Tagovi

Pet kratkih pri?a iz hrvatske akademske stvarnosti

Živimo u doba rapidnog opadanja ugleda institucija: sve više i više se kompromitiraju institucije kojima smo do ju?er mogli i vjerovati. I ne samo to, živimo u doba kada se te institucije pokazuju nesposobnima, ne samo za rješavanje problema, nego i za sprje?avanje eskalacije tih problema.

Zadnjih dana u?estala je rasprava o stanju sigurnosti u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu. Mediji kao mediji, prebacuju se s teme na temu, a tako i fokus javnosti, i tema koja je stara tjedan- dva, više i nije aktualna. A probleme više ne možemo klasificirati po kategorijama "važni"- "manje važni": svi su oni važni na svoj na?in, zapravo od vitalne važnosti za ovo društvo ako ono želi napredovati (a ne samo preživjeti, vegetirati).

U ovom ?u dnevniku iznijeti pet kratkih pri?ica iz hrvatske akademske stvarnosti, koja je nedavno došla pod svjetlo reflektora u akciji "Indeks": tada se, umjesto o pogubnom utjecaju korupcije (?iji je relativno najniži oblik trampa: kupovanje i prodavanje ispita za novac ili pršut), više raspravljalo o ugledu i tradiciji hrvatske akademske zajednice. Problem se, još jednom, izgubio s naslovnica novina i završio u medijskim arhivima. Treba li biti tako? Je li uop?e ovo društvo spremno da se suo?i sa svim svojim problemima? To uklju?uje i vlast, i politi?ke stranke - one organizacije i institucije koje su neposredno uklju?ene u politi?ko odlu?ivanje; ali to uklju?uje i širu javnost, što god i tko god ona bila....

Kratka pri?a #1

Novi list je originalno objavio, a Glas Istre i Glas Slavonije prenijeli (link je na ?lanak u Glasu Istre) tekst o nepotizmu na hrvatskim fakultetima.
Na fakultetima ve? dugo nije nikakva rijetkost uo?iti nekoliko istih prezimena na jednoj katedri ili odsjeku, kao primjerice na zagreba?koj stomatologiji, medicini, pravu u Splitu i Osijeku te, jednom od najve?ih zalogaja akcije »Index«, Prometnom fakultetu.

Da sumnje u nepotizam postoje, to je nedvojbeno. Isto je tako nedvojbeno da sama ?injenica da suprug i supruga, ili otac i sin, ili k?er, rade na istom fakultetu, ne mora ništa zna?iti. Klju? je u zakonitosti odnosno u proceduri. Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a zatim i kriteriji i pravilnici Rektorskog zbora i Nacionalnog vije?a za znanost, uklju?uju?i i odredbe samih fakulteta, jasno definiraju koje je kriterije potrebno zadovoljiti da bi netko mogao biti izabran u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovnog profesora; ili bilo koje drugo akademsko zvanje na sveu?ilištu ili u institutu. Jedan og glavnih kriterija su objavljeni znanstveni radovi: u prirodoslovnom podru?ju to su uglavnom radovi indeksirani u tzv. CC indeksu (Current Contents).
Ovako za CC kaže Centar za online baze podataka:

Current Contents je u Hrvatskoj napopularnija baza podataka. Razlozi njezine popularnosti su relativno visoki kriteriji odabira ?asopisa, pokrivenost svih podru?ja znanosti, u?estalost ažuriranja...

Objaviti rad u ?asopisu indeksiranom u CC indeksu zna?i objaviti rad koji zadovoljava neke kriterije znanstvenog rada (i znanstvene izvrsnosti). Dakle, sve je to javno i ne može se ni lažirati, a niti skrivati. Rektor kaže:
Nikakav službeni na?in revidiranja nije predvi?en, iako ?e se preispitati bilo koja situacija gdje postoje naznake neeti?nosti, rekao je Bjeliš.

Osnivanje novog povjerenstva?

Kao što bi rekli Winston Churchill (Ako nešto ne želimo u?initi, osnujmo komisiju) i Nikola Paši? (Ako ho?emo, možemo; ako ne?emo, imamo zakon); za nadati se da ?e sveu?ilišta krenuti u daljnju "borbu" s koruptivnim pojavama u akademskoj zajednici...

Kratka pri?a #2

U cijenjenom hrvatskom znanstvenom ?asopisu Croatian Medical Journal Stipan Jonji? i Pero Lu?in iz Rijeke objavili su rad po nazivom:
The Science at Croatian Universities: A Gloomy View through SCIsearch and MEDLINE

Rad se bavi analizom produktivnosti hrvatskih znanstvenika na ?etiri najzna?ajnija i najve?a hrvatska sveu?ilišta: Zagreb, Rijeka, Split, Osijek. Rezultati analize su porazni: U proteklih 10 godina na Sveu?ilištu u Osijeku objavljeno je 0.42 rada po znanstveniku, u Rijeci 0.55 a u Splitu 0.75. Zagreb tu uvjerljivo drži prvo mjesto na tablici sa 1.65 objavljenih radova po znanstveniku u proteklih 10 godina. No, usporedba s npr Sveu?ilištem u Ulmu u Njema?koj (koje po svjetskoj rang- listi spada u prvih 400 najboljih sveu?ilišta u svijetu) pokazuje da je u Ulmu objavljeno 6.6 radova po znanstveniku.

Ono što Jonji? i Lu?in zaklju?uju jest da hrvatskoj znanosti nedostaje visokokvalitetnih znanstvenika, a zamije?uju i proces opadanja kvalitete sveu?ilišta. Ne samo to: produktivnost Rijeke, Splita i Osijeka je toliko mala da dovodi u pitanje znanstveni karakter tih institucija; na kraju se zaklju?uje kako hrvatskoj znanosti hitno treba uvo?enje me?unarodnih standarda uz strogu selekciju znanstvenika.

Kratka pri?a #3

Tre?a se pri?a odnosi na rang- listu svjetskih sveu?ilišta koje svake godine objavljuje Doktorska škola za obrazovanje (prije Institut za visoko obrazovanje) Sveu?ilišta Jiao Tong u Šangaju. Ta institucija svake godine radi znanstveno istraživanje performansi, produktivnosti i kvalitete svjetskih sveu?ilišta. Koji su kriteriji?

1. Kvaliteta obrazovanja - indikator je broj bivših studenata/zaposlenika - dobitnika Nobelove nagrade i Fieldsove medalje (za matematiku)
2. Kvaliteta institucije- indikatori su broj dobitnika Nobela i Fieldsa me?u trenutnim zaposlenicima i broj visokocitiranih znanstvenika u 21 podru?ju
3. Istraživa?ki rezultati - indikatori su broj objavljenih radova u ?asopisima Nature i Science (koji se smatraju najboljim svjetskim ?asopisima, pri ?emu treba imati na umu i to da ti ?asopisi nose i neki prestiž), te broj ?lanaka indeksiranih u nekim zna?ajnim indeksima ?asopisa
4. Akademska produktivnost po zaposleniku/znanstveniku - odnosno gornji indikatori, ponderirani, po broju zaposlenika/znanstvenika

Na prvom mjestu rang liste uvjerljivo se nalaze ameri?ka sveu?ilišta: Harvard, Stanford i Berkeley. Na ?etvrtom mjestu je jedno europsko sveu?ilište: Cambridge. No prvo "pravo" europsko sveu?ilište (po kontinentalnom obrazovnom sustavu) je tek na 24. mjestu: to je federalni tehnološki institut u Zürichu.

U prvih 10 europskih sveu?ilišta nalaze se još i Paris 06 i 11, Copenhagen i Utrecht.

Pogledajmo malo na brdoviti Balkan: Ljubljana se nalazi izme?u 400. i 500. mjesta. I to je jedino balkansko sveu?ilište na listi: Hrvatskih sveu?ilišta nema na listi, pa ?ak ni Sveu?ilišta u Zagrebu koje se ponosi sa svojom
Višestoljetnom tradicijom i ugledom Sveu?ilišta u cjelini te me?unarodno prepoznatljivim rezultatima u znanstvenom i umjetni?kom radu u ve?ini podru?ja.

Podatak govori sam za sebe.

Kratka pri?a #4

Ova ?e pri?a biti optimisti?na, ali najkra?a, što ne zna?i nužno da je baš sve u hrvatskoj znanosti tako loše. Nacionalna zaklada za znanost ve? nekoliko godina vodi programe i projekte koji osiguravaju relativno dobre uvjete, posebno za mlade znanstvenike postdoktorande, te za neke druge projekte. To je još daleko od uvjeta kakvi su vani, no i to je nekakav po?etak.

Kratka pri?a #5

Ova zadnja pri?a ne?e imati nikakav link, a zapravo se odnosi na komentar kako je u nekim stvarima u Hrvatskoj sustav nažalost podešen tako da se ?ovjek mora snalaziti, jer je suo?en s problemima i doveden prakti?ki pred zid. Spomenut ?u samo jedan primjer: u Hrvatskoj doktorandima - znanstvenim novacima daje se šest godina za izradu doktorata; no novaci se kao asistenti na fakultetu moraju uklju?iti i u nastavu. Ponegdje, kao što je to npr slu?aj u Rijeci (ne znam za sve fakultete, znam samo za poneke), novaci se optere?uju nastavom daleko iznad norme, zato jer jednostavno fali ljudi koji bi radili u znanosti i na fakultetima. Ne tako rijetko se tada doga?a da takvi ljudi ne uspiju doktorirati u šest godina, što zbog optere?enoš?u nastavom, što zbog optere?enoš?u nekim drugim profesionalnim obavezama. U tom slu?aju, institucije su im prisiljene udijeliti otkaz, iako nisu u tih šest godina bili neproduktivni, iako imaju i znanstvene radove, i iako im fali još malo vremena i za doktorat. Ne tako rijetko se tada zna doga?ati da su takvi ljudi, nakon šest godina, prisiljeni, jer su dobili otkaz, oti?i negdje drugdje, pri ?emu odlaze van, a na institucijama u inozemstvu uglavnom doktoriraju vrlo brzo, u roku godine dana. Država se na taj na?in, zbog svojih rigidnih administrativnih rokova koji ne ulaze u srž problema, zapravo rješava vrhunskih stru?njaka.
A sli?no se zna doga?ati i na studiju i prije diplome...

Sustav se o?ito previše oslanja na neku umjetnu rigidnost, umjesto obuhva?anja prave srži problema: uzrokuju?i na taj na?in odljev ljudi prema van. Nije naravno samo po sebi loše da ljudi npr nakon diplome odu van iz Hrvatske, na usavršavanje, praksu, posao, doktorat....problem je ako se nakon nekoliko godina ne vrate. A ovakve administrativne rigidnosti, pri ?emu se ljudi dovode u besmislene i bolne situacije (nije zgodno izgubiti npr sva prava ili posao ako imaš i obitelj i sl.), i tada ih država naprosto tjera da se sna?u i/ili da odu iz Hrvatske. Je li to pravilan pristup? Apsolutno ne.

Dodatak za kraj

Na kraju, bez ikakve dublje analize, samo napomena da je nedavno ( u lipnju 2008.) sveu?ilište u Zagrebu objavilo Istraživa?ku strategiju za razdoblje 2008. - 2013.

Krajnji zaklju?ak: Situacija u hrvatskoj znanosti nije tako loša kako se možda može ?initi. Postoje neke grupe i neki znanstvenici koji imaju svoj me?unarodni i znanstveni ugled, te koji su respektirani stru?njaci u svom polju (iako možda nismo baš u prvoj svjetskoj ligi). Situacija se i u nekim odre?enim podru?jima polako mijenja. No, sve je to nedovoljno: sve je to ispod kvote. Sve je to nedovoljno ?ak i za "preživljavanje", a kamoli za napredovanje i preobrazbu u "društvo znanja". Na kraju kad se dodaju i sve administrativne rigidnosti i nedostaci (koje sežu od skoro banalnog gubljenja dokumenata po institutskim i fakultetskim uredima i ministarstvu do ovih gore navedenih primjera, pa i mnogo goreg) , krajnji je zaklju?ak da je krajnje vrijeme da se hrvatska znanost pokrene. Ne zbog našeg sveu?ilišta: nego zbog toga što je visokoobrazovni i znanstvenoistraživa?ki sustav izravno vezan uz razvoj i napredovanje gospodarstva i društva zemlje, zato jer je propadanjem hrvatskog akademskog sustava izravno ugroženo stanje u cjelokupnom hrvatskom društvu.

Neproduktivnost, nevaljanost ugrožava i uništava cjelokupni sustav - moglo bi se re?i da je to podmukla "bolest" koja bi se mogla pokazati tek dok je prekasno, ako se ne trgnemo - a pod time mislim na cijelo društvo, ne samo na vlast i politi?ke stranke. Da malo karikiram, ako ne želimo odmah po?eti u?iti kineski i slijede?ih 50 godina provesti kao trgovci i konobari - vrijeme je da se pokrenemo. SVaka ?ast i trgovcima i konobarima i bez uvrede, no, ruku na srce, ni konobari ni trgovci ne izmišljaju nove stvari, inovacije, izume, stvari koje doista mijenjaju svijet, i pojedino društvo. Vrijeme je da se pokrenemo, jer kako bi rekao jedan cijenjeni sveu?ilišni profesor u Hrvatskoj: sramota je za zdravi razum ?itati one podatke navedene u kratkoj pri?i #2...ali i u drugim kratkim pri?ama.

Razmislite - i sjetite se!

Komentari

Good work, ali...mene muči

Good work, ali...mene muči jedna stvar, kako promijeniti postojeće stanje posebno, na sveučilištima. Ovakvo porazno stanje koje si ti Hyeronimus ovdje super iznio uzrokovano je većim brojem faktora, ali ključni uzrok je "specifičan" način shvaćanja autonomije fakulteta kad nas.

Zato, kratka priča broj #6 :)

Student polaže zadnji ispit na studiju iz područja iz kojeg je već polagao slične ispite i ima sve četvorke i petice. Dolazi na ispit koji se u pravilu piše sat vremena, ali profesoru se žuri i ispit završava za 35 minuta. Student pada pismeni dio, ali misli, Bože moj, dat ćemo nešto razjasniti s čovjekom pa vidi da sam od osam točno odgovorio na tri pitanja i počeo četvrto, očito je bio problem u vremenu. Dolazi na konzultacije gdje ga profesor (inače, 60 i nešto godišnji DOCENT, čiji posljednji znani znanstveni rad ne datira u ovom stoljeću) obavještava da pravo na uvid imaju samo oni koji su položili PISMENI DIO (inače, 6 od 77 koji su pristupili, dok je još najmanje 20 - ak ljudi odustalo kad su vidjeli pitanja). Student naravno misli, ok, idem do prodekanice za nastavu, koliko teško može biti doći do SLUŽBENOG DOKUMENTA, što ispit na fakultetu jest. Prodekanica ga obavještava da on mora napisati MOLBU da dobije uvid...samo malo, čovjek krši statut, a možda i poneki zakon pa onda treba napisati molbu...u normalnim okolnostima student bi okrenuo 92 i zamolio ljude u plavom da dođu pokupiti dotičnog kriminalca, ali ne...nemoj tako pa položit ćeš idući put, nije to ništa novo - to su stvari koje student sluša od nastavnika i ljudi koje cijeni i uvažava.

Poanta dragi moji - ovo je banalan primjer (a znam iz pouzdanih izvora još puno brutalnijih) koji pokazuje dvije osnovne stvari: a) sustav na našim sveučilištima možemo definirati kao institucionaliziranu korupciju, gdje bez pogodovanja interesima svojih kolega, bez obzira što su defektni i suludi, nema napredovanja- to se u konkretnom slučaju očituje u tome da većina nastanika, koliko god zakon bili, NIKAD neće stati otvoreno protiv svojih kolega, iako znaju da su ovi obično ljudsko i intelektualno smeće (zna li itko da je netko u statusu docenta naviše dobio otkaz kod nas...ja za to na Zagrebačkom sveučilištu nisam čuo); b) autonomija sveučilišta kod nas ne služi isključivo kao instrument za odsustvo političkih pritisaka i slobodan razvoj znanstvene misli, već u pravilu kao mehanizam koji služi da država ne može provesti zakone u toj sferi. Neka mi netko kaže, kad je financijska revizija ušla u koje sveučilište (molim vas, neka mi netko kaže u zadnjih 5 godina, uljepšat će mi dan?).

Realno, ovakve se stvari mogu rješavati samo ognjem, mačem i potencijalno, svetom vodicom :) jer ogroman broj ljudi koji rade na fakultetima ne razumije nijedan jezik osim jezika moći te u konačnici neke forme prisile (pri tom ne uopćavam, meni je osobno predavalo nekoliko iznimnih ljudi koje cijenim i s ljudskog, ali i s intelektualnog aspekta). Međutim, u ovom konkretno slučaju, pitanje od milijun dolara glasi:"Kako ne proliti dijete skupa s prljavom vodom?", pri čemu su "dijete" dobri znanstvenici i funkcionalna i nužna razina autonomije sveučilišta?

Tko je glasao

Mene također muči isto

Mene također muči isto pitanje....a kratkih priča bi se moglo nanuzati stotine.
Imam samo jedan primjer: ako si spomenuo ispite koji završavaju prerano, postoje i ispiti koji se po statutu mogu pisati 2 sata; ali se pismeni ispiti pišu 4 sata - ali i zadaci su takvi da se ne mogu nikako riješiti za manje od 4 sata. Kakav je onda zapravo program, je li uopće prilagođen ?

Što se pak tiče revizije, neke su revizije odnosno međunarodne procjene za neke institucije utvrdile da su daleko ispod profesionalnih standarda...i još uvijek ništa.

Tko je glasao

Čestitke na odličnom

Čestitke na odličnom dnevniku. Ovakvo stanje znanosti u Hrvatskoj jedan je od najvažnijih razloga zašto je hrvatsko društvo takvo kakvo je.

Rezultati analize su porazni: U proteklih 10 godina na Sveučilištu u Osijeku objavljeno je 0.42 rada po znanstveniku, u Rijeci 0.55 a u Splitu 0.75. Zagreb tu uvjerljivo drži prvo mjesto na tablici sa 1.65 objavljenih radova po znanstveniku u proteklih 10 godina. No, usporedba s npr Sveučilištem u Ulmu u Njemačkoj (koje po svjetskoj rang- listi spada u prvih 400 najboljih sveučilišta u svijetu) pokazuje da je u Ulmu objavljeno 6.6 radova po znanstveniku.

Ovdje se neminovno nameće zaključak da je visoko školstvo u Hrvatskoj na totalnoj stranputici, odnosno da je izgubilo shvaćanje što ono zapravo jest i/ili što bi trebalo biti. Ako su sami znanstvenici tako neproduktivni, kako bi onda studenti uopće mogli doći u situaciju da "okuse" bilo što drugo osim pukog drila srednjoškolskog tipa. I onda se čudimo što je dobar dio mladih diplomiranih stručnjaka praktično neupotrebljiv za društvene funkcije za koje su se školovali, odnosno mogu se lako zamijeniti bistrijim srednjoškolcima s par godina radnog iskustva.

The Observer

Tko je glasao

U društvu koje je odmah

U društvu koje je odmah startalo na najvišoj ssvjetskoj razini a od 1948.g. i iznad cijelog svijeta i boga (iznad SSSR-a i Staljina) te tako vozi već vječnost je logično došlo do podjele na pretežno takvu liniju i liniju slabosti, koja je stalno potajno ili javno paktirala sa trulim zapadom.

U fazama konačne nadogradnje i daljnjeg razvitka ovakvog sustava samo upravljanja, logično je da je sve to još i više dignuto na nespornu predvodničku razinu i da su u tome prvenstvo opet izborili građevinarstvo, arhitektura, ekonomija, promet/saobraćaj, pravo ...

Ostavite svaku nadu vi mladi studenti, znanstvenici i nastavnici da to uopće možete razumjeti a pratiti još manje. Kako što vidite, ti vodeći likovi to sve istovrmeno rade kao od šale u 30 nadsvjetskih i nadbožanskih uloga i još se stignu rekreirati, da ne kažem zajebavati, raznim politikantskim i neodljivim šarmerskim ulogama. To teško prate i turbo likovi Mesić, Sanader, Čačić, Bandić ... a vama je najbolje ne gubiti energiju na tome i tražiti najtrulije na najtrulijim središtima trulog svijeta a i kod nas, tamo gdje je trulež od davnog Charlesa Baudelairea i njegovog istraživača Waltera Benjamina sve do danas udara ritam drugog moderniteta, moderniteta slabosti.

Tko je glasao

Razmislite- i sjetite se?

Razmislite- i sjetite se? Čega? Rasprave o istoj temi na dnevnik frederika "Akadem uzvraća udarac" od prije dvadesetak dana? Ako se netko treba prisjetiti te rasprave, moj Hyeronimus, to ste upravo Vi. I stvarno Vam ne bi bilo loše da ponovno pročitate tu raspravu, da bi nam sada mogli određeno odgovoriti na neka pitanja. Jeste li sada konačno na čistu: da li je akcija Index bila svrhovita ili kozmetička? Je li išta promijenila u akademskoj zajednici ili će po dobrom starom običaju stvari poslije te navodne akcije biti još gore?

Nemojte misliti da ja ne razumijem neke vrlo fine i meni drage promjene u Vašim stavovima u odnosu na stanje i utjecaj akademske zajednice na društvene i gospodarske prilike, ali Vi i dalje tvrdite kako stanje nije beznadežno i katastrofalno. A ja i dalje tvrdim da jest. Ovih dvadesetak dana ja sam testirao svoja uvjerenja i provjerio malo konkretnije onaj slučaj s novim dekanom Prometnog fakulteta, gospodinom Dadićem. Osobno mi se gospodin Dadić pohvalio ne samo da ga je Hrvatski autoklub plaćao kao honorarnog suradnika da na njihovim seminarima tupi svoje "istine", već i da je godinama član Upravnog odbora HAK-a. Naravno da to ništa nije strašno , ali slijedeći podatak jest: Gospodin Dadić, zamislite, kao prometni stručnjak i znanstvenik NE VJERUJE da se može stručnim, a prije svega kvalitetnim školovanjem prometnih stručnjaka riješiti problem sigurnosti prometa na cestama!?!? Njega brine koliko bi obuka u autoškolama morala trajati da bi se postigla apsolutna sigurnost i što bi se dogodilo s Hrvatskim autoklubom kada bi autoškole radile kvalitetno!?!? Da bi trepnuo što se sada u autoškolama apsolutno ništa ne radi i što su posljedice njegove neodgovornosti strašne. U iduće samo dvije godine na cestama će život izgubiti gotovo 1500 ljudi, jer znanstveni i akademski magarci ne vjeruju u ništa, osim u korupciju i bezakonje. I još, zamislite, "znanstveni" je adut da se gine i u drugim zemljama!!!!

Razgovarati o stanju u akademskoj zajednici poslije policijske akcije, na način da se vide ipak neke naznake napretka i boljitka je više nego neodgovorno. U ovom jednom jedinom primjeru, je očito da je mafija iz Hrvatskog autokluba, preko rektora sveučilišta, na mjesto dekana najkorumpiranijeg fakulteta postavila svog eksponenta i poslušnika. Ne da bi se bavio znanstvenim i akademskim radom, nego da bi putem funkcije branio njihov neustavni i nezakoniti položaj. Nije li to ista ona korupcija zbog koje je prethodni dekan uhićen?

Odgovorno tvrdim da ovakvo funkcioniranje akademske zajednice društvu nanosi ogromne štete i po meni bi korisnije i isplativije bilo da ovakvu akademsku zajednicu nemamo. Bilo bi puno manje štete.

Jednako kao i Vi, ovih dana sam vrlo površno pogledao strategiju upravljanja kvalitetom sveučilišta. Da ne povjerujete svojim očima. Toliko besmisla i birokratskog preseravanja niste dugo imali priliku čitati. To zaista nema veze s mozgom, ali vrlo vjerojatno ima s nekakvim nalogom iz Evropske unije. Pokušao sam i telefonski razgovarati s djelatnicima Ureda za upravljanje kvalitetom, ali je to nemoguća misija. Kao da govorite turski. Ne razumiju tebe Bože ništa, a šefovi su baš sada izašli nekim poslom van!! A imaju i puno posla...

Da ja ne bih sebe citirao i ponavljao se, molim Vas da pročitate moj komentar od danas na Delgadov dnevnik "Deliberativna demokracija".
U direktnoj je vezi s Vašim dnevnikom i tamo sam, ne spominjući akademsku zajednicu, govorio o kvalitetnom obrazovanju. Možda shvatite da je akademska zajednica uzrokovala društvenu i gospodarsku krizu. Nije obrnuto. Nije kriza akademske zajednice posljedica, nego uzrok raspada sustava vrijednosti.

Jedini način da iz totalne krize izađemo oporavljeni i zdravi je pod hitno ozdraviti akademsku zajednicu. Ne je pravdati i nalaziti izgovore, a zatvarati oči pred činjenicama i istinom.

Tko je glasao

b.b.pozdrav svima ... Drago

b.b.pozdrav svima ... Drago mi je vidjeti aktivnu diskusiju o akademskoj zajednici i njenim problemima, odnosno posljedicama tih problema - zanima me zasto mislite da je strategija upravljanja kvalitetom Sveučilišta toliko beznadna?
Slažem se da je njeno djelovanje mozda uvjetovano nalogom EU, ali isto tako mislim da su djelovanjem ureda za upravljanje kvalitetom prvi puta u Hrvatskoj studenti upitani kako procjenjuju studijski program i izvođače tog programa. Do tad neupitan, ničim zaslužen, autoritet profesora ( bili to asistenti ili emeritusi) je konacno doveden pred sud 'korisnika', tj. studenata. Ukoliko akademska zajednica nema kontrolu kvalitete koja bi se inaće očitovala u objavljenim tekstovima, sudjelovanju na konferencijama itd, onda, ako ništa drugo studentske evaluacije mogu poslužiti kao korektiv bahatosti i lijenosti?

b.b.

Tko je glasao

Studentske evaluacije

Studentske evaluacije postoje, ali upitno je koliko se doista koriste za kontrolu kvalitete. Prije samo nekoliko godina, često su se takve evaluacije i ankete jednostavno držale u ladicama ili pokazale "na uvid" profesorima s lošim ocjenama, a znalo se i komentirati kako loše ocjene profesorima daju oni lijeni studenti kojih nikada nema na predavanjima.

Tko je glasao

b.b. Istina, ali isto tako

b.b. Istina, ali isto tako pri napredovanju su profesori duzni predociti rezultate svojih evaluacija... a ukoliko 2 ili 3 godine za redom je profesor/ica dobila 2 ili nize mora ici na popravni iz metodologije/pedagogije, itd. Profesori se uglavnom sprdaju s time, ali mic po mic se mjenja mentalitet..

b.b.

Tko je glasao

Nije mi poznata ta praksa?

Nije mi poznata ta praksa? Sveučilišni profesori nemaju nikakve veze s metodikom/pedagogijom (iako je bilo naznaka da će postojati nekakvo usavršavanje u tim područjima). Ne postoji nikakav "popravni" , ili barem ja ne znam za takvu praksu.

Tko je glasao

b.b. na stranicama Ureda za

b.b.
na stranicama Ureda za upravljanje kvalitetom Sveucilista u ZGB nema podataka o popravnima iz metodike/pedagogije (ta mi je obavijest sluzbeno dostavljena od sastavnice Sveucilista), no na stranicama
http://ardsof.com/kvaliteta/index.php?s=16
stoji da je jedna od njihovih zadaca i da:

• definira vrednovanje kvalitete nastavne aktivnosti prilikom izbora i reizbora u nastavna i znanstveno-nastavna zvanja.

a kriterije za napredovanje su jos jedna od problematicnih stavki, buduci da 'akademska zajednica' napredovanje shvaca kao automatski, po defaultu, a kriteriji se ne uzimaju ozbiljno, odnosno nisu dovoljno definirani ...

Ako nase Sveuciliste zeli postati istrazivacko , i ako se zeli plasirati na bio kojoj rang listi morat ce energicno pristupiti reformama, evaluacijama, revizijama... mislim da to nije nemoguce, i mislim da bez obzira na sve nedostatke Bologne i nase preubrzane implementacije novog sustava, upravo Bolognski proces pruza priliku za sagledavanje i pretumbavanje dosadasnjeg sistema...

b.b.

Tko je glasao

Ja još uvijek čvrsto

Ja još uvijek čvrsto stojim iza svega što sam napisao tamo pod spomenutim ranijim dnevnikom. Isto tako stojim i iza ovoga što sam napisao u ovom dnevniku - neke stvari ne bih tvrdio da ih ne znam iz vlastitog iskustva i iskustva kolega.
I tvoj komentar, povezniče, bi ispao mnogo mnogo bolji, jer mnogo toga dobroga veliš, samo da malo manje ideš "ad hominem" . Ne tvrdim ja ništa s čim se ti ne slažeš; a opet, stanje hrvatske akademske zajednice ne možeš prosuđivati po HAK-u...ja govorim o znanosti i akademskoj zajednici u cjelini, a ne o prometnoj struci.

Tko je glasao

Kunem se svim na svijetu da

Kunem se svim na svijetu da nikada ne bih išao na čovjeka ili s namjerom da uvrijedim. Nikada ne bih raspravljao s ljudima koji svojim stavovima to ne zaslužuju i koje ne cijenim. Oštrina mojih komentara je usmjerena na činjenice i namjeru da sugovorniku naglo promijenim paradigmu u onom dijelu rasprave za koji zaključim da doprinosi nesporazumu. U ovim raspravama o obrazovanju i akademskoj zajednici Vi se usko držite znanosti i njene izvrsnosti, a ja nastojim objasniti da je cjelokupno kvalitetno obrazovanje građana ključ za rješavanje svih problema. S tako postavljenim stvarima, znanost i izvrsnost su samo nadogradnja cjeline, a ne cjelina sama.

Ne trebate se čuditi što se mi u osnovi slažemo. Ja nigdje nisam bio protiv Vaših saznanja i činjenica koje iznosite. Štoviše, u potpunosti se slažem s Vama, ali mi nije jasno kako s odličnim pretpostavkama da problem sagledate u cjelini to odbijate učiniti. Zašto ne razumijete da ja primjer prometne struke iznosim samo kao jedan od primjera koji govori kako mafija iz HAK-a akademskoj zajednici nameće svoje standarde s teškim i nepopravljivim posljedicama? Zar nije ista situacija i u drugim strukama? Sami iznosite iste ili slične primjere. Dajte molim Vas recite nam možete li predvijeti u kakvoj situaciji će hrvatsko društvo biti za deset ili dvadeset godina, ako akademska zajednica nastaviti raditi kao do sada? Nemojte zaboraviti, nije moguće to predvidjeti. Tu budućnost sada treba početi stvarati. Dakle, pitanje je hoće li nam ovakva akademska zajednica stvoriti uvjete i osigurati bolju budućnost?

Tko je glasao

Odličan post, da mogu dao

Odličan post, da mogu dao bih 10 bodova.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Znanost

Znanstvenici bi bili oni koji prakticiraju znanje

Seljački upitano, moraju li znanstvenici imati činovničku potvrdu(mrdr) za znanje da bi njihov rad bio koristan i upotrebljiv ?
Promotrimo samo našeg junaka inovatora/Dino Petrić/ i njegovu činovničku potvrdu/rezultat njegovog znanstvenog rada---maturant/prva nagrada na British Invention Show.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/...

Tko je glasao

Magistarska ili doktorska

Magistarska ili doktorska titula, odnosno rad nije "činovnička potvrda", daleko od toga. U fizici se, npr. ozbiljni doktorski rad radi po nekoliko godina - 3,4, nerijetko i više od 6 godina. Slično, ali malo drukčije je i drugim granama .- uglavnom doktorat treba biti originalni doprinos nekom znanstvenom području i nikako ne predstavlja samo neku "administrativnu potvrdu".

Doktorat u karijeri znanstvenika treba promatrati možda na sličan način kao što je to npr stručni ispit kod odvjetnika ili sudaca. Nije baš isto - ali doktorat je na neki način dokaz da osoba može samostalno raditi u znanosti i preko čega se ta osoba u svojoj znanstvenoj zajednici dokazuje.

U širem smislu, znanošću se bave svi koji koriste znanstvenu metodu u istraživanju. NIje nužno biti dr. znanosti da bi se netko bavio znanošću, time se mogu baviti i srednjoškolci. Npr. Znanstveno edukacijski centar Višnjan svake godine organizira natjecanje srednjoškolskih istraživačkih radova, od kojih neki imaju kvalitetu i vrlo vrijednih znanstvenih članaka. No to je posve druga tema, koja bi uključivala i tematiku rada s nadarenim učenicima i učenicima koji se žele uključiti u nekakve znanstvene tokove...

No, gledaju u užem smislu ,doktorat nešto znači, i zato je porazno da Hrvatska ima toliko malo doktora znanosti (znači, vrhunskih stručnjaka u svojem polju). Dapače, Slovenija godišnje ima više doktoriranih osoba nego Hrvatska, pa opet postavljam svoje vječno pitanje: Kako to da je Slovenija toliko naprijed u odnosu na Hrvatsku? Za neke stvari rat nije ni opravdanje a ni uzrok; za neke stvari smo jednostavno krivi mi, odnosno oni koji su u posljednjih 13-20tak godina bili u poziciji nešto promijeniti, a nisu. No to mora shvatiti cijelo društvo: znanost nije nešto čime se bave "tamo neki", nego znanost direktno utječe na cijelu zemlju i njezin razvoj.

Tko je glasao

Jasno je da iza te

Jasno je da iza te činovničke doktorske potvrde stoji znanje ili trud, to nije upitno. No velik broj doktora ne znači nužno i kvalitetu, tu je bitan i možda najbitniji faktor-talent.....postoji dosta doktora znanosti no postoje i tipovi kao Radman....
E ovi klinci što ubiru nagrade imaju i znanje i talent sasvim dovoljno da osmisle proizvod, odnosno da njihovo znanje donosi radna mjesta.
Ja da imam love ja bi uložio u ove "potencijalne" genijalce koji će vjerovatno do činovničke doktorske potvrde doći vrlo lako :)
A ako ne..pa ni Bill Gates nema takvu potvrdu

Tko je glasao

Ne, ne, ne.... mislim da se

Ne, ne, ne.... mislim da se ne razumijemo. Doktorat nije nikakva činovnička potvrda, doktorat ne izdaje nikakav činovnik negdje u nekom uredu u ministarstvu. Doktorat se dobiva nakon prezentacije višegodišnjeg rada ispred komisije koju sačinjavaju priznati stručnjaci u tom području. Naravno, doktorat iz fizike se ne može uspoređivati s doktoratom iz teorije književnosti, i slično, no jedno je sigurno, a to je da je doktor znanosti kvalificiran kao stručnjak u svojem području - zato jer je proveo više godina baveći se samo određenim područjem.

Klinci koji ubiru nagrade su potpuno druga kategorija - ako govorimo o nadarenim učenicima, govorimo o ulaganju u obrazovanje. Iako takvo dijete može napraviti i vrlo značajan znanstveni rad (znam nekoliko primjera iz Hrvatske - pazite, govorim o znanosti, ne o novim izumima!), taj učenik se ne može mjeriti s profesionalnim znanstvenikom. DOktoratt je za znanstvenika jedna vrlo važna stepenica u karijeri, ali ipak stepenica - dokaz da je ta osoba kvalificirana samostalno voditi znanstvene projekte, kvalificirana ispred svojih kolega! Jedan znanstvenik je mnogo više od doktora znanosti. A na kraju krajeva je i , kapitalističkim rječnikom rečeno, ljudski resurs kojeg si Hrvatska ne može priuštiti izgubiti.

Doktora znanosti ne da imamo previše, nego ih imamo jako puno premalo. Pazite, opet naglašavam - govorim o znanosti i znanstvenim istraživanjima, ne o izumima i inovacijama.

Što se pak tiče nadarenih učenika, njima treba omogućiti dobre uvjete, edukaciju u znanosti i drugim srodnim područjima (tehnici, tehnologiji)...njima treba omogućiti toliko dobre uvjete da oni godinama kasnije odluče doktorirati u određenom polju i pridonijeti razvoju tog nekog znanstvenog polja.

Bill Gates nije znanstvenik, nego poduzetnik. Ono što je on napravio u Microsoftu ne bi bilo moguće da nije bilo tamo nekih znanstvenika koji su se pitali pitanja koja nemaju veze s industrijom: npr, kako se elektroni gibaju kroz metal? Kakva svojstva ima metal? Kakva su svojstva kristala? Što je to Fermijev nivo? Što su to fermioni, bozoni...itd.

Sve su to pitanja koja nemaju veze s industrijom, nego s teorijskom i eksperimentalnom kvantnom fizikom. Ali da nije bilo tih temeljnih istraživanja u fizici, ne bi nikada došlo do istraživanja poluvodiča, ne bi nikada došlo do istraživanja tranzistora, i ne bi se kompjutori nikad razvili, pa Bill Gates nikad ne bi mogao napraviti svoj Windows.

Novac koji dajemo u takva istraživanja se možda i može iskoristiti za veće plaće, nove bolnice, gladnu djecu u Africi...itd, ali da takvih istraživanja nije bilo, danas bi svi živjeli u spiljama i grijali se na otvorenoj vatri. Karikirano, ali usporedite život u 19. stoljeću i u 20. stoljeću...usporedite život osamdesetih godina 20. stoljeća i oko 2000....Interneta ne bi bilo da nije bilo temeljnih istraživanja, internet nisu izmislili inovatori i oni koji samo primjenjuju znanje - do interneta se došlo u sklopu istraživanja koja na prvi pogled nemaju nikakve veze s ičim praktičnim....

Cijelo vrijeme pokušavam istaknuti tu vezu između temeljnih znanosti i primjenjenih znanosti - tehnologije, i istaknuti da je temeljna znanost jako bitna. Ali je bitna i znanost općenito, ne samo prirodne znanosti, nego i društvene i humanističke...

STvar je u tome da trebamo i znanost i znanje, i jednostavno se ne smijemo i ne možemo ograničiti samo na jednu stvar - to bi nas vratilo u prošlost!

To je jedna dilema, a druga je dilema koju primjećujem to da ti, TitoTudman, gledas na doktorat samo kao na akademsku titulu. Iako je to s obzirom na sadašnje okolnosti u Hrvatskoj donekle i razumljivo, ipak je zabrinjavajuće, jer doktorat nije nikakva titula - to je vrlo daleko od toga....Evo, nek Zvone Radikalni posvjedoči :)
DOktorat znanosti nema veze s činovničkim potvrdama; doktora znanosti imamo premalo.

Tko je glasao

Ja stvarno mislim da doktor

Ja stvarno mislim da doktor znanosti ne može biti svatko. Volio bih i ja da imamo puno doktora ali na taj "problem" ne možemo gledati kao...treba nam više konobara pa ih idemo nabrzinu proizvest. Tu je potreban talent.
Baš to što smo krenuli iz spilje je potvrda da se sa znanosti ljudi igraju prije činovničke doktorske potvrde.
Ja ne osporavam znanje i današnje vrijeme, zasluge znanstvenika i njihove spoznaje ,dokazane spoznaje ili izume,gore sam rekao da znanje ili trud nije upitno ako netko ima titulu doktora.
Nekako, tom linijom kojom ti ideš su i Nikolu Teslu dovodili u pitanje....jer nije napisao članak da bi i ostala gospoda mogla neke stvari shvatiti....no nije bitno, Tesla je danas mjerna jedinica:)

Tko je glasao

Pa doktor znanosti ne može

Pa doktor znanosti ne može biti svatko, točno - ali se može sustav podesiti tako da se
a) više ljudi odluči na doktorske studije i izradu doktorata
b) da postoje dobri uvjeti za izradu doktorata

To jest, podešavanjem uvjeta u sustavu može se podići razina doktora znanosti, odnosno onih poslijediplomskih i doktorskih studenata koji ostanu u sustavu, jer ako već ostanu, tada im se može omogućiti. Jedan kontraprimjer navodim i u svom dnevniku: znanstveni novaci koji su zbog opravdanih razloga (preopterećenost nastavom ili drugim obavezama) jednostavno prekoračili rok za izradu doktorata. Takvim ljudima tada sustav jednostavno ukine sva prava - umjesto da im omogući da taj doktorat završe do kraja, jer im vrlo često treba maksimalno godina- godina i pol. To se tada zove neefikasno korištenje sustava, jer se ljudi pred doktoratom praktički bacaju na ulicu.Primjera ima mnogo više, i ne samo s doktorskim studentima...

Sustav se ponaša dvojako/licemjerno; s jedne strane se pretpostavlja da postoji idealna situacija, u kojoj je student osposoboljen da završi doktorat u 6 godina, a s druge strane se zaobilaze pravila pa tako znanstveni novaci/doktorski studenti ponegdje imaju nastavu dvostruko više od propisane norme. Pravila bi morala biti jednaka za sve, i služiti u konstruktivne svrhe, a ne u represivne.

Dakle, moguće je povećati broj doktora znanosti. Za to je potreban talent , ali je prije svega potreban rad i upornost. Talenat ne služi ničemu, ali apsolutno ničemu ako osoba nije spremna uložiti i svoju energiju i trud u doktorat, a to može ako ima relativno razumne uvjete, a ne uvjete koji obeshrabruju i najhrabrije. Sloveniji je recimo uspjelo povećati broj doktora znanosti, zašto ne bi i nama? Zašto je recimo u nekim drugim zemljama, tipa Njemačka i tako, moguće ostvariti doktorat za tri godine? Podsjećam da i Bolonjski proces zahtijeva izradu doktorata u tri godine. To je moguće, ali ako je sustav tako podešen, a ne ako se znanstveni novaci na doktorskom studiju moraju baviti sa stotinama drugih stvari koje ih skreću s njihovog osnovnog posla. Kod nas je taj rok 6 godina, a ljudi često jednostavno ne uspiju to napraviti - zato jer moraju 5 dana tjedno držati nastavu i obavljati stotinu drugih poslova, a opet čovjek i dolazi u godine kad se mora pobirnuti i oko svog života i možda i svoje obitelji.

Doktorat nije titula - iza doktorata stoji neki rad i neki rezultat, tako da mislim da malo krivo gledaš na doktorat. Ja ovdje ne govorim o ekstra nadarenim ljudima i genijima, ja govorim o znanstvenoj politici i uvjetima koje je potrebno osigurati da bi se u znanosti moglo normalno raditi. Tesla bi možda realizirao više svojih projekata da je imao bolje financiranje, zar ne? Čovjek je bio genije (i da te informiram, čovjek je imao 13 doktorskih titula!!) - ali mu ta genijalnost nije pomogla da dobije više novaca za svoje projekte, zbog čega je na kraju i obolio, pa i na kraju i umro u siromaštvu.

Dakle, znanstvenu politiku ne možeš podesiti da ti ona traga samo za genijima, ali ju možeš podesiti da postoje razumni radni uvjeti za sve - i za genije, i za one koji to nisu, ali za sve koji su dovoljno odvažni da se posvete doktoratu znanosti; odnosno, da se posvete znanstvenom radu (kao što rekoh, doktorat je tu jedna važna stepenica, ali ipak stepenica).

Dakle, moguće je poduzeti mjere kako bi imali više ljudi angažiranih u znanosti. To uključuje i edukaciju u znanosti od osnovne i srednje škole - nevažno je jel ta djeca doista kasnije završe kao znanstvenici ili negdje u industriji, ali imaju potpuno drugi pogled na znanost. No to trenutno izlazi iz okvira ovog teksta i dnevnika, i eventualno je tema za neki drugi dnevnik.

Tko je glasao

Stima prića vezana za

Stima prića vezana za eventualni razvoj znanosti no to nije jednostavno....i pitanje je uopće da li je to dobitna kombinacija, čisti copy/paste pa makar bio on i iz Slovenije je izdaja znanosti.

Tko je glasao

Ne kužim, što je izdaja

Ne kužim, što je izdaja znanosti?

Tko je glasao

copy/paste ustroja

copy/paste ustroja ...tj.megalomaska proizvodnja doktora znanosti...
kod nas se kaže da mi imamo malo znanstvenika a nitko ne govori koliko su znanstvenih članaka objavili i koliko kotiraju.

Tko je glasao

Ne govori H. o tome već o

Ne govori H. o tome već o križnom putu koji budući doktorand mora proći. Nije riječ o mas produkciji već je riječ o tome da zbog brojnih zapreka od kojih je većina političke i administrativne prirode dobar dio znanstvenika jednostavno odbija glumiti Sizifa i odlazi u inozemstvo ili jednostavno preusmjeri energiju u nešto komercijalno s obzirom da je lakše postati milijunaš u ovoj zemlji nego pošteno steći dr.sci.
Ipak "najbolja" mi je odredba da iako doktorand platio sam troškove doktorata i radio ga u ustanovama van matične ustanove, procedura nekih fakulteta je da mora imati suglasnost ustanove u kojoj je zaposlen. Šefovi u takvim ustanovama često na taj način kontroliraju poslušnost pa samim time iako se iz vlastitog džepa financiraš često ovisiš o milosti takvih šefova koji su vrlo često najnesposobniji član kolektiva kojeg je politika postavila. Interesantno je kako se takvi iz ranih ustanova međusobno poznaju po principu ruka ruku mije.
Hyeronimus je pokazao koliko ljudi koji bi u nekim drugim zemljama bili doktori znanosti kod nas nikada neće završiti, a ujedno je jedan dio koji to jesu po pravilima operacije Index, a nakon toga se uhljebe na vodećim pozicijama. Problem je issti kao i u drugim segmentima društva,a to je rapidan pad kvalitete i urušavanje zbog zapuštanja ulaganja u iste.

Tko je glasao

Problemi postoje,ja ih ne

Problemi postoje,ja ih ne osporavam nego drugim riječima pitam...trebamo li mi to rješavat samo da deklarativno prepišemo organizaciju znanosti od nekih drugih ili ga riješiti sami uzevši u obzir naše specifičnosti i naš pozitivni mentalitet?

Tko je glasao

Ne znam što misliš pod

Ne znam što misliš pod sintagmom "naše specifičnosti i pozitivni mentalitet"? Standardi kvalitete su standardi kvalitete - to ne ovisi pretjerano o mentalitetu. Kvalitetni znanstveni radovi, kvalitetan i predan znanstveni i stručni rad, kvalitetna predavanja i rad sa studentima - te stvari ne ovise o mentalitetu. Mnoge stvari koje se ovdje u Hrvatskoj smatraju "izvan redovnog sustava" ili nekim "komplikacijama", u europskim zemljama (a da ne spominjemo SAD ) su jednostavno standard i nešto normalno.. Npr samo jedan banalan primjer - vani je običaj da vrata ureda budu otvorena širom; zatvaraju se jedino ako osoba nije u uredu ili ako se obavlja neki privatni razgovor ili nešto drugo privatno - u svakom drugom slučaju vrata su širom otvorena. Koliko otvorenih vrata možete vidjeti na našim fakultetima, institutima, visokim školama? Primjer je simbolički ali i paradigmatski.

Seneka je već vrlo dobro odgovorio; ja ne mislim da bi možda trebalo "rušiti", ali da bi u nekim stvarima trebalo napraviti značajne i radikalne reforme - trebalo bi. Ono što hrvatskom akademskom sustavu fali jesu međunarodni standardi i osiguranje tih standarda, odnosno, prije svega otvorenost prema kvaliteti i osiguranje izvrsnosti. Opet, u hrv. akademskoj zajednici ima puno razlika, nije u svakoj disciplini isto, nije isto na svakom fakultetu i institutu; ali mnoge stvari su generalne i mogu se riješiti jedino na nacionalnom strateškom nivou - ali bez proklamacija i raznih "strategija", nego i praktično, a otpor naravno postoji (tzv stečena prava, prikrivena korupcija, nedostaci u sustavu o kojima sam govorio i gore)...

Kao što je već i Seneka naglasio - problem je i to da je sustav tako podešen da se npr znanstveni novaci moraju baviti sa stotinama sitnica, a ne sa svojim originalnim radom. To je otprilike slično kao da morate iskopati rupu npr 10 metara puta 10 metara dubine 2 metra za tjedan dana, a vi šest dana od toga potrošite na sastavljanje lopate.

Tko je glasao

Mislim da si dao otprilike

Mislim da si dao otprilike odgovor naših specifičnosti a pozitivni mentalitet si ti :)
Samo jedna specifičnost su zatvorena vrata što proizlazi iz našeg mentaliteta...ajd objasni svima da trebaju imati otvorena vrata ,svi bi te automatski popljuvali.
To što je vani nešto normalno a kod nas nije, je također specifičnost...e sad to nikako ne znaći da mi trebamo preslikati sve njihovo ovdje ili da trebamo odustati tj. ne težiti boljem.
Definitivno da je cilj kvaliteta ali ona se ne postiže sa copy/pastom...dobar trener od prosječne momčadi može napraviti vrhunske rezultate bez obzira na činovničke regule.
Po meni je najbitnija stvar lova tj. ulaganje u znanost. Na tome mi padamo.
Mogu postojati razne norme kvalitete na papiru ali one ne znaće puno ako sredstva za znanstveni rad nisu osigurana. Vani je to naštimano da je znanost vezana na proizvodnju/tržište pa se jedno financira drugim ...
Vani su i društvene znanosti usmjerene tržišno.

Tko je glasao

:) Ja se ne slažem da su

:)

Ja se ne slažem da su zatvorena vrata specifičnost našeg mentaliteta. Taj primjer sam uzeo simbolično ali i paradigmatski. Zatvorena vrata su simbol zatvorenosti, a ne otvorenosti, prema bilo čemu, prema boljoj komunikaciji sa studentima, boljoj komunikaciji između samih kolega, boljim standardima kvalitete i sl. Ne znam zašto govorip o copy- pasteu - ja te razumijem što otprilike želiš reći, ali je to pomalo kriva percepcija, jer standardi kvalitete ne ovise o mentalitetu ili nečemu drugome. Ili je npr znanstveni rad dobar ili je smeće; ili je nastava odrađena profesionalno i kvalitetno ili nije. Razlike u mentalitetu postoje, pa recimo Španjolci i Englezi nemaju isti mentalitet - ali su standardi kvalitete svugdje isti ili bi barem trebali biti. Zatvorena vrata ne mogu i ne smiju biti "simbol našeg mentaliteta" - to je tipična reakcija ovdje u Hrvatskoj, "e mi to radimo na takav način". I onda se studenti, novaci i znanstvenici sudaraju s krutim i glupim administrativnim propisima jer, eto, "mi u Hrvatskoj radimo tako", "mi smo evo npr takvi". Nitko mi ne može reći i dokazati da neke stvari ne bi mogle biti drukčije.

Dakle, poanta nije u copy- pasteu, naravno da sve sve baš ne može preslikati jer postoje naše specifičnosti (npr karakteristike akademskog sustava i sl). Ali standarde kvalitete moramo i možemo "preslikati", odnosno početi primjenjivati. Ne opterećivati i ograničavati dijelove akademskog sustava , nego im omogućiti generiranje izvrsnosti. SJetite se samo kakve su bile komplikacije oko zgrade Medilsa u Splitu. Primjeri se mogu naći i u kratkim pričicama objavljenima na ovoj strani...To nije samo " e mi to tako radimo, pa se vi prilagodite", nego mora i može biti drukčije.

Najbitnija stvar nije ulaganje u znanost, iako nam i tog fali. Najbitnija stvar su ljudi i kvalitetno ulaganje u ljude. Recimo dao sam već primjer za doktorande koji ne mogu zbog drugih prenatrpanosti doktorirati u 6 godina. AKo oni nakon tih 6 godina odu jer im sustav otežava život, jesu li to pametno uloženi novci? Onda, na dodiplomskom studiju, neki su studiji jednostavno napravljeni tako da ih je vrlo teško završiti u nekom očekivanom/razumnom roku (pa je tako na nekim fakultetima prosjek studiranja 7,8 godina, a ne 4 ili 5 koliko je trajanje nastave) - znači li to da je npr 70 % studenata tih fakulteta lijeno, neodgovorno i nesposobno? Jesu li ti studenti glupi? Ili je samo sustav tako loše napravljen da samo oni zaista natprosječni to završe u nekom roku, npr 5 godina,a svi ostali studiraju duže od 6 godina (na studiju od 4 god npr).? Je li isplativo da student, npr, ako padne jedan jedini ispit na nekom studiju po Bolonji, mora čekati jedan cijeli semestar bez prava na ikakvo polaganje i upisivanje ispita, samo da bi ponovno izašao na taj jedan jedini ispit? Pa je taj student onda 6 mjeseci "bez posla"; bez obaveza na studiju, zbog čudnih i krutih pravila koji studentu često otežavaju život? Je li isplativo korištenje resursa ako se zna događati da neki znanstveni projekti s malom ili nikakvom znanstvenom produkcijom dobivaju puno novaca? I tako dalje...

Najvažniji problem su standardi kvalitete i ljudi, a lova je tek na drugom mjestu. Što se pak tiče tržišne usmjerenosti, tu griješiš. Naime, znanosti nije prvenstveni cilj tržište. Za to postoji industrija. Industrija se može bazirati na tehnologiji, tehničkim znanostima i primjenjenim znanostima. Ali to je samo jedan segment. Znanost služi razumijevanju svijeta oko nas - fizika, matematika, biologija; lingivstika, povijest, arheologija.. što god. Neke su znanosti fundamentalne, neke su više usmjerene ka primjeni (npr elektrotehnika vs. fizika). No znanosti je prvenstveni cilj razumijevanej svijeta. Ne može se i ne smije staviti za kriterij korisnosti znanstvenog projekta tržišna isplativost, zato jer znanstvenici nisu industrijalci. Takav utilitarni pristup na kraju uništava samu znanost. Ali, sva ta znanost, čak i ako se ne vidi nekakva direktna korist u industriji (npr. iz traženja Higgsovog bozona, ili iz proučavanja strukture glagola u srednjovjekovnom španjolskom jeziku), sve te znanstvene discipline imaju direktne ili indirektne koristi - kratkoročno a posebno dugoročno za cijelu društvenu zajednicu.

Dakle, sredstva za znanost mogu biti osigurana i iz privatnog sektora, ali postoje discipline koje zbog svoje dugoročne i indirektne koristi nisu pogodne za nikakve privatne investicije - nitko neeće ići investirati u nešto što će se isplatiti tek nakon 50 godina. Ne treba sve promatrati kroz prizmu novaca - a za to služe javna sredstva, jer to sve ima koristi za čitavo društvo, a posredno, ponekad i neposredno i za gospodarstvo (kroz razvoj npr novih instrumenata, metoda, detektora, materijala - npr u fizici).

No, glavni probem hrvatske znanosti su ljudi i kvaliteta, novac je isto problem - ali, po meni, tek na drugom mjestu. A uz sve to možemo se zapitati o efikasnom trošenju financijskih sredstava.

Tko je glasao

Kvaliteta znanstvenog rada

Kvaliteta znanstvenog rada je normirana i ona uopće nije upitna bilo da je znanstveni rad došao iz Kazahstana ili Švicarske.
Poanta je kako doći do kvalitete.Tvoja teorija ide ka povećanju broja doktora znanosti a ja se ne slažem sa tim jer nije bitan broj ljudi nego uvjeti u kojima postojeći i budući sada rade.Postojeći&budući i kroz ovakav sustav dođu do doktorata iz prostog razloga što su kvalitetni.
Mislim da je situacija jasna kao dan u RH. Nema love za "skupa" istraživanja pa mladi genijalci odlaze u zemlje u kojima su uvjeti povoljniji....i tu treba tražiti odgovore.

Tko je glasao

Ne, ne, krivo si me shvatio,

Ne, ne, krivo si me shvatio, ja cijelo vrijeme govorim o uvjetima i o osiguranju standarda kvalitete. Dakle, treba mijenjati i poboljšati uvjete - a do doktorata ne dođu svi koji su kvalitetni; to jest, dođu, ali negdje drugdje, a ne u Hrvatskoj.
Treba mijenjati uvjete, a onda kroz tu promjenu uvjeta povećati broj kvalitetno visokoobrazovanih generalno, ali i studenata poslijediplomskih studija, znanstvenih novaka, asistenata na fakultetima, doktora znanosti, sveučilišnih profesora itd. Ne govorim o nikakvoj "masovnoj proizvodnji", ali da se želi, moglo bi se već u 5 godina napraviti vrlo veliki pomaci. Jer na sveučilištima i institutima kronično nedostaje ljudi - a znanost i sveučilište su jedni od temelja društva; bez toga, Hrvatska će dugoročno samo propasti, odnosno postati poluindustrijalizirana kolonija i zemlja kojoj će se gospodarstvo bazirati samo na prelijevanju iz šupljeg u prazno.

Tko je glasao

kako sam te krivo shvatio

kako sam te krivo shvatio kad si ponovio što sam ja napisao gore?
no da ne šiljimo zob bezveze...sad kad smo smanjili tj. ukinuli redovnu vojsku mogli bi uložit u znanost :)

Tko je glasao

Mi smo sada dosegli fazu

Mi smo sada dosegli fazu kada se više ne isplati ništa popravljati već treba sve srušiti i započeti graditi iz početka. Tako je kako u znanosti i u drugim javnim sektorima. Malo je zdravog tkiva preostalo.

Tko je glasao

Na osnovu čega ti to

Na osnovu čega ti to zaključuješ, koji podaci pokazuju da mi to trebamo rušiti....

Tko je glasao

Operacija Index npr. trebalo

Operacija Index npr.
trebalo bi napraviti ozbiljno stručno testiranje za sve zaposlene i tko nije sposoban leti. Pitanje je samo tko bi testirao? Na toj točki se do sada padalo pa se predlaže, kao najbolja, međunarodna komisija.

Tko je glasao

Svučilišno-akademski i

Svučilišno-akademski i zdravstveni sustavi su među nazrelijim za to, ali ne po načelu kocepcije ili izvanrednih mjera (a la policija ...) nego po načelu prijelaza nužde s onu stranu svega.

Neki primjeri sličnog su sada u tijeku.

U Studentskom centru u Zagrebu, koji je dio inercije Sveučilišta i politike, je nakon skoro 40 godina beskrajnog općenja i eliminiranja svega što se "ne uklapa" u te navodno premoćne sheme, došlo do prijelaza s onu stranu svega, što je već dovelo do obrata u djelu kultura koji funkcionira raznovrsno punom parom, od raznih studentskih i mladih početničkih bavljenja preko onoga što drugdje nema mijesta do vodeće kulture normalno sudjelujuće u evropskom kulturnom životu i recentno tretirane kao takve. Iako većini navodno društveno-politički mislećih još ništa nije jasno šta i kako, sve je više nego neizbježno i logično.

U jednoj upravno-stručnoj instituciji, koja servisira jako puno toga i praktički daje osnovni ton promjenama u Zagrebu, je u tijeku takav prijelaz. Skoro svi zaposlenici su se očitali da su pod presijom/mobingom ušli u sustavnu praksu protivnu zakonima, struci i smislu te da su slomljeni, ne mogu više tako i mogu jedino potpuno obratno, tj. normalno. Sada teku grčeviti napori u tom smjeru.

U vezi nedavne javne pažnje i rasprave ovdje oko novh zagrebačkih gradskih novina istom logikom dolazi do obrata. Situacija je jasna da svima goruće treba nešto što koliko toliko drži vodu i ne doživljava se automatski kontraaproduktivno i završava na otpadu. Sada kada to treba i minimalno napraviti naoko je lako a zapravo je prinuđeno na veoma nezahvalno uporno od temelja i A od abecede, učenje i ponavljanje kao u I razredu škole za mentalno retardirane, ne zato što su ljudi glupi nego zato što je to zapušteno a ljudi dekoncentrirani i nemaju pažnje osim za jako malo, a bilo kakvo povjerenje u bilo šta je dugo gubljeno (zadnje za vrijeme Holjevca).

U raznim vitalnim stručnim područjima je u tijeku lom pri implementaciji EU propisa i to se razvija po pravilu krajnje nužne - već nema izbora osim sloniti se na rijetke pojedince, a što je i logično i neizbježno i po posve normalnoj praksi.

Tko je glasao

Poštovani @Hyeronimus

Poštovani @Hyeronimus "akademska stvarnost" je od stoljeća sedmog, a najmanje od Dmitra Zvonimira - kaj got, niš posebno korisno!
Da je drugačije ne bi Hrvati čekali 1000 godina svoju državu; jer tko je u narodu (bilo kojem) prvi zadužen i odgovoran za stvaranje i osmišljavanje iste? - akademski obrazovani građani a u djelo je provodi sirotinja istog naroda.

Možda će zvučati čudno, čak zastrašujuće zapanjivo ono što ću sada usporediti a činjenice su:
SANU je doslovce osmislio, stao iza Slobodana Miloševića i ogromne većine naroda koja ga je izabrala. Rijetki pojedinci NISU.
HAZU je doslovce bio protiv Franje Tuđmana i ogromne većine naroda koja ga je izabrala. Rijetki pojedinci JESU.

Ta "plitkost" i može se skoro kazati veleizdaja volje vlastita naroda sve govori o akademskom cehu hrvatskom.

Kao da su Vam Maček i Bakarić i mama i tata a Krleža krsni kum!

Tko je glasao

neke beštije osjećaju

neke beštije osjećaju dolazak potresa...izgleda da je SANU 1986 osjetio vjetrove koji dolaze…

Tko je glasao

Poštovani @Abies, u svom

Poštovani @Abies, u svom sam komentaru "ciljao" samo na hrvatsku akademsku sljepoću što se tiče bila naroda, volje naroda i želje naroda.
Nisam ciljao na to da je cijeli HAZU trebao ući u HDZ; - trebao je "uči" u sve hrvatske opcije koje su tako i tako tada bile, poglavito članovi drugih hrvatskih stranaka - za Franjinu opciju - NEZAVISNOST.
Takvim načinom djelovanja HAZU danas ne bi bili u poziciji da dvije najstarije hrvatske stranke zapravo više uopće ne postoje - HSP i HSS.
Potrebne su itekako, poglavito danas, pred ulazak u EU, i to u svojem izvornom obliku - doktrinom, politikom i načinom djelovanja.

Akademska titule obvezuje i u tom segmentu, u nekim vremenima i više nego što obvezuje unutar vlastite struke!

Tko je glasao

ja sam mama jednog

ja sam mama jednog znanstvenog novaka i da sam znala kako će to izgledati od rođenja djece bi im tupila bilo koji zanat ali ni u ludilu im ne bi dala knjigu u ruke!
dakle, prvo djete je diplomiralo sa prosjekom studija 4,3 i rezultat toga: gotovo četiri godine nije dobila posao u struci !
mala je dobila posao znanstvenog novaka i od tada nije spavala u komadu osam sati! podmetanja, polovične informacije, čudni kriteriji, situacije koje su meni nepojmljive mada imam tridesttri godine staža!
naravno da ne mogu biti tu objektivna - one su meni prve do Boga, ali njihove školske kolegice koje već imaju 12-8 godina staža i stalni radni odnos, mogu rješavati životna pitanja, imaju gotovo redovno znatno veća primanja i mnogo više slobodnog vremena!
one nisu imale problema s polaganjima ispita, godinama sam radila sa sezoncima i pripravnicima pa hoćeš nećeš vrlo brzo možeš procjeniti kvalitetu pojedinih profesora! ima jedan, zaista bi ga trebalo uokviriti, ako nisi izašao barem 7 puta na ispit nema šanse da ga ni pročita! na njegovim ispitima bude po stotinjak studenata i ako ih prođe sedam to se slavi danima! ako uspiješ doći na usmeni pitanje je fusnota sa strane 174!!!! a to nije neki bezvezni opći predmet nego predmet struke gdje bi logično zaključivanje i poznavanje materije trebali biti daleko ispred fotopamćenja!
ako sveučilište okuplja više fakulteta pa se pokaže da profesor jednog ima izvrsne rezultate a na tom fakultetu je to usputni predmet, zašto ga ne prebace na fakultet gdje je to osnov od koga bi dalje sve trebalo graditi????
takvih primjera ima mnogo, ali po meni, najviše fali praksa! dobijem ospice kad završeni student hotelijerskog fakulteta pada u nesvjest kad mu se kaže da su svi dani u tjednu radni!!!!! i da kod ulaza u objekt gost ima prednost i da ga uvijek treba pozdraviti prvi bez obzira na spol dob i ostalo....
dragi roditelji petnaestgodišnjaka, trpajte ih u zanatske škole! ma kakvi mali geniji bili to je najbolje što za njih možete učiniti! a i za vas, vjerujte, isprobano na vlastitoj koži!

Tko je glasao

Slušajte, da imam načina,

Slušajte, da imam načina, sada bi Vam udijelio nekoliko brucelee udaraca. Vidite li Vi što govorite? Kako možete biti tako kontradiktorni? Odgojili ste i školovali dvije vrijedne cure, tvrdite da su Vam sve u životu, a sada bi drugima savjetovali da bježe od knjige? Zašto? Zato što ne razumijete puno toga, ali očito više i ne želite razumjeti.

Nije Vaš problem ili problem općenito mladih školovanih ljudi ni čudni kriteriji, ni stres i frustracija svim i svačim, nego nedostatno i pogrešno obrazovanje. Njima nedostaje jako puno životnih i poslovnih znanja s kojima bi se s lakoćom nosili s drugim ljudima i okolnostima. Zato se gube u životnoj koridi. Jako puno znaju, imaju silnu energiju i volju, ali im nije omogućeno razumijevanje ničega. Školovani su za vrhunske cinike, koji znaju cijenu svega, a ne razumiju vrijednost ničega. Da bi se spasili sumorne prosječnosti i utapanja u ovoj močvari, jedini spas im je promijeniti društvo. U svojoj nemoći, ljudi obično mijenjaju posao i radnu sredinu, ali to je uvijek ista priča.

Problem je i u tome što ogromna većina školovanih ljudi prestaje učiti sa završetkom školovanja. Pogotovo ne žele učiti ono što im nedostaje, jer nisu ni svjesni tog nedostatka. Ako se usavršavaju, onda je to isključivo u stručnosti. A veća stručnost nije odgovor na životne probleme. Najgore što ljude doslovce upropaštava je osjećaj da iz negativnog životnog iskustva puno uče, a nisu u stvari naučili ništa. Stalno ponavljaju iste greške i čak ih savjetuju svojoj djeci, umjesto da ih temeljito prouče i analiziraju. Mnoge životne situacije, koliko god bile zastrašujuće i neugodne su obične šablone i zakonitosti ljudskih odnosa. Ali zato što za te zakonitosti ne znamo mi događaje, ljude i okolnosti u kojima živimo tumačimo osjećajima , a ne razumom. I evo Vam nepotrebnih nesporazuma na sve strane.

Shvaćate li Vi kako danas zaposlenje i plata, staž i mirovina više nisu nikakva garancija sigurnosti? Shvaćate li da su poduzetničke vode za mnoge poduzetnike omča oko vrata koja im oduzima ono najvažnije što žele- neovisnost? Poduzetnici u svojim avanturističkim i romantičnim pustolovinama gube i neovisnost i novac, jer nemaju potrebne vještine i znanja. Obično su to individualci koji se zanose idejom da su najbolji na svijetu i da kao individualni strijelci imaju sjajnu perspektivu. Pa moraju raditi 20 sati dnevno. I za sebe i za svoje radnike. Dok ne propadnu ili odustanu.

Danas smo svi prisiljeni biti investitori. Stalno investiramo novac, vrijeme, rad, a školski sustav nas o investiranju ne uči ama baš ništa. Ponekad nas Vlada "podučava" o izboru dionica, ali to, vidjeli smo nije investiranje nego klasično kockanje. S predvidivim ishodom. Nitko nema ni osnovno financijsko obrazovanje ni razvijenu financijsku inteligenciju. Čistačica i top- menadžer u vrhunski uspješnoj firmi dijele potpuno isti, zaposlenički način razmišljanja i iste vrijednosti. Bez obzira na obrazovne razlike, čistačicu i predsjednika kompanije zanima isto: plata, slobodni dani, privilegije. Ljudi naprosto ne znaju razmišljati na način vlasnika posla. Ni za to nisu školovani. I zato što ne znaju razmišljati o vlasništvu nad vlastitim poslom, ostaju siromašni i neuspješni. Za njih je rizik razmišljati na drugačiji način od naučenog i sve što zaposlenici u životu sebi dopuste, je povremeno i prisilno promijeniti posao.

Oni koji pažljivo čitaju i traže kontradiktornosti i nelogičnosti možda će uočiti da sam istakao kako poduzetnici u svojim pothvatima često ne uspijevaju, a s druge strane predlažem vlasništvo nad privatnim poslom. Radi se o dva potpuno različita načina stjecanja novca za život.
Privatni posao je samoubojstvo, a vlasništvo spas od životnih problema. Isto tako, vlasništvo ne znači nužno investiranje novca u posao.

Tko je glasao

Dragi Poveznik! čovijek bez

Dragi Poveznik!
čovijek bez ideje to je bilo tko,
čovijek sa idejom to je čovijek i po!

a ako tu ideju još uspije i unovčit - kud ćeš bolje!

ne neću ni učit ni naučit jer sam ja tako odabrala! ja sam o d u s t a l a i nikakvom provokacijom me ne možeš navuć - dobar pokušaj ali n e hvala!

sigurnosti nema nigdje i u ničem ali da je pred 12 godina počela raditi i imala status zaposlenog na neodređeno mogla je doći do stambenog kredita i kupiti garsonjeru kakvu sad plaća 250€ mjesečno otprilike bi to bilo to ali bi imala bazu za dalje!

o tome kakve su nam obrazovne ustanove i obrazovni sustav davno sam već rekla sve i ne želim se ponavljati ! moja loša životna iskustva one su proživljavale samnom i koliko su iz toga nučile ovisi o njihovim shvaćanjima i pogledima na život općenito!

ali, ako ih ulovim da jurišaju na vjetrenjače, osobno ću ih prebit, drugi od mene neće ni stić!

Tko je glasao

dragi roditelji

dragi roditelji petnaestgodišnjaka, trpajte ih u zanatske škole! ma kakvi mali geniji bili to je najbolje što za njih možete učiniti! a i za vas, vjerujte, isprobano na vlastitoj koži! roditelji sto djecom trpaju zanatske skole vjerojatno imaju slicno intoniranu pouku da bi trebalo trpati Big brothere i ino/ili sl.
PS Da se razumijemo ja bih zelio napisati nesto cime cu pozdraviti ponos roditelja koji je odgojio dijete znanstvenog novaka, a ne grintati kad se on pretvori u suprotno. Imam djecu i znam sto je to i kakva samo nemoguca misija docekati npr znanstvenog novaka.

Tko je glasao

od kako postoji ta emisija u

od kako postoji ta emisija u bilo kojem obliku nisam vidjela više od tri minute a i to mi je bilo dovoljno da shvatim da ništa ne propuštam!

Tko je glasao

Žao mi je @fuminanti za ono

Žao mi je @fuminanti za ono što Ti djeci čine, komentaru pokušavam dati plus - pojma nemam zašto me "ne doživljava".

Prije više od 30 godina u tadašnjoj BRD objašnjavao mi je jedan Nijemac (direktor tvornice/tvornica sa 75.000 radnika) kako je Njemačku nakon II svjetskog rata iz pepela podigla (radom i produktivnošću) srednja klasa - radništvo, obrtnici, zanatlije uz naravno Vladu u koju su svi vjerovali i koja je radila duplo više i duplo bolje od svih tih šljakera skupa.
Akademskih građana su imali malo - većina je pobijena, neki su iselili prije rata a neke su nakon rata „zaplijenili“ i doslovce kidnapirali Amerikanci i ponešto Rusi.
Preostali dio akademski obrazovanih građana nije radio apsolutno ništa drugo nego da šljakerima stvori što bolje političke i gospodarske uvjete te da im svaku svoju minutu razmišljanja i znanja daruje kroz djela koja im omogućuju LAKŠI rad i bolju PRODUKTIVNOST.
Prava, istinska, uopće ne beznačajna i više od 80 godina stara grofica, sa nekoliko stoljeća starim grbom plemstva još iz plemena njemačkih i faze šesdesetak država prije Otta von Bismarck-a, potvrdila je od riječi do riječi istinitost svega što je izgovorio Jakob R., direktor; - te dodala bezbroj činjenica koje prelaze okvire ovog odgovora.

Što mi radimo danas, a „tamo smo“ gdje je Njemačka bila 1948.?

Tko je glasao

brinemo ko se s kim i

brinemo ko se s kim i zašto, pa kako razne zvjezdice kupuju ne kupuju, ogovaraju pa tko je kome što rekao ili nije, da li je to u kontekstu ili izvan......
kako se tko dočepa stolice namješta branši iz koje je došao zakone (turizam sigurno - ostalo ne poznam dovoljno), i prodajemo maglu sto na sat kao i ono što je netko drugi mukotrpno stvarao godinama....
naša intelektualna elita prepisuje literaturu svjetskih sveučilišta na način da studentima podjeli po 20 stranica izvornika koje treba prevesti za potpis s točnim uputama o veličini slova, rubova...da li barem to pogledaju kad djeca vrate pa da ujednače???? to su inače "znanstveni radovi " naših profesora.... ponekad mi se čini da samo rijetki od njih zaista i znaju što se u praksi događa, odnosno oni koji imaju na supružnika registriranu firmu pa vrlo uspješno to i (zlo)upotrebljavaju.... ima nekih slabašnih pokušaja, recimo građevinci su sad u Rijeci pokušali dati svoj doprinos uređenju grada, ja bih bila presretna da im uspije....

Tko je glasao

Kod nas ni dan danas nema

Kod nas ni dan danas nema ovoga: Preostali dio akademski obrazovanih građana nije radio apsolutno ništa drugo nego da šljakerima stvori što bolje političke i gospodarske uvjete te da im svaku svoju minutu razmišljanja i znanja daruje kroz djela koja im omogućuju LAKŠI rad i bolju PRODUKTIVNOST. I upravo tu i jest glavni problem!

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Delgado, to jest problem,

Delgado, to jest problem, ali ne glavni. Akademski obrazovani građani nisu lijenčine i razbojnici, koji danas ne žele razmišljati i raditi te utjecati pozitivno na društvenu i gospodarsku stvarnost. Oni to jednostavno ne znaju raditi, jer za to nisu educirani. Oni su nevjerojatno potencijalno korisni, ali ih pogrešna edukacija usmjerava u slijepu ulicu, iz koje ne mogu naći izlaz. Primjera je bezbroj, ali je dovoljno shvatiti kako ti ljudi nisu u stanju pomoći ni samima sebi. Oni se osjećaju jadno, frustrirano i imaju vrlo jak osjećaj da su žrtve bezumlja. Nisu u stanju postaviti se proaktivno i preuzeti odgovornost u svoje ruke.

Jutros sam poslije dugo vremena slušao radio emisije "Duhovna misao" i nastavak emisije o zdravlju- šećerna bolest. Bilo je dovoljno nekoliko minuta da bi donio odluku da to više ne činim slijedećih par godina. U nekoliko minuta sam čuo hrpu besmislica i to od stručnih i kompetentnih ljudi. Svećenik je lamentirao o potrebi da se kroz život ide potresena srca, kako bi se duša mogla približiti drugim dušama i Bogu. Da je iskreno uvjeren u dobronamjernost svojih riječi, bio bi svoju poslanicu poslao Sanaderu. Običnim ljudima je potresenosti srca i tako i tako previše. A Sanader očito ne pati od prevelike potresenosti.

Specijalista za šećerne bolesti s Instituta Vuk Vrhovec, lamentira o dostupnosti veće količine hrane, što je po njemu uzrok povećane pretilosti i nastanka šećerne bolesti. A što je s dobrim prehrambenim navikama? Hoće li čovjek educiran o pravilnoj prehrani i s dobrim prehrambenim navikama jesti više i nepotrebno samo zato što mu je hrana dostupna? Naravno da neće, zar ne? A zašto medicina prioritet daje liječenju bolesti i upotrebi lijekova i skupe opreme, a ne radi edukaciju stanovništva kao najbolji i najjeftiniji oblik preventive bolesti?

Nedavno sam pročitao podatak da preko devedeset posto lijekova uopće ne liječi bolesti nego ublažava simptome. Da li medicina uopće liječi ljude i bolesti? U Hrvatskoj imate po svoj prilici tri- četiri liječnika koji znaju što su eikosanoidi. Svi ostali nemaju pojma što svojim terapijama rade bolesnicima. I tako unedogled. Toliko je akademska zajednica izgubljena u prostoru i vremenu, da su jednostavno izgubili kompas. Vrhunski liječnici se bave politikom, menadžerskim poslovima upravljanja zdravstvom i investicijama, jer su shvatili da u medicini nije budućnost i novac.

Zar je onda čuditi se kada ministar zdravstva "procijeni" da se retardirano dijete samo izubijalo, da je neki lijek sasvim u redu i pored brojnih upozorenja da nešto ipak nije u redu i daje izjave kako on, kao liječnik može garantirati da je njegov predsjednik zdrav kao dren? Po svemu sudeći Milinović je slijedeći ministar za Sanaderov odstrel, jer je dobrovoljno preuzeo idiotsku štafetnu palicu od Kirina, Rončevića i Lovrin. Daje najblesavije izjave i ponaša se ludo. Ja bih rekao u skladu sa kvalitetom vlastita obrazovanja.

Tko je glasao

jer da su to i učinili

jer da su to i učinili nitko to ne bi koristio do trenutka kad bi to s provizijom "otkupio" provjereno od stranaca!
pogledajmo naše inovatore: stalno osvajaju medalje a da li je itko od njih to uspio i stavit u proizvodnju? možda i je ali se o tome ne zna gotovo ništa....

Tko je glasao

Ovdje zapravo dolazimo u

Ovdje zapravo dolazimo u napast čiste utilitarne filozofije, koja je sama sebi svrha: da govorimo samo o inovatorima i tzv. primjenjenoj znanosti. Ona je bitna, ali ja ne govorim samo o njoj, ja govorim u svojem tekstu o znanosti sveukupno, što uključuje i tzv. fundamentalne znanosti, ali isto tako i druga područja koja nisu primjenjiva u industriji. Postoji opasnost da svu znanost ograničimo samo na onu koja se može direktno primijeniti u industriji - na tehnologiju, no znanost i istraživanje je puno šire od toga.

Primjer: teflonska tava. Teflonsku tavu nisu osmislili inovatori i tehnolozi koji su se okupili u nekom institutu s ciljem da naprave "nekakvu" tavu. Teflonska tava izašla je kao ""nusprodukt"; kao "spin- off" američkog svemirskog programa Apollo - programa kojem je glavna svrha bila razumijevanje svijeta oko sebe. Kao što sam nedavno pisao i u članku o LHCu, svi ovi magneti koji se koriste u bolnicama za NMR nisu izašli iz primjenjene znanosti: izašli su iz istraživanja koja su se radila samo zato da bi se mogao razumjeti svijet oko nas, isprva bez ikakve komercijalne svrhe i namjere.

Hrvatskoj bi najviše štetilo da počne financirati samo primjenjenu znanost. Inovacije, izumi - to ne spada u istraživanje. To spada u tehnologiju, u industriju; To je apsolutno potrebno i nužno, no inovacije se temelje na već postojećoj tehnologiji; samo temeljna znanost otkriva novu tehnologiju. Hrvatska treba sva područja znanosti, ali prije svega treba izvrsnost i jasno utvrđene standarde za ostvarivanje svojih realno postavljenih ciljeva.

Još jedan primjer: može se uvijek postaviti pitanje, kamo recimo uložiti npr 10 milijuna eura? U istraživanje nekih elementarnih čestica (što mnogi ne razumiju pa onda počnu napadati, što samo pokazuje koliko je jadna razina njihova znanja i kolika je njihova bahatost) ili u gradnju novih bolnica i za plaće radnicima?

Stvar je u tome što je to lažna dilema: tih 10 milijuna eura bi možda opremilo neku bolnicu i isplatilo plaće radnicima, ali ako se tih 10 milijuna eura uloži u neko drugo, temeljno istraživanje, tada će za 5-10 godina biti moguće graditi bolnice za duplo manju cijenu s duplo boljom opremom, a radnici će imati 50 % veću plaću , jer će taj temeljni projekt postaviti neki novi standard u tehnologiji i svemu drugome. Malo karikiram, ali nadam se da sam uspio bar malo prikazati da je takva dilema lažna; jer na kraju krajeva vodi ka čistoj utilitarnosti, a onda na kraju i ka propadanju - jer se uvijek vrti samo jedna te ista stvar, bez kretanja prema naprijed. A tu treba dodati i one znanosti, društvene, humanističke...sve one koje nemaju gotovo nikakvu primjenu u industriji, ali imaju svoje mjesto i svakako su bitne.

Pravo je pitanje, kao što rekoh: omogućiti dobre standarde izvrsnosti i kvalitete!

Tko je glasao

Točno, samo "primjenjena

Točno, samo "primjenjena znanost" nije dovoljna ali je Hrvatskoj u ovoj situaciji, do neba vapijuć - potrebna i neophodna.
@Hyeronimus, trudim se razumijeti i nadam se da razumijem na što ciljaš u svom dnevniku ali u RH je zaposlenost i produktivnost pitanje svih pitanja.

P.S. 2000. sam na svoje oči u Banskim dvorima vidio i čuo pred. EU banke za razvoj itd. kako kaže i dokumentira da u RH postoji samo 28.000 zaposlenih koji imaju produktivnost i konkurentnost tadašnjem prosjeku tadašnje EU!!??
Tu je problem primjene hrvatske znanosti (koja uopće nije ni mala ni zanemariva) u hrvatskom gospodarstvu.

Tko je glasao

Cijelo vrijeme pokušavam

Cijelo vrijeme pokušavam istaknuti važnost i temeljnih istraživanja, a ne samo tehnologije i čiste primjene. Naravno da je jedno od centralnih pitanja zaposlenost i produktivnost, ali te ja pitam: a kakva zaposlenost i produktivnost?

I konobari i trgovci su zaposleni i produktivni (nek mi oproste, uzimam njih samo kao paradigmatski primjer) - ali je li to zaposlenost i produktivnost ona kojoj težimo?

Ajmo postaviti jedan primjer, recimo da imamo neku tvrtku u Hrvatskoj koja proizvodi kompjutore. Kakve kompjutore ona proizvodi? Otkud nabavlja sastavne dijelove? Ako nabavlja iz inozemstva, onda je ta tvrtka ovisna o tuđoj tehnološkoj produktivnosti i tuđoj znanosti. Danas, u doba globaliziranosti, to nije nužno loše, ali zašto uzimati jabuku iz susjedovog vrta ako u našem vrtu možemo uzgojiti ljepšu i bolju?

Dakle, takva tvrtka ne može nikad napredovati, jer će uvijek ovisiti o tuđoj tehnologiji. Ajmo sad zamisliti da ta tvrtka osnuje svoj pogon za sastavljanje samih matičnih ploča, npr. Dakle, tehnologija, i to high- tech. Otkud se nabavljaju sastavni dijelovi za matične ploče ? Iz inozemstva? Opet - tuđa tehnologija.

Al ajmo reć da ta tvrtka proizvodi i vlastite tranzistore, otpornike, čipove....Može li ta tvrtka napredovati ako nije povezana s nekom institucijom koja se bavi proučavanjem svojstava materijala od kojih se kasnije rade ti čipovi? Ne može - jer se uvijek mora oslanjati na razvoj te tehnologije i primjenjene znanosti koja dolazi iz inozemstva.

Ako ta tvrtka želi napraviti bolji kompjutor, za to joj trebaju bolji, npr čipovi. Ako želi napraviti bolje čipove, treba joj bolje razumijevanje tog materijala - poluvodičkih materijala. Ali onda je mnogo povoljnije, korisnije, jeftinije, razumnije, kako god postaviš, napraviti istraživanje svih poluvodičkih materijala, pa onda i svih materijala, pa onda i općenito sva svojstva takvih fizikalnih sustava, nego ići ciljano s proučavanjem konkretnog materijala za bolji čip. Bolje onda razumjeti na onoj najtemeljnijoj razini sve materijale i cijelu fiziku oko toga, nego ići ciljano dizajnirati novi čip bez razumijevanja kompletne pozadine.

Želimo li dakle zaposlenost i produktivnost koja će se bazirati na nečemu što je već postojeće ili zastarjelo? Jer o tom se radi - Hrvatskoj treba i temeljne znanosti, i primjenjene znanosti i tehnologije, ali i onih područja koja nemaju veze s industrijom (npr povijest ili jezikoslovlje; opet zbog svojih, drugih razloga). Hrvatska si ne može dopustiti da svoju zaposlenost i produktivnost temelji na tuđim resursima.

SLično je zapravo s turizmom, da povučem paralelu s nečim u čem je naša zemlja dobra i poznata. NA čemu se turizam temelji? Između ostalog, na novcima koje ljudi zarade tamo gdje žive. Ako tamo gdje oni žive nema novaca, nema posla - tada nema ni turizma. E, pa, samo čista tehnologija bez ulaganja u istraživanje i razvoj je slična situacija kao kod turizma, jer pretpostavlja uvijek oslanjanje na nekog drugog i na kraju krajeva vrtnju u krug.

Tko je glasao

Bravo za izvrstan osvrt na

Bravo za izvrstan osvrt na hrvatsku akademsku zajednicu i cjelokupan sustav. Teško je komentirati a većini stvari nije ni potreban dodatni komentar.

Možda bi se jedan od pravaca u kojem, po meni, treba ići hrvatska znanost (ipak kažem hrvatska iako je znanost univerzalna) mogao sažeti pod slogan "znanost znanstvenicima".

Kod nas su znanstvenici, hoćeš nećeš, zbog slabosti sustava opterećeni mnogime što se ne može podvesti pod znanost ili nije u uskoj vezi s područjem kojim se konkretni znanstvenik bavi.

Neprihvatljiva je i činjenica da kod nas držanje pojedine katedre praktički doživotan posao i svojevrstan čep koji priječi normalan protok kadrova. Dodamo li tome da većina profesora "čvrsto držeći dostignuti položaj" u potpunosti zapušta znanstveno istraživački rad što nužno vodi u stagnaciju a potom i nazadovanje.

Iako je kod nas 6 godina za doktorat, baš kako si rekao, znanstveni novaci zbog obveza na fakultetu često ne stignu dovoljno se baviti osnovnim poslom, znanstvenim radom i pripremom doktorata. Usporedbe radi, na Bečkom univerzitetu se za doktorat odobrava 3+1 godina ali se to vrijeme troši isključivo na znanostveni rad. Istovremeno, rad sa studentima na fakultetima je opcionalan i dobrovoljan te ne manje važno, posebno se stimulira kroz dodatak na plaću.
Ne znam zašto je kod nas rad na fakultetu obveza, da li zbog manjka kadra, novaca ili i jednog i drugog ali je sigurno razlog što rok za postizanje doktorata nije kraći.

Mala crtica, znanost nema radno vrijeme. Nju ili radiš ili ne radiš. Profesor Jonjić je dobar primjer znanstvenika koji ima "svjetsko ime". Kod njega i onih koji rade u njegovom timu nema radnog vremena. Jednako je vani. Nije rijetkost da se kući dolazi tek navečer ili noću a ni povremeni rad vikendom nije čudo.

Možda bi bilo dobro kad fakulteti ne bi bili koncipirani kao klasične obrazovne ustanove, kad bi postojala veća protočnost kadra uz više gostujućih profesora a manje onih koji se cijeli radni vijek vežu na pojedinu istu katedru i ne puštaju "po cijenu života" jer to okoštava sustav i čini ga tromim a suvremena znanost to ne podnosi.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. kako živimo 24 sata od aluzija komentara 0
  2. Studiranje u Hrvatskoj od Voltron komentara 0
  3. Bandić i ustaše „izbosne“? – Ne, Račan, Milanović i SDP! od Feniks komentara 1
  4. Vrhunac stranačke prostitucije - koalicija HDZ-HNS od vkrsnik komentara 0
  5. Javno, jasno i otvoreno prokazano licemjerje aktualnih hrvatskih vlasti od Feniks komentara 16
  6. elitizam i proleterizam od aluzija komentara 0
  7. u ludnici jesam... lud nisam... od aluzija komentara 4
  8. lud nisam.. u ludnici jesam od aluzija komentara 0
  9. razumijevanjem majmuna razumjeti ŠEFA od aluzija komentara 0
  10. Globalno zagrijavanje od Zlatno doba kap... komentara 6
  11. Politika je kurva. od DeVeT komentara 2
  12. pederi i lezbe... spasitelji čovječanstva od aluzija komentara 0
  13. škola proizvodi karakter za karijeru od aluzija komentara 0
  14. Novi veliki spin HDZ-a u obliku esejista- Davor Ivo Stier-a, buntovnika koji to nije od ppetra komentara 64
  15. zarobljeni u tuđa objašnjenja od aluzija komentara 0
  16. Od hrvatskih časnih ratnika u ratu, do izdajničkih antihrvatskih političara u miru, za kratko vrijeme od ppetra komentara 26
  17. planetarno... monolog caruje... od aluzija komentara 0
  18. pa ti sad´ razumi milosrdne, od indian komentara 11
  19. HDZ besprizorno trguje hrvatskom djecom da bi ona sutra plutala plićakom od ppetra komentara 8
  20. Hrvatska u čvrstom zagrljaju „najkvalitetnijih“ Hrvata od Feniks komentara 0
  21. Donald Trump, sam na svijetu: kraj američke ere od Zoran Oštrić komentara 18
  22. moram biti... kakav jesam... od aluzija komentara 0
  23. Kakvi ljudi nemaju mjesta među serboslavskim parazitima? Evo jedan konkretan primjer. od radnik komentara 0
  24. učiteljsko i profesorsko školstvo je potrošeno od aluzija komentara 0
  25. Blaženi Boris Jokić i Bezgrješna Anka Mrak-Taritaš-Dugoprstanka od ppetra komentara 15

Tko je online

  • Jura
  • Voltron

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 37

Novi korisnici

  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj
  • Zbunj
  • talk500