Neovisni, ali ne i neutralni

Naslov vam se čini malo bombastičan? Možda! Ali, vjerujte mi, osobno nemam ništa s tim. To je samo naziv javne tribine, koju je u Dubrovniku večeras (12. prosinca 2007.) organiziralo Društvo prijatelja prirode 'Dub', društvo za očuvanje prirode i kulturne baštine dubrovačkoga kraja. Tribina je održana u dvorani Poslijediplomskoga središta Dubrovnik. Ako dodam da je 'Dub' osnovan još koncem XIX stoljeća (dakle kontinuirano djeluje već 110 godina) i da je dvorana bila premala da primi sve zainteresirane Dubrovčane (od kojih su mnogi na nogama proveli puna dva sata, bez osipanja), jasno je da se radi o društvenom događaju koji zaslužuje osvrt. Tim više što je za očekivati da će izazvati reakcije idućih dana, moguće i svojevrsne 'tektonske poremećaje' u Gradu. Naime, u Dubrovniku se na njemu svojstven način dogodio narod! Kulturno, kako i priliči – ali ipak se dogodio narod. A bilo je i krajnje vrijeme!

Idemo redom. Skup je otvorio predsjednik 'Duba' dr. sc. Jerko Brešković (cijenjeni umirovljeni profesor, prije toga gospodarstvenik, a bio je i gradonačelnik prije dvadesetak godina). Najava: društvo 'Dub' kroz svo vrijeme svoga postojanja promiče temeljne vrijednosti Dubrovnika, sklad Grada i života njegovih žitelja kroz poštovanje naslijeđenih vrijednosti i principa na kojim su one utemeljene. Ili u konkretnom slučaju: koliko je aktualni razvoj grada u skladu s onim što Dubrovnik 'po definiciji' jest, odnosno koliko je aktualna urbanizacija na tragu tih vrijednosti?

A Dubrovčani dobro znaju da ih aktualni procesi vode u suprotnom smjeru od željenoga. Česta negodovanja i reakcije građana na pojedine građevinske zahvate posljednjih godina zbog uklanjanja zelenila, prekomjerne i rogobatne izgradnje, nebrige za žitelje Grada (grada u zidinama) i nesmiljene komercijalizacije - ili kraće potiranja stoljetnoga sklada – okupile su brojne (ugledne) Dubrovčane. Naravno, tu nije bilo predstavnika Grada, da gradonačelnicu i ne spominjem.

Tri su govornika tematski obradila ovu problematiku, svaki sa svoga aspekta: arhitekt i urbanist Slobodan Vuković, pejsažni arhitekt dr. sc. Bruno Šišić i povjesničarka umjetnosti i konzervatorica mr. sc. Maja Nodari. Izlaganja koncizna, primjeri ... Evo osnovnih naglasaka:

Slobodan Vuković, dipl. ing. arh., započeo je pitanjem: kako je postojeća prostorno-planska dokumentacija doprinijela pustošenju Dubrovnika? Kratak povijesni osvrt jasno je ukazao na diskontinuitet u planiranju, nepoštovanje stoljetne urbanističke matrice, krizu planiranja (i življenja). A dubrovački model gradogradnje zasnovan je na modelu koji vodi računa o slici grada. Kao dopuna Gradu (u zidinama) planski se razvio vrtni grad na okolnom prostoru. A što se događa danas? Niz intervencija kao niz devastacija, negacija povijesne matrice gradnje koja oplemenjuje prostor, napuštanje urbanotvorne tipologije, formirane i očuvane kroz stoljeća.

Primjeri:
- predio Pila izgubio zelenilo rekonstrukcijom hotela Imperijal, daljnje devastacije u tijeku;
- rekonstrukcija hotela Libertas s nadogradnjom kao negacijm izvorne (nagrađene) arhitekture, neusklađena s okolišem, te fizička barijera u prostoru;
- rekonstrukcijom i nadogradnjom hotela Bellevue zapriječene jedinstvene vizure, odnosno zamijenjene raznim gospodarskim ulazima u hotel;
- stambena izgradnja na predjelu Ploča – postojeća dijelom na 'katastarskom' principu, preizgrađenost kao negacija povijesne tipologije, a planirane su i nove zone izgradnje na 'ostatku ostataka' šumom obraslih padina Srđa ispod Jadranske magistrale;
- hoteli na Pločama nemaju gradotvornu funkciju, zaposjeli su (uzurpirali) obalu, razvoj ne na principu tržišta ideja, nego gologa tržišta;
- srušen hotel Villa Dubrovnik, a bio je primjer uspješne moderne arhitekture, zamijenit će ga nova i veća građevina, čiji je prikaz osupnuo nazočne;
- Gospino polje je bilo osmišljeno kao športsko-rekreacijski park, novim planom pretvoreno u športski centar, preizgrađeno i bez parka;
- zelena oaza čempresa i borova unutar grada u Šipčinama pretvorena je u građevinsku zonu, i to visoke stanogradnje;
- Babin kuk – od nekadašnje brižno osmišljene turističke zone utopljene u zelenilo pretvara se u novo građevinsko područje, zelene zone – umjesto da kao javne zone budu zaštićene – pretvaraju se u špekulativne zone.

Kako će sve to izgledati? Nitko ne zna, to je prepušteno investitorima (kapitalu) i njihovim projektantima. Međutim, građani imaju pravo to znati. Izgled grada je ne samo pitanje kvalitete životne sredine, od toga se u Dubrovniku živi.

Dr. Bruno Šišić, uvaženi pejzažni arhitekt i istraživač dubrovačke krajobrazne urbanističke baštine, naglasio je povijesnu dimenziju dubrovačkoga uređenog zelenika. U odnosu na grad u zidinama, površine oko 16 ha, povijesni urbanizirani prostor predgrađa četverostruko je veći, oko 60 ha, čije je oblikovanje provedeno u razdoblju od XV do XVIII stoljeća.

Ukazao je na ulogu zelenila u oplemenjivanju i humanizaciji prostora, krajobrazne vrijednosti dubrovačkoga 'zelenog vala' na potezu Sv.Jakov-Grad, te niza zelenih glavica (brežuljaka), koji raščlanjuju prostor i pridonose njegovoj atraktivnosti, kao i prostor Babina kuka. Upravo su se ova područja našla na 'udaru' nove urbanizacije, iako je strateški interes njihovo očuvanje kao zaštićenih (javnih) zelenih zona. Umjesto da budućnost temeljimo na svim vrijednostima, a ne samo na Gradu, one se stavljaju 'u ralje' investitora. Riječ je i o duhovnom gubitku, jer zazidani grad briše zadovoljstvo življenja.

Izgradnja na prostorima predgrađa posebno je zabrinjavajuća, jer Dubrovnik je jedini grad na Mediteranu i u Europi koji ima urbanizirano povijesno vrtno predgrađe, koje je – uz Grad kao takav – također spomenik urbanizma. Vrtni urbanizam predgrađa jedinstvena je vrijednost Dubrovnika, odraz renesansnoga humanističkog koncepta života u prirodi.

U ovom kontekstu analizirao je neke izvedene i novoplanirane zahvate. Hotel Imperijal je hipertrofiran dogradnjama, a divovski platan na Pilama (koji se našao na udaru 'nove gradogradnje') ima i urbanističku vrijednost jer raščlanjuje prostor Pila u odnosu na hotel Imperijal.

Prikaz novoga projekta uređenja Pila arhitekta I.Franića izazvao je opći smijeh i zgražanje nazočnih. Nekad vrtni prostori pretvaraju se u ogromne popločane javne prostore s dvorcem Pucić kao otokom u sredini. A kad se tu postave ugostiteljske tende, izgledat će kao da je Dubrovnik pod opsadom Turaka. Tom efektnom slikom dr. Šišić je završio svoje izlaganje uz sveopće odobravanje nazočnih Dubrovčana.

Ovdje ću stati – pozni sati me tjeraju na prekid, a ujutro radim – u uvjerenju da će vas ovaj dnevnik zaintrigirati. A nastavak? Pokušat ću ga prirediti za sutra.