Tagovi

Pobjedniku pripada plijen

Nekakva sjeta me spopala danas. Kao da sam se pomladio, i to ne malo, nego cijelih dvadeset godina. Svi kojima je zavičaj s ove (ili “one”, ovisi na kojoj ste danas) strane Dunava, sigurno se (s nelagodom) sjećaju prvih naci-divljanja 88-e u Novome Sadu. Evo prilike da se podsjete, s razumne (vremenske i prostorne) distance na to doba. Jučer me je put nanio u Novi Sad. Lijep, sunčan dan i lagana vožnja kroz prometnu gužvu. Odjednom, sa lijeve strane bulevara kojemu ne znam točno ime (budući su svi nazivi promijenjeni) nadire (ne)organizirana skupina mladića i djevojaka, ne starijih od 18 godina. Nije mi auto baš nov, tako da nisam pretjerano brinuo za stakla, ali nije mi bilo ugodno gledati kako lete boce piva i žestine i razbijaju se u mojoj blizini. Još mi je neugodnije bilo slušati što srpska mladost izgovara: ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji; ubij, zakolji, da Čanak ne postoji; nož, žica, Srebrenica… Na leđima ruksaci sa hranom i punim bocama. Osluškujem razgovor dvojice najbližih i doznajem da idu u Beograd provesti ondje noć, kako bi sutra bili spremni za “miting svih mitinga”, a onda bi krenuli put Podgorice kako bi spriječili Crnu Goru da prizna nezavisno Kosovo.
Vjerojatno roditelji znaju gdje su im djeca, pomislih.
Identična situacija onoj od prije 20 godina! Iz Novoga Sada kreću djeca “jogurt-revolucije”, Slobo gura prst u oko cijelome svijetu, miting za mitingom, populizam i šovinizam, rat – poraz za porazom. U posljednjoj rečenici samo stavite Koštunica – dobivate nevjerojatnu sličnost.

Prilikom nedavnog izglasavanja Rezolucije o Kosovu, sadašnji predsjednik SPS-a Dačić s pravom je primijetio:«Ne znam je li bilo potrebno da nas 5. listopada smjenjujete kada danas vodite našu politiku».
Uz pljesak srpske opozicije (i Vojislava Koštunice), Miloševićeva Srbija je prva razvalila okvire Ustava SFRJ donošenjem ustava Srbije iz 1990-te, kojim se jednostrano deklarirala kao «samostalna i nezavisna» i proglasila princip da «granice povlači jači» (Slobodan Milošević), odnosno da «pobjedniku pripada plijen» (Kosta Čavoški).

Dakle, sve je to bilo posve jasno još daleke 1990. godine: i da ustav iz 1990. nije ništa riješio, i da Albanci stječu stratešku prednost, i da Srbiji prijeti izolacija i sukob sa svijetom, i da Milošević vodi u poraz i gubitak Kosova, i da je jedini čimbenik koji to može spriječiti - srpska oporba.

No, danas je posve razvidno da je srpska oporba bila potpuno nedorasla tome zadatku, a današnji premijer Vojislav Koštunica je čak najaktivnije podupirao Miloševićevu kosovsku politiku, premda je ona i onda bila jasno gubitnička. Koštunica je svojom vlastitom politikom izgubio Kosovo.
Ali on sada uvjerava srpski narod da još ništa nije gotovo, još će se on «ćerati»!. Ako treba, borba će trajati desetljećima i bit će žrtvovano još nekoliko generacija. Vodi li nekamo, vidjet će se tek u dalekoj budućnosti u koju je Premijer filozofski zagledan.
To podsjeća na milenijske ciljeve komunista, koji su obećavali da će nas uvesti u «carstvo slobode», komunizam, to rajsko društvo za koje vrijedi žrtvovati živote živih podanika i njihovih potomaka. Cilj je tako ogroman da nikakve žrtve nisu prevelike. I kao sa komunistima, uspjeh takve politike suvremenici ne mogu nikada ocjeniti, budući su ciljevi zgodno maknuti u daleku i neizvjesnu budućnost, pa se ni pitanje odgovornosti za neuspjeh ne može nikada postaviti.
Beograd se još jednom obrukao! Dogovorenoj molitvi za spas Kosova nazočilo je svega nekoliko stotina žitelja prijestolnice, među kojima veći broj prognanika sa Kosova, Krajine, Srpske... „Ovo je još jedna bruka Beograda. Pa, skoro da je više nas svećenika, nego naroda! Kad će narod da izađe i da se oglasi ako ne sada, pogotovu kada ga pozove Crkva", rezignirano je rekao jedan od nazočnih svećenika.
Paljenjem policijskog punkta na administrativnoj granici s Kosovom, Srbi su još jednom pokazali da su eksperti u disciplini kako sami sebi pucati u nogu. Oni koji su naredili akciju (a evidentno je da se ne radi o spontanom događaju) vjerojatno nisu svjesni da su učinili upravo ono što su Albanci priželjkivali - incident koji će natjerati međunarodne snage da uđu i zauzmu sjever Kosova uz opasnost da Albanci napadnu ranjive srpske enklave na jugu. Ako Srbi sa Kosova nisu pobjegli do sada, ne trebaju uopće bježati. Ali, ako odluče pobjeći, onda svakako ne u Srbiju.

Na koncu, dok gledam kako u Beograd pristižu tisuće autobusa i deseci izvanrednih vlakova s prosvjednicima, s nestrpljenjem očekujem što će donijeti naredni dani. No, nagovještaj toga možda se nazire u komentaru jednoga novinara u jednim srbijanskim dnevnim novinama kontroliranih od udbe. Ondje stoji:
Džaba priče o imbecilnosti Miloševića i njegove politike. U nas gledaju Lazar, Karađorđe, Putnik i ostali srpski vitezovi. Hteli - ne hteli, ova i sve buduće generacije Srba moraće da sanjaju povratak u Prizren, Peć i Prištinu. Naša deca moraće da uče da je Kosovo Srbija! Tu dileme ne sme da bude. A, Šiptari? Oni neka upamte da im ovo nikada nećemo oprostiti. U našem sporu ne mogu da važe nikakva demokratska pravila, pacifizam ili evropejstvo. Dobili su bitku, a na nama je da dobijemo rat. Za deset, 50 ili 150 godina. Nije važno.

Komentari

Kvalitetan dnevnik, pogled

Kvalitetan dnevnik, pogled iznutra, zanimljive paralele.

Identična situacija onoj od prije 20 godina! Iz Novoga Sada kreću djeca “jogurt-revolucije”, Slobo gura prst u oko cijelome svijetu, miting za mitingom, populizam i šovinizam, rat – poraz za porazom. U posljednjoj rečenici samo stavite Koštunica – dobivate nevjerojatnu sličnost.

Naravno, a primjetne su i razlike. Nema više JNA, Vojske Jugoslavije ili kako-li-se-sad-već-zove. Unatoč svoj mitomaniji, Srbi su ipak ponešto i naučili. Ne zveckaju više oružjem. Nema više 'četvrtastih' generalskih faca u prvom planu. A kad je vojska uopće potrebna, ako ne u obrani 'teritorijalnoga integriteta'? Jasno je i njima puno toga, samo što moraju 'ispuhati'.

I 'Ušće' je pošlo u nepovrat. U ona doba iz samoga Beograda okupilo bi se više sudionika nego danas iz cijele Srbije. Unatoč slobodnom danu, besplatnom prijevozu i sl. Žali Bože zavedene mladosti - ovi današnji tek su se rađali kad je Sloba kretao u pohode. Ali ipak će bolje proći - neće gubiti glave u unaprijed izgubljenim ratovima.

Pobjedniku pripada plijen - ali i njima je jasno da više nisu pobjednici.

ragusa

Tko je glasao

Cijela ova priča neodoljivo

Cijela ova priča neodoljivo posjeća na događanje naroda s kraja 80-ih. Onda je čak i nešto i mjenjala. Sad nemože ništa promjeniti. Svu šetetu snosi Srbija, zbog silnih izgubljenih radnih sati, izgubljene nastave, a tek šteta počinjena na djeci uvučenoj u pdnevnu politiku.
Štetu koja je očita usljed razbijanja, da ne pominjem.
Čini mi se da su sve ove demonstracije za unutarnju upotrebu, ne vidim da će dojmiti bilo koga izvana.
Već sam izrazila bojazan da će se sve oteti kontroli, jer su glavni majstori kontrole iz '80-ih u Hagu, a oni današnji im nisu dorasli, a i masa je iskusnija.

Tko je glasao

Čini mi se da su sve ove

Čini mi se da su sve ove demonstracije za unutarnju upotrebu, ne vidim da će dojmiti bilo koga izvana.
Već sam izrazila bojazan da će se sve oteti kontroli, jer su glavni majstori kontrole iz '80-ih u Hagu, a oni današnji im nisu dorasli, a i masa je iskusnija.

Kako ja na to gledam demonstracije su ispusni ventil za nakupljenu frustraciju koji ima za cilj skrenuti pogled s onih koji su stvarno odgovorni za danasnje stanje u Srbiji. Te demonstracije nece nista postici.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Zlatko Waldheim od drvosjek komentara 6
  2. Hrvatska i nova energetska paradigma od čovjek iza gomile komentara 9
  3. mi prosimo od aluzija komentara 0
  4. Vesna Teršelić i strano obavještajno podzemlje odlučili – Lozančić ostaje ravnatelj SOA-e od Laganini komentara 4
  5. Politika XXXL od petarbosni4 komentara 5
  6. Slučaj Lozančić: Obična borba za premoć ili nešto puno ozbiljnije? od sm komentara 52
  7. Režimi su uzročnici siromaštva vlastitih građana ili Zašto ne živimo kao Kanađani od rodjen komentara 0
  8. Biti pluralist u svijetu neprofesionalnih medija od čovjek iza gomile komentara 19
  9. Kukuriku "kulturnjaci", NVO mafijaši i kriminalci od MKn komentara 46
  10. Začarani vrtuljak: Zašto Banac nije branio i pravo Dejana Jovića na stručno mišljenje? od sm komentara 71
  11. „Ovo danas je gora ustašija nego ona iz 1941.“ od Feniks komentara 79
  12. Neka „radnička prava“ su sredstva pljačke građana od rodjen komentara 16
  13. Tragom jedne odluke od marival komentara 19
  14. Antifašistička antimozgovna tragikomedija od MKn komentara 16
  15. Članovi biraju: Čeka li Karamarka smjena ili još jedan mandat na čelu stranke? od sm komentara 3
  16. Hasanbegovićeva epska borba sa parazitskim polusvijetom od Laganini komentara 131
  17. Jel' se od 2001. do danas išta promijenilo? od Feniks komentara 5
  18. Šta mi možda jedemo od Skviki komentara 0
  19. Četnikovanje zataškavanjem četništva i podmještanjem izmišljanog ustaštva od ppetra komentara 12
  20. Ne može to tako, pope od drvosjek komentara 34
  21. Epilog sage o Crnoji: Civilno društvo jedino izvuklo korist od sm komentara 19
  22. Presumpcija nevinosti za hrvatske branitelje ne vrijedi od MKn komentara 33
  23. Crnoja potpuno razotkriven / Hasanbegović također uhvaćen u klinču sa suprugom jednog nounara ljevičara od Laganini komentara 52
  24. Europski apartheid od Zlatno doba kap... komentara 12
  25. Politički transferi: Po čemu se slučaj Sabo razlikuje od onog Gordane Rusak? od sm komentara 28

Tko je online

  • bet
  • spvh

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 24

Novi korisnici

  • čovjek iza gomile
  • foringas
  • asdlhes
  • Relja Koprolcec
  • Belre