Tagovi

Pad Vlade nije tek prolazna politička nestabilnost

Bila bi velika zabluda da se pad Vlade shvati kao dokaz kako je u Hrvatskoj počela funkcionirati parlamentarna demokracija svojstvena zemljama s dugotrajnijom parlamentarnom praksom i tradicijom. Pad Vlade je više od toga, samo još jedan dokaz da je hrvatski politički sustav došao u slijepu ulicu i da, ukoliko se ne shvati da su državi potrebne radikalne ustavnopravne promjene, hrvatski parlamentarizam će se s postojećim bipolarnim političkim sustavom, nedorečenim i nesavršenim Ustavom i prije svega neprimjerenim izbornim zakonom nastaviti vrtjeti u krugu.

Tu političku vrtnju u krugu gledamo već posljednjih petnaestak godina, nakon što je zemlja poslije pobjede u obrambenom ratu i krvavo stečene demokracije u slobodi i neovisnosti zakoraknula u mirnodopsku fazu vlastite izgradnje političkog sustava, društvenog i gospodarskog razvitka. Eksperiment s Vladom na čelu s uvezenim poslovnim stručnjakom Tihomirom Oreškovićem samo je potencirao sliku političke nestabilnosti koja se smjenama SDP-a i HDZ-a odnosno njihovih koalicija odvija pred očima javnosti od 2000. godine. Hrvatski politički narod kojega je zakonskim ali protuustavnim makinacijama izmanipulirala politička elita, ako se ono što se valja na političkoj pozornici uopće može nazvati elitom, prisiljen je koristititi sužene mogućnosti i ovlasti da iskaže svoje duboko nezadovoljstvo s tekućim političkim procesima. Uzmimo na primjer samo 2000. kao prijelomnu godinu. U kilometarskim kolonoma hrvatska se nacija s dužnim poštovanjem oprostila od prvog predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana, ali su odmah potom na izborima kaznili promašaje njegove politike, dovodeći na vlast više Račanovu parakomunističku i jugonostalgičarsku nego istinsku hrvatsku ljevicu.

U ovih 15 godina ni jedna od dvije vodeće stranke sa svojim satelitima nije uspjela svojim programima i politikom povesti zemlju u pravom smjeru. Najeklatantniji je primjer minhauzenovski tzv. „Plan 21“ Milanovićeve Kukuriku koalicije koja se u četverogodišnjem mandatu zadužila za dodatnih 100 milijardi kuna, prisilila mnoge mlade ljude na novo iseljeništvo, a javni dug prešao 85 posto BDP-a. Takav Milanović koji je svojedobno Hrvatsku i to za vrijeme posjeta inozemstvu nazvao „slučajnom državom“, ima hrabrosti govoriti o sadašnjoj „slučajnoj Hrvatskoj“. To je samo dokaz do kakvih je apsurda došla politika u Hrvatskoj pod vodstvom postojeće političke kaste. Biračko tijelo traži u postojećim zakonskim okvirima izlaz iz začaranog kruga što su ga uspostavili HDZ i SDP, pa je tako na prošlim saborskim izborima MOST nezavisnih lista postigao neočekivano dobar rezultat, nešto slično kao što se to u ranijim izbornim ciklusima u nešto manjoj mjeri događalo s Laburistima, Orahom ili čak s don Grubišićem. MOST je međutim već na samom početku sa slučajem Prgomet pokazao kao lako ranjiv, a tu ranjivost s nepredvidivim i u krajnjoj liniji neposobnim i nedoraslim Božom Petrovom demonstrirao je i u ovoj fazi rušenja Tihomira Oreškovića. Njima mora biti jasno da su otplesali samo jedno ljeto i u svakoj novoj izbornoj utakmici jednostavno će nestati kao što se dogodilo i s njihovim političkim prethodnicima.

Bez obzira hoće li se sadašnja kriza riješiti preslagivanjem ili čak novim izborima Hrvatska je u postojećim uvjetima i okolnostima suočena s dugim turbulentnim političkim razdobljem. Ako dođe do preslagivanja, to će biti mukotrpan proces kupovanja glasova do čarobne brojke od 76 ruku u Saboru. HDZ jednostavno sa svojim partnerima nije u stanju ponuditi od onoga s čime raspolaže odgovornu vladajuću garnituru. Posebice će to biti teško ako u tom procesu bude imao jednu od glavnih uloga bivši tajnik Milijan Brkić Vaso koji je svojom personalnom politikom doveo stranku u sadašnju tešku krizu, ali pri čemu je krivac i sam Tomislav Karamarko jer ga se nije ranije oslobodio.

Ako pak ne uspije preslagivanje u Saboru preostaju novi parlamentarni izbori koji s postojećim izbornim sustavom, u kojemu se uz nedovoljni utjecaj preferencijalnog glasovanja biraju stranke a ne pojedinci, ne će donijeti nikakve nove promjene. Moguće je da u tim novim izborima zbog zasićenosti birača i nepostojanja alternative za izlazak iz krize bude zabilježen prosvjedno nizak odziv birača, kao posljednja mjera koje biračko tijelo može iskoristiti da izrazi nezadovoljstvo s političkom kastom. Drugim riječima ta vrtnja u krugu će se nastaviti. Zbog toga što unatoč negativnim socijalnim pokazateljima, ali i zbog vlastitih rezervi u preživljavanju, hrvatsko društvo dakle još nije došlo do točke kad se političke promjene traže na ulici, kao što je to slučaj u zemljama s dugom demokratskom tradicijom.

Komentari

Slavek, nekad si podupirao moje teze

Imamo nakaradni izborni sustav i zakon o izborima ujedno i neustavni, koji je dao mogućnost dvjema strankama da provode tiraniju manjine tako da se izmjenjuju na izborima.
Stranke su se odvojile od naroda-građana i djeluju po principu mafijaških obitelji. Reketare one kojima bi morale služiti kao servis u ostvarivanju ustavne uloge suverena.
Hrvatski narod neće se izvući iz ove talačke situacije sve dok se ne reformira izborno zakonodavstvo. Model je tako uspostavljen da 'cementira' i štiti tranzicijske profitere, kojima se ne može ništa napraviti demokratskim postupkom. Sustav je konstruiran tako da uspostavlja visok stupanj međuzavisnosti s regulatorima višeg reda - EU-om, NATO-om i SAD-om.
Oni reguliraju te odnose i njima u biti ovi naši odnosi jako odgovaraju, a nas 4,5 milijuna ljudi smo idioti i kreteni.
Bez obzira tko dođe na vlast, bez promjene izbornog zakona hrvatsko društvo bit će u talačkoj situaciji, bit će mu blokirana razvojna perspektiva. Problem je u modelu i sasvim je svejedno je li na vlasti SDP ili HDZ, jer je obje stranke imaju totalnu koncentraciju moći i resursa i proizvode kaos u društvu

Tko je glasao

100 posto

sjenka,
potpuno se slažem.

Tko je glasao

Pitanje je pod kakvim

Pitanje je pod kakvim utjecajem mora biti autor koji cijeni da je Milijan Brkić svojom kadrovskom politikom skrivio moralni i svaki drugi potop najveće hrvatske stranke, a da je apsolut Karamarko kriv samo zato što ga se nije riješio na vrijeme.

Je li u pitanju mentalitet koji uvijek traži klanjanje Velikom vođi (Tito, Tuđman, Sanader, Karamarko) ili što drugo, svatko neka zaključi sam. Nije teško pogoditi.

B-52

Tko je glasao

glupan

sm,
ovdje se ne radi o karamarku nego o sveopćoj političkoj krizi. treba biti glup pa to ne vidjeti, nego samo jedan beznačajan segment u toj krizi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci