Podizanje letvice!!

• Dnevnik frederik - Ned, 21/02/2010 - 21:41
• Glasujte
  51 Up Down
• Komentari 64 dodaj komentar

Nije uvijek sve onako kakvim se čini.

Premijerka se osvrnula i na povlačenje dvojice savjetnika iz Josipovićeva kabineta, Marka Rakara , koji duguje oko milijun kuna poreza, i Mate Mlinarića , koji je nezakonito primao poljoprivredne poticaje. Izjavila je da joj nije jasno “kako nitko u predsjedničkom timu nije primijetio da su neki savjetnici osuđeni za teška kaznena djela, koja nisu beznačajna”. (Varaždin 20. veljače 2010 - prema Jutarnjem)

Imena nisu važna nego bit stvari. Premijerka što je, uz ostalo, rekla u Varaždinu, je osoba s ponajmanje legitimiteta da bilo kome docira i dijeli moralne pouke. Upravo ovih dana se u Saboru vrše „veliki manevri“ u cilju saniranja pogolemih problema koje su u Hrvatskoj proizveli prenapuhani birački popisi. Vlada je u Sabor lansirala Zakon o boravištu i prebivalištu mada za tim uopće nije postojala potreba, jer je za sređivanje i sprječavanje dupliranih prebivališta (mjesta stalnog boravka) bila posve dovoljna primjena onog postojećeg, budući da ni on ne predviđa da bilo tko može stalno prebivati istovremeno na dva mjesta (osim eventualno velečasnog Sudca – za kojeg se govori da je sposoban za levitaciju i bilokaciju - ali je to poprilično sporno za normalni puk). Ali, HDZ i premijerka su trebali izvesti „show“ za naivnu javnost, ne bi li kroz njega zadržali barem malo lažnih glasača, koji su do sada redovito podržavali i održavali nelegitimni sastav hrvatskog parlamenta, koji je proizvodio isto tako nelegitimnu Vladu (kojoj je ona na čelu), a čiji su efekti u rješavanju tenzija unutar Hrvatske i saniranja krize nažalost upravo onakvi kakve takva Vlast jedino i može proizvoditi.

Sada se ovim problemom intenzivno bave sve najvažnije hrvatske institucije - Vlada, Sabor, Crkva (što zavrjeđuje poseban post – ali kad stignem). No ove rasprave se pretvaraju u veliko razotkrivanje, jer se treba prisjetiti da je planirano nadograđivanje policijskih evidencija lažnim stanovnicima (pa time i lažnim glasačima na biračkim popisima) predstavljalo najzamašniju korupciju novije hrvatske povijesti, u koju su bile uvučene stotine tisuća ljudi s obaju strana (BH-Hrvatskih) granica – koji su pojedinačno za sitnu lovu iz džepova hrvatskih poreskih obveznika HDZ-ovskoj eliti osiguravali masovne političke probitke. Razotkrivanje dalje otkriva tko je sve u tu lopovsku tehnologiju bio uključen (policijske uprave, državna uprava, određene Crkvene strukture do razine kardinala), pa se čak razotkrilo da je i sam saborski zastupnik tzv. dijaspore lažno prijavljen u Hrvatskoj na nepostojećoj adresi.

Treba podsjetiti da je razgolićivanje ove u demokratskom svijetu neshvatljive, a po dimenzijama u svijetu nepoznate korupcijske afere, javnosti prezentiran baš sa stranica Pollitike i da se s time danas bave ne samo najviše hrvatske institucije sustava, nego i Europske Unije i Europskog Parlamenta (Swoboda). Nasuprot nerviranjima i nastojanjima moćnih „kvazi-demokratskih“ političkih čimbenika u Hrvata (od Šeksovih „pravnih“ vrludanja do biskupskih kuknjava), cijela ova stvar sada je toliko teško kompromitirana (u zemlji i svijetu) da je daljnje održavanje takvog nezakonitog stanja, na kojem je izrasla trenutačna nelegitimna i nedemokratska struktura vlasti hrvatske države, potpuno neodrživo – i da se stvari neizostavno i neodgodivo trebaju mijenjati.

Ne zaboravljajući mnoge pojedinačne napise na Pollitiki (a koji su i u javnosti imali svog odjeka), lansirana je i druga značajna akcija s ovog portala koja je nervirala mnoge „kvazi-demokratske političke faktore“ u Hrvata - to je bila akcija Afere.pollitika.com - Rezultate te akcije treba stalno dopunjavati i verificirati, jer će vrlo brzo sve više dobivati na važnosti – budući da neminovno slijedi maksimalno podizanje letvice na moralnim kriterijima javnog djelovanja..

Zadnjih dana je primjetna široko prisutna nervoza u političkoj klimi Hrvatske, što predstavlja naznaku nužnih promjena, koje su se započele posljednjim predsjedničkim izborima. Izraziti izborni gubitnici (tj. postojeća struktura vlasti i ispolitizirani moćni krugovi Crkve) su već trebali povući konzekvence i davati ostavke (kao što je učinio Janša u Slovenji poslije Tuerkove pobjede), ali se vlast u Hrvatskoj unatoč svemu održava uz pomoć mehaničke saborske većine – za koju se sada, iz gore spomenutih saborskih rasprava jasno ogledava njen nelegitimitet.

Posljednji su predsjednički izbori pokazali da se političko težište u Hrvatskoj drastično promijenilo. Pritom uopće nije važno ime osoba koja je postala Predsjednik (nadajmo se da će gosp. Josipović to znati pravilno pročitati), jer je daleko važnije (jedino i isključivo) osluhnuti „glas naroda-vox populi“ onosno otkriti gdje je sada lociran stvarni i trenutačno jedini od naroda potvrđeni legitimitet – nezadovoljni i egzistencijalno unesrećeni narod ga je položio baš u ruke „kuhane noge“ ili bezlične „lignje“, tj. jedne široj javnosti manje poznate osobe. To je jako znakovito, jer se sada od te iste „bezlične lignje“ s pravom očekuju promjene - budući da se u postojećoj eliti neka bitna rješenja više ne vide, niti se od nje više išta važno očekuje. Nadajmo se da se ova „bezlična lignja“ neće previše zanositi osobnim vrlinama, da će znati cijeniti mandat kojeg mu je narod dodijelio, i da će znati slijediti odgovornost kojom su ga hrvatski birači opteretili. Čišćenje savjetnika koji imaju imalo „tereta“ na leđima potvrđuje da svijest o toj odgovornosti kod njega postoji – ali treba nastaviti i to radikalno. Jer nelegitimnom aklamacijom izabrana predsjednica vladajućeg HDZ-a, a onda nelegitimnom saborskom većinom potvrđena kao predsjednica hrvatske Vlade, gospođa Kosor je ponajmanje osoba koja bi smjela bilo šta i bilo kome prigovarati dokle god je okružena ministrima premazanima svim mastima (tj. „onima koji nisu ništa znali“), ili „HDZ-velikanima“ premazanima svim bojama (tj. „onima koji su previše znali“), i koji su masovno napučili remetinečke ćelije. Reformizam gospođe Kosor ne može nikoga ozbiljnog impresionirati - jer se nužno zaustavlja pred činjenicom da su sve to ipak samo njeni ljudi, njene stranačke kolege.

Budimo realni, gospođa Kosor i ustrašena HDZ-ovska elita (kojoj vlast curi iz ruku) trenutačno ustvari zloupotrebljavaju nelegitimno zasnovani politički sustav u Hrvata, kako bi ništa bitno ne mijenjajući po treći puta razbjesnjelom narodu prodavali „bozu“ o HDZ-u kao normalnoj demokratskoj stranci. Ništa više i ništa manje, a na nama je da se tome javnim govorenjem suprotstavljamo.

Mrak kao paradigma

Eto, toliko o tome da je taj čudni svijet s Pollitike nekakav sporedni čimbenik u kreiranju demokratske svijesti hrvatske javnosti, da su „beznačajni“ likovi i zanesenjaci s Pollitike (na čelu s Markom Rakarom) beznačajni. Meni je osobno bila čast biti pripadnikom tog svijeta, ali i obveza ustrajavati i dok su se drugi „štufavali“ (jer nema časti bez obveza).

Ne radi se ovdje o Rakaru (i nama) kao pojedincima, nego o paradigmi, koju predstavlja ovaj iskonstruirani „skandal“. On je značajan po tome što bi mogao i trebao prerasti u obrazac svakodnevnog javnog ponašanja. Zato „skandal“ s kojim su on (i cijela zajednica Pollitike) lansirani u žižu hrvatske javnosti, treba shvatiti paradigmatski - i to na dvije razine: s jedne strane u posebnosti, a s duge strane - u značaju koji leži u pozadini.

Radi svega toga „slučaj“ Rakar treba malo smislenije opisati! Poslije promjena sustava 1990 godine, poduzetništvo je bila opcija mnogih mlađih ljudi – ali jedan dio nije imao volje ulaziti u faustovske kompromise, koji su od samih početaka prevladavali u novostvorenom tranzicijskom mentalitetu moderne Hrvatske. Ljudi neskloni kriminalu i korupciji nisu imali previše šansi u neravnopravnim i političkim vezama premreženim odnosima. To što je ova tvrtka bankrotirala prije je bila pravilo, zakonitost u izrazito netržišnoj i politički dirigiranoj klimi - znam dosta drugih kojima se isto ili slično dogodilo. Najnovija razotkrivanja velikih i malih korupcijskih afera to isto potvrđuju. Posebno je indikativan skandal oko „FIMI medije“, koji najbolje ocrtava uvjete u kojima se kreiralo „uspješno“ hrvatsko poduzetništvo. Dok su se nekima širom otvarala sporedna vrata dirigiranog uspjeha, drugi su bili prisiljeni zatvarati vlastita vrata svojih tvrtki. Dok su mnogi se pritom nehajno odnosili prema dugovima (radnicima, državi i vjerovnicima), samo rijetki nisu nikada zanijekali moralne i materijale stranu neuspjeha.
• U međuvremenu naš kolega (kao i mnogi drugi) se nastavio baviti onim što najbolje zna - elektronskim medijima. Postavio je Pollitika.com, po svemu jedan avangardni portal. Počeo je razvijati PR poslove (od Kregarove gradonačelničke do Josipovićeve predsjedničke kapanje), pa je mali“ Rakar previše rastao, da su u neurotičnoj atmosferi hrvatskog političkog trenutka, posve normalno, se počeli događati koordinirani i tempirani bočni udari. Ta kako drugačije protumačiti da se konačna presuda Upravnog suda (u sporu s poreznoim vlastima) čuvala u sudskim ladicama do trenutka pogodnog za skandaliziranje; da je samo skandaliziranje izvedeno „anonimnom“ mail dojavom uoči imenovanja u „predsjednički“ tim; da su se po medijima orkestrirano prikazivali neistiniti detalji ovog „slučaja“.
• Neistine koje su se oko ovog iskonstruiranog slučaja počele množiti ukazuju na poveliku nervozu određenih krugova, koje pogađaju nove perspektiva u kojima se medijski utjecaj na javnost sve više preseljava ka daleko slobodnijim elektronskim medijima nasuprot klasičnim (televizijskim, radijskim i tiskanim) - koje se i dalje uspijeva držati pod kontrolom (što ih financijski još više potapa).
- Inzistirati u javnosti na Rakarovim osobnim dugovima je neistina (a gore smo vidjeli da to čak i gospođa Kosor koristi). Radilo se o dugovima tvrtke s ograničenom odgovornošću (d.o.o), pred Zakonom se odgovara samo vlasništvom tvrtke, ali ne osobnim vlasništvom osnivača. Rakar je, kao i mnogi drugi, mirne duše mogao zatvoriti ovaj slučaj i zaboraviti dugovanja te krenuti „novim“ putovima. To su mnogi drugi učinili, i sada se već infiltrirali u razne pozicije vlasti. On nije.
- Pričati o Rakaru kao jedinom vlasniku je bilo deplasirano - radilo se o dvije involvirane osobe (ali onaj drugi nije javno eksponiran - pa je time javnosti nezanimljiv).
- Govor o utajama poreza (što zaista jest pravo kriminalno djelo) ovdje ne stoji, jer stečaj tvrtke s ograničenom odgovornošću nije utaja. Stečajni sud naravno ispituje sve okolnosti, ali u ovom slučaju nije bilo kaznenih prijava. Naprotiv, postojao je spor pred Upravnim sudom radi pokušaja iznuđivanja mita od strane nadležnih poreskih inspektora – koji su ga potom nemilosrdno derali u svojim „nalazima“.
- Konačno - mada u stečaju vlasnici bez zakonskih posljedica mogu ništa ne platiti i izgubiti se - to mnogi čine- ovaj je očajničkim naporima pokušavao dugove nadoknađivati (što je unatoč nezgodnim vremenima djelomično uspijevao).
• Predsjednički kandidat (današnji predsjednik). za kojeg je radio je na vrijeme sa svime bio upoznat. Predsjednikova ideja je bila imenovanje na odgovornu dužnost, mada ga je mogao integrirati i na neke druge manje istaknute poslove. Kad se „skandal“ zalomio trebalo ga je rješavati na primjereniji način, što je nažalost izostalo. Iako ne mislim da je Josipović pogriješio izostavljanjem iz tima, trebao je biti konkretniji i korektniji prema svom suradniku – i barem ga zaštititi svojim autoritetom od podmetanja.

Letvica je podignuta

Ne treba biti naivan! Udar na Rakara bio je jedan od udara „političkih gubitnika“ i političkog (a vjerojatno i obavještajnog) podzemlja na samog Predsjednika. Vjerojatno ne i posljednji. Nekima se vjerojatno učinilo da fenomen Rakar (s „backgroundom“ često revolucionarne Pollitike - radi koje je dobivao i međunarodna priznanja) miksan s podrškom predsjedničkog autoriteta, može za mnoge „samozvane veličine“ postati previše opasan amalgam.

Mnogi programirani sijači nereda su se ovdje očito preračunali, jer se dogodilo da je „žrtvovanjem pijuna“ letvica podignuta visoko na moralnoj ljestvici javnog ponašanja – nadajmo se da će Predsjednik znati što taj presedan u političkoj praksi znači i da će ga znati koristiti.

Kad su se stvari već ovako iskomplicirale, nama preostaje da ovaj „skandal“ kapitaliziramo na općem planu – da se zalažemo da se u praksi postrože kriteriji odgovornosti za društveno štetno ponašanje s kojima smo skoro svakodnevno i masovno zasuti. Svako loše poslovanje je znak za potezanje odgovornosti, koje na vrijeme treba zaustavljati, prije nego se zlo proširi (kao u Pevecu gdje su milijarde društvenog novca nestale iako je bila posve privatna tvrtka). U sustav treba ugraditi preventivne mehanizme po kojima nadležni organi pravne država imaju pravo i obvezu intervenirati kad god su opći interesi ugroženi bez obzira da li se radi o privatnoj ili javnoj kompaniji. Naime, danas se skoro uopće ne vodi računa o tome da u svakoj kompaniji osim privatnih postoje i javni interesi. Sve tvrtke (pa i privatne) moraju ispunjavati i javne interese – pa kad god dođe u pitanje javni interes (u što svakako spada punjenje državnog proračuna - jer o njemu ovisi funkcioniranje mnogih važnih javnih službi - od socijalne pomoći do zbrinjavanja nezaposlenih) institucije sustava moraju intervenirati.
• Ne može se više tolerirati da se u resorima nadležnih Ministara korupcijom stvaraju goleme financijske rupe, a da se odgovorni izvlače time da „nisu ništa znali“ (recimo Kalmeta – Rončević, ali i drugi).
• Ne mogu državni činovnici sjediti u nadzornim odborima javnih poduzeća, u kojima se događa kriminal, a onda se opet izvlače da „ništa nisu znali“ (recimo Vukelić, ali i drugi).
• Ne mogu se olako poklanjati nacionalna bogatstva kroz „usmjerene“ privatizacije (HFP), koji onda rezultiraju katastrofama umjesto poboljšanjima (radi neznanja , zlih namjera i ne pridržavaju ugovornih obveza), te tako upropaštavaju zakonom regulirano punjenje državnih fondova - a da nitko ne potegne pitanje odgovornosti i HFP-ovih funkcionara i „poduzetničkih“ miljenika vlasti (recimo „Sunčani Hvar“ i „Otok Znanja“ ali i drugi). Ovaj drugi slučaj je posebno interesantan - jer je za uništavanje jednog tržišno uhodanog subjekta nagrađen utjecajnom funkcijom na hrvatskoj „katedrali duha“ gdje sada "kreira" rukovodeće kadrove.
• Ne može se više događati da odvjetnik koji je ostao osobno dužan (a odvjetnici su osobno dužni – jer nemaju status ograničene odgovornosti), koji je s dugovima ušao u zastaru (što sluti na organizirani porezni kriminal jer zastaru nikako ne može postići ukoliko nije umrežen s poreznicima ) saborskim preglasavanjima vladajuće stranke bude nasilno imenovan u Ustavni sud (prije nekoliko dana je novi Predsjednik polagao zakletvu pred takvim likom – što predstavlja čin svojevrsne blasfemije).
• Ne može se više događati, da se na stranačke izborne liste ili u kadrovske križaljke za državne funkcije guraju ljudi koji su se moralno i materijalno ogriješili – pa sada sjede u ugodnim zavjetrinama saborskih imuniteta ili državnih sinekura (od Branimira Glavaša - do HDZ-ovog saborskog zastupnike Ive Andrića, koji je nedavno i sam javno priznao „da je prebivalište prijavio u Županji, u ulici Hanibala Lucića, za koju, kaže, ni sam ne zna gdje se nalazi, a prijavio se kako bi mogao ostvariti plaću i prava iz zdravstvenog osiguranja.

Žrtvovanjem pijuna (Mraka Rakara) posljednjih dana je letva na moralnoj skali javnog ponašanja visoko podignuta. Svi koji u ovom društvu nešto znače, od Predsjednika Republike do Predsjednice Vlade, ali i dalje, (da ne zaboravimo Državnog odvjetnika koji često stiska oči ili mudro čeka da politizirana policija nešto pokrene što se prerijetko događalo) – no i svi mi drugi hrvatski građani, moramo se ubuduće još više zalagati na upornom čišćenju vrhove hrvatskog državnog i političkog sustava od nemoralnih ljudi sklonih kriminalu, jer nam je ova zemlja jedina domovina u kojoj nam je živjeti.

• Dnevnik frederik - Ned, 21/02/2010 - 21:41
  
• Komentari 64
• 5433 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar