Poljaci kastriraju. A mi?
Nedavno je Donji dom poljskog parlamenta prihvatio zakon o obveznoj kemijskoj kastraciji osuđenih za silovanje djece ili bliskih rođaka. Inače, kemijska kastracija vrši se putem uzimanja tableta, injekcija i usatka. Glavni sastojak tih sredstava jesu antiandrogeni koji smanjuju količinu testosterona, pa samim time i seksualni nagon. Protiv takve odluke odmah su skočile udruge za zaštitu ljudskih prava koje umjesto kastracije traže rehabilitaciju osuđenika.
No, pitanje je može li se pedofil kao takav uistinu rehabilitirati? Pedofilija spada u najčešći oblik poremećaja ličnosti. Ovdje dolazi do pogrešnog izbora seksualnog objekta, a to su djeca. Dakle, sasvim sigurno radi se o nekoj vrsti bolesti. Sezonska gripa pokušava se izbjeći cijepljenjem, a ako nastupi lijekovima, svinjska gripa liječi se Tamifluom ( navodno ), teške bolesti liječe se nekakvim drugim lijekovima, a pedofilija se ˝liječi˝ upravo kemijskom kastracijom. Djeca, žrtve pedofilije obilježena su za čitav život. Poremećen je njihov razvoj seksualnosti, ličnosti, pa i mogućnost za potpuno normalan život. A da ne govorimo o posljedicama koje nastupaju incestuoznom pedofilijom. U Kaznenom Zakonu RH stoji ˝Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom, kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.˝ Dakle, počinitelj tog monstruoznog djela može izaći iz zatvora u roku od najviše dvanaest godina, iako je tolika kazna rijetkost.
Pedofil može biti i odgajatelj u vrtiću.
Ono što je još zanimljivije, a ujedno i tjera strah u kosti svima jest to da osuđeni pedofil nakon izdržavanja kazne i proteka određenog roka može raditi što hoće. Naime, ako je osuđenik u zatvoru proveo tri godine, nakon što ˝odguli˝ taj period i prolaskom još toliko godina na slobodi dobiva nevjerojatnu mogućnost – brisanje njegovog djela iz policijskog dosjea. Vrlo jednostavno, tako se osuđeni pedofil može zaposliti kao profesor, odgajatelj u vrtiću ili što je još gore može i posvojiti dijete te tako može neometano izvršavati svoje bolesne seksualne fantazije. Nadalje, u Hrvatskoj ne postoji registar pedofila. Dakle, vi kao poslodavac ne možete znati, a ne smijete niti pitati potencijalnog zaposlenika je li kažnjavan pogotovo ako donese potvrdu o nekažnjavanju koju sasvim normalno može dobiti nakon određenog vremena. Pitam se što o ovome pitanju misle udruge za zaštitu ljudskih prava? Je li važnije zaštiti ˝dignitet˝ bolesnog uma ili omogućiti što većem broju djece, potencijalnim metama pedofila, da imaju normalan život sa vrlo malo mogućnosti uništavanja istog?
Stručnjaci smatraju da su pedofili uglavnom recidivisti ( ˝ponavljači˝ ), te je stoga mogućnost da se njihov zločin briše iz dosjea još strašnija. Rehabilitacija pedofila gotovo je nemoguća jer poremećeni um teško može svoju korekciju doživjeti u zatvoru, čak štoviše stanje se može i pogoršati. Dr. Buljan Flander govori o kemijskoj kastraciji : Pokazalo se da definitivno djeluje na smanjenje seksualnog nagona, no da nije učinkovita kod onih ljudi kojima je to u agresivnom ponašanju ili stil života. Kod kemijske kastracije se, objašnjava, recidiv pojavljuje u 5 posto slučajeva, nakon psihoterapije kod 7 posto, a najgore je, upozorava, ako osuđeni pedofili samo odsluže kaznu bez ikakva tretmana - ponavljaju svoja djela u čak 40 do 80 posto slučajeva. U lepoglavskoj kaznionici se prije tri godine počeo provoditi projekt tretmana seksualnih delinkvenata koji podržava i sufinancira nizozemska vlada. Cilj projekta je psihijatrijsko liječenje i resocijalizacija seksualnih delinkvenata, među kojima su i pedofili kako nakon izlaska na slobodu više ne bi bili opasni za svoju okolinu. S obzirom da nisam uspio pronaći podatke koliko je taj projekt uistinu uspješan i koliko je recidivista bilo nakon prolaska tog programa pretpostavimo da program savršeno funkcionira i da je nakon njega samo 7 posto recidivista, kako kaže dr. Buljan. Međutim, kemijska kastracija smanjuje taj postotak na 5 posto, što je minimalno 2 djece na 100 napadnutih. Osobno smatram da su dva života itekako vrijedna i treba se boriti za njih.
I silovatelji su bolesni.
Spomenuo sam silovatelje. U Kaznenom Zakonn RH stoji Tko drugu osobu uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od tri do deset godina. Silovatelji, kao i pedofili imaju ˝moć˝ uništiti život žrtve. Možemo i silovatelje smatrati bolesnim ljudima. Imaju poremećaj koji im onemogućuje kontrolu seksualnog nagona pa moraju počiniti kazneno djelo kako bi taj nagon zadovoljili.
Jednako kao i pedofili i silovatelji su u velikom broju slučajeva ˝ponavljači˝. Treba li imati milosti prema ljudima koji su svojim ponašanjem i djelima uništili jedan ili više života samo radi zadovoljenja životinjske potrebe koju nisu mogli kontrolirati? Procijenite sami. Međutim, ako već postoji kakav takav ˝lijek˝ koji može spasiti veliki broj potencijalnih žrtvi od recidivista ne bi li ga trebalo primijeniti?
Zakon za sprječavanje drugih u počinjenju istih kaznenih djela.
Problem je i u tome što su kazne za počinitelje takvih monstruoznih djela preblage, uostalom kao što su kazne za većinu kaznenih djela u RH premale. Na žalost svega toga su svjesna i djeca, obični ljudi koji znaju da će, odluče li se za počinjenje kaznenog djela, proći relativno blago kažnjeno. Za pljačkaše, ubojice i slične zločince još uvijek nema drugog lijeka do pokušaja izoliranja od ˝slobodnog˝svijeta na dulje ili kraće vrijeme, ali za silovatelje i pedofile postoji. Udruge za zaštitu ljudskih prava možda bi trebali razmišljati na način da jedan ˝uništeni˝ život ( pedofilov ili silovateljev nakon tretmana kemijske kastracije ) ipak vrijedi manje od puno većeg broja spašenih života ugroženih od strane spomenutih prijestupnika.
Predsjednik HSP-a Anto Đapić najavio je da će predložiti Zakon o kemijskoj kastraciji pedofila i silovatelja. Iskreno se nadam da će taj prijedlog biti pametno i smisleno sastavljen, a što je još važnije da će kao takav biti i usvojen. I dakako, bitno je da se u tom Zakonu jasno i glasno kaže da i dužnosnici Crkve potpadaju pod njega kako kasnije ne bi bilo krivih interpretacija Zakona, kao što je to često slučaj kada su u pitanju svećenici. Nakon velikog broja Zakona koje smo uvodili i ukidali vrijeme je da donesemo, tj. da saborski zastupnici donesu jedan zakon koji će biti uistinu dobar i koji će donijeti nešto pozitivno.
Piše :
Alen Bećirović
alen_becirovic@hotmail.com
Zanimljiv i jako dobar
Zanimljiv i jako dobar dnevnik koji se bavi važnom društvenom temom.
No istakao bi neke djelove koji ulaze na sklizak teren:
Pedofilija spada u najčešći oblik poremećaja ličnosti. Ovdje dolazi do pogrešnog izbora seksualnog objekta, a to su djeca. Dakle, sasvim sigurno radi se o nekoj vrsti bolesti.
Pedofilija sama per se ne spada u poremećaje ličnosti, ako što i sami pedofili nisu najčešći u spektru poremećaja ličnost. No činjenica je da je među pedofilima u najčešćem postotku dijagnoza narcističnog poremećaja ličnosti. Također je nezgodan izbor izraza " pogrešan odabir seksualnog objekta " jer to možemo reći i za homoseksualce ukoliko gledamo iz tog kuta, zar ne? Za njih je to pravi odabir no za nas ostale nije i ne uklapa se u aktualne društvene norme kao homoseksualnost do nedavno ili npr. pedofilija u staroj Grčkoj koja je bila široko rasprostranjena i prihvaćena u društvu.
Kod kemijske kastracije se, objašnjava, recidiv pojavljuje u 5 posto slučajeva, nakon psihoterapije kod 7 posto, a najgore je, upozorava, ako osuđeni pedofili samo odsluže kaznu bez ikakva tretmana - ponavljaju svoja djela u čak 40 do 80 posto slučajeva.
Ove brojke vezane za uspjeh psihoterapije su vrlo upitne iz više razloga. Prvo svako svoga konja hvali pa tako i Buljan Flander. Drugo, psihoterapija je dugotrajna i skupa metoda koja naravno ne garanira uspjeh i preduvjet je da je pedofil motiviran da se zaista promijeni (što je jako zanemariv postotak de facto). Također narcistične strukture same po sebi u psihoterapiji polučuju vrlo skroman progres. Treće, bez psihofarmaka u kombinaciji sa psihoterapijom ne ide.
Sve u svemu psihoterapija zahtjeva enorman trud i vremenski i financijski, a da ne govorim da je jako malo ljudi koji to znaju raditi (a koji su potrebniji npr. u nekim drugim sferama društva kao dječja i adolescentna psihijatrija npr.). Zaključak: teško provedivo i skupo uz nepovoljan odnos cost benefit.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoU državi koja je za suca
U državi koja je za suca Ustavnog suda postavila silovatelja, ja se ne bih nadao pravdi po tom pitanju.
Problem kastracije i sl. mjera je složen.
Glas "za" je jasan: smanjiti broj žrtava. Pozabavit ću se radije glasom "protiv".
Za razliku od neoliberalnih zagovaratelja ljudskih prava koji (pre)često brinu o zločincu daleko više nego o žrtvi, ja smatram da se teški zločinci (ubojice, silovatelji,...) svojim akcijama odriču zaštite zakona i s te strane ne vidim problem u kastraciji. Dapače, ja bih jako rado da se ode korak dalje i da se ponište/promijene neke stavke iz Povelje o ljudskim pravima, preciznije, ona o tome kako se baš nikoga ne smije prisiljavati na rad. Prisilni rad bi, po meni, trebao biti obavezan za sve teške prijestupnike.
No, ono zbog čega mi se ne sviđa ideja kemijske kastracije je činjenica da je riječ o opasnom presedanu.
Ne tako davno, prije samo 50ak godina, homoseksualnost je smatrana "bolešću" i liječena je na sličan način. Tom pristupu možemo, između ostalog, "zahvaliti" i za smrt jednog od najzaslužnijih znanstvenika svih vremena, Alana Turinga (za kojeg procjenjuju da je skraćivanjem Drugog svjetskog rata direktno spasio od milijun do nekoliko desetaka milijuna života).
Naravno, ne vjerujem da ćemo ikad pedofiliju i silovanje smatrati društveno prihvatljivim (jer, za razliku od homoseksualnosti, ovdje se direktno nanosi šteta - i to značajna! - drugoj strani). No, ukazujem na mogućnost da prvo kemijski kastriramo silovatelje (ili samo neke od njih), a da se ta praksa onda počne proširivati i na razne "nepoćudnike". Recimo, da država zaključi kako je bolje za društvo da se klevetnici ne razmnožavaju, pa da kazna za "klevetu" (da, maloprije sam čitao mrakov dnevnik o Fintiću) bude, uz novčanu, i kastracija.
Konačan stav nemam. Svakako smatram da postoji problem koji treba riješiti. Za početak, registar pedofila (a možda i svih silovatelja) i da im se nikad ne briše iz dosjea. A kemijska kastracija... vrlo klizav tren, pogotovo u ovakvoj bespravnoj državi u kojoj se lako može desiti da se silovatelja "iz dobre i ugledne obitelji" pusti na slobodu bez kazne, a da se kastrira nekog siromaška koji samo nešto dobaci kakvoj tajkunovoj kćeri ili sinu.
--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)
--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao@charon slažem se da
@charon
slažem se da mogućnost zlouporabe tako nečega svakako postoji.
no, kada bi se to recimo primjenjivalo samo na pedofile koji su ponovili svoje djelo?
takodjer, ne samo da im se ne bi trebalo brisati iz dosjea, nego bi trebali biti obaviješteni svi u nekom kvartu kada im se tako neki doseli. zar je normalno voditi računa o njegovim osjećajima i zato tajiti njegovo prebivalište i identitet, a istovremeno djecu izlagati takvoj opasnosti? meni to izgleda kao da društvo stavlja interese pedofila ispred interesa djece.
što se mene tiče, za one kojima je doista dokazana krivica, za one koji su već ponovili takvo djelo, ni kemijska kastracija ne bi bila dovoljna.
svijet bi bez pedofila bio puno bolje i sigurnije mjesto za našu djecu.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoslažem se da mogućnost
slažem se da mogućnost zlouporabe tako nečega svakako postoji.
no, kada bi se to recimo primjenjivalo samo na pedofile koji su ponovili svoje djelo?
Nije u tome problem; ja bih i samo za jedan pedofilski "exces" kastrirao. Problem pedofilije nije "neprirodnost". Zvuči grubo, no briga me kad bi netko "samo" drkao na sličice djece. Problem je konkretni čin silovanja (što pedofilija je), koje je tim gore jer je riječ o djeci, koju to i fizički i psihički uništi još jače nego odraslu osobu.
Zloupotreba kemijeske kastracije (i sl. postupaka) je u tome da se ta metoda, koja je u osnovi sakaćenje, počne koristiti i na drugim kategorijama... u konačnici možda i na nekima koji su samo nepoćudni (homoseksualci, crnci, Srbi,... svejedno!).
...bi trebali biti obaviješteni svi u nekom kvartu kada im se tako neki doseli. zar je normalno voditi računa o njegovim osjećajima i zato tajiti njegovo prebivalište i identitet, a istovremeno djecu izlagati takvoj opasnosti? meni to izgleda kao da društvo stavlja interese pedofila ispred interesa djece.
To je osjetljivo iz drugih razloga... Postoji poprilična mogućnost nasilja prema tim i takvim ljudima. To čak i nije neki veliki problem, u smislu "jedan pedofil manje" ili "jedan premlaćeni pedofil" (iako, i tu je frka jer sličnu labelu dobije i devetnaestogodišnjak koji (uz pristanak!) poševi šesnaestogodišnjakinju, iako je to formalno blud nad maloljetnicom), no frka je u eskalaciji nasilja i tome da se obični ljudi pretvore u nasilnike s one strane zakona.
Ne znam dovoljno, pa neću zauzimati stranu. Postoji praxa u svijetu, analiza posljedica,... tko o tome odlučuje, može proučiti i odlučiti kako spada.
što se mene tiče, za one kojima je doista dokazana krivica, za one koji su već ponovili takvo djelo, ni kemijska kastracija ne bi bila dovoljna.
Slažem se, no onda pričamo o smrtnoj kazni, što je već druga tema.
svijet bi bez pedofila bio puno bolje i sigurnije mjesto za našu djecu.
I bez obiteljskih i drugih nasilnika, narkića, pušača,... pa, ipak, ne možeš pobiti sve te ljude.
Recimo, kod pedofila i sl. meni je daleko draže hititi ih u nešto a la rezervat/geto... neka žive, nisu oni krivi da imaju poremećaj (ali JESU kad mu se ne odupru, pa nanesu zlo djeci). Nemam želju nikoga ubijati, no svakako jesam da se nekako odstrani pedofile (i silovatelje, ubojice,... općenito nasilnike) iz društva.
--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)
--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaobaš me zanima što borci za
baš me zanima što borci za ljudska prava imaju reći o ovome.. jer kastracija nije samo ubijanje spolnog nagona (što je isto dvojbeno u odrasloj dobi) nego potpuno mijenjanje osobnosti..
već vidim i alternativu, čipiranje
Dok dobri šute, zli caruju
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoDebe, what the fuck???
Debe, what the fuck??? potpuno mijenjanje osobnosti, so what? a to što neko dijete bude isto tako totalno promijenio osobnost za cijeli život (bude depresivno, suicidalno, ovo, ono a prije je, recimo, bilo veselo, vedro ili kakvo god, svejedno)...to je kao ok? zašto bi žrtva kojoj dakle isto ne gine mijenjanje osobnosti svakako na gore trebala živjeti s tom promijenjenom osobnošću a počinitelja bi trebalo štediti, jer, zamisli, mogao bi, zbog nedostatka hormona, past u depru. what the fuck, ponavljam. tu sam za nemilosrdne i radikalne solucije, nema diskusije. posebice zato jer su stručnjaci dokazali (ako se ne varam?) da su većina tih likova recidivisti. onda, gdje je tu dilema, ja ju ne vidim? ljudska prava? ma, dajte, please...a ljudska prava žrtve bi, po tome, ispala manje važna...ovo sam napisala ex abrupto..ali moja teza je jasna?
CC
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaotvoja teza je vrlo
tvoja teza je vrlo jednostavna, i time nema šta tu biti nejasno.. koliko je ispravna je drugo pitanje
Dok dobri šute, zli caruju
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaozanimljivo će biti vidjeti
zanimljivo će biti vidjeti i što će sve ubrajati u pedofiliju. kako ste vi ljudi naivni, jel vi stvarno mislite da se ovo gura zbog zaštite djece? puca njima ona stvar za vašu djecu. S jedne strane imamo popularizaciju pedofilije, npr. kao u slučaju mediokriteta s puno literarnih nagrada, Michela Houellebecqa, djevojčica kojima majke od nižih razreda osnovne škole oblače tange, i koje sa 12-13 godina hodaju našminkane i u nekakvim minicama, sexualnog odgoja od što ranije dobi kako bi se djeca što ranije upoznala sa sexom, što više sexualno explicitnih i implicitnih sadržaja u svakodnevnoj kulturi, sexualno implicitnih serija za tinejdžere itd. itd. a s druge strane medijsku i zakonodavnu hajku na pedofile, poduprtu svakojakim dubioznim statistikama. I baš je slučajnost što su ovih dana uhapsili Romana Polanskog u Švicarskoj (moš si mislit) kako bi popularizirali pitanje pedofilije na televiziji, a zakoni spremno čekaju.
Ovo predstavlja presedan za grube intervencije u cjelinu ljudskog bića, inače odbačene na ovom našem civiliziranom zapadu, dok se istovremeno zgražamo nad brutalnim metodama "primitivnih naroda". I za predlagatelje tih zakona (prave predlagatelje, ne agenta Đapića), to je samo postavljanje presedana u zakonodavnoj praksi. Normalno, počet će se sa društveno najomraženijim skupinama, jer tko normalan bi stao u obranu zlostavljača djece i silovatelja. Nakon postavljenog presedana raznorazni prijedlozi za "liječenje" drugih nepoželjnih skupina u društvu (ili onih koji bi sa promjenom društvenih normi to mogli postati) bit će puno lakše prihvaćeni od strane svekolike populacije. Tako da bi danas sutra mogli predložiti alternativne modele kažnjavanja i rehabilitacije za pušače, pretile (ipak su oni kroz socijalno zdravstvo teret za sve nas), ljude sa "psihičkim smetnjama", čudnim političkim stavovima, neortodoksnim načinom života, i sve ostale koji će na neki način odstupati od trenutno prihvaćenih društvenih normi.
Dok dobri šute, zli caruju
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIstina, od kraja 19.st. smo
Istina, od kraja 19.st. smo odbacili fizičko kažnjavanje i uveli koncept rehabilitacije. Također mislim da više nebi trebalo nazad. Prije je bila sjekira, sada kemikalije, ali ideja je ista.
Kod kemijske kastracije se recidiv pojavljuje u 5 posto slučajeva, nakon psihoterapije kod 7 posto. Zar nebi onda trebalo poraditi na poboljšanju psihoterapije? Uvesti dužu i temeljitiju?
I u idealnom sistemu sud katkad zezne. Zamislimo sad naše sa "genetski podobnim kadrom". Šta mislite, koji je njihov postotak krivih osuda? Nakon zatvora, ako su i omanuli, izgubio si 10 godina života. Nakon kastracije si polu-biljka, nisi izgubio samo seksulani nagon. Kako to vratiti ako je netko nije bio pedofil? Ili silovatelj?
Neznam, mogućnosti greške i manipulacije mi izgledaju prevelike ...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaomoram te pohvaliti, ovo je
moram te pohvaliti, ovo je po meni napokon dnevnik od tebe na zadovoljavajućoj razini kvalitete. nadam se da će tako i ostati i da ćeš i ubuduće nastaviti istraživati prije pisanja dnevnika.
što se same teme tiče, moram priznati da me kastracija podsjeća na vremena kažnjavanja odsijecanjem udova i kopanjem očiju.
to što se kazneno djelo briše nakon određenog perioda ne znači da treba kastrirati. možda znači da treba učiniti iznimku od brisanja.
..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao