Početne lekcije novinarstva: Huškaj!

Reakcije i osvrti

Kada je domaću medijsku scenu pogodio, prema riječima Mislava Bage, "najveći" medijski skandal zadnjih godina u kojem je Davor Butković (navodna novinarska veličina) objavio intervju s premijerom koji je primio s adrese linija04@gmail.com, NovaTV nije propustila uzjahati senzacionalističkog konja i dati se u kas pa su vijesti par dana headlinirane aferom lažnog intjervua, a Mirjana Hrga je u "10 do 8" ugostila Ninoslava Pavića na isti dan kad je Bagi u "Otvorenom" Matija Babić pokušavao ukazati da predstavnik Jutarnjeg i dva novinara na plaći EPH uključeni iz Rima i Osijeka u studiju uspješno okreću temu od standarda novinarstva na demoniziranje 23-godišnjeg zajebanta koji je najsnažnijoj medijskoj kući zabio onu stvar odostraga duboko, do suza. Namagarčeni EPH i Butković dobili su prostor za pravdanje i na NovojTV ali i pružili joj priliku da se uspne na pijedestal moralne propovjedačke (ali ipak fundamentalno ruralne) elite i perverzno naslađuje tuđim jadom u svojem prilogu s nezgrapnim naslovom s promašenim padežom: "Lažnom premijeru nema kazne" (umjesto "Lažni premijer bez kazne" ili "Za lažnog premijera nema kazne") . Novinarka Kristina Tešija odlučila je kraj svog offa iskoristiti za čitanje bukvice Davoru Butkoviću upozoravajući da "neki kolege, pa čak i oni uvaženi bi mogli ovaj slučaj iskoristiti za ponavljanje početnih lekcija novinarstava". No je li NovaTV savladala najobičniju abecedu novinarstva?


NovaTV i Kristina Tešija otkrivaju: "Lažnom premijeru nema kazne"!!!

Nakon što je ovako maestralno svršila na pozivanju na početne lekcije novinarstva Kristini Tešiji i NovojTV vrijeme je da pogledaju u vlastito dvorište. Za početak, prilog o "lažnom premijeru" potpuno je podbacio u objašnjavanju zašto zapravo zajebant izgledno neće odgovarati. Razlog zbog kojeg je svaka kaznena prijava za lažno predstavljanje osuđena na propast je taj što opis tog kaznenog djela uključuje riječi "s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu" (članak 328. KZ) pa sve da se zajebant i potpisao kao Ivo Sanader obilježja kaznenog djela ne bi bila ostvarena jer bi EPH trebao dokazati van razumne sumnje namjeru ("s ciljem") prouzročenja štete/stjecanja koristi, za što je do sad ponudio (na Balkanu pasionirano obožavane) samo teorije zavjere bez ijednog dokaza.

No puno važniji razlog za gledanje u vlastito dvorište je daleko užasniji primjer substandardnog novinarstva koje caruje NovomTV odnosno prilog koji je prokazao sarajevski Hayat čije snimke je NovaTV ukrala, a prilog pretočila u huškački nacionalistički pamflet naslova "Bošnjaci ubili Hrvata" i to samo nekoliko dana nakon što je skupina hrvatskih mladića zatukla do smrti švicarskog studenta čija obitelj je preklinjala javnost da se smrt njihovog sina ne koristi za raspirivanje rasne mržnje prema Hrvatima. No nepotrebna i tužna smrt dječaka hrvatske nacionalnosti dobar je temelj za upravo to: potpirivanje rasne mržnje -ali prema Bošnjacima - na NovojTV.



Hayat: Kako NovaTV pravi propagandu

Podjednako komercijalan po naravi kao Svilanova NovaTV, Hayat je toj banalnoj tabloidnoj hrvatskoj stanici održao ozbiljne lekcije iz novinarstva koje bi NovaTV vrlo rado držala Jutarnjem - društveno odgovorno novinarstvo ne smije služiti stvaranju podjela. Uloga medija je ukazivati na nepravde u društvu i raditi na društvenoj koheziji i demokratizaciji društva koja uključuje poticanje tolerancije. Mediji u službi podjele na "nas" i "njih" koji demoniziraju kolektive umjesto pojedinaca i igraju na etničku (odnosno nacionalističku) kartu u partiji za reklamni kolač osuđeni su na propast, osim ako se zemlja ne nalazi u ratu. A upravo su rat i mediji kao propagandna mašina s ciljem dehumanizacije neprijatelja na ovim prostorima oblikovali cijelu generaciju novinara, od kojih su se neki opasno približili počinjenju ili počinili razna kaznena djela, uključujući i poticanje na ratne zločine. Neki od tih istaknutijih novinara-propagandista (npr. iz Manjkasovih "Motrišta" ili "Dnevnika" uređivanog iz Tuđmanove sobe) danas na NovojTV imaju veliki utjecaj. Uz pomoć starih prijateljstava takvi (prema zapadnim standardima) banalno substandardni para-novinari napreduju i na HTV-u u nekim istaknutijim političkim emisijama. Jačanje njihovih pozicija, manjak ulaganja u obrazovanje novinara u inozemstvu, utjecaj politike i strah od propasti na tržištu dovode do općenite banalizacije i kontinuiranog rušenja standarda hrvatskih medija u kojima je dopušteno huškanje protiv susjeda i neetično eksploatiranje ljudske tragedije. To su pravi razlozi zbog kojih je moguće objaviti premijerov intervju u Jutarnjem preko anonimne e-mail adrese jer jednom profesionalnom mediju se te ne bi dogodilo. Nema te teorije zavjere koja može sakriti istinu: hrvatski mediji su (uz rijetke iznimke) naprosto grozno neprofesionalni i ako se "napredak" nastavi ovim tempom, Hrvatska neće imati profesionalni medij profila BBC-a ili Times-a još dvadeset godina.

Sporni članak NoveTV netragom je nestao s interneta nakon što su buknule reakcije, ali je video još uvijek online (sada s naslovom "Ubojstvo mladića nema nacionalnu pozadinu" makar prilog i dalje nosi tekst "Bošnjaci ubili Hrvata"). No razina demokratske medijske svijesti u Hrvatskoj je takva da je poticaj za reakcije morao doći iz zemlje koja je daleko više od Hrvatske osjetila razorne posljedice umjetnih podjela po etnicitetu i agresivnih propagandnih medija. Stručnjaci ponovno nisu dobili dovoljno prostora, kao što je bolno bilo vidljivo u "Otvorenom" na temu lažnog intervjua gdje je kolo vodio predstavnik EPH, a profesor novinarske etike iz Dubrovnika je dobio priliku progovoriti 3 minute u sat vremena uz Bagina stalna prekidanja. Glede slučaja s huškače NoveTV Gordana Vilović, profesorica novinarske etike na zagrebačkom fakultetu političkih znanosti, rezolutno je izjavila kako takvo ponašanje nije ispravno.

- Ishitreno je istog trena povezivati nacionalizam sa samim motivom ubojstva jer je sve irelevantno kad slučaj za posljedicu ima gubitak ljudskog života. To je ružno, a osim isticanja nacionalizma kao motiva, apsolutno je neprihvatljivo objavljivati identitet osumnjičenika, niti likom niti imenom, bez obzira na godine
Javno.hr

Ono što je najspornije je objavljivati (i još k tome headlineirati vijest) isticanjem nacionalnosti kada nacionalnost ne igra nikakvu ulogu u događaju (kao što ima kod ratnih zločina ili zločina protiv čovječnosti). Kada u Hrvatskoj etnički Hrvat počini ubojstvo, a žrtva je recimo Nijemac naslovi ne vrište "Hrvat ubio Nijemca!" nego neutralno prenose vijest, a podaci o etnicitetu spominju se u sitnom tekstu. No čim je žrtva hrvatske nacionalnosti, ma gdje se zločin dogodio i (puno važnije) zašto je do njega došlo, nacionalistički mediji poput NoveTV ne mogu odoljeti zovu stare škole 90-tih. NovaTV ponovno se pokazala kao propagandna senzacionalistička televizija (za sličan slučaj vidi: Na lomaču s propagandom) koja neodgovorno i nedemokratski razjedinjuje društvo kojem bi trebala služiti, a kojem razjedinjenost i mržnja nije u interesu.

U demokratskom društvu slobodni i odgovorni mediji su ključni izvori informacija za građane koji su prisiljeni raditi izbore, od gdje kupovati mlijeko do koga birati da vodi državu. Znanstvena istraživanja Svjetske banke (The right to tell, PDf) pokazuju povezanost postojanja otvorenih i odgovornih medija s efikasnim ekonomskim uređenjima odnosno smatraju takve medije esencijalnim za ekonomski napredak u državama u razvoju. Iz toga proizlazi da neodgovornost NoveTV usporava ekonomski napredak što znači da zahvaljujući ovakvom novinarstvu imate manju plaću i život vam je teži.

Ovo je možda predugački uzročno-posljedični lanac ali nije bez logike i potpore jer nema sumnje da neodgovorno novinarstvo demokratskoj Hrvatskoj šteti. Samo slobodni ali i odgovorni mediji daju točnu i istinitu sliku i razvijaju demokraciju što znači da NovaTV ne radi na razvoju demokracije niti je točan medij. Odgovorni i slobodni mediji su oblik ostvarenja prava na slobodu izražavanja što znači da NovaTV spriječava građane Hrvatske da u tom ljudskom pravu (koje garantiraju mnogi međunarodni sporazumi) uživaju kako je to predviđeno odnosno (uvjetno) krši ljudska prava. Jesu li građani svjesni da su, ne samo zbog NoveTV nego i drugih neodgovornih medija, uskraćeni za ljudska prava, prosperitet, demokraciju i istinu?

Mediji i njihova razina etičnosti i profesionalne odgovornosti vrlo su važni za demokracije u razvoju poput Hrvatske. Mislite li da mediji u Hrvatskoj obavljaju posao odgovorno? Koji mediji ili novinari se ističu po (ne)profesionalizmu i zašto? Što uopće znači "odgovoran medij", koje su "početne lekcije novinarstva" i kako ocjenjujete prilog NoveTV ili prilog nekog drugog medija koji pati od sličnih nedostataka?

Discuss.

Komentari

sve stoji što je napisano,

sve stoji što je napisano, osim što me malo bocnulo citiranje Svjetske banke o medijima, društvu i ekonomiji s obzirom na to što je pravi cilj dotične organizacije i kakvim se ona metodama služi...

Voditeljima "Dnevnika" Nove

Voditeljima "Dnevnika" Nove tv dala bih Oskara za glumu. Tih bijednih 20 - ak minuta je tako savršeno izrežirano............iznimno jako osvjetljenje, straaašna ozbiljnost u glasu voditelja, krupni kadar njihovih glava, savršena šminka...................zbilja izgleda strašno profesionalno.
Toliko se trude OSTAVITI dojam profesionalnosti, slikom i izrežiranom bukom, da mi se povraća.
Uvođenje nastavka tog mučenja, emisijice 10 do 8, je ...............nula bodova.

Općenito, stanje se pogoršava.

HTV, kao i ostale televizije, nemaju ozbiljnu političku emisiju, a to je upravo ono što širem gledateljstvu treba.
Ma, uostalom, Čuljakica će uređivati Dnevnik, Kontraplana nema. Otvoreno...............opet Čuljakica, Bago nije sposoban pratiti i voditi ozbiljnije rasprave..............Hrga, Kopljar.................jad i bijeda.

Predlažem Željki Ogresti da u Piramidu počne pozivati samo važnije političke aktere. Nešto kao privremenu mjeru u izvanrednom stanju.

Ne smatram nategnutom uzročno - posljedičnu vezu neodgovornog novinarstva i nerazvijenosti demokracije u Hrvatskoj.

Sve je to posljedica nedostatka morala.

Riba, kao što je poznato,

Riba, kao što je poznato, smrdi od glave. A "glava" hrvatskih medija je Hrvatska Televizija. Dokle god komercijalizacija i trivijalizacija sadržaja budu dominirali HTV-om, situacija u čitavom medijskom prostoru će biti takva kako je opisano ili još gora.

Poznati primjer donekle sličnog razvoja vidjen je u New Zaelandu, gdje je u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća u sklopu općih neoliberalnih stremljenja došlo do potpune komecijalizacije nacionalne televizije (TVNZ), što je uzrokovalo nizak nivo kvalietete programa o domaćim temama, potpunu zasićenost reklamama, ovisnost o jeftinim uvoznim sadržajima, zanemarivanje ozbiljnih sadržaja o kulturi i politici.
Od "dna" koje je dostignuto 1999, promjenom državne politike (Labour) stvari s krenule na bolje, ali još uvijek je stanje nezadovoljavajuće, jer je NZTV još uvijek pretežno ovisna o prihodima od reklama.

Na drugoj strani imamo svjetle primjere BBC-a i neklih skandinavskig nacionalnih televizija koje se je uspjelo očuvati od komercijalizacije i sačuvati dobar ukus, s tim rezultatom da proizvode kvalitetne sadržaje u svjetskoj klasi. Npr. danska nacionalna televizija (DR) osvaja 3 EMMY nagrade nagrade u 4 godine u kategoriji "Drama". EMMY je televizijski pendant filmskom Oscaru. BBC-jev poslovični kvalitet ne treba niti spominjati.

Naivno je predlagati bilo kakva rješenja za HTV, ali nije teško se složiti da bi se HTV trebala okaniti utrke s privatnim televizijama oko broja kanala i jeftinih zabavnih sadržaja. Trebali bi se koncentrirati na 2, naviše 3 kanala, s jasnom profilacijom sadržaja. Prvi "ozbiljni" kanal (vijesti, politika, vlastita i kvalitetna uvozna drama, dječji program, reprezentativni sport) trebao bi biti 100% oslobodjen reklama. Ostala dva kanala trebala bi pokrivati zabavu i sport, uz razumnu količinu reklama.

Manjak prihoda trebala bi pokrivati država (odnosno gradjani putem pretplate), ali uz striktan ugovor o broju sati odredjenih vrsta programa koji se trebaju realizirati za taj novac.

HTV već sada ima tri kanala

HTV već sada ima tri kanala (HTV 1, HTV 2 i HTV Plus, koji je potpuno neiskorišten i čisti promašaj), a sada najavljuju još dva nova programa. Što će im kada ni na ova tri postojeća nemaju što prikazivati?!
Iskustva UK i skandinavskih zemalja su vrlo dobra, ali ne vjerujem da bi se mogla primijeniti u Hrvatskoj. Za to nema volje.

Iskustva UK i skandinavskih

Iskustva UK i skandinavskih zemalja su vrlo dobra, ali ne vjerujem da bi se mogla primijeniti u Hrvatskoj. Za to nema volje.

Ne radi se tu o nikakvim posebnim iskustvima. Radi se o univerzalno važećem zdravom razumu koji definira ispravne prioritete. Sve ostalo je operacionalizacija koja se prilagodjava lokalnim kulturnim i ekonomskim uvjetima.

Otvaranje novih kanala HTV očigledno je daleko od zdravog razuma nekoliko svjetlosnih godina. Tko to uopće odobrava?

Ne ulazeci u namjere i

Ne ulazeci u namjere i ozbiljnost/neozbiljnost posiljaoca emaila, mogu samo reci da je mucno kolektivno i drugarsko opravdavanje Butkovica.
Ne zamjeram mu ni na cemu osim na jednom "detalju":
Novinar i kolumnist najvecih dnevnih novina bi zaista u 2008. godini treba znati sto je to Google i sto je to Web i sto je to Gmail.
Mislim da takvu salu ne bi popusili ni klinci od 12 godina.

E upravo zbog toga sto

E upravo zbog toga sto novinar i kolumnist zna sto je Google i sto je Gmail ja jos uvijek smatram da je intervju bio pravi.

Ovako objektivnome prikazu

Ovako objektivnome prikazu stanja u hrvatskim medijima teško bi bilo išta prigovoriti. Dijagnoza je dobro postavljena. Nađe li se čovjek na nekom (polu)zatvorenom skupu novinara, i od njih će samih čuti nezadovoljstvo stanjem u hrvatskim medijima i razinom na koju se srozala novinarska profesija (naravno, uz hvalevrijedne iznimke). Uzroci tomu stanju su različiti i brojni, i nemam ih namjeru nabrajati.
No, što dalje? Ima li "bolesti" koja je ovdje dijagnosticirana ikakvoga lijeka? Zašto bi, mediji, uopće bili "društveno odgovorni" i zašto bi oni koji u njima rade uopće poštivali visoke standarde novinarske struke i etike? OK, neki su "novinarski grijesi" (poput raspirivanja mržnje) i zakonom kažnjivi, pa bi ih pravna država i mogla sankcionirati. No, bi li to bilo dovoljno? Ne bi, jer se ni na medijskome području, kao ni u "običnome" životu, odgovornost ne može svesti samo na zakonitost.
Kako je to i netko drugi u ovoj raspravi primjetio, ako se mediji budu ravnali samo prema "zakonima tržišta", teško je očekivati da će postati "bolji". Čekati pak da se publika toliko "osvijesti" da počne "nagrađivati" dobre medijske sadržaje, čini mi se "presporim" (ako ne i pre-idealističnim).
Ja tu izlaza, iskreno, niti ne nazirem.

Da.Sve je to točno.Osim

Da.Sve je to točno.Osim što me već počinju i plašiti.Recimo S HTV-a me uredno plaše Branko Uvodić i Miljenko Kokot.Nekako mi ulijevaju egzistencijalistički strah i općenito bojazan kao takvu.Nova TV tj."Televizija Crne kronike" je već opjevana,još im samo fali da im Valdec glumi u "Zauvijek susjedima" da zaokruži programski horor.RTL?Majko mila.To je valjda jedina televizija koja filmske serijale prikazuje od zadnjeg prema prvom dijelu(npr.Smrtonosno oružje...) i ima vjerovatno najgoru emisiju u povijesti svih emisija koja se zove "Odred za čistoću" i valjda joj je jedini cilj da prikupi lovu za reklame prašaka za rublje i sl.Kad bolje promislim vjerovatno im je i princip rada takav.Prvo ćemo izabrati neku granu industrije(npr.prehrambenu) i onda ćemo napraviti jednu zaista glupavu emisijicu(npr.Tko dolazi na večeru)
.Ja sam Robert Valdec a sve oko nas je,crno bijeli svijet...

Odličan prikaz groblja koje

Odličan prikaz groblja koje vlada na hrvatskoj medijskoj (u ovom slučaju, televizijskoj) sceni. Nema se tu što puno dodati. Sam si naveo i razloge zbog kojih nam je novinarstvo u takvom stanju.
Fali, međutim, jedan ključan razlog: publika traži upravo takve medije. Dobro, ne baš svi, ali veliku većinu ljudi zanimaju isključivo tračevi, ogovaranja, huškanje i sl. Ukratko, površnost i trivijalnost, jer njihovi mali mozgovi ni ne mogu shvatiti nešto složenije od toga. To je naprosto njihova razina, koja se još 500 godina ovdje neće promijeniti. Kako u takvoj situaciji očekivati da će novinari odskakati od prosjeka koji vlada u društvu?

Dobro, ne baš svi, ali

Dobro, ne baš svi, ali veliku većinu ljudi zanimaju isključivo tračevi, ogovaranja, huškanje i sl.

Hm...ali što je prvo, kokoš ili jaje? Ja sam skloniji vjerovati da je razlog zašto veliku većinu "zanimaju" trivijalnosti taj što im se u velikoj većini trivijalnosti skoro samo i nude. Netrivijalni sadržaji su rijetki i ne nužno kvalitetni.

No posljedice takve medijske politike ne izostaju. Jedino što je novinama već duže vrijeme konstantno je - pad naklade.

Opinioiuris

Gle, da je to zbilja tako,

Gle, da je to zbilja tako, onda pojedine novine i mediji kakvi su nam danas ne bi imali takvu čitanost/slušanost/gledanost. U Hrvatskoj je najtiražnija novina 24 sata, a najgledanije TV stanice RTL i Nova TV. To znači da postoji potražnja za takvim sadržajima, jer da je nema, ljudi to ne bi kupovali. Vrlo jednostavno, ono što te ne zanima, to ni ne tražiš, zar ne? Zato to baš i ne bi bila dilema "što je bilo prije - kokoš ili jaje".

Humberte, ja vjerujem da kad

Humberte, ja vjerujem da kad bi se publici ponudilo nešto pametno, nešto što bi ih jednostavnim jezikom obrazovalo, potaklo na razmišljanje ili na čitanje neke knjige i slično, da bi to publika itekako prihvatila. No to nikoga ne zanima jer mediji ne žive od čitatelja nego od reklama. Ipak, nedopustivo je koliko zaglupljuju narod i koliko mržnje nude. Mislim da će im se kad - tad to obiti o glavu.
Hrvatskoj po meni nedostaju jedne zbilja, zbilja ozbiljne dnevne novine ili bar tjednik. No s ovakvim monopolima koji su postavljeni bojim se da od toga neće biti ništa sljedećih 50 godina.

ako bi publika to i

ako bi publika to i prihvatila, ko bi to platio?

bruslji, pa bublika koja bi

bruslji, pa bublika koja bi to kupovala...

velika je razlika između

velika je razlika između prihvaćanja i plaćanja

slažem se...trebalo bi vrlo

slažem se...trebalo bi vrlo vjerojatno bar godinu - dvije da se prvo naviknu da to postoji...

Slažem se s tobom u

Slažem se s tobom u potpunosti, ali kada razgovaraš s našim medijskim magnatima, oni kažu da im se ne isplati pokretati nešto ozbiljno, jer da bi čitanost/slušanost/gledanost bila vrlo mala, tj. za njih neisplativa. To nam je donijelo tržište. Ili, preciznije, potpuno prepuštanje medijske industrije odnosu ponude i potražnje. OK, mogu se složiti da je tako i vani, ali to su ipak daleko veća tržišta (a i kulturnija), pa tamo ima prostora za neku ozbiljniju tiskovinu ili TV-stanicu. Na tržištu od 4,5 milijuna ljudi, gdje jedva 10 posto njih uopće kupuje neke novine, nema. Drugim riječima, prepustiti medije u potpunosti tržištu u situaciji kakva je ovdje ravno je samoubojstvu nacije, jer naši mediji samo zatupljuju ionako belsav narod.
Muka mi dođe kada vidim u kakvom je stanju ovo još malo medija što su u državnom vlasništvu. Pogledaj samo Vjesnik: nekada perjanica hrvatskoga novinarstva, koja je dala praktički sva značajna imena našega novinarstva, danas je goli Glasnik HDZ-a, koji, k tome, pokušava biti loša kopija Večernjeg lista. Tiraža im stalno pada, a vlasniku (državi) jedino što pada na pamet je kako ga ugasiti. Naravno, nije im ni na kraj pameti riješiti onog uredničkog smeća koje je tamo postavila i koji su od te novine napravili to što je danas. A pogotovo im ne pada na pamet od te novine napraviti nešto što bi bilo (za hrvatske prilike) donekle čitano i pokazivalo malo drukčiju (kulturniju, obrazovaniju, pametniju) stranu Hrvatske.
Ili, HTV. Javna televizija, koja se finanicra novcem svih građana, jedini uzor vidi u potpunoj komercijalizaciji sadržaja koje nudi. Ako RTL i Nova TV to možda i moraju, jer tržište (gledatelji) to doista traži, HTV stvarno ne mora. Ja stvarno ne očekujem da ću na HTV-u dobiti sadržaje tipa History ili Discovery Channel, ali ne zanimaju me ni sadržaji tipa Kunolovac, Naša mala klinika i slične bedastoće. Da ne govorimo o sveprisutnoj politici, koja je totalno umrtvila novinare.
Time se, međutim, nitko u državnom aparatu ne namjerava baviti. Njima je bitno samo da imaju gdje uhljebiti prijatelje. I da se o njima ne piše/emitira ništa loše. No, to ima i svoju (za državu) lošu stranu. Jer, kada na vodeće pozicije u medijima postavljaš one koji su diletantni, onda ni ti mediji ne mogu izgledati drukčije, pa se svako malo i događaju skandali poput onoga s Butkovićem (ups, tu je već riječ o privatnom mediju).

Ne znam zašto ti ne mogu

Ne znam zašto ti ne mogu dati ocjenu, ali da mogu - dobio bi višestruko maksimalan broj bodova. Sjajno si opisao stanje u kojem se nalaze mediji, pogotovo ovi koji se financiraju iz džepa svih građana. Ali to kao da nikoga nije briga.
Vlast tamo za urednike postavlja poslušnike jer će oni najbolje rastjerati profesionalce. Kad odu oni koji znaju posao, poslušnici mogu raditi što hoće. Njih nije briga za javnost, bitno im je da se dovoljno duboko uvuku gazdi koji ih je tamo postavio. Tako je u svim totalitarnim režimima, pa i u našem. Doduše, "buntovnike" se još ne šalje u zatvor i ne ubija kao u primjerice u Rusiji, "samo" ih se ostavi bez posla i mogućnosti da se ikad više igdje zaposle.
No, znaš što mi je smiješno? To kad na igre tih i takvih medija nasjeda i tzv. oporba, umjesto da pita što se to događa s medijima koje financiraju svi građani. Jadno i bijedno do te mjere da izaziva gađenje.

Problem je što to nije

Problem je što to nije više "bolest" samo medija u državnom vlasništvu, nego i u onih u privatnom. Možda i mi moramo prihvatiti surovu realnost. A ona nam kaže da se ukus publike promijenio, i to debelo na gore, pa još to sve na kub. Ili je možda i prije bio takav, samo im se u medijima nisu nudili takvi sadržaji, kakvi se nude danas (afere, skandali, crna kronika, tračevi,..., you name it!)? Ako je tako, onda je gro ljudi u ovoj zemlji napokon došao na svoje.
O politici u medijima ne bih trošio prosotra. To mi se sve skupa jednostavno previše gadi.

Zar ja nisam bio pritvoren,

Sorry...sorry...zaboravila

Sorry...sorry...zaboravila sam na tvoj pritvor...nisam u tvojoj branši, pa ponekad zaboravim na neke stvari...toliko se već zla svima dogodilo, da čovjek jednostavno ne može stalno biti u tijeku. Nego, ako sam dobro shvatila, ti si, osim pritvora, od HDZ-a zaradio i otkaz u Vjesniku?

Ovome tekstu nema se sto

Ovome tekstu nema se sto dodati sve je jasno i koncizno izreceno.
No sve ovo me podsjetilo na jedan davni vic koji glasi ovako:
Iz beogradskog zoo vrta pobjegao tigar i napao malo dijete. Izmedju setaca jedan muskarac skoci i zadavi tigra te spasi dijete.
sutradan na naslovnici Politike velika vijest Hrabri beogradjanin spasio decaka od razjarene zveri.
Doticni je dosao u Politiku i izjavio kako on nije Beogradjanin te neka isprave vijest. U slijedecem izdanju veliki naslov Hrabri srbin spasio decaka od razjarene zveri.
Opet je doticni dosao i rekao Ja nisam Srbin ja sam Albanac pa molim da ispravite vijest.
I u slijedecem izdanju Politike osvanula je slijedeca vijest
Pomahnitali siptar pred ocima usplahirene dece ubio ljubimca iz Beogradskog ZOO vrta.

Zvjezdice nisu zbog dobrog

Zvjezdice nisu zbog dobrog vica, jel u stvari taj vic nije vic.

Već duže vrijeme sam

Već duže vrijeme sam nezadovoljan medijima u Hrvatskoj, zbog više razloga, no posebno se nerviram činjenicom da na HTV-u, tzv. javnoj televiziji, u mnogim udarnim terminima, paradiraju neki klaunovi, i to vrlo loši: nekompetentni, kompromitirani i vidno pristrani, nepristojni, često nepripremljeni, a istovremeno ega poput Velebita.

Postulati novinarstva poput objektivnosti (barem kao ideala) i točnosti u Hrvatskoj su zamijenjeni sinekurama, podilaženjem moćnicima i financijsko potentnim osobama (fizičkim i pravnim), a uređivanje novina postalo je marketinško-lobistička aktivnost, dok su kriteriji relevantnosti i nepristranosti jednostavno izgubljeni. U nekim "kodeksima", udrugama poput HND-a i dokumentima, ili drugim riječima mrtvim slovima na puno papira, istina, postoje, ali njihova relevancija za živote čitatelja/gledatelja nažalost je nepostojeća.

Uz marketinško-lobistički mentalni sklop, te nedostatak znanja i jednostavno rečeno ljudskog poštenja, virus "Slobodnog tjednika", nekada popularnog i degutantnog tabloida, proširio se redakcijama hrvatskih medija. U toj senzacionalističkoj-crno-kronikaškoj, ali iz malo šire perspektive gledanoj slici, mi smo pasivni akteri upravo te crne kronike koja je zauzela dobar dio naslovnica i udarnih vijesti, samo što nismo leševi u smrskanom automobilu ili zaplakana majka kojoj je upravo mučki ubijena kći, nego (samo pasivni) gledatelji tragikomičnog vakuuma koji se očituje kao nedostatak vrijednosnog sustava. A očito je da uz ovakve medije, nije niti izgledno da će se situacija brzo promijeniti.

Malo nade i prostora ostavljaju pojedinci u medijima, tehnološki razvoj (Internet), međutim to je sve, ipak, na dugom štapu. Trenutačna kombinacija - marketing, lobiranje, moć, nekompetencija i neznanje i ulizništvo - za sada uvjerljivo vode.

a tek prilog na novoj tv o

a tek prilog na novoj tv o čovjeku koji je izboden u tramvaju!
naravno, rečeno je imenom i prezimenom o kome se radi, ali i da se radi o duševnom bolesniku.
to nije bilo dovoljno pa se i netko iz vrapča morao ukazati i potvrditi da je dotični stvarno više puta bio u toj instituciji.
i kao da ni to nije dosta, novinari su s kamerom prošetali do njegovog stana u kojeg su ih pustili krajnje ljubani susjedi kako bi cijela hrvatska imala priliku vidjeti u kakvim je on neljudskim uvjetima živio i kako mu je stan zapušten.
i što onda reći na sve to????
nepovredivnost stana??
pravo na privatnost i osobni život??
postupanje s osobama s duševnim smetnjama???
sve nula bodova, jedino 12 bodova senzacionalizmu i kršenju ustavnih prava!!!
stvarno mi je žao što taj umrli čovjek čini se nema nikoga tko bi stao u obranu njegovih prava koja su ovdje stvarno grubo prekršena.
btw, pozdrav ljubaznim susjedima!!!!

Evo kako je vijest o

Evo kako je vijest o ubojstvu u Švicarskoj prenio portal net.hr:
http://www.net.hr/crnakronika/page/2008/02/05/0551006.html
Meni bode oči da su obojstvo prema njima počinila dva Hrvata i Bosanac. Slučajno je i taj Bosanc Hrvat. AliHrvati iz Bosne su Hrvati samo kad su uspješni, poput Ljubičića,Ćire, braće Kovač i sl. Kad su kriminalci onda su samo Bosanci.
Takav odnos postoji samo prema BiH. Jako licemjerno. Ako hoće/mo njihove glasove, onda neka budu Hrvati i kad su dobri i kad nisu.
Opet ne može se očekivati od polupismenih novinara, da napadaju kolege, jer onda riskiraju da će im vratiti prvom prilikom, a to može biti za pola sata. Tako oni funkcioniraju na principu davanja i traženja milosti, za razliku od cijenjenog kolege AP-a.
Sve ovo opisuje zapravo ukupni jad medijskescene u Hrvata, koju krojeovi polupismeni, neinteligentni likovi.

Mediji, pa i NovaTV žive od

Mediji, pa i NovaTV žive od gledanosti i reklama. Vjerujem da njihovi urednici i novinari rade najbolje što umiju ili moraju bez obzira kako to objektivno bilo neprofesionalno i protivno kodeksima. I u drugim medijima nalazimo slične „bisere“. Ono što se može postaviti kao pitanje u vezi stim je:

- zašto eminentni stručnjaci, profesori i doktori upravo s područja novinarstva i komunikologije pristaju sudjelovati u emisijama takve kuće ili voditelja, uz nedefinirane uvjete
- ako su već tamo zatečeni , kako se ne izbore za minutažu i protestiraju u slučaju da im se omogući tih škrtih tri minute u sat ili dva trajanja emisije.

Svojim prisustvom su, ovdje spomenuti profesorica Gordana Vilović ili profesor Stjepan Malović, ali i drugi ljudi od "faha", vjerojatno nehotice, davali ozbiljnost toj emisiji i tek vizualno doprinosili profesionalnosti urednika i voditelja. Imaju oni priliku i naknadno oglasiti se o takvom postupanju i odbiti buduće sudjelovanje pod sličnim, unaprijed nedefiniranim uvjetima. Ovdje ni u kom slučaju ne prigovaram znanstvenom opusu i radu cjenjenih profesora.

Spominješ društvenu

Spominješ društvenu koheziju koju mediji javne komunikacije moraju osiguravati i jačati. Naravno, to je krajnja svrha funkcioniranja svih društvenih podsistema. Tamo gdje oni ne ispunjavaju svoju svrhu nastupa društvena kriza koja na koncu može dovesti i do rastakanja društvenog tkiva tj. do nestajanja društva. Na mjesto društva onda dolazi nešto što sociolozi nazivaju "gomila" odnosno konglomerat labavo povezanih ili izoliranih pojedinaca.

Uvjeren sam, na temelju svakodnevnih uvida, da se u Hrvatskoj događa upravo to: proces raspada društva. Kako drugačije tumačiti slučaj o kojemu govoriš kao i posljednje odgađaje oko korupcije u ostvarivanju braniteljskih (nekada su se zvala boračka) prava? Kakve posljedice na društvo i njegovu koheziju (sociologijski termin je društvena solidarnost) može imati činjenica da netko s punim radnim stažom od 35 ili 40 godina ima mirovinu od 2000 kuna, dok netko s 35 ili 40 godina života dobija mirovinu od 4 ili više tisuća kuna, a da praktički nema radnog staža, već je proveo nekoliko mjeseci na tko zna kojoj crti bojišnice?

U Hrvatskoj imamo i previše takovih pojava i one se već predugo događaju a da društvo ne bi zbog njih bilo ozbiljno bolesno. Sve ono što spominješ kao posljedice malformacije medija, dakle, nedostatak prosperiteta, ljudskih prava, istine i demokracije, simptomi su nestajanja društva i bujanja njemu suprotnog fenomena - gomile (ili u gorem obliku rulje) i ponašanja koje ju karakterizira - linč, mržnja, zavist, pokvarenost, zadrtost itd.

Mediji su i kreatori i posljedica postojeće dominantne gomile i njima vladaju isti zakoni i isti oblici ponašanja. Zato nam oni ne mogu biti izvor informacija o aktualnoj zbilji, već su isključivo jedan od simptoma krize društva analizom kojeg tu krizu možemo bolje razumijeti, ali ju ne možemo dokinuti.

grgo

Neki dan je Nova TV u svom

Neki dan je Nova TV u svom dnevniku (ili kako im se već zove glavna informativna emisija) imao ovakvu najavu (ispričavam se unaprijed ako sam negdje pogriješio, ja ipak nemam takvo blic-pamćenje): "Užitak ili posao: jedan lipicanac mora oploditi 99 kobila u Đakovu!". Da nije žalosno, bilo bi smiješno! Na žalost, više je nego tužno i žalosno.

Jedan naš poznati ....ne

Jedan naš poznati ....ne baš tako davno je lipo reka da sve triba polit benzinon i užgat.

. . . Mislite li da mediji u

. . . Mislite li da mediji u Hrvatskoj obavljaju posao odgovorno? Koji mediji ili novinari se ističu po (ne)profesionalizmu i zašto? Što uopće znači "odgovoran medij", koje su "početne lekcije novinarstva" i kako ocjenjujete prilog NoveTV ili prilog nekog drugog medija koji pati od sličnih nedostataka?
Kome da dam odgovor na ovakva pitanja, hrvatskom Berlusconiju?

leddevet

Možda za početak pokušaj

Možda za početak pokušaj prvo pollitika.com communityju. :)

Evo večeras još jednog zanimljivog naslova Jutarnjeg koji paše u temu: "I Hrvati idu EU misiju na Kosovo". Osim što fali jedan prijedlog ("u/na EU misiju") opet je istaknuta nacionalnost makar se sigurno još ne zna ni tko su članovi snaga RH koji će na misiju ići, a još manje koja je njihova nacionalnost. Nacionalnost je ovdje nebitna. Profesionalan medij bi head uobličio malo drugačije, recimo "Hrvatska će sudjelovati u EU misiji na Kosovu" ili "Hrvatske snage u mirovnoj misiji EU na Kosovu".

Ne pretjeruj. Da su

Ne pretjeruj.
Da su talijanske snage ne bi ti upao u oko naslov "I Talijani idu..."
Nacionalnost tu nema veze. Državljani Hrvatske su Hrvati, kao što su državljani Švicarske Švicarci.
Trebalo je čekati sastav misije pa napisati "I dva Hrvata, jedan Srbin i jedan Mađar idu..."?
Ili misliš da belgijski mediji svoje sunarodnjake ne zovu Belgijancima? Iako ima i Flamanaca.

silverci

U političkoj korektnosti se

U političkoj korektnosti se može pretjerati (zato postoji akronim PCGM - "political correctness gone mad") i ja sam to možda napravio. Ali to je logična "defenzivna" reakcija na problem da hrvatski mediji gotovo uopće ne vode računa o političkoj korektnosti ili je razina političke korektnosti preniska da bi se govorilo o doista profesionalnom i odgovornom izvještavanju.

Opinioiuris

Kome da dam odgovor na

Kome da dam odgovor na ovakva pitanja, hrvatskom Berlusconiju?
Možda za početak pokušaj prvo pollitika.com communityju. :)
Imaš pravo, ovo moje zapravo nije bilo protupitanje nego vapaj, nešto kao kad nam pođe po krivom i pogledamo u nebo nadajući se božjem spasenju.
Ovaj me dnevnik pogodio u mjesto gdje sam osjetljiv i iz toga takva patnja. Ja spadam u one ovisnike o obredu novine & kava (naravno u okvirima koliko životna jurnjava dopušta) i upravo sam u apstinencijskoj krizi (Novi List je moj metadon, ali nije to dovoljno).
Nekad davno sam uredno brstio Vjesnik koji je, ako ne drugo, imao uvijek pismene članke i urednu koncepciju, dok nije došao mr. sir&vrhnje Ivanković i pretvorio ga u papir s nabacanim slovima. Bio je jedan kratki povratak da bi danas ponovo se pretvorio u ništa. Ostale novine su u pojedinim fazama imale neke bljeskove (Slobodna Dalmacija), ali danas je sve to prilična mema. Vrhunac svega je 24 sata kojeg ne uzimam ni kad ga dijele badava.
E sad sam se izjadao.
Moje je mišljenje da novine stvaraju novinari, a novinare stvaraju novinari (90%). Ako nemamo novinare (ili ih degradiramo na mjesta dostavljača pošte) onda nema ni novina. Jednostavno nema onog "gazde" koji svih muči i ne dozvoljava da se opuste. Ako glavni urednik u nekim novinama popuši lažni intervju premjera, onda kakvi su ostali novinari u toj kući. Dali je njima Butković uzor? Trebao bi biti po logici stvari i to je meni najporazije u cijeloj ovoj aferi.
A sad dolazimo do teme uzora:
Budući da ono što ću izjaviti će kod mnogih izazvati zgražanje eto mali uvod:
Da bi priča o uzorima bila koliko toliko oslobođena od nacionalizma i sličnih ožiljaka koje je ostavio ovaj rat prebaciti ću se na sportsko novinarstvo i usporediti naše novinarstvo s talijanskim. Podosta godina sam imao prilike pratiti prijenose nogometnih utakmica na talijanskoj televiziji (i radiju) i naravno na našoj (HRT i JRT) i vjerujem da mogu u tome biti prilično objektivan.
Talijansko sportsko novinarstvo je jedno od svjetski kvalitetnijih, razvili su poseban jezik za potrebu plastičnijeg prenošenja i objašnjavanja situacija na terenu. Prijenos utakmice nije samo izgovaranje imena igrača koji su došli u posjed lopte već objašnjenje situacije, davanje dodatnih informacija i ono pretvara slušače u objektivnu publiku. U većini slučajeva je vrlo teško otkriti za koga taj novinar navija, čak i kad igra reprezentacija, njegovo navijanje je umjereno, a pogotovo nije nacionalistički huškačko. (to se odnosi na RAI, ne na razne privatne televizije).
Nekakva ikona i uzor hrvatskog sportskog novinarstva je Mladen Delić i vjerujem da su mnogima u ušima njegovi prijenosi sportskih događaja, izvan svake sumnje prilično zabavnih. Međutim zabavno nije ono što se očekuje od novinara koji prenosi neki sportski doživljaj (sigurno nije primarno). I što ostaje kad tu "zabavu" maknemo, jedno prilično loše novinarstvo. Mladen Delić je zapravo bio navijač s mikrofonom, na žalost, i ne puno više.
Kad ga usporedimo s talijanskim novinarima onda možemo vidjeti koliko je zapravo to bilo loše i neprofesionalno.
To je dobro samo za one koji sport shvaćaju isključivo kao bitku naših i njihovih a ne kao predstavu sportskih vještina.
Na našu nesreću, takav pristup informacijama i njihova obrada ima kao finalni proizvod ovaj katastrofala prilog Nove TV. Naši i njihovi, Hrvati i drugi, crno i bijelo a upotreba mozga minimalna.
Sudionici u utakmici, isto kao i oni u nekoj vijesti, nisu nužno naš i njihovi, a ako i jesu njihovi ne znači da su automatski i loši.
I dokle god novinarstvo tipa Mladen Delić bude smatrano kvalitetnim imati ćemo ovakve dvobitne novinare.
Jednostavno, ovi sada nemaju pravog uzora od kog učiti. (a nisam spomenuo Hloverku).

P.S. da ne bude zabune, ja nisam tip "sve strano je bolje", upravo suprotno, ja stvarno "kupujem hrvatsko".

leddevet

Talijansko sportsko

Talijansko sportsko novinarstvo je jedno od svjetski kvalitetnijih, razvili su poseban jezik za potrebu plastičnijeg prenošenja i objašnjavanja situacija na terenu.

http://www.youtube.com/watch?v=ZnGop_hnm5o

MA GHE OOOOO

Duhovito, jedino što je

Duhovito, jedino što je Germano Mosconi bio na "Telenuovo" iz Verone a ne RAI kao što su bili novinari s kojima sam radio usporedbu.

Mirko Kamenjašević:
Na utakmici Zvezda - Partizan, Darko Pančev izlazi sam na golmana i pogađa stativu: "Gol, gol ... kurac gol, stativa!!!"
. . . . .
"Vahidin Musemic u izglednoj sansi i nistaaa... ali opet Musemic dolazi do lopte, udarac i golman brani, lopta se odbija do Musemica koji upucuje snazan udarac lijevom nogom... preckaa, Musemic ovaj put glavom i opet je promasio...jeb'o mu ja mater smotanu..!"
. . . . .
"Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija."

ili

Nogomet, automobilizam i konjizam

leddevet

Duhovito, jedino što je

Duhovito, jedino što je Germano Mosconi bio na "Telenuovo" iz Verone a ne RAI kao što su bili novinari s kojima sam radio usporedbu.

Znam znam, nisam mogla odolit. Neporecivo da je je i on "razvio poseban jezik za potrebe plastičnijeg prenošenja". ;-)

ma da te nema trebalo bi te

ma da te nema trebalo bi te izmisliti!
I ja se godinama pjenim na novinarska i voditeljska nepismena izražavanja u Hrvatskoj.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content