Pobjednički govor Baracka Obame - kompletan prijevod

• Dnevnik bet - Sri, 05/11/2008 - 21:01
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 48 dodaj komentar

Povodom velike izborne pobjede, novoizabrani američki predsjednik Barack Obama održao je pobjednički govor, koji po mnogo čemu najavljuje početak nove ere u američkoj, pa i svjetskoj politici.

Pojedini važni fragmenti govora prevedeni su ovdje na Pollitici i u ostalim medijima, ali još nisam naišao na prijevod kompletnog govora.

Pa, evo potrudio sam se i preveo cijeli govor. Pri tome sam iskoristio dio prijevoda naše nemesis (ispričavam se zbog korištenja bez dozvole:)), koji je objavljen ranije danas kao dio komentara na mrakov dnevnik.

Nadam se da trud nije bio uzaludan, i da je Pollitika prva koja donosi kompletan prijevod. Čitajte, i zavidite Amerikancima da imaju takvog govornika. A kakav će biti predsjednik, to ćemo tek vidjeti.

==========================================================================
Pobjednički govor novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame, 4. studenog 2008, Chicago (USA)

Hello, Chicago!

Ako još uvijek postoji netko tko dvoji da je Amerika mjesto gdje je sve moguće, netko tko se pita živi li san naših osnivača i u našem vremenu, netko tko propituje snagu demokracije, današnja noć mu je odgovor.

To je odgovor izrečen redovima koji su se protezali oko crkava i škola u broju koji ovaj narod još nije vidio, izrečen ljudima koji su čekali tri ili četiri sata, mnogi od njih prvi puta u životu, zato što su vjerovali da ovoga puta mora biti drukčije i da njihovi glasovi mogu biti ta razlika.

To je odgovor koji su izrekli i mladi i stari, bogati i siromašni, Demokrati i Republikanci, crnci, bijelci, Hispanici, autohtoni Amerikanci, homoseksualci, heteroseksulaci, hendikepirani i sposobni. Odgovor izrečen od Amerikanaca, poruka poslana Svijetu da mi nikada nismo bili puka skupina pojedinaca ili skupina crvenih i plavih država.

Mi smo, i uvijek ćemo biti, Sjedinjene Američke Države.

To je odgovor koji je poveo one kojima su mnogi dugo tupili da budu cinični, plašljivi i zdvojni oko toga što možemo postići, da stave svoje ruke na luk povijesti i saviju ga još jednom prema nadi za bolje sutra.

Dugo je trajalo, ali večeras, zbog ovoga što smo danas učinili na ovim izborima u odlučnom trenutku, promjena je došla u Ameriku.

Malo ranije večeras, primio sam izuzetno ugodan poziv od Senatora McCaina.

Senator McCain se borio dugo i tvrdo u ovoj kampanji. Još dulje i tvrdje on se borio za za zemlju koju voli. On se je žrtvovao za Ameriku tako kako većina nas ne može niti zamisliti. Mi smo bogatiji služenjem ovog hrabrog i nesebičnog vodje.

Ja mu čestitam. Čestitam i Guvernerici Palin na svemu što su postigi. I radujem se radu s njima na obnovi obećanja ovog naroda u dolazećim mjesecima.

Želim se zahvaliti i mom partneru na ovome putu, čovjeku koji je vodio kampanju iz srca, i govorio u ime muškaraca i žena s kojima je odrastao na ulicama Scrantona... i otputovao vlakom kući u Delaware, izabranom podpredsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, Joe Bidenu.

I ja ne bih večeras ovdje stajao bez nesebične podrške mog najboljeg prijatelja kroz posljednjih 16 godina... stijene naše familije, ljubavi mog života, buduće prve dame nacije .... Michelle Obama. Sasha i Malia… Volim vas obje više nego što možete i zamisliti. I vi ste zaslužile novoga psića koji će krenuti s nama... u novu Bijelu Kuću.

I dok ona više nije s nama, ja znam da moja baka promatra, skupa sa cijelom familijom koja me je stvorila time što jesam. Znam da je moj dug prema njima neizmjeran.

Mojim sestrama Mayi i Almi, svoj mojoj braći i sestrama, voliko vam hvala za svu podršku koju ste mi pružili. Svima njima sam zahvalan.

Mojem šefu kampanje, Davidu Plouffeu…, neopjevanom heroju ove kampanje, koji je izgradio najbolju – najbolju političku kampanju, mislim, u povjesti Sjedinjenih Država.

Mojem glavnom strategu kampanje Davidu Axelrodu... koji je bio moj partner na svakom koraku puta.

Najboljoj ekipi kamapanje koja je ikada skupljena u povijesti politika... vi ste omogućili da se ovo dogodi, i zauvjek sam vam zahvalan za sve što ste žrtvovali da bi obavili ovaj posao.

Ali iznad svega, nikad neću zaboraviti kome ova pobjeda istinski pripada. Ona pripada vama, Ona pripada vama.

Ja nikada nisam bio najizgledniji kandidat za ovu funkciju. Nismo krenuli s puno novca i podrške. Naša kampanja nije započela u Washingtonskim dvoranama. Počela je dvorištima Des Moinesa i u dnevnim sobama Concorda i na trijemovima Charlestona. Izgradili su je radni ljudi i žene koji su posegnuli u svoje skromne uštede i dali po $5, $10 ili $20 da pomognu.

Kampanju su ojačali mladi ljudi koji su odbacili mit o apatiji svoje generacije... koji su napstili svoje domove i familije da bi radili posao za malu plaću i s malo vremena za spavanje.

kampanja je crpila snagu i od ne tako mladih ljudi koji su prkosili ljutoj hladnoći i žarećoj vrućini kucajući na vrata potpuno nepoznatim ljudima, i od milijuna Amerikanaca koji su dobrovoljno radili, organizirali i dokazali da nakon više od dva stoljeća vladavina naroda, od naroda i za narod nije isčezla sa Zemlje.

Ovo je vaša pobjeda.

I ja znam da vi to niste učinili samo da bi se dobili izbori. I ja znam do to niste učinili za mene.

Vi ste to učinili zato jer razumijete veličinu zadatka koji stoji pred nama. Jer čak i dok slavimo večeras, znamo da su izazovi koje nam donosi sutra su najveći u našem životu – dva rata, planeta u krizi, najgora financijska kriza u stotinu godina.

I dok stojimo ovdje večeras, znamo da se hrabri Amerikanci bude u pustinjama Iraka i planinama Afganistana i riskiraju svoje živote za nas.

Znamo da ima majki i očeva koji će ležati bez sna nakon što su djeca zaspala i pitaju se kako će otplatiti kredit ili platiti liječnika ili kako će uštedjeti dovoljno za školovanje svoje djece.

Postoje novi oblici energije koje treba ukrotiti, nova radna mjesta koja treba stvoriti, nove škole koje treba izgraditi, postoje prijetnje s kojima se treba suočiti, savezi koje treba popraviti.

Put naprijed biti će dug. Naš uspon biti će strm. Možda nećemo stići do uspjeha za jednu godinu ili čak za jedan mandat. Ali, Ameriko, ja nikada nisam bio ispunjen nadom da ćemo uspjeti, više nego što sam to večers.

Obećavam vam, mi kao narod ćemo to uspjeti.

Biti će poteškoća. Mnogi se neće složiti sa svakom odlukom koju donesem kao predsjednik. I znamo da vlada ne može riješti svaki problem.

Ali ja ću uvijek biti pošten oko izazova kojima se suprotstavljamo. Slušati ću vas, posebno kada se ne budemo slagali. I, iznad svega, pozvati ću vas de se pridružite obnovi ovoga naroda, na jedini način kako je to bilo činjeno u Americi tokom 221 godine – opeka do opeke, ruka do ruke...

Ono što je počelo prije 21 mjesec u dubini zime ne može završiti ove jesenske noći.

Sama pobjeda nije ta promjena koju mi tražimo. Ona je samo šansa da načinimo promjenu. I to se nemože dogoditi ako krenemo istim putem kao do sada.

To se ne može dogoditi bez vas, bez novog duha služenja i požrtvovanja.

Pokrenimo novi duh patriotizma i odgovornosti, gdje je svatko od nas odlučan da stisne i radi žešće i ne brine se samo o sebi nego i uzajamno o drugima.

Ne zaboravimo, ako nas je ova finacijska kriza ičemu naučila, da ne možemo imati cvatući Wall Street dok običan narod trpi.

U ovoj zemlji, mi se dižemo i padamo kao jedna nacija, jedan narod. Oduprimo se kušnji da se vratimo na strančarstvo, sitničavost i nezrelost koji su dugo trovali našu ploitiku.

Ne zaboravimo da je čovjek iz ove države bio taj koji je unio stijeg Republikanske stranke u Bijelu Kuću, stranke utemeljene na vrijednostima samobitnosti, individualne slobode i nacionalnog jedinstva.

To su vrijednosti koje svi mi dijelimo. I dok je Demokratska stranka večera ostvarila veliku pobjedu, mi pobjedu slavimos mjerom poniznosti i s odlučnošću da zacijelimo podjele koje su kočile naš napredak.

Kao što je Lincoln rekao naciji daleko podjeljenijoj nego što što je to danas, mi nismo neprijatelji nego prijatelji. Iako je strast možda zaoštrila podjele, to ne smije slomiti jake veze našeg zajedništva.

I onim Amerikancima čiju podršku tek trebam zaslužiti: možda večeras nisam osvojio vaš glas, ali ipak slušam što govorite. Trebam vašu pomoć. Ja ću biti i vaš predsjednik.

Svima koji nas večeras gledaju s one strane naših obala, iz parlamenata i palača, do onih okupljenih oko radio aparata u zaboravljenim kutovima svijeta, naše priče su jedinstvene, ali nam je sudbina zajednička, a nova zora američkog vodstva je tu.

Onima... onima koji bi rušili svijet: porazit ćemo vas. Onima koji traže mir i sigurnost: podržavamo vas. A svima onima koji su se pitali hoće li američka luča i dalje gorijeti tako svijetlo kao večeras, još jednom smo dokazali da istinska snaga naše nacije ne dolazi iz snage našeg oružja ili veličine našeg bogatstva, nego iz ustrajne moći naših ideala - demokracije, slobode, prilike i nepokolebljive nade.

To je istinski genij Amerike, da Amerika može mijenjati. Naše jedinstvo može biti usavršeno. A ono što smo već postigli daje nam nadu za ono što možemo i moramo postići sutra.

Ovi izbori imaju mnogo prvog i mnogo priča koje će se pričati generacijama. Ali večeras mi je na umu ona o ženi koja je glasovala u Atlanti. Ona je u mnogome kao i milijuni drugih koji su čekali u redu da bi se njihov glas čuo u ovim izborima, osim u jednomu: Ann Nixon Cooper ima 106 godina.

Rođena je samo jednu generaciju nakon ropstva; u vremenu kad nije bilo automobila na cesti ili aviona na nebu; kad osoba poput nje nije mogla glasovati iz dva razloga, jer je bila žena i zbog boje svoje kože. A večeras mislim na sve ono što je vidjela kroz cijelo stoljeće u Americi: bol i nadu, borbu i napredak, vremena kad su nam govorili da ne možemo i ljude koji su gurali dalje s tom američkom vjerom, da možemo. U vrijeme kada su glasovi žena bili ušutkavani i njihove nade odbacivane, doživjela je vidjeti ih da ustaju i progovaraju i posežu za glasačkim listićem. Da možemo. Kad je bio očaj u Dust Bowl-u i depresija u cijeloj zemlji, vidjela je naciju da s New Deal-om, novim poslovima, novim smislom za zajedničku svrhu, svladava strah sam. Da možemo.

Kad su bombe padale na našu luku, a tiranija zaprijetila svijetu, svjedočila je veličini generacije i spašenoj demokraciji. Da možemo.

Bila je tamo i za vrijeme autobusa u Montgomery-u, šmrkova u Birmingham-u, mosta u Selmi i propovjednika iz Atlante koji je ljudima rekao "We shall overcome". Da možemo.

Čovjek je dotaknuo Mjesec, zid je pao u Berlinu, svijet se povezao pomoću naše vlastite znanosti i mašte.
A ove godine, na ovim izborima, ona je svojim prstom dodirnula ekran i dala svoj glas, jer nakon 106 godina u Americi, kroz najbolja vremena i najmračnije sate, ona zna kako Amerika može mijenjati.

Ameriko, došli smo tako daleko, Vidjeli smo toliko mnogo. Ali toliko je još toga učiniti. Zato dajte da se večeras upitamo, ako će naša djeca doživjeti da vide sljedeće stoljeće, ako će moje kćeri biti tako sretne da žive koliko i Ann Nixon Cooper, kakvu će promjenu ona vidjeti? Kakav napredak ćemo mi napraviti?

Ovo je naša prilika odgovoriti tom pozivu. Ovo je naš trenutak.

Ovo je naše vrijeme -- da vratimo naše ljude na posao i otvorimo vrata prilike za našu djecu; da obnovimo prosperitet i promoviramo stvar mira; da se nadamo dok dišemo; a kada se sretnemo s cinizmom i sumnjom i onima koji nam kažu da ne možemo, mi ćemo odgovoriti tim bezvremenskim vjerovanjem koje sažima ljudski duh: Da, mi možemo.

Hvala vam. Bog vas blagoslovio. I neka Bog blagoslovi Sjedinjene Američke Države.

• Dnevnik bet - Sri, 05/11/2008 - 21:01
  
• Komentari 48
• 8391 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar