Čuj Biga,

idem istražiti što o meni, iza mojih leđa, tračaju moji kolege s posla, naročito kad upadnemo u neke događaje u kojima ja imam drugačije, i manjinsko, mišljenje - pa ti javim! :))

Za svoj sretan ili nesretan brak odgovoran je svaki pojedinac ponaosob. Zar očekuješ da ti okolina, društvo i zakoni, serviraju na pladnju - sretan brak???

Zar susjedstvo, društvo i zakoni moraju rješavati problem čudaka u malom mjestu koji si ne može naći partnera, zato jer možda u tom malom mjestu prikladnog partnera za njega jednostavno - nema???

A o ljudima koji ulaze u brakove, a zapravo su "nesretni homoseksualci" - bolje da ne govorim što mislim! Jesi li ti čula da su takvi ljudi prije sklapanja braka porazgovarali sa svojim partnerom ili partnericom, očitovali se glede svojih seksualnih preferencija, pa od druge strane dobili svjesno prihvaćanje takve situacije - i tek onda otišli kod matičara i sklopili brak???

Jer, sklopiti s nekim brak, a pritom prešutjeti i zatajiti tako važnu okolnost koja utječe na uspješnost braka - ja to ne smatram vrijednim suosjećanja, nego vrijednim najdubljeg prezira! Zato jer je to nepošteno prema drugoj strani, prema bračnom partneru!

Pa tu vrstu dvoličnosti, licemjerstva i nepoštenja bih trebala nazivati "nesrećom", i tražiti od društva i države da tim "nesretnim" ljudima pomogne? U čemu da im pomogne? Njihova seksualna orijentacija je NJIHOV IZBOR - to je zaključeno, zar ne?

Ako sam nešto svjesno IZABRALA, onda valjda svjesno to i nosim kroz život! To bi valjda bio temelj zrelosti i osobne odgovornosti! Zašto bi netko drugi nosio na svojim leđima teret MOJEGA IZBORA???

Prošla sam kroz jednu osnovnu i jednu srednju školu, i NISAM ČULA za ultimativnu uvredu da je netko peder ili lezbijka, ali sam čula ultimativne uvrede na račun nečije debljine! I što s tim? Na ulicu? U paradu? Tražiti od države da zakonom propiše da je pretilost - ljudsko pravo? Da crno na bijelo zapiše da je pretilost normalna, normalna, normalna, i da svi članovi društva ima da tako misle???

Uvesti u škole "prehrambeni odgoj" i VJEŽBATI djecu u prežderavanju, da bi zorno osjetili i mogli se saživjeti sa drugim i drugačijim???

Naime, to se otprilike traži kada se predlaže da djeca u školama vježbaju relativiziranje svog spola: da mala Ana vježba govoriti "ja sam bio", a mali Ivan - "ja sam bila"!

Društvu je ZABRANJENO i pomisliti da je homoseksualizam anomalija. Umjesto toga, od društva se očekuje da se toj seksualnoj "orijentaciji" olakša tužni život na taj način da se djecu u školama uči tome da su njihov rod i njihov spol dvije neovisne stvari, i da je baš lijepo izabirati svoj rod po svojoj volji i želji!

Oprosti, ti zahtjevi su suludi, i ja se sve manje čudim žestokom otporu!

Zašto život homoseksualaca prikazuješ tako patetično sućutnim načinom, ako je to - njihov izbor???? Zašto bi ti morala SUOSJEĆATI sa mnom, ŽALITI ME I IMATI RAZUMIJEVANJA, ukoliko sam ja IZABRALA da ću, hodajući ulicom, udariti glavom u zid svake kuće kraj koje prođem???

Valjda ćeš sa mnom suosjećati tek ako si sigurna da sam malo šenula pameću, i da mi treba liječnička pomoć, a ako si sigurna da sam zdrava u glavi, a ipak to činim jer sam tako ODLUČILA - onda što???

Vrlo su bizarni razlozi i povodi vašeg strastvenog gay prijateljstva..... Njihov zahtjev se uopće ne svodi na to da ih se ne vrijeđa, ne šikanira i ne tuče! Njihov zahtjev zadire mnogo, mnogo dublje.... I tome se ja svim srcem protivim.

A nasilnike, ulične primitivce - to se kazneno goni u skladu sa važećim zakonima! Nasilnik nad ženom, djetetom, invalidom, homoseksualcem, Srbinom, nogometnim navijačem, ili bilo kojim "običnim" građaninom - to je sve jedna te ista "vrsta". Nijedan među njima ne zaslužuje privilegij da bude "veći" ili "manji" nasilnik i "opasniji" ili "manje opasan" po društvo od nekog drugoga.

Daj mu nacrtaj

njegovu iskrenost! Da čovjek sazna jednom zauvijek!