pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada više nemate argumenata u nekoj raspravi, onda posežete za AD HOMINEM argumentom koji je osobni napad na osobu uglavnom u vidu vrijeđanja, omalovažavanja.
Nije to tako rijetko kod nas, uglavnom se sve rasprave završavaju:“ Ma ti ćeš mi govoriti?Idiote!Kurvo!Budalo!“
Međutim, naš narod, dovitljiv i lucidan kao uvijek, sada poseže za novim oblikom argumenta znanim pod nazivom AD HOMINEN MALUM...(ozljeda, zločin na latinskom) ili pak AD HOMINEM VIOLENTIA!
A niš, kaj da ti kažemo, osim da ak hoćeš pisati o kriminalu, dobiti ćeš po glavi!Kao u slučaju vrijednog novinara istraživača Miljuša!
Ako želiš stati na kraj kriminalu u gradskog firmi, isto ti slijeduje jedna mala palica u glavu!
I ne do ti Bog naš katolički, da slučajno na cesti reagiraš ako se nekoga vrijeđa na nacionalnoj osnovi! Iako si žena, popušiti ćeš takve šore da te će Sestre Milosrdnice morati spašavati i krpati…
Sve to mene baca u afan i desperaciju.Sasvim slučajno, kako su me vodili životni putevi, znam Igora Rađenovića i Gordanu Lukač-Koritnik.
Dvije žrtve batinjanja.
Dvije osobe za koje sam uvijek spremna reći-da, bore se za pravu stvar!
Pošteni, vrijedni, neulizice, nepodrepaši, jednom riječju ljudi na svom mjestu…
Međutua, kod nas za poštene valjda nema mjesta..
Ok, nismo otišli tako daleko kao Srbi koji će svakom trećem ispaliti metak u glavu (Zoran Đinđić, Slavko Čuruvija i još dosta novinara…), ali na ovaj način Hrvatska odgaja društvo „poslušnika“, „spavača“, „samodostatnih aparatčika“ umjesto društva „propitkivača“, „savjesnih i hrabrih“.
Kome to odgovara?
Kažu da se davanjem socijalnih prava na neki način pokušavaju suzbiti politička i građanska prava.(jedini primjer je Švedska čiji je narod imao svo troje, ali, brate, to su Švedi…)

Tako je bilo za vrijeme Juge kada smo svi, uvaljuškani u stari sistem socijalne sigurnosti, lagodno živjeli ne pitajući se tko je sve na Golom otoku zbog krive riječi, tko je sve emigrirao i tko to pjeva „zabranjene“ pjesme po kafanama…
Nije nas bilo briga!
Bili smo bogati i debeli, mirovina je bila zagarantirana, godišnjeg na bacanje, sindikalni pokloni su nam se zamrzavali po frižiderima, odlazili smo na ljetovanja takoreći for free.
To što nismo imali osnovna građanska i politička prava, who gives a fuck??!!
Nama je dobro, valjda tako smo zaslužili…
Govorim o pravoj letargiji građanskog društva u Hrvatskoj gdje se kažnjavaju oni koji vire iz mase jer je dobro poznata krilatica „Pognute glave ne mogu se sječi“!
Puno nam je bolje šutjeti kao generacija „poslušnika“ jer svatko tko je iskočio je dobio po glavi.
Isto tako, gdje su nam socijalna prava???
Je li dostojna mirovina zagarantirana? Ili naša prava tražimo na tržištu?
Međutim, tržište je uvijek milosrdno prema elitnoj manjini.
Nama, neprosvijećenoj i depresivnoj većini, sve je teže…
Kao imamo mi ta građanska prava, no je li ih iskorištavamo?
Od kada je države moje, Hrvati su prosvjedovali cirka 19 sati, kada sve zbrojimo…(sindikalni prosvjed puta 2, 101 radio puta 1,splitska riva puta 1)
A koliko su nas taslačili?
Varali?Krali?
Ništa, mi smo samo sjeli pred TV, upalili „Rosu salvahe“, čekali reklame za „Super krečka“ i zaspali snom pokradenog i naivnog pravednika.
Dokle više?

Ima tu i logike-zakaj bi svoju guzicu podmetnuo za neke druge, a raja će te opet izigrati jer oni ne zanemaruju taktiku? Kao ti, naprimjer!!!
Dok se oporavljaš od udarca palice, drugi put ćeš dobro razmisliti gdje ti je mjesto i je li se isplati biti pošten u društvu nepoštenih.
Eto, razotkrila začarani krug…
Tko će ga prekinuti?