pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nešto sam proteklih dana bio bilježio o Slavenki Drakulić, pa sam sad htio napisati komentar ovdje. Ispalo je dulje, pa objavljujem kao poseban dnevnik.

Glede Drage Pilsela - nisam vidio njegov tekst, ne znam što je točno napisao. Predmijevam da je B2 isčupao neke rečenice iz konteksta. Onda tu dolazi još ljigavo Mrakovo "ima nešto sumnjivo, ja znam ali vam neću reći..." - ma daj, Mrak, ovdje stvarno dolazim u iskušenje postati nepristojan!

S Pilselom sam više puta razgovarao, neki put smo bili u zajedničkim društvenim akcijama - znam koliko je strastven, impulzivan i naporan. Ali ima, po mom sudu, čvrst unurašnji integritet. Došao je kao povratnik iz zemlje gdje je bio u okruženju ustaške emgiracije - imao je snage shvatiti da je ono što su ga učili o velikom i dobrom ustaškom pokretu bila laž. Ali u Argentini je također rastao u okruženju borbe za socijalnu pravdu (i "teologije revolucije"!), i imao tako temelj za razvoj suptilnijeg razumijevama zbilje.

Zoran Oštrić, nostalgičar

O meni reče bijesdrugi: dežurni protestant protiv svega, jebivjetar i probisvijet koji ne radi ništa u životu. Cool, that's me! :)

Mrak reče: "zdrav razum", "etika" i "moral" nisu kategorije koje možeš koristiti u pravnoj argumentaciji a političkoj još manje. Ima pravo: na te se kategorije pozivaju samo dežurni protestanti, jebivjetri i probisvjeti.

Slavenka Drakulić je očito osoba koja već godinama privlači pažnju hrvatskih medija, negdje od one čuvene Letičine bedastoće, i sigurno mu Slavenka može zahvaliti na dobroj reklami (druge nuspojave vjerojatno nisu tako ugodne). Inače, zanimljivo je da je nema u hrvatskoj Wikipediji iako za nju piše u bosanskoj ediciji Wikipedije da "je priznata hrvatska književnica i publicistkinja", ali pustimo sad to.
Ajmo pokušat vidjeti što je napisala u svom članku "Shadows in the sunshine" u Guardianu:
Svoju tezu bazira na 3 osobe: Dinka Šakića, Zvonka Bušića i M.P. Thompsona.
Za Šakića između ostaloga kaže: After the war, Sakic emigrated to Argentina but returned after Croatian independence in 1991. He was welcomed back like a celebrity. ./ / . . Franjo Tudjman's government showed no will to put Sakic on trial until Israel signalled it was perfectly willing to try him there. Ovo je tipičan primjer teksta gdje smo istinu izvrnuli na način da zvuči prilično drukčije.

Evo jedan drugi prikaz istog niza događanja:
"DINKO ŠAKIĆ
Godine 1995., prilikom posjeta predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana hrvatskim iseljenicima u Argentini, novinarka Aleksa Crnjaković napravila je interview s Dinkom Šakićem. On se tada prvi puta hrvatskoj javnosti pohvalio svojim djelima, izjajvivši kako bi sve to, ako treba, uradio i opet. Istom prilikom susreo se i s predsjednikom Tuđmanom, s kojim se (kako tvrdi njegova supruga Nada - danas Esperanza) zadržao u razgovoru gotovo 45 minuta, uz zajedničku fotografiju.
Tri godine kasnije (1998.) istražiteljima centra Simon Wiesenthala zapeo je za oko Šakićev interview argentinskom Kanalu 13, u kojem su ga novinari na prijevaru - tražeći razgovor o svjetskom nogometnom prvenstvu na kojemu Argentina igra s Hrvatskom - navukli na temu Jasenovca. Nedugo potom Dinka Šakića argentinska policija lišila je slobode. Redovnim letom njemačke zrakoplovne tvrtke Lufthansa u Dinko Šakić na suđenjučetvrtak 18. lipnja 1998. godine Šakić je iz Buenos Airesa u pratnji djelatnika Interpola doputovao u Frankfurt. Potom je zrakoplovom Croatia Airlinesa prebačen u Zagreb. Smješten je u zagrebačkom zatvoru Remetinec. Već sutradan u Istražnom centru zagrebačkog Županijskog suda održano je prvo ročište, na kojemu se Dinko Šakić branio šutnjom. Jednostavno je prešućen detalj gdje je Dinko šakić uhapšen i način kako je došao u Hrvatsku što potpuno mijenja izgled događaja jer ovako ispada da nas je Izrael prisilio da svog heroja koji se nesmetan šetao po Hrvatskoj uhapsimo i osudimo. Istina je da je naš predsjednik general Tuđman u svojoj standardnoj gluposti gugutao s ratnim zločincem i to nam nikako ne služi na čast, ali to je neusporedivo manje važno budući da vani niko nije posebno cijenio našeg generala.

Sljedeći koji je obrađen u članku je nesretnik Zvonko Bušić o kome se ovdje prilično diskutiralo. Za njega Slavenka kaže:
Then, a few weeks ago, Zvonko Busic, a 62-year-old Croat who served 32 years in US prisons for terrorism, was welcomed at the Zagreb airport by pro-Ustashe supporters who hailed him with the traditional fascist salute. E tu se malo teta Slavenka zaletila jer, koliko ja znam, ustaških pozdrava nije bilo a društvance koje ga je dočekalo je bilo prilično jadno. Ne znam tko bi po njoj trebao biti ustaša od te ekipe, čak nije bilo ni našeg dežurnog ustaše Đapića s puno duha - u zdravom tijelu zdravi duh. Jedini koji bi se tako mogao navesti je hrvatski crni slavuj MP Thompson, ali on je treći lik iz članka.

Dakle za našeg Thompsona Slavenka kaže:
As if this pair were not enough, the country has been further split by the pop singer Marko Perkovic Thompson, whose audiences, dressed in clothes adorned with Ustashe symbols, habitually raise their hands in a fascist salute - some even shout "Kill Serbs". Should his concerts, inciting nationalist hatred (which is forbidden by law) be banned or not? Dakle njegovo slušateljstvo je "odjeveno s ustaškim simbolima i standardno pozdravlja fašističkim pozdravom". Opet poluistina, ovako ispada da se radi o cjelokupnoj publici što na našu sreću, bez obzira na otužni Thompsonov "make up" i peškanje oko slova "U", nije istina. Jednostavno smo pojačali efekt za potrebu priče.

Slavenka očito je shvatila da se kao disident može prilično dobro živjeti od prodavanja "disidentstva", a za tu potrebu potrebno je hraniti razloge disidentstva raznim babarogama. Mislim da je najbolje primijeniti ono što je @whatever predložio: ignoriranje. Svako drugo ponašanje je samo hrana za njeno disidenstvo i ne bih se čudio da u tim tekstovima nema želje da se takva reakcija i dobije kako bi se moglo tvrditi: "Eto vidite zašto se ne mogu vratiti u svoju domovinu."
Velika je šteta u što su se "Hologrami straha" pretvorili (u to vrijeme sam je bio upoznao).

leddevet

Koje bijedno pljuvanje po ljudima... Čak se i Mrak pridružuje, sa insuinacijama da ima nešto čudno u tome "kako se Pilsel pojavio u Hrvatskoj". Kako reče Whatever - najbolji pristup je ignoriranje.

Najbolji lijek za ovakve pojave tipa Drakulićke i Pilsela je ignoriranje. U stvari ne baš ignoriranje nego nepridavanje tolikog značaja. Čičak (kakav god i on bio) je napisao dobor za Slavenku u subotnjem jutarnjem - žena jednostavno nije preboljela raspad Jugoslavije u kojoj je bila netko i nešto i ta motivacija je česta kod sličnih likova. Naravno da će biti ogorčeni na pojavu koja ih je preko noći pretvorila iz važnih javnih osoba u nebitna piskarala. Sjebe to čovjeka u glavu pa im nije ni za zamjeriti toliko, osim što iritiraju i dosadni su već jer masiraju javnost sa svojim frustracijama i paranojama o fašizmu.