pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mediji su danas prenijeli vijest o prvoj pravomoćnoj zatvorskoj presudi vezanoj uz devastaciju kulturne baštine.

Zagrebački poduzetnik Josip Radeljak pravomoćnom je presudom uvjetno osuđen na godinu dana zatvora uz rok kušnje od četiri godine zbog oštećenja izazvanih radovima na kulturnom dobru od nacionalne važnosti

Dotični je naime:
...na svojoj kući, koja se nalazi u neposrednoj blizini Straduna, nadogradio dio potkrovlja, za zatvore je koristio nedopušteni, aluminijski materijal, a zabilježen je i niz nedozvoljenih građevinskih zahvata kao što su betonske ploče i kamene stube u kući.
U cijelom ovom slučaju od početka nije bio spreman na suradnju te je ignorirao rješenja o privremenoj obustavi radova koja je izdao Konzervatorski odjel u Dubrovniku u rujnu 1997. i Pododsjek za inspekcijski nadzor nekoliko dana ranije i nastavio s nedozvoljenim radovima na spomeničkoj baštini.

Kao što se vidjelo iz mojih ranijih tekstova, ako me nešto baca u bijesni napadaj, to je bahatost. Kad to dolazi od političara, onda još nekako možeš shvatiti bahatost s pozicija moći. Ali kad to dolazi od jednog - mislim tko je taj lik uopće - kakti poduzetnika, poznatog samo gutačima šund-časopisa po brakovima s jednom glumicom i jednom, ajde uz malo mašte, nazovimo je pjevačicom, onda je to već za zapitati se. Zar baš svaka šuša može imati bahat odnos prema institucijama ove države, pa kakve god one bile?

Naravno, svojim komentarom presude (koja je pravomoćna) taj lik je samo još dodao ulje na vatru. Izjavio je nešto u stilu "ako će Dubrovniku pomoći ova presuda, onda je to u redu" uz neizostavan dodatak da je "to urota protiv njega od nekih ljudi iz pravosudnog miljea" i dodao "...ja ću tu presudu prihvatiti". Ma hvala ti Dikane. Što bi tek bilo da je odlučio ne prihvatiti tu odluku...

Taj Đikan je i od prije poznat javnosti po zidanju grozomornih nadogradnji, nije ovo prva. Već je dogradio svoj stan u najstrožem centru Zagreba, na Cvjetnom trgu. Zatim se proslavio aferom kada gradski stan dodijeljen njegovoj pokojnoj ženi, Eni Begović, nije htio vratiti gradu, iako se radilo o običnoj garsonijeri od 30-ak kvadrata, a gospodin je, jelte, uspješan poduzetnik. Čak je i u prepucavanju s Gradom preko medija krajnje ljigavo koristio svoju kćer koja će jadna ostati bez ičega ako se taj stan vrati Gradu.

Možda bi ovo sve skupa bila samo priča za žutu štampu da nije upravo pretužno kakve spodobe mogu javno preispitivat odluke sudova, a da pritom ne zarade još jednu, barem novčanu kaznu, za nepoštivanje suda.