Tagovi

Par stvari o odgoju

KVALITETNO VRIJEME

?esto puta se može ?uti da vrijeme provedeno s djecom mora biti kvalitetno, da nije važna koli?ina ve? kvaliteta.
Izraz kvalitetno vrijeme je za mene eufemizam za nebrigu i nešto ?ime oni koji (nemaju) ne žele imati vremena za djecu rješavaju svoju grižnju savjesti. Takvi ?e re?i da ne provode mnogo vremena s djecom,ali ono vrijeme koje provedu je kvalitetno.

Ako mi ne vjerujete da je kvalitetno vrijeme ustvari nekvalitetan odgoj, recite mi koliko ste ljudi ?uli da za posao odvajaju dnevno dvadesetak minuta, ali to su kvalitetnih dvadesetak minuta?
Jer na poslu nije važna kvantiteta ve? kvaliteta.
Koliko je vrhunskih sportaša postalo uspješno vježbaju?i tek pet minuta dnevno (prije spavanja), ali tih pet minuta su bili kvalitetni?
Koliko od vas provodi desetak minuta dnevno na internetu, ali kvalitetno?
Kad nekoga ili nešto volite da li s njime želite provoditi što više vremena želite li biti što više vremena u društvu voljenih ili im kažete da za njih imate tek par minuta, ali kvalitetnih.

CJELODNEVNI BORAVAK U ŠKOLI

Kao dobra stvar se u zadnje vrijeme promovira ideja o cjelodnevnom boravku djece u školi. S jedne strane se zamjera roditeljim ako pogriješe negdje u odgoju, naglašava se važnost roditelja u odgoju, a s druge strane se djecu prisilno odvaja od roditelj produženjem boravka djece u školi i produženjem radnog vremena radnika, tako umjesto roditelja društvo odgaja djecu.

Nije li neki Kambodžanski ili Kampu?ijski diktator uništavao obitelji odvajaju?i djecu od roditelja, jer je želio da društvo odgaja djecu.

BIG BRADER

?esto se govori o lošem utjecaju televizije na djecu, o agresivnom filmovima ili zaglupljuju?im big braderima ili zasipanju reklamama.
Ono što mene brine je kako to par ?udnih likova iz nekog rialitija može utjecati na ponašanje djece više nego profesori i nastavnici s kojima djeca provode dosta vremena svaki dan i koji su obrazovani da odgajaju i pou?avaju djecu.

DEBELA DJECA

Kaže se da su današnja djeca sklona debljanju, neaktivna, stalno bulje u kompjuter i televiziju. Kad se takve stvari spomenu obi?no ljudi po?nu s pri?ama kad smo mi bili mladi onda .....

Pitam ja vas, kad ste vi bili mladi jesu li se vaša igrališta pretvarala u trgova?ke centre ili parkirališta? Jeste li i vi morali imati termine i u?laniti se u klub ako ste htjeli zaigrati na nogomet? Jesu li i vas vaši roditelji dovozili i odvozili u školi i na treninge u automobilima? Jesu li i vama organizirali zabave s klaunovima da bi se mogli zabaviti? Je li se i vas zasipalo igra?kama da bi se mogli igrati? Jesu li i vaši roditelji bili toliko paranoi?ni i u strahu da se ne?e koje zlo dogoditi? Jesu li i vaši roditelji s vama provodili samo kvalitetno vrijeme? Jesu li i vas cijeli dan prepuštali u ruke stru?njaka (odgajatelji, u?itelji, treneri)?

Komentari

Evo opet duhovitog Ante

Evo opet duhovitog Ante Tomića koji je izvrsno napisao kolumnu o aktualnoj temi onako po mome guštu:

http://www.jutarnji.hr/komentari_i_misljenja/kolumne/clanak/art-2006,11,...

Tko je glasao

Za sve je kriv prokleti

Za sve je kriv prokleti novac i ništa drugo!
Izmišljaju razne gluposti koje nam podvaljuju pod nužno, a nema blage veze s nužnom nužnošću (oprosti "ap" ali mi se činilo zgodnim).
Stoga našu djecu, ma koliko se mi trudili, sve više odgajaju razno- razni "gadgeti" koje svjetski moćnici- većinom u službi anglosaksonskoga neoliberalističkog kapitalizma- svakodnevno plasiraju na svjetsko tržište.
Roditelji moraju raditi smjenski i prekovremeno da bi zadovoljili minimum životnih potrebe svoje obitelji, dok nastavnici i profesori u školama sve više gube volju za pravilnim odgojem djece zbog... male plaće, naravno!
Sve se vrti oko novca.
Jer cilj je u današnje vrijeme, kao što već rekoh, IMATI prije nego BITI!

cogito ergo sum

Tko je glasao

kod ovog tvog komenatara

kod ovog tvog komenatara stvarno si moram postaviti pitanje što je prije - kokoš ili jaje.
da li nastavnici gube volju za držanje kvalitetne nastave i brigu za djecu zato što su slabo plaćeni ili zato što jednostavno ne znaju ili ne žele. svakako, imaju premale plaće i treba ih adekvatno nagraditi, ali ostaje činjenica da oni profesori koji kvalitetno rade svoj posao rade ga ovako i radili bi ga na isti način i da imaju dvostruko veću plaću, a oni koji ne žele ili nisu u stanju normalno obavljati svoj posao ne bi se popravili ni za sve pare ovog svijeta. i onda dolazimo ponovno do tvog komentara. problem se neće riješiti ako ga se zatrpa novcem niti će nam obrazovni sustav postati bolji ako profesori budu imali veće plaće. ono što si ti u komentaru učinio je najobičnije precjenjivanje mogućnosti novca. problem uopće ne leži u maloj plaći.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

zato što su slabo plaćeni

zato što su slabo plaćeni ili zato što jednostavno ne znaju ili ne žele
Postoji jedna stvar koja se jednostavno zove negativna selekcija. To može biti posljedica politike zapošljavanja ili napredovanja a može biti posljedica statusa pojedinog zanimanja.

Molio bih da me se ne shvati kao muškog šovinista jer to stvarno nisam, ali ima jedno pravilo:
Kad zanimanje postane isključivo žensko onda znači da je postalo loše plaćeno i nezanimljivo.

Upravo to se dešava sa školstvom, a možemo početi od samih vrtića gdje stričeka nema niti greškom pa do postdiplomskih studija gdje su muškarci u apsolutnoj većini. To je prilično jasan pokazatelj stava društva prema tom zanimanju.
Jasno je da klinci (i roditelji) vide nekvalitetu koja im se pruža i to nezadovoljstvo rezultira dodatnim rušenjem autoriteta učitelja i profesora. Naravno, po logici inerakcije, profesorima se zbog negativne percepcije neda truditi oko svog posla i stvar jednostavno klizi nizbrdo s posljedicama koje mogu biti samo tragične.

Projekti cjeloživotnog školovanja za profesore su očita formalnost bez ikakvih realnih pomaka. Na jednostavnom testu koliko osnovnoškolskih učitelja i profesora koristi e-mail i uopće zna poslati i primiti e-mail i potražiti neku informaciju na internetu sumnjam da bi se proslavili. S druge strane nemojmo zaboraviti da ispred tih istih ljudi stoji četa klinaca koji redovito provode više sati ispred kompjutera.
Naravno da se ne razumiju . . . vrijeme ih je pregazilo a oni nikako da se maknu a e-mail je pitanje kratkog tečaja.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Obilazim razne zg skole

Obilazim razne zg skole vodeci djecu po raznim aktivnostima i to je uvijek cudo svjetsko vidjeti sta ta djeca rade i kakvi se sve radovi, informacije i ostalo nalaze po hodnicima. U provinciji je situacija vjerujem jos i bolja.
Kod nas cijela generacija nije isproducirala nesto sto se ovdje smijeni u par prigodnih datuma.
Ne rade to sami bez ucitelja i ostalih.
Ja naprosto i bianco imam povjerenje, ne samo u nastavnike, profesore i sl. vec i u tu novu generaciju - djecu koju svi vidimo tesko obezglavljenu samo zato sto se mozda ne uklapaju u neke nase glupe kalupe i stoga sto se kolicina losega i zastranjenja takoder povecala. Veci je problem ova medijska ves masina koja ih doceka, kao i sve nas i koja ih naknadno impregnira svekolikom disfunkcionalnoscu spram normalnog zivota. Da moraju imati zadane kanone spram vlasti, politike, javnosti, pameti, inteligencije, ... to ubija.

Tko je glasao

Ja naprosto i bianco imam

Ja naprosto i bianco imam povjerenje, ne samo u nastavnike, profesore i sl. vec i u tu novu generaciju
Ja ne znam koje to škole obilaziš, ali ova gdje idu moja djeca (odnosno gdje su išla) je prilični srednji vijek, a to je škola koja je na dobrom glasu i povezana s učiteljskom akademijom (ili kako se to već zove) i SUVAG-om. Dakle po svemu sudeći bi trebala biti vrh vrhova.
Ja tu susrećem priličnu količinu umornih ljudi kojima se više neda raditi ništa i koji jedva čekaju da zbrišu doma ili u penziju (osim nekoliko izuzetaka, naravno).
Tko tu djecu ikad odvede igdje. Dva puta tijekom cijelog školovanja odu u neki muzej, pogledaju nekoliko prilično loših predstava i šlus.
Primjer je bio kad su iz tehničkog učili kućne instalacije i kćer je došla do mene po pomoć. Ja sam je jednostavno uzeo za ruku i pokazao joj utičnicu, prekidač (jednog sam otvorio i pokazao kako su žice spojene), pokazao joj razvodne kutije i kako idu žice do lustera, pokaza osigurače, dao sam joj da izvadi jedan osigurač i da vidi što će se desiti, dao sam joj ispitivač da vidimo gdje je faza a gdje nula, dotaknuo prstima nulu i dokazao da mi nije ništa, otišli iza štednjaka i pogledali trofazni priključak gdje ima 3 faze i, eto dijete sve shvatilo za 15 minuta. Zar im to nisu mogli pokazati u školi umjesto da nešto nerazumljivo spominju apstraktne potrošače (jer smo svi u obitelji potrošači a nitko nije spojen u struju).
Sad je možda jasnije što mislim pod lošeg učitelja koji vjerojatno nema pojma što predaje i kako to treba objasniti da klinci shvate.
Postoji kod djece sindrom pomanjkanja pažnje poremećaj koji se naziva "deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj" ili kraticom "ADHD/ADD" (od engleskog naziva Attention Deficit Hyperactivity Disorder/ Attention Deficit Disorder). Međutim treba znati da se kod predavanja koja drže dobri profesori to neusporedivo manje manifestira. Znači, treba samo gledati koliko djeca se meškolje u svojim klupama pa da otkrijemo kakvo je predavanje.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

ono što si ti u komentaru

ono što si ti u komentaru učinio je najobičnije precjenjivanje mogućnosti novca.

Onda ti 'spavaš' otvorenih očiju. Nije možda presudan za ovo pitanje, ali je najpresudniji za sve u svijetu!!!
U odgoju još nedostaju nekakve 'sitnice': vrijeme, dobra volja, želja za aktivno druženje s djecom kada dođemo s posla, uspjeti privoljeti djecu da slušaju nas umjesto tv-a itd.
Ali i to bi se,vjerujem,uz zericu truda nekako riješilo... ali kada je u pitanju lova:nastaju svađe, počinju sukobi, brakovi se raspadaju, poteže se oružje pa čak i ratovi počinju.
Onda neka mi netko kaže da novac nije problem!

cogito ergo sum

Tko je glasao

napisao si: "nastavnici i

napisao si: "nastavnici i profesori u školama sve više gube volju za pravilnim odgojem djece zbog... male plaće, naravno!" i ja sam to komentirala, a ti meni o braku i međuljudskim odnosima.....
ono što sam ja htjela reći je da nisu loši profesori i učitelji loši zato što su im plaće male, isto kao što ti ne bi bio ništa bolji vozač tramvaja da imaš par kuna veću satnicu. kako će čovjek obavljati svoj posao uvelike ovisi o tome kakav je čovjek, a ne o tome koliko mu plaća ima nula.
i molim te, kad kreneš u neku raspravu, nastoj se držati toga, a ne odmah sve zanemariti i baciti se u neke druge teme, a i dalje odogovaraš na isti komentar. ovakva "rasprava" nema smisla.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

i molim te, kad kreneš u

i molim te, kad kreneš u neku raspravu, nastoj se držati toga, a ne odmah sve zanemariti i baciti se u neke druge teme, a i dalje odogovaraš na isti komentar. ovakva "rasprava" nema smisla.

Kako nema smisla?
Moja teza je da je za sve novac kriv!
I sada ja to idem malo proširiti i ispadne da ne valja. Da nisam ništa napisao uz tu tvrdnju onda bi me netko napao da nisam obrazložio.
Tko ljudima uopće može ugoditi?
I čudimo se zašto su danas djeca takva?

cogito ergo sum

Tko je glasao

no, no, ne budi odmah tako

no, no, ne budi odmah tako negativan.
proširivanje da, ali ne ako ćeš se zbog proširivanja niti ne osvrnuti na ono ranije i rečeno tj na ono što zapravo komentiraš.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

no, no, ne budi odmah tako

no, no, ne budi odmah tako negativan.

Uopće nisam. Nego... što sam stariji to, zapravo, postajem djetinjastiji pa mi nije uzeti za zlo...

cogito ergo sum

Tko je glasao

Logično, jer svi znamo da

Logično, jer svi znamo da kroz život idemo u nekom smjeru, da bi oko sredine krenuli natrag:

S 5 godina... uspjeh je ne pišati u gaće.
S 10 godina... uspjeh je imati prijatelje.
S 20 godina... uspjeh je ševiti.
S 30 godina... uspjeh je zaradjivati novce.
Sa 40 godina... uspjeh je zaradjivati novce.
Sa 60 godina... uspjeh je ševiti.
Sa 70 godina... uspjeh je imati prijatelje.
S 80 godina... uspjeh je ne pišati u gaće.

(stara fora; danas - čini mi se - uz "uspjeh je ševiti" treba ići neka brojka manja od 20... možda 15?)
--
At the River of Oath...

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

Dobar dan i svima ugodan

Dobar dan i svima ugodan dan,
sve dok se ne počnemo čupati.
pozdrav svima

Dobar dan i svima ugodan dan,
sve dok se ne počnemo čupati.
pozdrav svima

Tko je glasao

Dobar dan mladi gospon,

Dobar dan mladi gospon, pozdrav i tebi i dobro došel.

Tko je glasao

Pun pogodak! Generacijski

Pun pogodak!

Generacijski jaz se produbljuje...
Sami smo krivi za to što se događa.
Problem je dubok. Faktora je mnogo. Ali zapitajmo se u čemu smo MI pogriješili! Zašto smo djeci dali više nego što mogu progutati?

Tko je glasao

Izvrsno odabrana tema !

Izvrsno odabrana tema ! Nikad dovoljno podsjecanja koliko moramo i trebamo biti prisutni u zivotima djece.
Skola NE ODGAJA nasu djecu, mislim da je previse ocekivati od skole takvo nesto, pregolem je to zadatak i za roditelja, a kamo li za nekog nastavnika ili profesora koji ih ima 25 na grbi i zadatak mu je nesto drugo. Dobro, ima i entuzijasta koji se stvarno trude djelovati i odgojno ( RESPECT ! ) ALI to im nije primarni zadatak. Roditelji su ti koji trebaju nastojati na odgoju i profiliranju, motriti kao kerberi svaki znak problema i tako do puberteta - a onda sto vam Bog da, tu prestaje ugodna voznja na suncu i pocinje rafting gdje nitko ne jamci da ce svi putnici stici suhi na odrediste...
Osobno, ( 1964. sam godiste ) moji se roditelji uopce nisu mnome bavili - tako je ispalo. Moram priznati da mi nisu niti nedostajali previse. Doduse, imala sam i skuhano i speglano, ali sad govorim o "bavljenju" kao intelektualnoj kategoriji. Ja sam pak cijeli dan bila odsutna jer sam pola dana isla na nastavu, pa doma na rucak, pa drugu polovinu dana na slobodne aktivnosti kojih je bilo jedno more ! Dolazila uvece doma i zatvarala se u svoju sobu i citala i slusala glazbu. TV UOPCE nisam gledala. Ili ponekad u rijetkim prigodama.
Moje dijete - ( 1985. godiste ) sam svukud vukla sa sobom, susjeda mi je jednom prigodom rekla da je vucaram kao macka mlado LLOLL jer smo stalno visili u gradu, uz Dravu i po parkovima u setnji s knjigom ili kokicama/kukuruzom/sladoledom/junk hamburgerom subotom/ musavi od kestenja/kad nije bilo love, s flasicama soka ponesenim od kuce. Bilo nas je po terasama uz Dravu na sokicima i kavama (to dok ne zahladi, zimi nismo sjedili u zapusenim kaficima), bilo nas je po knjiznici, kinu, isle smo zajedno na trznicu subotom ujutro u devet, ja sa svojim cekerom, ona sa svojim malim cekerom ... I sve to dok nije zaratilo, onda smo izgubili par godina setanja, nikad ne znas kad ce poceti oborine a kisobran nije dosta :)
Nakon toga - sve se promijenilo. Ja sam pocela raditi stalno prekovremeno jer sam MORALA, nju ili sam vukla sa sobom na posao gdje sam ja za jednim stolom crtala, a ona za drugim pisala zadace - ili je drezdila doma sama. Imali smo doduse vikende, ali to je bilo malo. NIKAD NIKAD NIKAD ne mogu prezaliti sto vise vremena nismo provodile zajedno! Da ista mogu promijeniti u zivotu to bih nekako, ne znam ni sama kako, ali to bih promijenila.
Nikad nisam ocekivala da moje dijete odgaja skola, uvijek sam bila prilicno kriticna prema nastavnicima koji su pretrpani programima i hrpom djecurlije i ocekivala od njih samo da korektno odrade svoj pravi dio posla za sto su tamo, pocesto niti to nisu bili u stanju. To je znacilo da sam ono malo slobodnog vremena radnim danom sto sam imala sa kceri provodila u ucenju. Dijete je imalo svaki dan iskontrolirane zadace i po potrebi smo doradivali gradivo. A moram dodati da je bila 5.0 grade kroz sve godine osnovne skole - dakle radisno prosjecno dijete - ali koje treba kontrolirati - s tim sto je inace moj stav da svako dijete treba kontinuirano nadzirati u odredenom dijelu.
Da Mago, perfektno pogodena tema, kad dode pubertet i ostanete na hormonskoj vjetrometini sa svojim teenagerom, jedino cvrsto tlo je ono sto ste u nj ugradili ranije i cemu se nakon par turbulentnih godina kasnije kao odrasla osoba ipak ponovno vrati. Ukoliko ne postavite default settings u djetinjstvu i roditeljskog autoriteta nema - alkohol, sprice, bijelo, tablete su svugdje uokolo. I sve to u opcoj besperspektivnosti koja vlada u nasem drustvu i gdje djeca ocajnicki trebaju pozitivan primjer roditelja kako bi imala orjentir ( iako mislim - da ih oderete zive to ne bi nikad priznali, roditelji su uglavnom mrski neprijatelji teenegerima kad udu u fazu puberteta ).
Treba odgojiti pametne borce, radisne mlade ljude koji se niceg ne boje, a ne depresivce i prepametne pampered osjetljivce koji briju da ih nitko ne razumije, da je sve shit , koji misle da znaju cijenu svemu u zivotu, a istina je da ne znaju zapravo vrijednost nicemu i koji bulje u ekran po cijeli dan a tek im je dvadeset. I moliti Boga da imate srece, nekad niti najustrajniji i najkvalitetniji rad ne mogu dati rezultate, roditelji su nemocni jer okolina nadvlada.

Tko je glasao

Crv sumnje je u tome da ako

Crv sumnje je u tome da ako smo mi kao mali imali vise zdravijih odnosa kako onda da to ne prenosimo djeci nego markiramo u dekadenciju ili su ipak nasi roditelji bili u pravu da su oni imali puno zdravije odnose nego mi, a sto vjerojatno vrijedi i za njihove drage roditelje nase pretke?

Tko je glasao

Nekad davno smo za lektiru

Nekad davno smo za lektiru imali knjigu Kako se kalio čelik. O klincu koji je u sovjetskoj Rusilji potkazao roditelje kao neprijatelje sistema i njegove putešestvije kao siročeta po toj Rusiji. Ideal za odgoj djece u socijalističkom duhu. Danas se nismo daleko odmakli od toga. Dobro, ne očekuje prokazivanje roditelja, ali se očekuje potpuna pripadnost potrošačkom društvu i pripadajućim vrijednostima.
Takve individue je lagano kontrolirati, ne bunese i što je najvažnije ne razmišljaju. Odgovara i političarima i poslodavcima.
Na to utiče prekovremeni rad, jer većina roditelja ne da radi 8x5, nego 10x7 ili više, ali je plaćena za 8x5 rad. Time se pokriva sva neučinkovitost i korupcija poslovanja. Kasd dođe doma,umoran, isfrustriran, nema ni volje , i želje da razgovara i igra se s djecom.
Da bi se nakako ošpravdao sam pred sobom, za loše ponašanje djece okrivljuje vrić školu i ostale ustanove sustava zašto nisu odgojili njegovo djete. Zbog grižnje savjesti, kad bi djete trablo kazniti, on ga opravda, i imamo što imamo.
Škola i vrtići ne odgajaju djecu. Oni imaju prilično ograničeno djelovanje, koje kućni odgoj začas pogazi. Ako roditelj ima primjedbu, objektivnu ili ne, nastavnik, ili teta su krivi odmah.
Zato treba se više družiti s djecom, hodati okolo, i ne gledati TV i još manje kupvati kojekakve novine. Kompjuter koristiti samo kad se mora obaviti posao.
I ono najbitnije, djeca uče iz primjera a ne iz priče.

Tko je glasao

Borg-sistem je ideal svakog

Borg-sistem je ideal svakog društva, jer postalja to društvo ispred pojedinca, a to društvu - naravno - paše. Potpuno je svejedno pričamo li o socijalizmu, konzumerizmu, nekoj religijskoj zajednici,... Razlika je samo koliko su ljudi svjesni sebe i svoje dobrobiti; zbog te (samo)svijesti, u nekim zapadnim državama ljudi ne "puše" priče o dobrobiti nacije, državotvornosti, podobnosti i sl, nego su svjesni da je važno njihovo dobro, a ne dobro države po svaku cijenu, svjesni su da susjedova dobrobit posredno vodi i do naše dobrobiti (umjesto da ju se gleda s jalom),...

I ono najbitnije, djeca uče iz primjera a ne iz priče.
Amen to that! Dodao bih da je kod djece to najizraženije, no tako uče i odrasli. Zato nikako da se maknemo iz ove korumpirane kaljuže, jer je većina dozvolila političarima da ih nauče kako je sadašnje stanje u HR "normalno" i prihvatljivo.
--
At the River of Oath...

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

Moja djeca nisu imala

Moja djeca nisu imala sreće! nije bilo djece u susjedstvu i bile su osuđene na mene.
Baš su me neki dan optužile kako sam ih terorizirala špigulama, graničarom, penjanjem po drveću, skitanjem po šumi umjesto da ih peljam u susjedno selo gdje se kod x u konobi uredno snifalo ljepilo i gledali porno filmovi pa su zbog tog gafa uredno izbačne iz društva i dan danas ih vršnjaci ne pozdravljaju na cesti....

baš sam zla....

Tko je glasao

Biti će ti zbog toga

Biti će ti zbog toga jednoga dana zahvalni... nadajmo se.

cogito ergo sum

Tko je glasao

U nadi je spas!- reko je

U nadi je spas!- reko je gluhi i sjeo kraj telefona!

Tko je glasao

Kvalitetno vrijeme je bitno,

Kvalitetno vrijeme je bitno, naravno ako je stvarno kvalitetno, a ne samo sanaderovsko izgovaranje za zapuštanje djeteta. Idealno je da roditelju provode puno vremena s djetetom, no prije biram roditelja koji djetetu posveti onaj jedini sat slobodnog vremena kako spada, nego onoga koji po cijele dane s djetetom bulji u televizor.

Moji su oboje bili solidno zaposleni, no nisam nikada bio zapostavljen. I moj brat također (a u njegovo doba je vec bilo radno vrijeme do 17).

Pitam ja vas, kad ste vi bili mladi jesu li se vaša igrališta pretvarala u trgovačke centre ili parkirališta? Jeste li i vi morali imati termine i učlaniti se u klub ako ste htjeli zaigrati na nogomet? Jesu li i vas vaši roditelji dovozili i odvozili u školi i na treninge u automobilima? Jesu li i vama organizirali zabave s klaunovima da bi se mogli zabaviti? Je li se i vas zasipalo igračkama da bi se mogli igrati? Jesu li i vaši roditelji bili toliko paranoični i u strahu da se neće koje zlo dogoditi? Jesu li i vaši roditelji s vama provodili samo kvalitetno vrijeme? Jesu li i vas cijeli dan prepuštali u ruke stručnjaka (odgajatelji, učitelji, treneri)?

Na tu temu ima jedna simpaticna prezentacija koja se nedavno dilala po mreži:
http://static.slideshare.net/swf/ssplayer2.swf?doc=generacije50ih60ihi70...
(ima li neki lijepi nacin za embedati ovakve stvari?)
--
At the River of Oath...

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao
Tko je glasao

Hvala ti za slideshare,

Hvala ti za slideshare, podsjetilo me da smo nekad bili normalni.

Tko je glasao

Bod za temu.Problem odgoja

Bod za temu.Problem odgoja je problem svih koji djecu okružuju.djeca oponašaju u svemu odrasle.Govore jezikom koji su naučili od odraslih,jednako kao što jedu hranu koju vide da jedu odrasli.Kako mislite uvjeriti dijete od 2 ili 3 godine da mora sjediti mirno za svojim tanjurom i pojesti svu juhu,ako to baš nitko u njegovoj okolini ne čini.Isto je i s voćem,povrćem... odlazak u krevet dok baš svi još gledaju televiziju...Čine se sitnice ,ali sve to ulazi u odgoj.Dok shvatimo da bi djecu trebalo odgajati oni su već pokupili sve naše nezdrave navike i svo naše nepristojno ponašanje.O prostim riječima da ne govorim.
Upali smo u krug.Prvo bi trebalo odgojiti odrasle.

Mali ispravak :
Cjelodnevni boravak znači da su djeca u školi dok roditelji rade,za onu djecu koja još nisu dovoljno odrasla da si sama pripremaju obroke i samuju u stanu ili još gore skitaju a nemaju bake i djedove to je idealno.Djeca u školi pišu zadaće i uče.U školi ostaju i torbe.Škola u koju su išla moja djeca bila je izvrsno organizirana.A ostatak dana provodili smo zajedno neopterećeni školskim obavezama.

cvjetići

Tko je glasao

Dobro sam se nasmijao na

Dobro sam se nasmijao na "kvalitetne minute", ali šta je alternativa cjelodnevnom boravku? U "naše" vrijeme nisam ni znao da takvo što postoji, ali danas, koje bi bilo rješenje gdje dvoje rade? Dat otkaz?

Tko je glasao

Rješenje je osmosatni radni

Rješenje je osmosatni radni dan; prilagođavanje radnog vremena potrebama obitelji, a ne prilagođavanje potreba obitelji poslu; izgradnja zajednica, a ne stambenih blokova gdje je svak za sebe odvojen od svojih bližnjih i susjeda; poticanje solidarnosti i povjerenja među ljudima ....

Tko je glasao

Cjelodnevni boravak se i

Cjelodnevni boravak se i oslanja na osmosatni radni dan.
Ne bi se trebalo na njega kao problem koncetrirati. Moglo bi se to vrijeme koristiti za poticanje solidarnosti i povjerenja među ljudima. Naime riječ je o vremenu kad nakon nastave djeca druže.

Što ti znači "izgradnja zajednica"?

Tko je glasao

zajednice Grade se stambeni

zajednice

Grade se stambeni blokovi bez škola, parkova, vrtića, igrališta, mjesta za druženje.
Koliko se ljudi povezani jedni s drugima? Koliko osjećaju pripadnost nekoj zajednici?

Ponašamo se kao pojedinci, a ne kao zajednica (to se može vitjeti i na politici).
Koliko se puta moglo čuti izjave tipa: oni su krivi, krivi su roditelj, krivi su profesori, tko im je kriv što su neobrazovani, pa neću valjda ja financirati njegov nerad, oni su lijeni , samo da nam se riješiti komunjara, samo da nam se riješiti fašista....

Umjesto da zajedno gradimo mi zajedno jedni druge osuđujemo.
Kad se pojavi neki problem mi ne tražimo rješenja već krivce. A krivci su uvijek drugi.

Je li se je podlije kornatske tragedije reklo, ajmo sad napraviti sve što možemo da se to više ne ponovi. Ne, tjednima se tražilo krivca.
Brodogradilišta- umjesto da se pokuša naći rješenje koje bi omogućilo da svima bude bolje ( radnicima, onima koji plaćaju poreze, državi, društvu u cjelini), mi tražimo krivca.
Propala matura- umjesto rješenja problema mi tražimo krivce.............................................................................

Tko je glasao

Grade se stambeni blokovi

Grade se stambeni blokovi bez škola, parkova, vrtića, igrališta, mjesta za druženje.
Kod svake građevinske dozvole grad uredno pobire relativno pristojne novce na ime raznoraznih harača. Dio tih novaca bi trebao biti namijenjen upravo za gore nabrojene sadržaje.
Realnost je naravno negdje drugdje. Svaka parcela se pretvara u građevinsko zemljište i tu niču isključivo stambene ili poslovne zgrade. Kad smo posljednji put doživjeli da je neka parcela otkupljena i pretvorena u park ili igralište? Ja se tako nečeg ne sjećam. Pogledajmo samo Trešnjevku gdje su posljednje zelene površine pod stalnim napadom građevinsko lobija jer je šteta da to stoji neiskorišteno, a mogao bi se tu okrenuti koji milionček, eura, naravno, a i za grad će nešto kapnuti i onda Bandići može sagraditi cestu s još više traka prema novom trgovačkom centru. I što se ljutimo, ta ispred centra ima 2 ljuljačke i jedan tobogan. Ups, to pripada Mc Donald's-u i može se koristiti samo ako tamo nešto utržimo, a budući da smo tako i tako gladni, a i djeca to vole . . .

U Trnju postoji jedna (jedina) asfaltirana površina koje ne pripada nikome posebno. Tamo klinci igraju rukomet i košarku, rolaju se i bicikliraju i imaju mjesto za sjedenje i brbljanje. Nije tko zna što ali srcu drago. Pred cca 5 godina je pokrenuta akcija da se na tom mjestu izgradi podzemna garaža. Stanovništvo se pobunilo i stvar je stala. Sad čujem da se stvar ponovo pokreće. Jasno da nitko nema ništa protiv podzemne garaže, pitanje je samo gdje se u tu garažu ulazi (to je prilična rupetina) i tko je taj naivac da investira samo u garažu kad bi mogao sagraditi ponešto stanova i poslovnjaka po 2.500 €/m2.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Rješenje je osmosatni radni

Rješenje je osmosatni radni dan
Da, ali ne bilo kakav osmosatni, jer radno vrijeme od 9 do 17 (ili 18 ako ima pauza za ručak) znači da smo doma tek iza 6, i dok nešto pojedemo i malo se odmorimo a ono eto dnevnika, a nakon toga je ona emisija ili onaj film ili neko drugo smeće koje pratim . . .
Negdje su tu vraćamo na ono radno vrijeme iz socijalizma gdje se radilo od 7 do 15 i gotovo. Ustajali smo se ranije, ali zato se išlo ranije spavati (a i TV program je završavao prije ponoći - ono dalje snijeg). Mi smo naše radno vrijeme maknuli a škola je ostala i dalje u 8,00.
Drugi neophodni uvjet je ukinuti nastavu poslijepodne. To je čista katastrofa za kontakt s djecom. Onih par sati u jutro prije škole se sprčkaju na ustajanje, brljanje po doručku, gledanje neke glupe serije i pisanje zadaće. Meni je kćer kasnije priznala da je u jutro palila televizor jer ju je bilo strah biti sama i to je bilo njeno društvo. Tužno.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Što se tiče cjelodnevnog

Što se tiče cjelodnevnog boravka tiče stvar i jest u tome da se netko brine o djeci dok roditelji rade. Pravi problem je što se kraj radnog vremena pomiče sa 15 prema 17 ili 18 sati pa sve malji dio dana ostaje za druženje.

Problem je što je u cjelodnevnom boravku ogroman dio dana djeci isprogramiran, nema se vremena za sebe, vlastite inicijative i snove.

Odgoj postaje projekt, skupa i odgovorne obaveza, a ne nešto prirodno i spontano, nešto što ljudi rade tisućama godina.
Odgoj se iz prostora obitelji prebacuje na državne institucije u ruke profesionalaca.

Tko je glasao

Svatko tko drži do svog

Svatko tko drži do svog ugleda, nametne svojoj djeci takav režim kakav ne postoji ni u vojsci, i profesionalna vojska dobije kojih sat slobodnog vremena, ali jedan naš dobrostojeći učenik ne. Od ujutro trči na nastavu, zadaću, sport, sviranje, instrukcije, roditelji se ubijaju taksirajući svog prestolonasljednika s jednog mjesta na drugi. Lijepo je ponuditi djetetu mogućnost da razvije svoj talent, ali da li to ono želi i ima li toliko talenata na svim poljima, ambiciozni se roditelji ne pitaju. Oni žele da im djete....
Spakirano kao kofer, bez minute slobodnog, slano s jednog mjesta na drugo, to dijete ne može razviti vlastitu kreativnost. Ne ostaje mu vremena za igru. Ne razvije ni slobodno odlučivanje ni selekciju sadržaja prema važnosti, jer to nije ostavljeno njemu nego to rade roditelji za njega. Čak ni kod učenja takvo dijete ne zna razdvojiti važne od nevažnih sadržaja, nego buba sve od reda. Kako će se onda znati snaći u životu?
Čim bude ostavljeno samo, zakaže, jer te vještine nije usvojilo u mladosti. Jesmo li to htjeli postići odgojem? Mnogi roditelji nisu ni svjesni kako guše vlastito dijete, sve u dobroj namjeri da mu pruže što više. Ali i put u pakao popločen je dobrim namjerama

Tko je glasao

I kad se dijete uspije

I kad se dijete uspije upisati na neki sport to se pretvori u nešto pretjerano. Svojevremeno su nam rekli da bi bilo dobro klinca upisati na plivanje, priča uvijek ista, puno sjedenja, malo aktivnosti, kičma iskrivljena itd. I tako ja, kao roditelj koji voli svoje dijete, nazovem bazen Mladost i dobijem ljubazni glas koji kaže: "Nema problema, dovedite vaše dijete u taj i taj dan u tjednu radi mjerenja i onda ćemo vidjeti što možemo." Ovo s mjerenjem mi nije bilo jasno i na upit o pojašnjenju dobio sam odgovor koji nisam baš shvatio, ali dobro, valjda ljudi znaju svoj posao. Onako usput sam se sjetio prijatelja čije dijete ide upravo na taj bazen pa sam ga nazvao, onako da čujem neke njegove opće dojmove i tu sam čuo o kakvom mjerenju radi. Djeci se mjeri njihov ergonomski potencijal (ili tako nekako se to zove) što znači da se izmjeri dužina ruku, nogu, visina, težina, opseg zglobova, gležnja, bedra, prsa . . . i valjda i ona stvar. Sve se to ubacuje u neke tablice i dobivaju se podaci o mogućnostima djeteta. Zanimljivo da tu nitko ne pita dali dijete zna plivati, to je manje važno. Ukratko, tu se radi o znanstvenom pristupu kako se danas stvaraju prvaci.
Naravno, ponovo sam nazvao bazen i rekao da ne kanim upisati dijete u nešto gdje će on postati Mark Spitz nego da tražim neko rekreativno plivanje vođeno od trenera gdje će se djeca zabavljati i dobiti onaj potrebni zdravstveni tretman. Odgovor je bio očekivan: "Žao nam je gospodine, ali mi takvu grupu nemamo."
Logično je pitanje dali igdje postoji nešto što nije nabrijano do besvijesti i ide isključivo za postizanjem vrhunskih rezultata. Što s onom djecom koji nemaju tu sreću da su idealne fizičke konstitucije ili su nespretni ili imaju bilo koju manu? Na pamet mi padaju grozni odgovori na ovo pitanje.

Znam da postoje mnoga sportska društva koja nisu pretjerano nabrijana za vrhunske rezultate, ali i tu su zahtjevi za prisustvovanje treninzima u pravilu pretjerana. Sve što je više od 2 puta tjedno predstavlja ozbiljno opterećenje
jer za npr. trening od 1,5 sata izgubi se bar 2,5 sata ako nemamo sreće da je dvorana preko ceste.

Uz sve ovo nabrojano treba dodati podatak koji sam negdje bio našao da 70% djece osnovnoškolskog uzrasta doma ući uz pomoć roditelja. To znači da standardna školska nastava nije dovoljna da bi se savladao školski program, a jeli problem u programu ili nastavnicima to je dodatak priči o dobrom odgoju djece i kvalitetno utrošenom vremenu. Pokušajmo iskreno odgovoriti na pitanje kome se da, nakon cijelog radnog dana, baviti gradivom iz fizike, povijesti, matematike ili hrvatskog i tko to može raditi bez da je nervozan?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

To s plivanjem, to je veliki

To s plivanjem, to je veliki problem. Sport više nije nešto čime se ljudi bave radi zdravlja, već je sad to pitanje rekorda, sponzora, vrhunskih rezultata.
Zamisli da se je samo dio novca namjenjen profesionalnim klubovima preusmjerio u izgradnju igrališta, bazena za rekreativce, školskih dvorana i školskih klubova.

Tko je glasao

Nisu samo djeca pod teretom,

Nisu samo djeca pod teretom, jer su i roditelji prisiljeni da rade ono što društvo od njih očekuje ili što oni smatraju da društvo od njih očekuje.
Svi smo tu žrtve. Žrtva je cijela obitelj.

Tko je glasao

To su nužnossti nužnosti

To su nužnossti nužnosti koje uopće nisu nužne. I ne samo da nisu nužne nego dave pregled igre i razne druge djelove.

Npr., uzeti općenito, ja sam se morao školovati i odrastati u snažnoj presiji razne nužnosti (koka nije nužna, čak i razna sloboda koju smo uzeli nije bila nužna, kao što pop kultura nije nužna tako kako se doima). Iako je iduća generacija, moja djeca i njihovi krugovi, izložena sličnome a možda i većoj nužnosti koja nije nužna, iako je s tim teklo više nego dobro, ipak je bilo primjereno i stalno treba sapunati daske, pa i ako treba sukobiti se, oko toga da nužnost nužnosti koja nije nužna ne melje. I ako u tome niisu briljantne pobjede, naspram nužnosti nužnosti koja nije nužna, ipak se lako da učiniti nešto, pa i dosta toga, a što najbolje signaliziraju naši agenti iz boljih djelova svijeta i naših tip top destinacija - ponekad padaju u nesvijest kad osjete mani stupanj nužnosti koja nije nužna i neke sasvim "obične" fore koje iz toga proizilaze.

Dakle, jeste da je nalegla nužnost nužnosti koja nije nužna, do stupnja maoističke "kulturne revolucije", ali snaga toga je više u neodoljovoj privlačnosti, koja snaga se značajno slabi već samim gledanjem pojave oči u oči, sitnim sapunanjem daske i slično. Baviti se moramo, i ne zaboraviti humor.

Tko je glasao

Druga strana medalje -

Druga strana medalje - vrhunski sport (tako i sve drugo, npr. stranački politički rad, medijska proizvodnja smeća i poslovi s tim, općenito sav rad)
http://hrvoje.peric.javno.info/gn.php?m=1&rbr=21345&kategorija=0

Tko je glasao

izvanredna priča mladog

izvanredna priča mladog čovjeka koja potvrđuje da stres i osamljenost i bezizglednost života nisu posljedica tempa života nego narušenih međuljudskih odnosa, gdje već u obitelji nema nikog tko bi saslušao tvoje probleme, gdje ne postoji čvrsta zajednica u društvu na koju se možeš osloniti kad zaškripi, pa i kad želiš podijeliti sretne trenutke (što ti vrijedi sreća ako je nemaš s kime dijeliti). Samoubistva mladih? Tko je tome kriv? Nedostatak komunikacije, totalno nagrižena socijalna kohezija. To je onaj put, kako od organiziranog ljudskog društva postajemo stado ovaca. Kad svaka ovca ne bi mislila samo na sebe i kad bi se zajedno suprotstavile, ne bi od vuka ostalo ni v. Ali možda danas vrijedi deviza "kolko ofca tolko nofca", pa zato samo dalje po "Farmama" Big Brotherima, politici, Dikanu i Vlatki Pokos........ a za stare roditelje, malu i veliku djecu, bolesnu tetku i prijatelja u nevolji, nemamo vremena.

Tko je glasao

Mi smo u prednosti pred

Mi smo u prednosti pred ostalima, čak EU.

Drug Tito je reako svi u gradove, gradovi su se razvijali, zatim je dao primjer (briga za sve pa i treći svijet, puno rezidencija ...) kojeg su divizije slijedile, pa smo tako ispred većine, stekli smo iskustva.

A da prostora nema je više nego logično, pa neće valjda napredak sa toliko iskustva padati na nekim klupama, igralištima, vrtićima, kakvoj prostoriji ... To je za diletante. Kada se raspravlja o kakvom GUP-u tko zucne o takvim diletantskim pojavama ode mu glava, i da ne zucne a počne zastajati u svijesti dobije štake u gradonačelničkom uredu, leti kroz prozor itd. Jer ne može netko puno zaostajati, već je Milka Planinc postavila takve rekorde od kojih zastaje dah a sve dalje ...

Nakon takvih iznimnih napredovanja smo spremni za sve, čak i kikići, oni to čitaju bolje od starijih. Nema zime.

P.S. U samom središtu smo sačuvali štakornjake. Pokret otpora je mislio na sve, već odavno.

Tko je glasao

To je povezano s ovim: prema

To je povezano s ovim: prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Takvim načinom funkcioniranja i uništavanja obitelji kao osnsovne građevne jedinice koja omogućuje osjećaj sigurnosti proizvodimo bolesne pojedince a samim tim i bolesno društvo. Ne znam zašto se čudimo kad je jedni mogući ishod onoga što radimo u odgoju naše djece upravo ono šta se zbiva. To je vapaj mladih za svoje mjesto pod suncem. Uskoro će doći do dodatnog procvata kriminala, organizirat će se kvartovske bande, prostitucija će nabujati, a kako smo kreativan narod sigurno ćemo smisliti i neki vlastiti kriminalni proizvod (npr. otmice djece bogataša u Meksiku i Kolumbiji)

http://mentalno.plivazdravlje.hr/depra/

Tko je glasao

Znam da skrećem s teme ali

Znam da skrećem s teme ali navukla sam se na depresiju u ženskoj populaciji. Za sve je kriv James Bond. Evo kako: U davno, u slavno, u kinu si mogao gledati čuvene glumice Elizabet Taylor, Sofiju, Ginu, i druge, pa zapamtiš ime glumice po karakteru uloge i bile su to uloge od krvi i mesa i iza njih se vidio čovjek, ženski ali ipak. Onda je iz vedra neba pao James Bond, slavni zavodnik i ženski likovi su isparili. Pojavljivali su se samo u funkciji fikusa (joj kak me taj izraz podsjeća na političke teme). Nisu od ljudskog imali ali baš ništa, nešto malo od lutke u izlogu. Nisi mogao zapamtiti ni ime glumice, a karaktera uloge nije ni bilo, osim ako se svlačenje odjeće ne uzme za karakter. Pitam se samo kome je trebalo takvo napuhavanje muških vrlina, od pameti, snalaženja u svakoj situaciji, snage i naravno seksualnih kvaliteta? Nešto reče neki gusarski lik u filmu, svatko se grabi onog što mu najviše fali.
Mislim da pogreška kreće od američkog zakonodavstva. U silnoj želji da se zaštite nesretno udane kćeri u bračnim brodolomima, išlo se na podjelu imovine, a nisu se dovoljno razvijali modeli da se i ženama dade odgovarajuće mjesto u društvu i mogućnost da same kreiraju svoj život. Kao logično nametnulo se da je jedina šansa žene da se što bolje uda, pa onda i razvede i tako nekoliko puta po mogućnosti da svoje bivše muževe ostriže maksimalno i sama se obogati kako bi mogla biti neovisna i potom trošiti tako stečeni novac na mlade ljubavnike? Muški dio, kojem na leđima leži priskrbiti sva sredstva za život obitelji, sa sumnjičavošću prisiljen je gledati svaki ženski izljev nježnosti i već u korijenu sumnja u iskrenost i pred očima su mu niske pobude ženskog stvorenja da se domogne njegovog novca. Kad dođe do razvoda, a prije toga i do nemilih scena, vrijeđanja i sl., naravno da u ženi vidi crnog vraga i još malo gore. I što mu preostaje, nego u kino na James Bonda koji postiže na svim poljima ono što on sam ne može, a žene, tko njih šljivi. Koliko je to narušilo povjerenje među spolovima, teško se može procijeniti, ali došlo je i do porasta broja istospolnih veza, vjerojatno iz tih razloga. Gdje su se tu našla djeca, koje su ti silni razvodi mljeli i gnječili kao žito u mlinu. Ili još bolje, kad djece niti nema, onda je i sam razvod jednostavniji. I onda se sad čudimo kako nam je natalitet nikakav.
Samo da se vratim na depresiju u ženskoj populaciji. Mislite li da su žene toliko primitivne i glupe da ne znaju drugo nego tračati, razgovarati o modi i kozmetici, danima iz šupljeg u prazno. Što je ženi ostalo od dostojanstva žene i majke u obitelji. Kuhanje više nije neki zadatak, svaka budala zna nešto gotovo zagrijati u mikrovalnoj. Tekstil, nema više šivanja i krpanja, obuci i baci. Liječenje - prepustiš Plivi pod motom" Aspirin, oduvjek, zauvjek". Do posla nikako normalnim putem. Ili je premlada i nema radnog iskustva (sa 18) ili prestara i bez radnog iskustva (sa 18 i po), ili je trudna pa dobije otkaz ili bi mogla postati trudna pa ju se zato ne prima na posao, a one s 45 i tako su otpisane.
Ako se uda i ima djecu, onda mora prihvatiti bilo kakav posao i bilo kako ili nikako plaćen, pogotovo ako su na vratu i krediti za čije vraćanje tek treba zaraditi. I onda radi od jutra do sutra i jedva da pozna svoju djecu jer ih viđa samo dok spavaju. Toliko o odgoju. Tko zna promatrati nek prošeta kasnije uvečer kolodvorom da vidi kolike žene nervozno puše i čekaju vlak da se kući vrate. Nisu to prostitutke, nego majke na čijim je leđima uzdržavanje cijele obitelji. I ako je još u pozadini suprug teške naravi (a takve su kod nas po defaultu) kak ne buš depresivan.

Tko je glasao

zanimljiv tajming... baš

zanimljiv tajming... baš sam danas komentirala sa frendicom da ne pamtim kad sam zadnji puta vidjela na ulici iscrtanu "školicu" ili kada sam morala prekoračiti nečiji "gumi" da prođem.
da naglasim, nas dvije smo mlađa generacija, ali vidimo da se i u ovih 10-ak godina štošta drastično promijenilo. možda će netko ustvarditi da nije presudno igraju li djeca "školicu" ili ne, i posve je sigurno da nije presudno, ali pokazuje da ipak do nekih promjena dolazi jako brzo i možemo mi to promatrati kao nešto posve nevažno, ali osobno uopće ne sumnjam da to kako će se netko igrati sa 10 godina itekako pokazuje kakav će biti sa 30.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

U mojem mjestu se može

U mojem mjestu se može vidjeti "školica" ili "tanja" kako smo mi to zvali. Ali su potrebni određeni uvjeti da bi se to dogodilo.
Ulica bez velikog prometa, više obitelji s malom djecom na istom području, povezane obitelji i stariji članovi obitelji koji su uvijek tu negdje blizu u kući ili u dvorištu.
Kad to vidim jasno je da nisu djeca ta koja su se promijenila, već su se uvjeti odrastanja promijenili. Stvorimo li uvjete, ulice, igrališta i parkovi će opet biti puna razigrane djece.

Tko je glasao

ti živiš u svijetu bajki.

ti živiš u svijetu bajki. kod mene u kvartu (trešnjevka) imam 3 casina ili automat cluba na udaljenosti od 5 minuta hoda do svakog od njih. ima nekoliko kladionica. ima jedan uništeni park za djecu za koji se nitko ne brine i u koji uredno kenjaju i pišaju cucki koje vlasnici kreteni ne vode na lajnama. dvorište vrtića su morali ograditi jer klinci iz škole do ulaze i uništavaju inventar - ako nazovete policiju i kažete da klinci uništavaju inventar policija kaže da to mora prijaviti netko iz vrtića i ne izlaze na intervenciju na poziv građana (idioti, pa i ja plaćam neki jebeni prirez). u dvorištu škole pored vrtića divlja nekoliko klinaca na skuterima koje su im kupili njihovi kretenski roditelji. u istu školu možete ući bez ikakvih problema i dilati što god želite (osnovna škola) a u dvorištu vrlo često smrdi travuljina.
kad sam ja išao u školu, nije bilo tako. dvorište je bilo puno rupa od pikulanja. sakupljali smo sličice a starcima nije padalo na pamet da nam kupuju skutere da divljamo po cesti. naravno, ozloglašene milicije svi su se bojali jer nije bilo demokracije u kojoj i kriminalci imaju svoja prava pa se mogu buniti za svaku pizdariju.
i nađe se i u našoj ulici pokoja školica, klinci se voze na biciklu, ali više se ne igraju na livadi jer je zasrana od cucaka, moraš paziti i na one kretene na motorima koji divljaju i po slijepim ulicama pa izletavaju sa livade i na livadu ne vodeći računa o našoj djeci.
uvjete ne možemo stvoriti mi nego svevišnji iliti gradonačelnik mile kojeg sluša i policija. ali on ne sluša nas i jebe mu se za tvoju i moju djecu.

Tko je glasao

Vanjski nered je

Vanjski nered je manifestacija nereda u duši.

Osim stvaranja materijalnih uvjeta, puno je važniji rad s ljudima.

"Bitno je očima nevidljivo"- piše u jednoj bajci.

Tko je glasao

"Bitno je očima

"Bitno je očima nevidljivo"- piše u jednoj bajci.

Ako se ne varam, to bi bio Antonie de Saint Exupéry u "Malom princu".

Nered u duši je rezultat lijenosti. Ljudima je lakše po inerciji curiti kroz život, nego razmišljati (the dreaded "R"-word!) i actually živjeti iole drugačije od onoga što društvo očekuje.
--
At the River of Oath...

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

I ti živiš u svijetu

I ti živiš u svijetu bajki.

I takva zapuštena dvorišta a naročito livada su otvori zraka i prozračivanja, svjetla, odlični spojevi zgrada i škola i potencijali za buduće ekskluzivne bajke, a danas su stvarne.

Ako samo odeš malo u napredne djelove Zagreba, odmah ćeš zavoljeti svoj kvart:
- npr. ekskluzivna istočna strana Jaruna, do jučer vrh urbanizma, koji visinom pada prema jezeru, a danas najskuplji stanovi ali ... kakva livada i dvorišta vrtića i škole i bilo čega;
- npr. najveća suvremena naselja POS Špansko Oranice, Vrbani III ... kakav zrak i dvorišta, kakvi bakrači;
- npr. naročito Donji grad u Zagrebu, i tzv. štakornjaci koji se kao takvi najednom naglo pojavili a da nitko s tim nema neke naročite veze, i udarni neboderi u tome tkivu, Iblerov i Vitićev i drugi, gdje jake snage čekaju vječnost da nedogovorni birokratski grad konačno izvrši temeljitu obnovu, da ne padaju fasade po glavama (što nema veze sa vlasnicima) i da im stanovi povećaju vrijednost;
- zbilja elitna područja Bosanska-Hercegovačka, gdje je konačno sve popunjeno i konačno nema pločnika ni pogleda ni išta, naj podsljemenski djelovi gdje se elitna klijentela čudi kako ih sa svih strana netko ima na dlanu ...

Prošeći malo i vjerojatno ćeš promjeniti ploču, možda i nick name, možda ćeš i zahvaljivati zaslužnima za čuda ...

Tko je glasao

livada zasrana od pasa koji

livada zasrana od pasa koji tamo bauljaju bez lajni nije baš pogodna za djecu. čak niti za šetnju. osim toga, ode livada u vječna lovišta jer će mile tamo napraviti cestu iz nekog razloga - već je ucrtana i trebala bi nestati iduće godine ako ne i ove.
volim ja ovaj kvart, samo konstatiram da se pretvara u nešto što mi se ne sviđa. a nick neću promijeniti i prigovarat ću do bola za svaku sitnicu koju primijetim u svom ili tvom kvartu jer ipak plaćamo neke ljude iz svog vlastitog novčanika da se pobrinu da sranja bude manje. a oni i one očite stvari ne rješavaju jer im se ili ne da ili smatraju da nisu dovoljno plaćeni za to. tipičan primjer: imaš onaj novi park za klince na uglu zagorske i selske. na početku je, dok su se tamo naslikavali mile i slični imao i komunalca u uniformi. nakon par mjeseci nema čuvara, eto džukela u parku za djecu. pa sam zvao i gnjavio komunalno na općini pa čak i gradsko poglavarstvo da zakrpaju barem rupe u ogradi kroz koje psi dolaze do parka dok ih njihovi vlasnici kreteni blaženo gledaju i smiju se. i što se dogodilo nakon nekoliko mjeseci prepiske? ništa. budemo, da, treba, u pravu ste, to je grozno i to je to.
bez brige, šećem ja po gradu i znam što se zbiva, ali imam pravo srati po institucijama koje ne rade svoj posao a mi ih plaćamo. i imam pravo biti zabrinut za svoju djecu čiju sigurnost ugrožavaju našu "sugrađani" a to im dozvoljavaju nadležni organi jer ne rade baš previše (da ne kažem ništa jer ima valjda tamo ljudi koji nešto rade).
zoveš 92 jer klinci od kojih 14-15 godina divljaju na skuterima a frajer na 92 mene pita što moje dijete radi vani pred kućom. u slijepoj ulici. ne na grobniku. ne na zelenom valu gdje penzići uporno pretrčavaju cestu i pokušavaju nekome sjebati haubu i brisače. i kaj sad? da uzmem pušku i trčim za njima po kvartu? pa nije to moj posao. ako pak službe nisu u stanju odraditi svoj posao neka mi vrate prirez. zakaj ih plaćam?
nema više čuda stari moj, prošla su ta vremena. sad je važno samo sagraditi što više "urbanih vila" ma što to bilo i dovući u grad što više ljudi tako da netko dobije više love od prireza.
i onda ti se dogodi da nemožeš proći po pločniku (u mom bajkovitom kvartu) jer ljudi tamo parkiraju iako imaju parking u tim zgradama. a neki parkiraju na pločniku jer im je zgodno gledat svoju novu kockicu dok sjede u birtiji i razmišljaju koje će parove zaokružit u kladionici. i nitko ne reagira.
o da, ova naša trešnjevačka bajka je zakon. kvart je lijep, ima i zelenila, ali imam pravo tražiti da se poprave stvari koje ne valjaju. ne želim se tješiti jarunom ni podsljemenskom zonom i misliti kak nije strašno jer ima i gorih stvari u gradu. eto, ode močvara a mi financiramo jebeni dinamov stadion već godinama pa ništa. možda da su močvari puštali narodnjake... sigurno je ne bi zatvorili. pa ovi automat klubovi iliti mjesta za pranje love. neko mora dati i neku dozvolu za takva mjesta, jelda? pa što će nam toliko takvih mjesta u krugu od nekoliko stotina metara? još prije 5-6 godina kvart je izgledao normalno ali onda je počelo sa predivnim zdanjima koja su nicala preko noći tak da sad sve izgleda kao cigansko naselje.
i ne pada mi na pamet da mijenjam nick jer ću i dalje prigovarati i prigovarati i prigovarati. i kadgod vidim balavandere da divljaju po cesti, zvat ću policiju, kadgod vidim idiote sa rotvajlerima i sličnim "pesekima" bez lajni (a ima ih jako jako puno) zvat ću komunalno. da ljudi malo manje okreću glavu od takvih stvari jer ih se to "ne tiče" i reagiraju makar na ovaj način, možda bi barem netko od tih roditelja debila uzeo svom djetetu skuter ili bi se, nedajbože, neki od vlasnika miroljubivih pasa naučio da vodi pesa na lajni. imali smo jednog takvog debila u ulici pa mi je dopzdilo i zvao sam mu policiju. i odonda je počeo voditi svog peseka na lajni. ne zato što bih ja bio neko staro gunđalo koje nema kaj pametno za radit nego zato što sam u nekoliko navrata ja morao uzimati svoje djete na ruke da idiot prođe.
čini mi se da bi i mali princ popizdio na neke od ovih stvari...
inače, nemojte me krivo shvatiti, ja volim životinje, nisu niti ovi gore navedeni psi krivi što su ima vlasnici kreteni ali nekakav red mora postojati

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci