrovski osipati. Laburisti će na sljedećim izborima najvjerojatnije ići u koaliciji sa SDP-om, HNS-om i HSU-om, te će na taj način zadržati parlamentarni status, ali će s jednim ili najviše dva, vjerojatno oporbena vijećnika prijeći u fazu političke hibernacije. Slično kao što se dogodilo HSLS-u, HSS-u ili pravašima.

HNS također može očekivati da će platiti cijenu kao junior partner vladajućoj stranci u lošoj i neuspješnoj koaliciji. Isključenjem bivšeg predsjednika stranke počelo je osipanje članstva i organizacija koje kontinuirano traje, a obzirom da je predsjednica stranke najavila povlačenje sa čelnog mjesta i da je izgledno više kandidata za poziciju čelnog čovjeka, stranka će se vrlo vjerojatno iscrpiti unutarstranačkim borbama. Ni HNS, kao ni Laburisti neće ni izbliza ponoviti broj mandata u Saboru u odnosu na 2011. Ukoliko ljevica izgubi izbore suočit će se i s gubitkom velikog broja pozicija, a i financijska sredstva koja uprihođuju će se bitno smanjiti.

HSU je bitno oslabljen činjenicom pojave velikog broja umirovljeničkih stranaka, a najveći je konkurent BUZ s druge strane političkog spektra. Sve to uzrokuje zbunjenost umirovljeničkog biračkog tijela.

SDP je opterećen unutarstranačkim nezadovoljstvima, isključenjima iz stranke nekoliko značajnih i vidljivih ljudi, a sam predsjednik nema takav autoritet da sa sigurnošću može reći da ima kontrolu nad stranačkom infrastrukturom. Iako je odličan retoričar, obrazovan i ima liderske sposobnosti, ipak nije uspio te svoje kvalitete iskoristiti da se nametne u popularnog premijera i predsjednika stranke. Mislim da je u pogledu imenovanja ministara loše kadrovirao pa su rezultati izostali. Istovremeno, u SDP-u konstantno jača nezadovoljstvo s načinom kako predsjednik vodi stranku, a i izborni rezultati su što na europskim, što na lokalnim izborima ispod očekivanja i SDP trpi poraze od glavnog konkurenta s desne strane političkog spektra HDZ-a. Unutar stranke također postoji i nezadovoljstvo stalnim osjećajem da SDP daje manjim koalicijskim partnerima više nego što zaslužuju što rezultira manjim brojem saborskih mandata, a i onih na izborima za europski parlament. Ukoliko SDP izgubi i parlamentarne izbore i ode u oporbu, za očekivati je da će nezadovoljstvo unutar same stranke jačati te će uslijediti burni unutarstranački izbori. Posebno smatram lošim konstantno prepucavanje premijera i predsjednice države što šteti samom premijeru i njegovoj stranci. Predsjednica ima 5-godišnji mandat i njoj to šteti vrlo malo ili nimalo.

HDZ takvim razvojem situacije samo može mirno sjediti prekriženih ruku ili ih trljati ili pak vrtjeti palce. Učiniti ne mora ništa, a vlast će mu kao zrela kruška na parlamentarnim izborima pasti u ruke. Želim vjerovati da će, ako pobijede na izborima biti spremni na nužne reforme i da će zemljom upravljati bolje nego aktualna vlast. No, niti sumnja u to ne bi, obzirom na dosadašnja iskustva s njima, bila neopravdana.

Upravo iz tog razloga naglo se napuhao ORAH-ov balon na ljevici i balon Živog zida koji je bliže desnici, ali je njihova retorika takva da zapravo nude nihilizam. Nude kritiku, ali nikakva rješenja.
Čelnica ORAH-a je pridobila simpatije javnosti drugačijom retorikom od one na koju su navikli građani. Nije bahata, sposobna je priznati i slabosti u vlastitim redovima i to se ljudima svidjelo. No, ako stranku gradite na balonu, na kritikama, ne nudeći rješenja, umjesto na stranačkoj infrastrukturi (a to je težak mukotrpan i dugotrajan proces), onda možete očekivati da će vam se balon ispuhati istom brzinom kako se i napuhao. Pitanje je samo u kojem će vas momentu tog procesa zadesiti izbori. Čelnica ORAH-a je tog potpuno svjesna, a čelnik Živog zida vjerojatno nije. I jednoj i drugoj stranci ne predviđam spektakularan izborni rezultat, niti ikakav značajniji utjecaj nakon parlamentarnih izbora.

Uz dvije najveće stranke u najpovoljnijoj su poziciji IDS, HDSSB, SDSS, REFORMISTI i stranka Milana Bandića koje su sposobne samostalno izboriti saborske mandate.

HDSSB ima stabilno biračko tijelo u Slavoniji i povoljnu okolnost da je Slavonija podijeljena na dvije izborne jedinice, pa ima šanse s malim postotkom glasova na nacionalnoj razini ponovno ostvariti dobar izborni rezultat. Hendikep je te stranke teret njenog osnivača koji je i za današnje vodstvo nedodirljiva ikona i unatoč sudskim procesima, osudama i dugotrajnom zatvoru, oni se ne odriču njegove retorike niti njegove uloge za vrijeme Domovinskog rata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u Osijeku. Iako je ta stranka svjetonazorski na desnoj strani političkog spektra, obzirom na povijest sukoba s HDZ-om koji traju godinama, a i obzirom na teret o kojem sam pisao, HDSSB nije idealan partner HDZ-u i njegovim satelitima za formiranje postizborne koalicije. Tako bi se HDSSB-u moglo dogoditi da se ponovno nađe u oporbi.

IDS u 8. izbornoj jedinici može očekivati da će ponoviti izborni rezultat iz 2011. Mislim da oni imaju snage osvojiti 3 saborska mandata i bez koalicije sa SDP-om, HNS-om i HSU-om i da će na izbore ići samostalno. Ne treba zaboraviti da odnos IDS-a i SDP-a već dugo nije idealan. No, obzirom da će na izborima vjerojatno pobijediti desnica, IDS će u to slučaju biti konstruktivna oporba, ali će zadržati glavnu ulogu u Istri.

SDSS kao vodeća stranka manjinskih zastupnika srpske nacionalnosti u komfornoj je poziciji jer je velika vjerojatnost da će zbog slabe konkurencije ponovno osvojiti sva 3 „srpska“ mandata i onda koalirati s pobjednikom izbora. Prirodno je da manjinci idu uz vlast.

REFORMISTI su također stranka koja će sigurno i u sljedećem saborskom mandatu biti parlamentarna. Iako su Reformisti nacionalna stranka, parlamentarnost im jamči jaka stranačka i izborna baza u 3. izbornoj jedinici. Prema svim anketama i dosadašnjim izborima na lokalnom nivou Reformisti će samo u 3. izbornoj jedinici ostvariti najmanje 3 saborska mandata, a možda i 4 mandata. Pritom nije nemoguće da u ostalih devet izbornih jedinica u koalicijama ostvare još pokoji mandat. Reformisti nisu opterećeni ideološkim pitanjima, nego su orijentirani na nužne reforme i gotovo je sigurno da će, ukoliko ostvare očekivani izborni rezultat, sudjelovati u sljedećoj vlasti. Ovo pišem s velikom sigurnošću kao insajder i jedan od ljudi iz vrha stranke.

Stranka Milana Bandića također ima realne šanse postati parlamentarnom. Iako Milan Bandić nema veći utjecaj izvan zagrebačkih izbornih jedinica, činjenica je da se Zagreb nalazi čak u 4 izborne jedinice i da je u svakoj u njih broj birača iz Zagreba u većini. Možemo mi Milana Bandića voljeti ili ne voljeti, ali činjenica je da on ima stabilno biračko tijelo.

DC i Novi val imaju prepoznatljive lidere. Stjecajem okolnosti, u stalnom sam kontaktu sa čelnicom DC-a. Osobno imam o njoj visoko mišljenje. U području koje pokriva je istinski autoritet, ali njena stranka se premalo pojavljuje u medijima. Ista je stvar s Novim valom. Predsjednik stranke se često pojavljuje u medijima, ali kao ekonomski stručnjak, a ne lider stranke, pa je pitanje koliko će birači prepoznati tu opciju na izbornim listićima obzirom da nema više nositelja lista.

Pravaši si razmrvljeni i svako malo se dodatno razmrve. Možda Ruža Tomašić i ostvari neki rezultat na izborima, ali to će i dalje ostati jedan jedini pravaški mandat u Saboru, a to znači kontinuitet marginalizacije pravaških stranaka.

Što će na izborima napraviti Hrvatska zora ili pak nova stranka doktora Prgometa, teško mi je reći. Najvjerojatnije ništa. Možda se varam. Prgomet mi je osobno simpatičan i mislim da bi takvog lika bilo dobro imati na političkoj sceni, ali ako nemaš stranačku infrastrukturu i koalicijski potencijal, onda su ti šanse za parlamentarnost male.

Možda me u toj teoriji opovrgne bivši donedavni predsjednik države. Njegov plus je osobna prepoznatljivost, kao i prepoznatljivost najbližih suradnika, ali nema stranačku infrastrukturu niti dovoljno vremena da ju izgradi. Nema niti jako lokalno uporište koje mu jamči parlamentarnost. Sa zanimanjem ću pratiti kako će se taj projekt razvijati. No, ukoliko i uspije na izborima i osvoji koji saborski mandat, ova stranka je strogo lijevo opredijeljena i neće, baš kao ni ORAH, koalirati s desnicom. Tako je i ovoj stranci moguća budućnost u oporbi.

HSS i HSLS će politički preživjeti zahvaljujući koalicija s HDZ-om, ali kako u toj koaliciji ima puno stranaka, a svatko mora nešto utržiti na izbornim listama, tako ni ove dvije stranke ne mogu očekivati spektakularan broj saborskih zastupnika. No, ukoliko ta koalicija pobijedi, moguće je da će svaka od tih stranaka dobiti po jedan resor na upravljanje (poljoprivreda HSS-u, a HSLS-u neki od gospodarskih resora).

Sa zanimanjem ću pratiti i kakav će izborni rezultat ostvariti Most. Ne očekujem puno. Jedan ili nijedan mandat. Ukoliko naprave bolji rezultat, to će biti velika odgovornost na njima i vidjet ćemo kako će se s tim nositi.

Politika nije matematika, ali tko ne razumije matematiku u izbornom sustavu kakav imamo, taj sigurno neće ostvariti dobar uspjeh na izborima.

Izbore očekujem 3. siječnja. Ne samo zbog simbolike, nego zato što je to zadnji pristojan datum do kojeg vladajuća koalicija može otezati s izborima. Jasno je da će mnogi od sadašnjih saborskih zastupnika morati u budućnosti raditi nešto drugo, pa im se ne žuri ostati bez lijepe saborske plaće. Također, obzirom na broj zastupnika, stranke ostvaruju prihode iz državnog proračuna. Ako ih je manje i novca je manje, da ne spominjem čitavu bulumentu zbrinutih kadrova kojoj se također ne žuri stavljati na bubanj svoje fotelje.

Jedno je sigurno: približavanjem izbora ponovno ćemo preko svake granice neukusa biti zatrpani ideološkim temama i plašenjem crnima i crvenima, ustašama, partizanima, komunjarama, nebom i podzemljem, nesposobnima i nepoštenima, smetenjacima, smutljivcima, mutikašama i bezglavnicima, jalnuškim diletantima i jednostavno prodanim dušama, jer „Vasa vacua maxime sonant“ - prazne posude najjače zvone!

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci