Tagovi

Ovako je govorio poveznik

Božo Pendo
20260 Kor?ula

Ministarstvo znanosti,obrazovanja i sporta RH
za ministra gospodina Primorca
Z A G R E B

Poštovani gospodine Primorac!

Dopustite mi da Vam se obratim na na?in koji je unekoliko bitno razli?it od žalbi koje sam nedavno poslao Vašem ministarstvu. Neposrednih povoda je više, ali se svode na moja vrlo loša iskustva u pogledu funkcioniranja sistema obrazovanja.U vezi s tim sam s vremenom postao izuzetno osjetljiv, te mislim da mi je dužnost re?i Vam moja zapažanja. Moja želja, koju želim ostvariti ovim putem, nije nikakav osobni interes.

Molim Vas da ovo pismo strpljivo pro?itate do kraja. U radu s kandidatima za voza?e naj?eš?e upozoravam da je od izuzetne važnosti za njih pažljivo pro?itati i shvatiti pitanja i odgovore u testu. Kad god me ne poslušaju pogriješe.

Na temelju oskudnih i slu?ajnih informacija o aktivnostima Vašeg ministarstva biti ?u slobodan dalekosežno zaklju?ivati, koliko god to bilo dvojbeno.Pri tom ne mislim omalovažavati Vaše ideje i zamisli, tim više što o njima zaista ništa ne znam. Kako ne ?itam novine,niti pratim televiziju, jedini izvor informacija su mi kratke radijske vijesti, koje povremeno slušam za vrijeme osposobljavanja kandidata vožnji.

Kada povežem Vaše izjave i aktivnosti s funkcioniranjem politi?kog, pravnog, gospodarskog i ukupnog društvenog sistema Hrvatske, nekako se bojim da Vaša nastojanja ne?e dati rezultate koje Vi osobno silno želite. Duboko sam uvjeren da su Vaše ministarstvo op?enito, a time i Vaš napor trenutno najvažniji za budu?nost Hrvatske. ?ak bi rado, dramatike radi, rekao da ste klju?an ?ovjek o kojem ovisi sudbina Hrvatske.

Dragi gospodine, temeljni problem Hrvatske je sistematski razmrvljena odgovornost, kako institucija tako i pojedinaca.Vi možete imati apsolutno pravo i neoborive argumente u nekom svom zahtjevu u odnosu na sistem, ali ne postoje mehanizmi da to pravo i ostvarite. Samo zato što se svi bave isklju?ivo svojom nadležnoš?u, a ne interesira ih rezultat ukupnog postupka.Tako ovih dana Državni inspektorat i glavni državni inspektor osobno, razmatraju?i moj podnesak, dolaze do zaklju?ka da je prijava itekako osnovana, ali oni nisu nadležni za pokretanje postupka. Svoje mišljenje su poslali Vašem ministarstvu i Ministarstvu unutarnjih poslova. Me?utim, Vi niste odgovorni Državnom inspektoratu, niti dužni obavijestiti inspektorat o poduzetom. ?ak se možete proglasiti nenadležnim, pa i ne odgovoriti na zahtjev. Meni se to ve? jednom dogodilo baš na ovoj relaciji, i Vaše ministarstvo na predstavku nikada nije odgovorilo. Isto se bezbroj puta ponovilo, pa u pet navrata i na relaciji Vlada RH-Ministarstvo prosvjete. Ni na požurnice Vlade ministarstvo nije reagiralo, pa nije nimalo ?udno da se jednako ponašalo i po zahtjevima drugih institucija.

U ovako provo?enom sistemu odgovornosti samo mali korak je do provalije.To je neograni?ena mogu?nost korupcije.Gotovo sve je postalo korumpirano do apsurdnih razmjera. Ne možete preživiti ako na bilo koji na?in ne sudjelujete u bujanju korupcije. Morate sudjelovati da Vas sistem ne bi uništio. Suprostaviti se zna?i riskirati i fizi?ku likvidaciju.

U svim segmentima života sve je prepušteno savjesti, moralu i odgovornosti malog broja ljudi na klju?nim mjestima s kojih se mogu kontrolirati i usmjeravati procesi. Nažalost,svjedoci smo da politi?ki interesi na vrlo upitan na?in žele uspostaviti kontrolu nad svim i sva?im, a najbolji put za tako nešto je postavljanje podobnih, odanih i u pravilu apsolutno nesposobnih ljudi. Naravno da takav odabir kadra ne pogoduje razvoju i napretku.

Nisam Vam ništa nova s ovime rekao, ali mora postojati uvod u ono što je za pri?u bitno.Vi kao ministar obrazovanja, ve? na po?etku mandata morate izbje?i zamke silne birokratiziranosti i okoštalosti kadrovske strukture. Ne smijete dopustiti da Vam tajnici, pa makar i državni, na?elnici i kojekakvi referenti odre?uju strategiju djelovanja ministarstva, jer je to isklju?ivo Vaš posao.Njihov posao je Vašu politiku u potpunosti, moralno, stru?no i maksimalno predano preto?iti u praksu. Pri tom morate odmah na startu postaviti pitanje mjerljivih i opipljivih rezultata rada. Sramotno je stanje u znanosti, školstvu, a iz toga izvedeno je logi?no i stanje u gospodarstvu. Morate znati da Vam je situacija u školstvu doslovce vrlo dramati?na i zabrinjavaju?a i da se tu gotovo radi o svjesnom i namjernom uništavanju generacija mladih.

Vjerujte mi da je doživljaj mladih:škole,nastavnika i u?enja zastrašuju?e negativan. Svaki dan se iznova susre?em s novim pri?ama i primjerima nedopustivog odnosa ravnatelja, nastavnika i profesora prema u?enicima i studentima. Koli?ina neznanja, nesposobnosti, nemorala, frustracija, nebrige pa i mržnje radnika škola prema u?enicima je nezamisliva. Ponekad mislim da takvim djelatnicima ne bi bilo uputno povjeriti ni jedan malo zna?ajniji kokošinjac na brigu, a kamoli djecu.

Uvjeren sam da morate (uzmite ovu rije? kao preporuku, a ne diktat ) u Vašoj strategiji rada ministarstva odbaciti sve što se u praksi do sada pokazalo neu?inkovitim.Reforme školskog sistema su izuzetno skupe, unaprijed osu?ene na neuspjeh i prakti?no su same sebi svrha. Njima ?e te zaposliti birokraciju, ali željeni efekat ne možete posti?i. Obi?no se reforme pretvaraju u potpuno besmislene eksperimente, s puno više štete nego koristi. Isti je slu?aj sa nekim djelomi?nim promjenama u sustavu, poput druga?ijeg na?ina ocjenjivanja u?enika i sli?no.Takvim promjenama se ne otklanjaju niti mijenjaju odnosi u procesu obrazovanja, pa ni u?inci ne mogu biti pozitivni prema njima. Potrebno je mijenjati metode rada, pristup u?enicima i atmosferu u školi, što se može posti?i bez velikih materijalnih ulaganja, relativno brzo i s velikom vjerojatnoš?u da ?e se, pravim mjerama i na pravi na?in, osloboditi neslu?ena energija nastavnika i u?enika.

Prije svega trebalo bi uvesti jedanaestu zapovijed i staviti je na prvo mjesto a glasila bi: Poštuj djecu, kao najve?u vrijednost ljudskog roda! U skladu s tim opredjeljenjem sve u školama, pa i u ministarstvu bi bilo podre?eno djeci, njihovom odgoju, obrazovanju i razvoju. Promjenama u odnosima u zbornicama i školama, potrebe djece bi izbile u prvi plan. Time bi se motivacija djece, bez imalo prisile, odjednom pokazala lako ostvarivom.S motivacijom bi stigli rezultati kakve u sadašnjem sistemu ne možete ni zamisliti.Onoga trenutka kada Vam ocjena u?enika postaje stimulans,a ne kazna,riješili ste ve?inu, ako ne i sve probleme školstva, a proizvod ?e Vam biti zadovoljni nastavnici i prezadovoljni u?enici.

Dakako, nemam iluzija da se ovo može posti?i preko no?i i s postoje?im kadrom u školama, ali je ?injenica da ovim putem treba i?i. To što ?e se u primjeni nailaziti na teško?e i otpore, ne zna?i da ne treba ni pokušati. Upravo u tome je Vaša uloga klju?na. S jedne strane bi do u detalje trebali osmisliti strategiju, odrediti ciljeve, rokove i tempo realizacije ideje te potom bez oklijevanja, trulih kompromisa i povremenih ustupaka, snagom autoriteta, ali i argumenata inzistirati kod svih u sistemu na dosljednom odra?ivanju posla. Naravno, svi koji bi na bilo koji na?in usporavali ritam promjena morali bi odstupiti i mjesto prepustiti sposobnijima i bolje motiviranim djelatnicima.U svemu ništa ne zna?i nekolicina pojedinaca i njihovi interesi, jer je vrijednost uloga prevelika. Uostalom, brojni mladi, školovani i posla željni stru?njaci jedva ?ekaju da se dokažu.

Posao Vašeg ministarstva je educirati, motivirati pa na neki na?in i natjerati ravnatelje škola da shvate potrebu i zna?aj mijenjanja odnosa i metoda rada u školama. Njihov posao je, istim argumentima, uvjeriti nastavnike i profesore da se moraju posvetiti poslu i djeci, maksimalno koriste?i suvremene teorije i saznanja u odgoju djece. Za tako nešto posti?i samo bi trebalo osmisliti stalnu edukaciju školskog osoblja. To se i sada radi na brojnim seminarima, sastancima i sli?nim formama usavršavanja, ali ti oblici su u pravilu kruto birokratski neu?inkoviti, jer im nedostaje smisao i cilj.O?ito je da je u po?etku provedbe ove ideje nužno uložiti nešto ve?i napor i neznatno više novca, ali je s vremenom za o?ekivati da ?e oslobo?ena kreativnost sama po sebi generirati novu energiju. Formiranjem spirale uspjeha u sistem bi trebalo ulagati jednake koli?ine novca kao do sada, ali bi rezultati bili nemjerljivo pozitivniji. Napuštanjem dosadašnjeg tradicionalnog na?ina obrazovanja, koji se odavna dokazao kao neu?inkovit, napustio bi se model direktora ili šefa škole kao neupitnog autoriteta. Današnji voditelji škola su klasi?ni šefovi u strahu od inspekcija, ekscesa u njihovim dvorištima, javnosti, roditelja pa i samih nastavnika te obi?no pribjegavaju pretjeranoj kontroli i prisili. Dakako, najviše pri tom vode?i ra?una o vlastitom položaju i interesu. Vama trebaju mudri voditelji, sposobni na vrlo mekan i tolerantan na?in izvu?i maksimum iz osoblja škole, ali i same djece. Možda izgleda na prvi pogled utopijski, ali kada dobro promislite o?ito je da se mogu posti?i ?udesni rezultati boljom komunikacijom, objašnjavanjem, poticanjem i pohvalama .Ve? sama ?injenica da se netko brine o njima, da primje?uje njihove napore pa i nagra?uje za postignuto bi iznenadila i stru?ne kadrove i djecu. Dokidanjem prisile i straha zauvijek bi u svijesti svih, naro?ito djece,školu svrstali u najljepše, ali i najkorisnije životno iskustvo Eliminiralo bi se nasilje,droga,alkohol,potpuno bezna?e mladih.

?ini mi se da Vi u svojim nastojanjima da promijenite postoje?e stanje, a ono je više nego alarmantno, polako i nesigurno lutate.Najavom reforme školstva, promjenom u na?inu ocjenjivanja u?enika, najavom volontiranja u nekim obrazovnim ustanovama i sli?nim potezima odajete utisak ?ovjeka koji želi pojedina?nim akcijama bitno popraviti stvari, što nije izvedivo.Sumnjam da ?e te imati slobodnog vremena za bilo kakvo volontiranje, a ako ga i budete našli to može biti samo na štetu desetaka tisu?a djece, koja trebaju jednako Vašu pomo? ,kao i ona djeca s kojima bi Vi osobno radili. Tragi?no bi bilo da se umjesto svojim bavite tu?im poslom i tako zanemarite potrebe i interese mnoge djece doslovce ugroženog mentalnog zdravlja zbog školskih grešaka. Imam predosje?aj da Vam je netko podmetnuo tu ideju s ciljem manipuliranja Vama i Vašim aktivnostima. Nitko logi?an ne?e povjerovati da je preko ?etiristo mališana u prvom razredu osnovne škole izgubilo godinu, ponavljalo prvi razred, samo zato što ih nije zaštitio nekakav Pravilnik. Dakako da se mora postaviti pitanje kakva je to nesposobnost, nemoral, nebriga i bezosje?ajnost dovela do tako strašnog neuspjeha mnogih razrednih nastavnika.Podatak zorno dokazuje nemo? sistema u zaštiti interesa djece.Pogledajte koliko je licemjeran i blesav zahtjev Vama upu?en od nekakvog udruženja da se hitno mijenja Zakon i Pravilnik,a da se ni jednom rije?ju ne spominje bilo ?ija odgovornost za ono što se dogodilo.Tko garantira da se nova djeca ne?e uništavati do promjene Pravilnika? Odakle ideja da ?e promjena Pravilnika zna?iti druga?iji rad nastavnika s djecom posebnih potreba? Znam bezbroj primjera nevjerojatnog odnosa nastavnika i profesora prema u?enicima te je upravo to neposredan povod da Vam ovo napišem. Nedopustivo je omogu?iti ponekad i duševno bolesnim nastavnicima da se iživljavaju nad u?enicima.To Vam se vrlo ?esto doga?a, obi?no uvijek isti nastavnici i uvijek na isti na?in zlostavljaju u?enike, a da im se nitko ne usudi suprostaviti.

Na kraju bi Vas htio uvjeriti da ne postoji normalno dijete, a da nema baš nikakve sposobnosti ili predispozicije da postane vrlo kvalitetno ili genijalno u nekoj djelatnosti.Nažalost,naš školski sistem ide isklju?ivo za tim da svu djecu ukalupi, svede na prosjek,u?ini poslušnim i ako je ikako mogu?e sprije?i budu?e ljude da misle svojom glavom.Svaka razli?itost, kreativnost i posebnost se tako zlo?ina?ki progoni i zatire da je to nevjerojatno.

Iz Vaših javnih istupa, najava i dosadašnjih aktivnosti ne može se ste?i utisak da ste dovoljno ili potpuno svjesni zna?aja problema kojima bi se preventivno trebali baviti.Ostavljate dojam ?ovjeka koji nije baš potpuno uvjeren u ispravnost onoga što pokušava. Kao da nevoljko provodite tu?u politiku.

Bilo bi mi jako žao kada ne biste razumjeli ovako nabacane tvrdnje i prijedloge. Ograni?en sam i vremenom,kojega nemam,i pisanom formom ,koja mi ne dopušta da Vam detaljnije objašnjavam pojedinosti.Siguran sam,me?utim, da ste Vi u svojim razmišljanjima odmakli puno dalje. Stoga Vam od srca želim da kroz kratko vrijeme postignete vrijedne rezultate, kako bi ve?ina nas, imala zadovoljstvo gledati pokretanje Hrvatske.

Unaprijed Vam se zahvaljujem na pažnji kojom ste pro?itali pismo.

Ko?ula, 22. velja?e 2004. Božo Pendo

Tko god ne vjeruje da je ovo poslano ministru u vrijeme kada je preuzeo Ministarstvo- ne mora. Isto kao što se ne mora povjerovati da u vremenu od nekih 6 godina mi Ministarstvo na brojne predstavke, požurnice Vlade ili drugih institucija nikada nije odgovorilo. Kao ni na ovo pismo.

Molio bih sve one koji su na sli?an na?in upozoravali nadležne na stanje i probleme, ali preventivno i na vrijeme, da te dopise prilože ovdje. Ukoliko toga nema, nemojte kriviti mene za ono što vi niste radili.

Komentari

Poveznik, pročitala sam

Poveznik,
pročitala sam Vaše pismo.
Imate li Vi ili neki od nas kakav prijedlog za budućnost?
Studenti su se pobunili, novi je ministar obećao pronaći model besplatnog školovanja i dostupnog znanja svima.
Može li mu se vjerovati??
Predlažem da svi zajedno sa Poveznikom koji o ovome više zna, sastavimo prijedlog ministarstvu, novom ministru i Predsjedniku, kad je već član pollitike.
Kada bi uspjeli predložiti novi projekt vezan uz obrazovanje, ne vidim razloga zašto ne bi bio podržan i od onih koji o tome odlučuju, i od PRH.
Također možemo prijedloge poslati i pedagozima. Mogućnosti su velike.
Zašto ne bismo učinili nešto kreativno i vrijedno, osim rasprave koja je svakako važna i dobrodošla.
Što mislite o mom prijedlogu??
Pozdrav svima
Mirtaflora

Tko je glasao

Inače več znaju i imaju

Inače več znaju i imaju odrađen posao u tome smijeru koji im je servirala ekipa iz grupe za analizu dokumenata
http://www.slobodnifilozofski.com/2010/01/prijedlog-nacela-mpvog-sustava...
http://www.slobodnifilozofski.com/2010/02/obavijest-programske-radne-gru...

Tko je glasao

Nemam ovoga trenutka taj

Nemam ovoga trenutka taj podatak kod sebe (iako ga možda imam u digitalnom obliku negdje na starom hard disku, a znam zasigurno gdje se nalazi papir sa tim podatkom), ali sjećam se kako je na natječaju za dodjelu sredstava udrugama, baš nekako u to vrijeme koje spominješ, 80.000 kuna dobio projekt koji se bavio (ne garantiram da mogu precizno navesti naziv, ali i Ministarstvo svakako mora posjedovati vlastitu dokumentaciju o tome) 'poremećajima u ponašanju osobito nadarene djece', dok je projekt koji se bavio prevencijom nasilja u obitelji ostao na 'suhom'. Ono što u tome meni nije bilo jasno je bio omjer - takva skupina unutar skupine, naime, teško da u Hrvatskoj uopće može postojati, a i tko bi ju kao takvu uopće mogao detektirati kada se takvom djecom do tada u Hrvatskoj gotovo nitko i nije bavio, baš naprotiv... Odatle mi se činilo vjerojatnijim da se radi o još jednom pitanju 'divljih svojti'.

Tko je glasao

Proizvodnja znanja je u

Proizvodnja znanja je u hrvatskoj cista drama. Pisao sam vec cesce o tome, ali me ni ovdje nitko ne razumije, smrc.

Imamo odlikase, a drzava tone sve dublje u govna.

pametnome dosta.

ne mogu svi biti unuci sime krasic

Tko je glasao

Pismo upućeno na potpuno

Pismo upućeno na potpuno krivu adresu. Trebalo ga je umnožiti u milijun primjeraka i poslati roditeljima. Roditelji su inače pušači. Povijest izvrsnosti počela je prije gotovo pola stoljeća. Nakon DR zaraza poprima široke razmjere. Pritisak krene još u vrtiću, sustavno se nastavi preko učiteljica kojima je lakše dati petice nego li se boriti sa roditeljima ludim za izvrsnošću, nastavlja se u višim razredima, malo složenije, ali ide, a i profesorima se ne radi. Lakše je djeliti petice i imati visok prosjek.
Loše rezultate državnih ispita opravdavaju preopterećenošću djecom koja eto imaju težak program, ne stignu od raznih aktivnosti......
Krug je zatvoren: roditelji + profesori + djeca.
Nastavlja se još uhodanije u srednjem obrazovanju. Logično na faksu se sve rješava puno šire nego li smo vidjeli u akciji „Index“.
Naravno nije nikada sve i 100%. Ima još normalnih profesora, đaka...ljudi oko nas.
Na žalost u odgovornim institucijama ne prepoznajem ljude koji bi ozbiljnije čitali stvarnost, ne samo ovo pismo.
Državna matura je dobra stvar koja sprječava jedan dio prolupavanja, ali inzistiranje na izvrsnosti potkapa taj trud.
Kako počinje?. Počinje od početka: ne damo djeci da razmišljaju i budu samostalni uvaženi članovi obitelji jer mi sve znamo bolje i kako treba, umjesto da im samo budemo nasip i ograda smjera toka. Odnosno – granice moraju biti da se ne razliju i potroše snagu, ali sami moraju znati i biti sigurni da li su dobro napisali zadaću – to je njihov posao i njihova odgovornost. Kada im se to uskrati u prva dva razreda osnovne teško se ikada više nadoknadi. Bolje je imati samostalno trojku nego peticu koju su stvorili roditelji. Trojka je stvarno vrijedna, petica je potpuni propuh i posljijedica nastojanja sustava. Roditelji ne smiju pušiti ta sranja. To su njihova djeca.
Druga pak strana su roditelji koji moraju raditi 10 ili 12 sati pa nisu prisutni u osnovnim smjernicama i nemaju ni snage ni volje, pa je pismo opet upućeno na krivu adresu.

Tko je glasao

Trojka je stvarno vrijedna,

Trojka je stvarno vrijedna, petica je potpuni propuh i posljijedica nastojanja sustava. Roditelji ne smiju pušiti ta sranja. To su njihova djeca.
Nisu svi roditelji kao što kažeš pušači. Ja sam se konkretno posvađala sa razrednicom od starije kćeri (2 srednje je bio u pitanju). Kad sam rekla da ja ne želim da mi kćer bude odlikaš jer sam smatrala da je to previše odricanja za nju, doživjeli su me kao totalnog heretika. Prolazila je sa 4 za mene i nju u konačnici više nego odlično, ali nastavnici u školi su stalno vršili pritisak na nju da podigne ocjene. Zašto vjerojatno zbog stvaranja boljeg dojma škole.
Inače hrvatske škole ne potiču kreativnost ili bar većina za koje znam time se ne bave. Nije im u nastavnom planu i programu.

Tko je glasao

Kod moje kćeri je pak do

Kod moje kćeri je pak do drugog srednje bila normalna žena razrednica, onda u trećem stiže nova koja je od razreda u kojem je bilo cca 20% odličnih za tren napravila razred od 80% odličnih već do polugodišta. U četvrtom mislim da je stigla do 95%. Naravno na sveopće zadovoljstvo. Takvih kao ti nije bilo među roditeljima.
Slijedeći korak je zbilja najjednostavnije kupiti neki papir koji liči na svjedidžbu kao u linku u mom donjem komentaru, naravno sa peticama.

Tko je glasao

istina - krug je

istina - krug je zatvoren.
roditelji... da roditelji su pušači.
Ma kod nas se sve svodi na isto; školstvo, zdravstvo, ekonomija, pravosuđe - većinu u Hrvatskoj čine ti isti roditelji, ili nepametni, ili nemoralni, ili kratkovidni, ili apatični...
Pa ja na svakom roditeljskom doživim šok - od izjava razrednice preko komentara roditelja....
Većina ne vidi ni vrh nosa, a kamo li korak ispred...

Državna matura je dobra stvar isključivo za profesore koji daju repeticije i kojekave agencije za "intelektualne" usluge koje će imućnije učenike "spremati" za ono što su ih trebali spremiti profesori u školama.
Zapravo će se još jednom dogoditi da smo "prisiljeni" dva puta platiti istu stvar, da će se razlike između imućnih i sirotinje još više povećati.

Tko je glasao

još nešto, jako važno za

još nešto, jako važno za sve koji imaju manju djecu
Sada su ovo spečifični uvjeti. Ide se iz krajnosti u krajnost, ali bez obzira na uvjete otprilike bi ovako nekako bilo kako pišem, znači nije recept nego iskustvo.
Ali kako god. Moje iskustvo je ovakvo:
Djecu je od malena čuvala nepismena susjeda. Bila je skoro deset godina kod nas jer se pokazala jako korisnom pogotovo kada su djeca krenula u školu. (Da se razumijemo, bila su ratna vremena, mi roditelji moramo raditi – nađeš najjeftinije što možeš, a starija gospođa penzionerkai se čini dobra i poštena)
Dakle djeca krenu u školu. Teta Milka nema drugi zadatak nego da ih nahrani i sjedne za stol da napišu zadaću. Nije imala pojma što pišu ili crtaju, ali je trebalo biti gotovo.
Mi roditelji pak smo se strogo držali distancirano. Nikada nism otvorili bilježnice (bar da oni to primjete). To je njihov posao. Ako hoće eventualno se možemo zamjeniti.
Dakle nije bilo sa naše strane pomoći u vidu mahanja glavom da je nešto dobro ili loše. Nemamo pojma, zaboravili smo, prije 30 godina bili u školi...itd. A kada bi pitali za pomoć, to smo uredno naplatili (oni dobiju kunu za bacanje smeća ili pranje suđa, a ti kunu vratiš natrag ako baš hoće da im se razjasni recimo množenje dvoznamenkastih brojeva - uglavnom rijetko su koristili tu nepovoljnu opciju) Ne trebam naglašavati da je i nakon petnaestak godina ista stvar, odnosno ne bavim se njihovim poslom, a i na roditeljske me se nekada moralo tjerati :). Dakle nije nebriga nego se ne ulazi u one prostore svijesti u kojima oni caruju. Kada ustanoviš da je dijete normalne inteligencije nije pošteno oduzimati mu čar života i radost da nešto samostalno savlada.
Samstalnost je nešto što roditelji nehotice prvo otmu vlastitoj djeci.

Pozdrav teta Milki ma gdje bila....

Tko je glasao

u kvartu u kojem sada

u kvartu u kojem sada živim, postoji jedan malecki park u kojem je dječji vrtić. Nekad je tu bio uređen mini poligon s prometnim znakićima, zebrama, na koji su nas vodili iz svih o.š, na biciklama, da "naučimo" prometna pravila. Bio je tu i jedan podvožnjak.
Djeca iz tog kvarta, koja su provodila dane na tom poligonu zvala su ga mostić. Mostić je bio glavna fora.
Prije 15ak dana - "mostić" je srušen.
Ekipa iz kvarta bila je strašno pogođena tim činom. (prava nostalgija!).
Desetljećima je bio tamo. Desetljećima je predstavljao opasnost, ali i izazov.
Ako ne padneš - ne možeš se nauči dignuti.
Današnjoj djeci je onemogućeno pasti.... najosnovnije životno iskustvo!
(a s druge strane im je onemogućeno i "stati na svoje noge" - sve uži i uži djelokrug imaju)

Tko je glasao

sada si me sjetila pisanja

sada si me sjetila pisanja jednog filozofa (na žalost ovaj čas se ne mogu sjetiti uopće o kojem se radi) gdje piše otprilike : "Koje to dijete koje drži do sebe se igra na isprojektiranom igralištu"
Da, tu počinje samostalnost, kada se slobodno igra, samo iskusi opasnosti, samo smišlja igru....

Tko je glasao

E i zato - besplatno

E i zato - besplatno školstvo za sve. Profesori koji imaju loše rezultate na državnom nemaju što raditi više u školama. Tek tada ne bi bilo jagme oko petica bez pokrića i profesori bi se trudili da predaju znanje što bolje, a učenici da ga prime, ako imaju volju za dalje. Instrukcije kao i u naše doba trebaju djeca sa posebnim potrebama a ne kako se sada razvilo - skoro pa svi. Tada bi tek došlo do toga da stvarno kvaliteta izbije a ne ovim dosadašnjim farsičnim trudom podmetanja izvrsnosti.

Tko je glasao

Nažalost,naš školski

Nažalost,naš školski sistem ide isključivo za tim da svu djecu ukalupi, svede na prosjek,učini poslušnim i ako je ikako moguće spriječi buduće ljude da misle svojom glavom.Svaka različitost, kreativnost i posebnost se tako zločinački progoni i zatire da je to nevjerojatno.

Činjenica je da su većinom oni koji izlaze iz školskih ustanova "ukalupljeni" na način da naginju destrukciji, uništavanju i zatiranju života i počinjenju materijalne štete.

Većina mladih su poslušni jedino za novac, a materijalne vrijednosti stavljaju na pijadestal svojih života.

Škole nam postaju "sjemeništa" za buduće kriminalce.
To tako i dolikuje društvu koje je predvođeno elitom kreatora menadžmenta slagalice kriminala.

Baš me interesira koliko će dugo razbojnička družina plaćati odštetu mladiću kojem su nanjeli patnju i bol.

http://www.vecernji.hr/vijesti/djecak-divljacki-pretucen-ostavljen-da-le...

Pogađate, neće platiti ništa, a torturu će proći njihovi roditelji.
Mišljenja sam da roditelji trebaju odgovarati, ali materijalnu štetu moraju plaćati počinitelji zlodjela i to dugi niz godina, neovisno o tome jel' žrtva traži odštetu.

Tko je glasao

Blade777, Činjenica je da

Blade777,

Činjenica je da su većinom oni koji izlaze iz školskih ustanova "ukalupljeni" na način da naginju destrukciji, uništavanju i zatiranju života i počinjenju materijalne štete.

Roditeljska kuča odgaja nasilnike. To se vidi več u prvom razredu. Maltretiraju sve oko sebe na razne načine, a ni mobing im nije stran.

Ne razlikujemo se ništa od drugih evropskih država.

Tko je glasao

Odgajat će ih i dalje tako,

Odgajat će ih i dalje tako, dok god se ne postave pravila da se uvijek mora platiti za nešto iz čega nastane štetna posljedica, neovisno jel' oštećeni traži naknadu.

Kod nas je sve dozvoljeno, baš zbog neplaćanja za posljedice koje proizlaze iz tog djelovanja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci