Kako stvari stoje, za zamjenicu predsjednika HDZa i potpredsjednicu Vlade RH Jadranku Kosor počeli su teški dani. Iz kojih će se teško izvući neokrznuta. Kako na sceni državne politike, tako i unutar HDZa. Prema pisanju Jutarnjeg lista, odnosno nakon razgovora predsjednika Republike Stipe Mesića na Hrvatskom radiju kojega možete poslušati u rubrici Radio na zahtjev, čini se da su gospođi Kosor počeli ispadati kosturi iz ormara.
Iako se konstantno, u javnosti gradila, kao moralna vertikala koja će i posljednju kap krvi dati za Domovinu i njene branitelje ili članove njihovih obitelji, Kosorica se spotaknula o vlastitu beskompromisnost kojom je ušla i nastupa u real politici. Iako je cijeli život, prije uključenja u visoku politiku, o načinu kako je to postigla postoje razne, neprovjerene, priče, radila na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu prije toga, Kosorica je postala osoba zaslužna za oružane snage Republike Hrvatske i samu RHa. Odluku o tome autonomno je donio ministar obrane Gojko Šušak, intimus i najbliži suradnik neumrlog Franje Tuđmana.
U vrijeme kada znatan broj hrvatskih građana, prije svega srpske nacionalnosti, više nisu imali stanarska prava te kada se nije moglo otkupljivati stanove iz vojnoga fonda, Jadranka K. je dobila stan i vrlo ga povoljno otkupla. Budući da je za 90 stambenih kvadrata, iako je kao samohrana majka jednog sina mogla ostvariti pravo na stan od maksimalno 50 četvornih metara, platila 30tak tisuća njemačkih maraka. Morate priznati jako povoljno stambeno zbrinjavanje. O cijelom je slučaju opširno pisao Feral Tribune, a u jeku predsjedničke kampanje ni Index nije zanemario tu temu.
Unatoč svim dokazima da Jadranka "Suzana" Kosor nije moralno ispravna kakvom se predstavlja, odnosno da je njen odnos prema svijetu i životu, prije svega politici, potpuno oportunistički, na predsjedničkim je izborima, u 2. krugu dobila oko 600 000 glasova građana Republike Hrvatske i dijaspore. Iako je dobila oko 200 000 glasova manje nego što je dobila njena stranka na izborima 2003. godine, ogroman je broj ljudi dao glas ženi koja ne preza ni od čega u ostvarenju, prije svega, osobnih probitaka.
Istovremeno, ta i takva Jadranka K. optužuje slobodnomisleće ljude, a posebno SDPovce i HNSovce da rade protiv interesa Republike Hrvatske, odnosno protiv hrvatskih branitelja i njihovih obitelji. Takvo licemjerje me najviše boli. S jedne strane su ti prsa plava od busanja koliko si i kako VELIKI 'RVAT, a s druge strane zavlačiš ruku u džep te iste države koju, navodno, tako jako i puno voliš te trpaš sve što dohvatiš u vlastiti džep.
Želio bih da se u Banana republici Hrvatskoj shvati da ne možemo i ne želio razmišljati isto jer smo se jednoumlja riješili početkom 1990.tih. Uz to, bilo bi dobro da neke tvrde i usijane glave shvate da svi građani Lijepe naše vole zemlju u kojoj žive, rađaju se, odrastaju, rade, doprinose i umiru. I na koncu, treba, ako je ikako moguće, shvatiti i prihvatiti da i ako ne razmišljamo na isti način, jednako želim dobro i probitak ovoj kifli koju volimo i u kojoj živimo.
I baš zbog toga bi morali prokazati one koji se ne ponašaju u skladu sa zakonima, a u sferi politike i moralnim postavkama za koje se, prije svega, oni sami zalažu. Ako smo se odlučili raditi za i na boljitku Republike Hrvatske, bilo bi više nego dobro da počnemo provoditi propise koje smo sami, preko izabranih/delegiranih zastupnika, donjeli. Jer je jako glupo i neprincipijelno tvrditi da voliš svoju zemlju, a onda ju na svakom mogućem mjestu i na sve moguće načine varaš, okradaš i lažeš!
Platite porez i sve druge obaveze zemlji koju volite! Ja to, uredno, radim godinama, od kada sam postao porezni obveznik. Ili se nemojte busati u prsa k'o vel'ki 'rvat/ica.
Ostajte mi... Ne. Promjenite se. Uvijek na bolje! pusa
Komentari
Zaboravio sam pa dodajem
Zaboravio sam pa dodajem bitni detalj koji odgovara praksi - na slučaj Feral Tribune protiv Jadranke Kosor sa nadimcima, sumnjivim porjeklom i nepodesnim obiteljskim stanjem po pitanju imovine se kao normalno nastavljaju predsjednik države i Stjepan Mesić u istoj osobi, zatim Ivo Pukanić i Ninoslav Pavić, zatim razne stranke i razni, uključujući cca 200.000 hadezeovaca i sličan broj višestranačkih osoba, svi osim Ferala bez nadimaka, sumnjivog porjekla i nepodesnosti obiteljskog stanja. Ako takva snaga ne ukloni slučaj brzo i sve takve brzo, neće se izbjeći ozbiljni serijali. Uz ispriku za prekomjernost, iznijeti ću značajan javni komparativni slučaj.
Najčuveniji prikaz o društvenom fenomenu bivše SFRJ je bio multimedijski švedsko-međunarodni serijal, baziran na hrvatskim prilikama u zrelim osamdesetim. Vođa tima i glavna autorica je bila jedna iznimno šarmantna i inteligentna dama. Krenulo je slučajno. Na jednom o stalnih svjetskih putovanja je ta slobodna novinarska i intelektualna mlađa zvijezda banula navečer u Zagreb, ostavila stvari u hotelu Interkontinental i odmah krenula u smjeru slabije osvjetljenog centra. Ja sam slučajno izišao na pločnik Frankopanske iz prenapunjenog buffeta, koji je bio neki večernji centar raznovrsnih ljudi zrele mladosti. Dama je gledala osobe po pločniku i odabrala mene zamoliti za pomoć. Ne treba ništa određeno ali negdje bi krenula. Bolje bi bilo neko mjesto i podatke o mjestima gdje je moguće upoznati živi Zagreb i duh situacije nego neki rizični avanturizam. Korektnosti radi sam predložio i ona prihvatila, obzirom na kratku rutu, odlazak do ćoškova i naznake o lokacijama uz viziranje djelova centra. To ju je zanimalo pa je molila još malo duha situacije a ne neke rute. To je već bilo veoma delikatno pa sam predložio da ona preuzme inicijativu a ja asistiram. Slijedilo je malo ad hoc komuniciranje i njezina molba za malo osobno upoznavanje i odlazak bilo gdje po mom izboru uz pažnju radi eventualnih prekomjernih nezgoda okoline. Ja sam se trebao vratiti u buffet i radi toga što sam jedini radio za solidne novce a cehovi su bili pristojni. Iako je to bio po nama centar nad centrima, bilo je objektivno veoma rizično po damu i takav centar. Sada se je radilo ne samo o fizički i duhovno iznimnoj dami, nego i o svjetskom stručnjaku visoke razine. Bio sam na gadnim mukama i iz primozga mi je sinula pomoć slučajeva. Prvu grupu kineskih profesora koja je po kulturnoj revoluciji izišla iz Kine sam po prijateljskoj liniji morao voditi na cjelovečernji sastanak s pokojnim pjesnikom Severom u čuvenom Blatu, obzirom da je bio jedini poznati minimalni poznavalac kineskog, pa smo prebrodili i to. Bilo je još toga i ni na koji način se nisam mogao vaditi sam sebi. Upoznao sam damu da je vodim možda u avanturu koja nadilazi njezina svjetska iskustva. Rekla je nešto tipa da baš to bezuspješno traži. Nakon neuobičajenog izbivanja smo ušli na scenu. Iskusni, brojni i raznovrsni sastav unutra, zbilja raznovrstan i reprezentativan za Zagreb, je prvi put reagirao zastalog daha. Dama također. Nakon malo šifri i znakova je krenulo. Od toga trenutka više ništa nije moglo zaustaviti više godina rađeni serijal na svjetskoj razini, produkcija, širenje, sve više osoba, istraživanja, raznovrsni materijali, naravno i intenzivna privatnost. S hrvatske strane su krenuli najprije mastori a onda sve veća navala i zbrka. Na kraju isti sastav kao na početku, sastavljen od šarolikih struka, pogleda i iskustava, naravno prijateljski i uz druženje, zamoljen je desetak dana pomoći razrješavati skupljene gordijske čvorove, dodavati odlučujuće točke za sintezu, sudjelovati u završnim djelovima. I uz sve najbolje, pa i umjetničke sposobnosti, sve više smo zapinjali i sve više djelova se nije moglo savladati niti nadrealistički. Naprosto se nije moglo savladati i premostiti. Npr. nikako se nije moglo prikazati fenomen kuća i stanova u gornjim djelovima grada i stvari u vezi s tim, uglavnom zbog zbrke u fenomenu koju oni nisu mogli ni htjeli prokuhati kao zbrku. Sve više ih je sve u vezi s tim zanimalo, pa i provjere u živo. Izlaz je nađen u zaključku da će se to nastaviti a taj serijal je završen i prikazan.
Novih serijala više nije bilo a sumnjam i da će ih biti. Sve sustavnije s nama i našom praksom gube živce i najniži službenici i novinari. A i šta i tko da im netko sustavno objasni sa naše strane. Pa i da uspije šta smo napravili. Zabili autogol.
Poanta usporedbe nije u strancima. Pitanje je šta sa istim interno. Vjerojatno još gore, jer ove u primjeru je jako zanimalo na maksimalno solidan način, pa nije išlo dobro. Koga to više kod nas tako uopće zanima i tko da osigura i minimalno a ne 4 godine sustavnog rada.
E sad, da li su za Jadranku
E sad, da li su za Jadranku počeli teški dani, ovisit će o novinarima, čak više nego o političarima oporbe.
Jedino na Novoj TV, čitala Mirjana Hrga (zna ona biti dobra novinarka), mogao se jučer vidjeti pravi prilog o Kosoričinom stanu.
Slijedom priopćenja MOMBS-a, išli su korak po korak i došli tek do podrumskog stana u Zagrebu. Btw, nisam se susretao s pojmom sunositeljice stanarskog prava. Jesam za nositelja stanarskog prava i korisnika stana.
Bitno je kad se imenovana rastala i rastavom eventualno postala nositeljica stanarskog prava, ali na malom podrumskom stanu. Na sadašnjem velikome stanu to nije mogla postati.
Ti su momenti ključni, a šansa demokratskog društva je u tome da nastavi propitivati svaku riječ iz pismenog priopćenja. I postavljati nova pitanja o detaljima koje sam naveo. Obzirom da Jadranka voli kad njeno ministarstvo daje priopćenja u njeno ime i brani je, nije isključeno da se dobije još neko. Onda se počnu tražiti kontradikcije, i to je to. Podsjećam da je i Žužul pao na tome. Htio je izvesti predstavu s priopćenjima, ali se upecao u vlastitu mrežu laži.
Političari obično ne žele komenirati takve stvari i izvuku se. Ovaj puta to nije slučaj. Jadranka se nudi na pladnju. Od novinara, a ponešto i od oporbe, ovisi hoće li prihvatiti ponuđeno.
Ha, kvaka je u tome što
Ha, kvaka je u tome što najviše, ipak, ovisi o oporbenim političarima. Posebno u situaciji kada se mediji u hrvatskoj zagriju ili zapale za nešto pa se jednakom brzinom ohlade. Oporbenim je političarima, osim kritike vladajućih i nastojanja da dođu u poziciju vlasti, važno stalno raspirivati vatru pod nečim što može nanjeti političku štetu njihovim protivnicima. Novinarima je jevani interes osnovna stvar. A javni se interes ne mora uvijek preklapati s interesima političara, bili oni vladajući ili oporbeni.
U skladu s tim, novinari su zakotrljali i produbili priču koju je podgrijao Stipe Mesić. Jer ju je, ipak, prvi objavio Feral Tribune. Sad su oporbeni političari na redu da pritisnu kako se novinari/mediji ne bi ohladili. I kako bi kopali dalje. Da cijela javnost vidi kamo i koliko duboko/visoko to ide. I da prate koliko je političar/ka, u ovom slučaju Jadranka K. ispeglala priču ili koliko se zapetljava u repove vlasititih muljanja.
Jesi li siguran da su
Jesi li siguran da su oporbeni političari, pa čak i novinari, u poziciji da im je interes ili im može koristiti takva neprofilirana praksa, pa i da će se na taj način doći do solidnih rezulata. Obzirom da se radi o fizičkoj materiji koja ne može nikud pobjeći, stvari s tim stoje i razvijati će se gore nego sa bespravnom gradnjom, odlagalištima, kanalizacijama na moru i sličnim. Pretežni dio politike, medija i javnosti fizički je u najmanje dvojakoj ulozi, kao profiter i akter sa svješću da ih osigurava zakonitost i ovakva praksa. Zapravo su dio materije kojeg razvoj događaja sigurno vodi u sanaciju i reklažu, jer su 1/3 koja je pretvorbom i privatizacijom stekla sve na račun ostale 2/3 i jer je stečaj gdje dolaze potraživanja koja se ne mogu odbiti a novca i imovine nema.
I ovom akcijom oko Jadranke Kosor jako rade protiv sebe, što je jako dobro.
Potraga će dati i usputne rezultate, bitnije. I ako nađu i postignu maksimalno, unutar svakog segmenta i pomalo u cjelini, htjeli ne htjeli, malo bolje će saznati da su u prosjeku cca 3 puta veći profiteri a da su razni bližnji i po više od toga. I ako se dobro sinhroniziraju, podaci će im više ispadati iz džepa ili će praviti javne greške.
Puno ljudi normalnim profesionalnim radom i komunikacijom to usput zna puno bolje i ne može im pomoći, može samo odnemoći.
Nešto rezultata s tim u vezi će dati rad na čvrstoj političkoj logici, gdje se akteri istovremeno iz SKH, HDZ, SDP, HNS itd. bave stanovima i operacijama iz svih razdoblja u Hrvatskoj, koja je malo veće selo, gdje to nije samo prošla nego i buduća fizika, što je pokrenuo predsjednik Mesić koji je u vezi predmetne materije u cca 20 uloga, pa su ostali sa prosječno po 5 uloga valjda u zamahu da ga stignu.
Tko će servisirati sve veću klizavicu, uključujući tzv. afere? Tko će nabavljati znatne novce za održavanje? Tko će opsluživati i rehabilitirati takve armije pravim podacima nakon što su podbuhli od krivih krivih? Nitko. Po stanovima smo bitno veći i teži slučaj od Njemačke u istočnim djelovima, a oni sve više stenju i zapinju oko toga, ne uspjevaju to rješiti sami i obraćaju se za pomoć.
Kako stvari stoje, za
Kako stvari stoje, za zamjenicu predsjednika HDZa i potpredsjednicu Vlade RH Jadranku Kosor počeli su teški dani. Iz kojih će se teško izvući neokrznuta. Kako na sceni državne politike, tako i unutar HDZa.
Volio bih da mi netko navede barem jedan primjer da se to ikome u ovoj državi dogodilo.
Mesić je već prije više
Mesić je već prije više od 40 godina osuđen (vidi dolje) i naravno smjenjen sa mjesta predjsednika općine.
U sadašnjoj RH je HDZ smjenio razne, HSLS smjenio Fižulića.
HDZ (Manolić) je smjenio ministra pok. Milana Hrnjaka, što je u vezi s Mesićem kao predsjednikom Vlade koji je u biti takošđer smjenjen.
Sjeti se Miomira Žužula.
Sjeti se Miomira Žužula. Sjeti se Milana Bandića nakon prometne. Sjeti se cijele ekipe HDZovaca koji se nisu ni približili izbornim listama za Sabor 2003. godine. Na lokalnim razinama ima, siguran sam, još primjera kada su, iako nevoljko, odrezani i otpisani neki političari. Ili brem privremeno maknuti sa scene.
da pa su se vratili, ili
da pa su se vratili, ili samo horizontalno rotirali.
Ali ovo ne znači da sam pesimista i da ne vjerujem u ovo što govoriš. Dapače!
Molim te lijepo, nemoj mi
Molim te lijepo, nemoj mi pokojnog nazivati neumrlim. Neumrli je Nosferatu, Drakula i ostali. A to me plaši. Kao što me plaši da bi pokojni mogao biti neumrli. Nemoj mi to raditi.
A što se tiče teme. Pomalo se razotkriva (a znalo se i prije, samo se nije htjelo reć') tko je tu i u čijem interesu radio tijekom stvaranja ove države. Ako laže koza, ne laže rog. Ako lažu gadni opozicionari, ne lažu stanovi i vile koje je negdašnja sirotinja naglo osvojila. A o osvajanju se i radi. Njima je rat upravo tome služio - da u pljačkaškom pohodu na Hrvatsku osvoje bogatstvo. Sad su na vlasti, pa valjda neće dugo.
Budući da sam imao nekoliko
Budući da sam imao nekoliko iskustava, u kontaktu s obožavateljima lika i djela Franje T., stekao sam dojam da je riječ o neumrloj figuri hrvatske povijesti. Čak su se, svojevremeno, upućivale molitve da ON uzme Stipu, a vratim im Vranju. Samo iz tog rakursa, promatram mogućnost neumrlosti. Kao nekakav velika sjenka koja iz prikrajka vreba da jednoga dana ponovno stupi na scenu i Hrvatsku dovede u red. Onako kkao to žele oni koji su ju i odveli u nered.
sada cu se opet zakopavati
sada cu se opet zakopavati :o))
kada smo kod tih "drustvenih i vojnih stanova".. kako su se oni mogli prodavati? to nije bilo nicije privatno vlasnistvo vec vlasnistvo drzave i drzavnih organa koji su bili financirani lovom nasih staraca. daklem zar svi oni racan, jaca, seks, stipe, i ini nebi trebali iste dobiti samo na koristenje dok im traje funkcija?
necu reci da grijesim, ali mislim da je tu dosta cuspajza kojeg ce trebati rjesavati u nekoj buducnosti. recimo vojni stanovi.. oni su bili vlasnistvo JNA kao takve, pa ih je kasnije preuzela HV. kaj ak jednog dana sljednica JNA da , znam da je glupa teorija ali..., zahtjev za povratom imovine? ili ako se trazi da udju u sukcesiju?
nadalje kuda je sva ta silna lova osla? mi smo stan, koji je moj deda kupio 1934 morali otkupljivati natrag i to nas je ksotalo cca 25 iljada maraka.. u mojoj zgradi je ukupno 10 stanova iste kvadraturee kaj znaci 250 iljada maraka, pa to puta svi stanoviu u zagrebu kaj su bili u otkupu, pa onda cijela rvacke... dodjemo nakraju do zanimljive cifre....
a kaj se jace tice i inih struktura.. izgleda da cim si gori tim bolje prolazis kod nas...
--->
photopublika.blog.hr
Ništa ne griješiš jer
Ništa ne griješiš jer stvari stoje nekako kako si ih ti problematizirao:
Objasnit ću na mome slučaju:
- Ja sam cijeli radni vijek plaćao u stambene fondove a sam sam napravio kuću.
- Onda je došao rat i kuću su mi zapalili i devastirali - recimo JA (da druge ne spominjem ali je JA kriva)
- onda sam dobio pomoć od cca 10.000 Dem (koji nisu pokrivali ni dio pokretnina koje su bile u kuči i pokradene
- Onda nisam obnovio cijelu kuću jer je bilo novaca tek za preživljavanje (tako da je dio još takav kakav jest - spaljen).
- Onda je imovina te JA (glavnog i nabogatijega krivca i napadača) raskrčmljena po Hrvatskoj (najviše stanovi koji su prodavani zaštićenim stanarima po malim cijenama - ali i razne velike zgrade poklanjane gradovima i općinama).
- Onda su goleme svote od povlašteno prodavanih stanova (male pojedinačne svote ali puno njih) dodavana na one tajne račune (s kojima su haračili ŠuŠak Zagorec isl. radi pranja dijasporinih poklona).
- Onda se treba postaviti pitanje šteta i raspraviti način na koji se treba šteta naknaditi meni, i nama sličnima, (naravno iz JA imovine koja će ući u ukupnim obračun sukcesije).
- I onda će, kažu, Crna gora svoj dio vratiti Hrvatskoj u dionicama Tivatskog i Podgoričkog aerodroma.
- I onda pitanje odakle će se meni (nama )platiti stvarna ratna šteta?
Jesu li to Jaca, Šeks, i svi oni drugi zaslužni koji su na osnovu nepostojećeg stanarskog prava otkupljivali kvadrat vojnih stanova po 300 Dem da bi se u sukcesiji obračunavao po tržišnoj cijeni 2-3 tisuće eura, tako da će platiti razliku vrijednosti u fond za pokrivanje privatnih i pojedinačnih ratnih šteta ??. Eh, eh.
Ma, ja sam pregorio sve to, i bih bio zadovoljen samo da te i takve više ne gledam preko televizije. S punim pravom iz moje perspektive!
Ja sam za ovu državu dosta dao (ne samo kroz uništenu kuću nego obiteljski progon i sve posljedice koje se i danas na djeci prepoznaju); Zzato je najmanje to što se uznemirim kad ovako nešto čujem, a kamoli vidim.
Može Zakon biti kakav god želiš, ali moral ima trajnu vrijednost i kontinuitet.
Ti si još dobro prošao ako
Ti si još dobro prošao ako si dobio 10.000,00 DM. Moji su za dugogodišnje progonstvo i stan koji je izravno dobio granatu, a zbog nemarnog korištenja od strane unprofora (puknuće vodovodnih instalacija), dobili cijelih 5.000 i nešto sitno kuna. S time nisu obnovili ništa. Samo odvoz smeća koje su ratni stanari ostavili.
I još im se ne da da stan u kome stanuju više od 40 godina i plaćaju sve što treba, otkupe.
A Šeks, Jadranka i ini su to učinili s pol snage i za sitnu lovu.
Ah, živi smo i manje više
Ah, živi smo i manje više zdravi, pa nemam što prigovarati - kuća je sporedna kad nitko nije glavu izgubio, pa se ne radi više o meni - to sam pregorio.
No poanta mog napisa je bila naglasiti da veliku ratnu štetu po pojedinačnim slučajevima naplaćuje država tako da to čini direktno(kao u slučaju isplate crnogorske ratne štete), ili ju rastapa za sitni novac kroz povlaštenu prodaju stanova. Tko je odgovoran za razliku vrijednosti.
Jacin stan od 100 kvadrata vrijedi najmanje 300.000 eura taj iznos će biti unesen kao realna vrijednost tog stana u obračun sukcesije (Srbi nisu "kukumari" oni neće uopće obraćati pažnju na to koliko je Jaca zaista platila).
Kako meni (nama - nisam ja u pitanju) više nitko neće nadoknađivati ratnu štetu proizlazi, dakle da je ona pojela moju ratnu štetu, stavila usvoj džep, jer će država Hrvatska toliko manje dobiti iz sukcesije. Tako ispada.
Naime država Hrvatska zajedničku imovinu bivše države, budući da je bila predmet suikcesije, nije smjela prodavati, dok se sukcesija ne riješi, a i ratna šteta ne nadoknadi. Kad bi stradalnici to stavili na sud u Strassbourgu bilo bi svašta.
Mislim da se varaš ako
Mislim da se varaš ako misliš da je stvar završena.
U prosjeku će svaka osoba kroz dulje vrijeme morati platiti najmanje 500 EUR-a godišnje za stanove i sličnu privatiziranu imovinu.
Već se kroz državni i gradske proračune financiraju udjeli za POS i poticaji za stambenu štednju (25 pa 20%).
Već idu veći troškovi za nerješene grupe a najviše hrvatski građani nositelji stanarskog prava izbjegli iz Hrvatske te druge specifične grupe, uključujući narodnosne i političke grupe iz Italije (optanti), Austrije ...
Teku a ići će sve više troškovi stambene politike gradova i općina, najviše Grad Zagreb, te raznhih djelova državnog aparata.
Već su krenuli manji oblici a narasti će jako troškovi države i gradova s osnova manjih obveza i obveze minimalne brige o zgradama i stanovima gdje vlasnici nisu u stanju zamjeniti ni žarulju a kamoli troškove hitnog nužnog održavanja (jedna tema drlesar ovdje).
Ima toga još a bit je da se stalo tako radilo i još će trajati tako da je u kasi stalno minus a država je i više nego socijalna za 1/3 na račun ostalih 2/3 i budućih generacija. Za ilustraciju Švedska kao država i paradržavni ustroj ima u vlasništvu više od 80 % stanova i stalni višak kapitala za sve potrebe, najniža Velika Britanija nakon najvećih privatizacija više od 50 % a najjadnije zemlje više od 30 %.
Nisam htio kvariti stvar ali sada ipak moram upozoriti da sva politika i sav javni život oko toga igra igre u krugu ove 1/3. Tako je i u ovoj Mesićevoj inicijativi sadržano da on ide poentirati na Jadranki Kosor a on je bio predsjednik Vlade koja je donijela zakon o otkupu društvenih stanova u trenutki kad je krenuo rat u Hrvatskoj, čime je otkupio i svoj stan i uzeo još jedan sličan koji je morao vratiti, prvi pokušao sa suradnicima privatizirati Kutjevo, cementaru, Croatia osiguranje i niz toga pa morao ustuknuti. Sada je njemu i svim ostalim urednim građanima zgodno poentirati na ovima koji su namjestili kasnije za cca 3x veću cijenu otkupa od njih, jer su oni to zakonito i moralno za razliku od ovih drugih. Svi to je efektno ali uvijek selektivno, bez more podataka i mogućnosti uporedbe.
Radi nužnog poredbenog
Radi nužnog poredbenog minimuma za razmatranje teme dodajem nešto javnih podataka.
Politička javnost je 2004.g. otvorila slučaj jedne pomoćnice ministrice i čelnice uprave te njezina zamjenika u ministarstvu na čelu kojeg je Jadranka Kosor, koja je zajedno sa svojom vladajućom ekipom smjenila dotične i prosljedila slučaj na pravosudni postupak. Taj postupak je vođen i dovršen kao postupak neopravdano utrošenih 60.000 kuna, uglavnom kroz blagajnu čajne kuhinje za 60 zaposlenika kojima su bili na čelu u vrijeme bivše koalicijske Vlade (a oni su izgleda kadar HDZ-a). Tih dvoje ljudi je osuđeno krivim i kažnjeno uvjetnim kaznama za nenamjensko i prekomjerno trošenje, tipa dio za neke glazbene nastupe u crkvi i previše za kavu i slično, pri čemu su oslobođeni djela optužnice o krađi u svoju korist. To je naoko rješeno sve uredno i primjerno, ali ukazuje da Jadranka Kosor nije postupila primjereno situaciji a javnost i ostali još manje.
Jadranka Kosor ima ješ nekih sličnih gafova u vezi materijalnih vrijednosti i sličnog.
Stjepan Mesić nije afirmiran kao krupni materijalist i ima neke zasluge i ugled oko dekonstruiranja mitova s tim u vezi, kao što je ovdje povod i podloga teme.
I on kao takav ima nešto normalnih javnih podataka materije a možda i grijeha materije. Otkupio je društveni stan veći od 100 m2 u najužem centru grada, kojeg je dobio u nekim olovnim vremenima s obitelji od 4 člana, pa to izgleda zadovoljava hrvatske kriterije, uključujući nejsne političke nijanse obzirom da to ipak nije uobičajeno. Ušao je u posjed još jednog povećeg stana kojeg je vratio na javni zahtjev. Njegova kćerka je izgleda izišla iz poznate privatizacije cementare, a sukobima u HDZ-u su uklonjene ekipe koje je on postavio u Kutjevo, Croatia osiguranje, HŽ i druge manje tvrtke, gdje su negdje započeli privatizaciju a negdje neke druge poteze. Krajem osamdesetih je bio direktor projektantske tvrtke AS, koja je praktički propala nakon što su poslovni partneri izigrali Mesića ne vrativši uložene ili posuđene novce tvrtke i isključivši je iz poslova. Poznato je također da je imao kontradiktoran slučaj kao mladi predsjednik općine, za koji je suđen za koji se je osobno interesirao Tito, kad je s drugima pokrenuo nešto kao prvu privatnu tvrtku, prebacio novac za komunalne radove i valjda je otvoren slučaj prije nego što je izvedeno išta za uplaćeni novac.
Treći najuspješniji predsjednički kandidat Mikšić je poznat javnosti.
Javnosti je manje poznato da je i Račan, vjerojatno po javnosti najskromniji hrvatski političar, dobio i otkupio najmanje 3 društvena stana putem više brakova i svoje političke pozicije, obzirom da nisu svi za svaki brak dobili po stan.
Javnosti su još manje poznate, ili se pravi blesava, najkrupnije činjenice oko zajedničkih stanova - da je najviše 1/3 nasljednika i financijera dobila a da 2/3 nisu dobile ništa, da smo jedina zemlja u svijetu sa velikim dugovima u tome (imamo zanemarivo malo a dosta dugova) te da su nam dugoročne perspektive i učinci takve prakse ozbiljno nezavidni. Cijela politička i javna elita se nalazi u 1/3 profitera a glavnina je u dugoročnom gubitku. Nezanemarivi djelovi prakse se nastavljaju na isti način (razni državni i gradski postupci sa stanovima, uključujući POS i poticaje za stambenu štednju).
Ovo je kakava takva objektivna podloga za sagledavanje teme.