Tagovi

Pitanje korupcije? Plaćanje poreza i oprost lopovima je najbrži put do poštene države

pitanje korupcije nije pitanje instrumenata nego pitanje volje
volje da se dogovori pravila igre
političke volje

ono što je jasno, golem problem
je razlika između standardog svijeta zapadne demokracije gdje je normalno da se ne krade i plaća porez
i svijeta o kojemu mašta hrvatski građanin gdje bi netko ili nešto čarobnim štapićem ukinuo korupciju

bez političke volje da se koriste instrumenti
nema ni zvuka ni melodije
instrumenti i danas postoje
moguće je usporediti primanja (službeno prijavljena)
i količinu stvari u vlasništvu
procijeniti koliki su morali biti prihodi da bi se ostvario takav imetak
i na razliku između prijavljenih i realnih prihoda
razrezati porez
čak bi se mogao složiti on line program koji bi to računao
naše društvo, predstavljeno kroz našu političku elitu
nema za to političke volje
niti kandidati za predsjednika republike
koji su računali, više ili manje ozbiljno na glasove svih birača
nisu smatrali da je potrebno objasniti razliku između prijavljenih prihoda
i osobnog bogatstva
nema političke volje
za to postoji više razloga
osnovni je da među hrvatskom elitom prevladava sloj koji nije svoje bogatstvo stekao na jasan način
odnosno nije platio porez
kako i zašto ta manjina uspijeva obraniti svoje pozicije
dio tajne vjerovatno je u uzrečici koja je pratila najvećeg sina naših naroda i narodnosti
jest krao al je i nama dao

postoji način da se sve javne nabave prikazuju javno, otvoreno i transparentno na velikom oglasniku interneta, skupa s imenima onih koji su donijeli odluku,
na primjer, koliko god smo preživjeli reformi zdravstva, koliko god smo informatizirali zdravstveni sustav, još uvijek je nabava privatna stvar svake pojedine ustanove, ne mislim da sve treba nabavljati na jednom mjestu, nego da sve nabave mogu biti usporedive, odnosno da današnja tehnologija omogućuje da se ima jasan uvid u to koliko se na jedan dan ležanja potroši kruha, sapuna, konca, antibiotika u dubrovniku a koliko u gospiću

mislim da je ključ rješenja
u porezu
dok god se u hrvatskoj ne pojavi dovoljan broj građana spremnih
da pošteno plate porez na sve svoje prihode
neće biti volje da se one koji porez ne plaćaju, pronađe, i kazni

biti ćemo izloženi dobronamjernim, i manje dobronamjernim pokušajima da riješimo problem korupcije
a da preskočimo njegov uzrok

korupciju je lako iskorijeniti u zemlji gdje ljudi ne kradu
gdje su spremni plaćati porez
moramo razmisliti kako postići da ljudi/većina ljudi/najsposobniji
prestanu krasti

to se može postići relativno brzo
ali neke minimalne uvjete treba ispuniti
1. vrlo jasna poruka s vrha da se misli ozbiljno
paradoksalno, najbolji način da se pokaže ozbiljnost namjere jest u davanju oprosta, službenog oprosta dosadašnjim griješnicima, uz uvjet da prijave imovinu i do određenog datuma plate neki simbolički dio utajenog poreza, i pri tome legaliziraju postojeće stanje. One koji ne zatraže trebalo bi istražiti i kazniti oduzimanjem nezakonito stećenog.
To ne očekujem, jer je politički uspješnije obećavati reviziju pretvorbe, makar svi znali da je to neizvedivo, i istovremeno pripremati porez na imovinu, od kojeg ćemo opet bježati populističkim trikovima, pozivajući se na malog čovjeka (i tu je dio odgovora na jedan od motiva za, od ap-a često spominjani projekt otkupa društvenih stanova) koji eto ne može platiti porez na stan, pa zato ne treba porez tražiti ni od bogatijih
Oprost s rokovima je realni instrument, ali politički nevjerovatan.
To bio bila neke vrste ekonomska lustracija, dakle oni koji zatraže, i po mome mišljenju dobiju oprost, ne bi smjeli sudjelovati u političkom životu, niti donirati bilo kojim načinom bilo koju političku stranku
ne bi škodilo malo lukavosti i praktičnosti, unaprijed oprostiti do određene vrijednosti, npr. cijene prosječnog stana, automobila, vikendice, čime bi se
moglo spriječiti manipuliranje strahom većeg broja ljudi
2. trajni napor da se sve što je moguće učini dostupnim, javnim
ovdje se treba sjetiti sudbine političkog giganta mihaila gorbačova, koji je kao vrlo sposoban kgb-ovac, znači vrhunski kadar najelitnijeg sloja sovjetskog društva shvatio da je trulež toliko duboko prodrla u strukturu društva da se mora istjerati glasnošću, perestrojkom, da predobro postavljenu strukturu dikatature treba iznutra oslabiti kako bi mogla pasti, prije nego što uspije uništiti mladice nove demokracije
dakle rezultat svih javnih nabava, svih natječaja, mora biti javno objavljen, dostupan na internetu, skupa sa imenima onih koji su odlučivali, i skupa sa anonimnim komentarima

dok god se službeno ne dodijeli oprost, recimo to nježno, lopovima, ne može se ozbiljno računati na ozdravljenje sudstva, jer zašto bi se netko tko je moćan, politički i financijski izlagao opasnosti da riskira sudsku istragu i progon, ako to može spriječiti,
a u hrvatskoj, danas, može.
dok god se službeno ne dodijeli oprost, ne može se računati na bolje, poštenije, medije (vidi gore)

ako ne budemo išli ovim putem, a mislim da nećemo
preostaje onaj sporiji, duži, teži kojim sada idemo
dakle djelomično korumpirano sudstvo
djelomično korumpirani mediji
postupna legalizacija imovine kroz investicije u nove projetke
postupno preslagivanje unutar tržišnog sustava
na sposobne i manje sposobne

može li sdp nešto učiniti ?
ne može jer je prejako iskušenje populističkih parola
o reviziji pretvorbe
i preteška i prenaporna ideja tržišta, i poštenog plaćanja poreza

Komentari

Nisi u pravu. Ako hoces da

Nisi u pravu. Ako hoces da stvari pocnu funkcionirati na neki nacin, tada je potrebno povuci crtu i prema toj crti postupiti, te na taj nacin politicki amenovati neki novi djir.

Recimo. Ako kazes da je OK to sto se kralo, zbog cega bi taj sto je krao promijenio filozofiju? Ako nema katarze, nema niti potrebne promjene. Ako si ekipa nece pogledati u oci i postaviti situaciju na neki iole suvisao nacin, te legitimirati na takvoj podlozi politiku buducnosti kroz obracun s proslosti, tada se nista ne mijenja.

E sad. Pogledati si u oci. To je pitanje postavljanja politicke i drustvene odgovornosti svakog pojedinca, te posljedica koje taj cin uzrokuje.

Cisto za primjer, moje vidjenje. Imali smo p&p. Bio je potpuno raspasoj. Jami sta stignes, ako ne stignes, drugi ce jamiti. Imas opciju ili da budes budala ili vuk. Trece opcije nemas. Mozes ostati po strani, ali se nista time promijeniti nece. Apsolutno nista. A hebes gestu koja nema buducnost. Ta gesta po sebi nema tada niti tezinu.

Tako, dobro je sto smo imali poduzetnike koji nisu unistili kapital koji im je dosao u ruke. Svi koji su osigurali da posao prezivi, njima kapa dolje. Istina, s obzirom da tranziciju, razumno je tim osobama dati status cuvarima drzavne i drustvene imovine. Dok je trajala tranzicija, ti su nam ljudi bili potrebni kako bi se sacuvalo sto se sacuvati dalo.

Tim ljudima treba biti zahvalan te ih posteno nagraditi zato sto su nam cuvali imovinu. Istina, to po ovom vidjenju nije njihova imovina i to je u biti realnost. Svako ko se domogao drustvene i drzavne imovine kroz bilo kakvu manipulaciju koja je moguca samo u tranzicijskim, no ne i u uredjenim drzavama, ta mu imovina po prirodi stvari ne pripada.

Osim ako ne zeli status lopova i kriminalca, a iza toga slijedi drugi vid sankcija.

Znaci, Todoricu svi trebamo biti zahvalni sto je sacuvao dio hrvatskoga poslovnoga cartva, mozda mu cak dati neki fini udjel u Agrokoru. Tipa 1% ili nesto slicno. Nagraditi ga i sa desetak mlijona ojra, s obzirom da nam je toliko vrijedio u vrijeme tranzicije.

I tako dalje. Sve ih nagraditi i da se konacno ekipa opusti jer ce znati da to sto imaju konacno ima legitimitet i da se vise ne moraju brinuti hoce li ih sutra neki drzavni udar stajati glave, a ne samo otetog imetka. A i posteno je.

Oni sto nam nisu imovinu dobro cuvali, vec sto su sve unistili, njima nemamo sta biti zahvalni, ali sta je tu je. Nije bilo izbora. Pa tako, njima sve sto ima porijeklo (s obrtom) u p&p oduzeti, a njih ne nagraditi, jer to nisu niti zasluzili.

Mozemo naravno operativno razmatrati kako nagraditi nase uspjesne tajkune sto su nam cuvali imovinu u vrijeme sveopce pljacke. Da stvar bude korisna za cijelo drustvo, sto znaci i eventualno zadovoljstvo kod te ekipe i poticaj da nastave na isti nacin, samo ovaj puta sa svojom imovinom. Ne da im zavidnici pokusavaju oduzeti, ono sto su odgovornim ponasanjem prema nasoj imovini zasluzili.

Jer realna je cinjenica, da veliki kapital kupljen za kunu nema legitimitet i da je losa poruka za sve one sto rade i sto se trude u zivotu, umjesto da se setaju po sredisnjicama i cekaju priliku kako da omaste brk. Pa kada se krennu stvari rasciscavati od najvecih, prema najmanjima, tada cemo moci reci da je krvotok konacno procepljen i teda vise nece biti djira medjusobne ucjene i nepostojanja autoriteta vlasti. Niti ce vlasti padati na pamet da se kompromitira svakodnevnim off the record urgiranjima gdje god i kad god se neko sjeti.

Afirmacija statuta CUVARA IMOVINE U PRETVORBI korak je ka odgovornom gledanju prema tim vremenima, nagradjivanju pozitivnih i sankcioniranju negativnih strana tog procesa. Na ljudski i suvisao nacin.

S druge strane, ako neces pravedno sankcionirati one koji su oteli imovinu, vec ces im ponuditi oprost bez cak i da vrate ono sto im ne pripada, poruka koju saljes je da se isplati biti neposten, a to nije dobar pocetak, niti po sebi nosi buducnost.

gpgale blog

Tko je glasao

gale stvar zvuči

gale

stvar zvuči nevjerovatno
zašto?
što je nepošteno u tome da platiš porez?
kad bi u hrvatskoj većina bila spremna na plaćanje poreza, brzo bi se dogovorili da ga i todorić i kerum moraju platiti

ključ je u porezu, ne u oprostu
oprost je samo jednokratni alat,
kao u onoj jurnjavi na divlji zapad, kad je trebalo ograditi svoj dio zemlje

smisao je da je želja za imanjem
društveno prihvatljiva ako poštuje
zakone države i ne krši moralne zakone/društveni dogovor
mislim da je to pouka koja vodi poštenijem društvu i državi

luka

Tko je glasao

gale, razumijem što

gale,

razumijem što govoriš,
ali..
za početak...
kako bi ti definirao poruku koju šalje naša stvarnost, svakodnevnica
isplati li se ili ne isplati biti nepošten
mislim da je sadašnja poruka ipak
da se isplati biti nepošten

rekao sam da mislim da je prijedlog nevjerovatan
slično kao i prijedlog da ljudi na primjer na neko vrijeme govore samo istinu
vrlo jednostavno, sa vrlo zanimljivim rezultatima
ali realno nevjerovatno, nemoguće
usput, to je jedan od razloga zbog kojih poštujem i podržavam anonimnost na internetu - vjerujem da je to najbliže koliko se realno može približiti svijetu u kojem svi ili barem većina govore istinu (kako je vide)

dakle, oprost s plaćanjem poreza omogućio bi
definiranje ono što je moralno
definiranje onog što je legalno
njihovo jednostavno razdvajanje

danas, a i vrlo vjerovatno sutra, preksutra i dalje u budućnost
znamo i znat ćemo za mnoge postupke koji nisu moralni
ali su legalni
i kako ćemo se prema njima odnositi
žestokim licemjerstvom
izmiješanim sa zavišću

ne, ne mislim da je ok da je netko krao
ali ne vjerujem da je tu krađu moguće u okviru zakona kazniti
dakle vjerujem da će ukradeno ostati u vlasništvu lopova
ne želim biti moralno nadmoćan i prijeteći revolucionaran
ne sanjam o tome da todoriću oduzmem 99% agrokora
ali bih rado da plati porez

oprost s plaćanjem poreza
stavio bi stvari i ljude na svoje mjesto
brže i efikasnije od bilo koje druge poznate metode
humanije i elegantnije od revolucije
koju nećemo vidjeti

dao bi nam sredstva za mnoge opravdane ciljeve
od besplatnog studiranja, do poštenijih mirovina
jedino bi bilo nešto manje prostora za licemjere

na neki drugi način, sličan učinak na socijalno licemjerje
ima legalizacija marihuane, ili prostitucije, ili pobačaja

mislim da smo kao društvo relativno zreli za
umjereno licemjerje u okviru zakona, dakle
jedan mlaki porez na imovinu
i puno buntovne retorike

luka

Tko je glasao

todorić (i drugi) je samo

todorić (i drugi) je samo denacionalizacija nacionaliziranog.
vjerovatno se trebamo vratiti do onog tuđmanovog "imamo hrvatsku" i to ponovno nacionalizirati, ali i daljnje propuste ispraviti koji idu sa širokim umočavanjem u privatizaciju. Odmah, kao drugo, preispitati prejeftin otkup društvenih stanova.
Tako da je oprost nepotreban. Nije todorić i drugi krivi. Ali nije lako ispravljati krivu Drinu

Tko je glasao

uglavnom uhodano

uglavnom uhodano politikanstvo je u ćor-sokaku
najtraženija roba odjednom su rješenja
to je veliki pomak

Tko je glasao

može li sdp nešto učiniti

može li sdp nešto učiniti ?
ne može jer je prejako iskušenje populističkih parola
o reviziji pretvorbe
i preteška i prenaporna ideja tržišta, i poštenog plaćanja poreza

Niti jedna stranka sama tu ne može nešto kvalitetnog napraviti, jer su problemi nastali na toj misaonoj frekvenciji koja je izgradila strukturalnu bit samih stranaka.
Mladi naraštaji u strankama koji postoje na drugoj razini misaone biti, mogu jako puno napraviti, a u njihovim rukama je pokret koji može iznjedruti bit nacionalnog jedinstva.
U tome vidim jedinu mogućnost prosperiteta jednog suvremenog društva.
U tome vidim spas za održanje Lijepe naše.

Tko je glasao

dragi luka, svjestan si

dragi luka,
svjestan si naravno da je ideja neostvariva, koliko god si je dobro obrazložio i koliko god bi u konzekvenci polučila vjerojatno znatno viši postotak plaćenog poreza nego ijedan od postojećih zakona i propisa.

A zašto? Zato jer se kod nas svaka lustracija pa tako i ona ekonomska koristi kao 'retorička poluga' u oportunom trenutku, dok svi relevantni igrači prešutno znaju da ju nikada nitko neće upotrijebiti jer bi svugdje ispadali 'kosturi' iz ormara pa tako ni ne brinu previše.

To bi se među njima, koliko god naizgled 'ljuti' protivnici bili, smatralo nefer potezom i 'nesportskom' gestom. Pa neće valjda svoj svoga? ;)
Jer su oni više međusobno 'svoji' nego što su ikada naši (zastupnici) ili što smo mi njihovi (birači).

Tko je glasao

svjestan si naravno da je

svjestan si naravno da je ideja neostvariva, koliko god si je dobro obrazložio i koliko god bi u konzekvenci polučila vjerojatno znatno viši postotak plaćenog poreza nego ijedan od postojećih zakona i propisa.

Na ovakav stav (defetistički) nailazi svaka dobra ideja ili projekt u Hrvatskoj. Zato nam se i događa da bez problema prolaze kriminalne, loše ili nedovoljno dobre ideje ili projekti. Najsvježiji primjer je potpisivanje peticije za ne mijenjanje (sic!) odredbi Zakona o radu kojim se reguliraju kolektivni ugovori - iz revolta prema vladi ljudi potpisuju nešto što je nedovoljno dobro (po nekima i loše) rješenje. Kad se dogodi, kao toliko puta dosad, fijasko (jer iz nedovoljno dobrog rješenja logično ne proizlazi dobar rezultat), onda će narod dobiti samo još jedan razlog više za učvršćenje općeg defetističkog stava kako prema politici tako i prema bilo kojem pokušaju mijenjanja statusa quo. I taj film gledamo sve ove godine ad nauseam.

Osobno lukin prijedlog smatram razumnim i vrijednim razmatranja. Bila bih spremna sudjelovati i u njegovoj operacionalizaciji. U tomu se rukovodim procjenom da li neka ideja u sebi ima potencijal da stvari pomakne s točke A na točku B. Ako da, onda me ne zanimaju standardni izgovori zašto nešto ne može ili nije provedivo. Dosad sam na pollitika.com vidjela svega nekoliko takvih prijedloga i uvijek sam ih podržala. Ali sam isto tako primijetila da ljudi općenito zaziru od davanja podrške rješenjima kojima bi se re-konstituirala naša politička zajednica (u ta rješenja ubrajam i betove prijedloge o porezu na vrijednost zemljišta i uvođenje javnih servisa za obradu statističkih podataka).

Pod rekonstituiranjem mislim na proces ponovnog određenja temeljnih vrijednosti političkog poretka. Ovo što imamo sad, a s čime smo svi nezadovljni, posljedice su "krivog nasada" na samom početku. Krpanjem i nadoštukavanjem samo produljujemo agoniju sporog propadanja. Odbacivanjem racionalnih i efektivnih rješenja (a to me nervira i ljuti čak i više od problema u koje smo se uvalili) demostriramo nedostatak političke hrabrosti i da nam mjesto pukog objekta promjena u društvu društava zasluženo pripada. Zbog tog straha od novog i nepoznatog, mi smo tu gdje jesmo - poput prasadi valjamo se u blatu i vlastitom smradu vjekovnog "netalasanja". Od ono malo povjetarca što tu i tamo propirka, taj smrad postaje samo još veći.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

draga nemesis, moj stav nije

draga nemesis,
moj stav nije defetistički nego na žalost realan. Između ostalog djelomično i iz razloga koje si i sama navela. I dobrim dijelom iz razloga koje sam ja navela (prešutni konsenzus svih političkih elita).

Dapače, bilo bi mi vrlo drago da me skora budućnost demantira. Ja više volim biti sretna i zadovoljna, nego u pravu ;)

Tko je glasao

moj stav nije defetistički

moj stav nije defetistički nego na žalost realan

Kraj toliko realnih ljudi, nije li čudno da u društvu prolaze samo ili uglavnom nerealni projekti. Bit će prije da se to događa jer je realno da budemo defetisti ili je defetizam jedina realna opcija. U svakom slučaju, proglašavati sebe relnom/realnim čini mi se samo kao obrambeni mehanizam u situaciji posvemašnje nemoći djelovanja. E, tu sad treba okriviti tzv. političke tzv. elite, jer oni svojom antipolitičkim antidjelovanjem generiraju tu nemoć i defetizam. Studentski pokret i pokret za očuvanje javnog dobra prostora pokazuju, međutim, da je na realnim osnovama ipak moguće generirati kontramoć.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

To bi se među njima, koliko

To bi se među njima, koliko god naizgled 'ljuti' protivnici bili, smatralo nefer potezom i 'nesportskom' gestom. Pa neće valjda svoj svoga? ;)
Jer su oni više međusobno 'svoji' nego što su ikada naši (zastupnici) ili što smo mi njihovi (birači).

Sjetite se samo izjave dragog doktora; "ako ovako nastavimo, nitko od nas više nije siguran."

Kao da se radi o dva različita svijeta, dvije različite dimenzije postojanja.

Ako građani dobro žive, onda mi nećemo moći tako dobro živjeti.

I to su ti nekakvi predstavnici volje građana.
Da nije bolno do suza, bilo bi presmješno.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  2. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 8
  3. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  4. Vargate od Weteran komentara 16
  5. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 44
  6. ona i mi od aluzija komentara 0
  7. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  8. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 67
  9. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 60
  10. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 8
  11. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 57
  12. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  13. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 134
  14. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  15. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  16. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 190
  17. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  18. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23
  19. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 33
  20. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 39
  21. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  22. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  23. Delanec od pravednik vz komentara 22
  24. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  25. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 77

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • bet
  • bube
  • indian
  • laufer
  • NolS
  • pjastrela
  • vojko27
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 8
  • Gostiju: 38

Novi korisnici

  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH