Tagovi

Ovako je govorio poveznik

Božo Pendo
20260 Korčula

Ministarstvo znanosti,obrazovanja i sporta RH
za ministra gospodina Primorca
Z A G R E B

Poštovani gospodine Primorac!

Dopustite mi da Vam se obratim na način koji je unekoliko bitno različit od žalbi koje sam nedavno poslao Vašem ministarstvu. Neposrednih povoda je više, ali se svode na moja vrlo loša iskustva u pogledu funkcioniranja sistema obrazovanja.U vezi s tim sam s vremenom postao izuzetno osjetljiv, te mislim da mi je dužnost reći Vam moja zapažanja. Moja želja, koju želim ostvariti ovim putem, nije nikakav osobni interes.

Molim Vas da ovo pismo strpljivo pročitate do kraja. U radu s kandidatima za vozače najčešće upozoravam da je od izuzetne važnosti za njih pažljivo pročitati i shvatiti pitanja i odgovore u testu. Kad god me ne poslušaju pogriješe.

Na temelju oskudnih i slučajnih informacija o aktivnostima Vašeg ministarstva biti ću slobodan dalekosežno zaključivati, koliko god to bilo dvojbeno.Pri tom ne mislim omalovažavati Vaše ideje i zamisli, tim više što o njima zaista ništa ne znam. Kako ne čitam novine,niti pratim televiziju, jedini izvor informacija su mi kratke radijske vijesti, koje povremeno slušam za vrijeme osposobljavanja kandidata vožnji.

Kada povežem Vaše izjave i aktivnosti s funkcioniranjem političkog, pravnog, gospodarskog i ukupnog društvenog sistema Hrvatske, nekako se bojim da Vaša nastojanja neće dati rezultate koje Vi osobno silno želite. Duboko sam uvjeren da su Vaše ministarstvo općenito, a time i Vaš napor trenutno najvažniji za budućnost Hrvatske. Čak bi rado, dramatike radi, rekao da ste ključan čovjek o kojem ovisi sudbina Hrvatske.

Dragi gospodine, temeljni problem Hrvatske je sistematski razmrvljena odgovornost, kako institucija tako i pojedinaca.Vi možete imati apsolutno pravo i neoborive argumente u nekom svom zahtjevu u odnosu na sistem, ali ne postoje mehanizmi da to pravo i ostvarite. Samo zato što se svi bave isključivo svojom nadležnošću, a ne interesira ih rezultat ukupnog postupka.Tako ovih dana Državni inspektorat i glavni državni inspektor osobno, razmatrajući moj podnesak, dolaze do zaključka da je prijava itekako osnovana, ali oni nisu nadležni za pokretanje postupka. Svoje mišljenje su poslali Vašem ministarstvu i Ministarstvu unutarnjih poslova. Međutim, Vi niste odgovorni Državnom inspektoratu, niti dužni obavijestiti inspektorat o poduzetom. Čak se možete proglasiti nenadležnim, pa i ne odgovoriti na zahtjev. Meni se to već jednom dogodilo baš na ovoj relaciji, i Vaše ministarstvo na predstavku nikada nije odgovorilo. Isto se bezbroj puta ponovilo, pa u pet navrata i na relaciji Vlada RH-Ministarstvo prosvjete. Ni na požurnice Vlade ministarstvo nije reagiralo, pa nije nimalo čudno da se jednako ponašalo i po zahtjevima drugih institucija.

U ovako provođenom sistemu odgovornosti samo mali korak je do provalije.To je neograničena mogućnost korupcije.Gotovo sve je postalo korumpirano do apsurdnih razmjera. Ne možete preživiti ako na bilo koji način ne sudjelujete u bujanju korupcije. Morate sudjelovati da Vas sistem ne bi uništio. Suprostaviti se znači riskirati i fizičku likvidaciju.

U svim segmentima života sve je prepušteno savjesti, moralu i odgovornosti malog broja ljudi na ključnim mjestima s kojih se mogu kontrolirati i usmjeravati procesi. Nažalost,svjedoci smo da politički interesi na vrlo upitan način žele uspostaviti kontrolu nad svim i svačim, a najbolji put za tako nešto je postavljanje podobnih, odanih i u pravilu apsolutno nesposobnih ljudi. Naravno da takav odabir kadra ne pogoduje razvoju i napretku.

Nisam Vam ništa nova s ovime rekao, ali mora postojati uvod u ono što je za priču bitno.Vi kao ministar obrazovanja, već na početku mandata morate izbjeći zamke silne birokratiziranosti i okoštalosti kadrovske strukture. Ne smijete dopustiti da Vam tajnici, pa makar i državni, načelnici i kojekakvi referenti određuju strategiju djelovanja ministarstva, jer je to isključivo Vaš posao.Njihov posao je Vašu politiku u potpunosti, moralno, stručno i maksimalno predano pretočiti u praksu. Pri tom morate odmah na startu postaviti pitanje mjerljivih i opipljivih rezultata rada. Sramotno je stanje u znanosti, školstvu, a iz toga izvedeno je logično i stanje u gospodarstvu. Morate znati da Vam je situacija u školstvu doslovce vrlo dramatična i zabrinjavajuća i da se tu gotovo radi o svjesnom i namjernom uništavanju generacija mladih.

Vjerujte mi da je doživljaj mladih:škole,nastavnika i učenja zastrašujuće negativan. Svaki dan se iznova susrećem s novim pričama i primjerima nedopustivog odnosa ravnatelja, nastavnika i profesora prema učenicima i studentima. Količina neznanja, nesposobnosti, nemorala, frustracija, nebrige pa i mržnje radnika škola prema učenicima je nezamisliva. Ponekad mislim da takvim djelatnicima ne bi bilo uputno povjeriti ni jedan malo značajniji kokošinjac na brigu, a kamoli djecu.

Uvjeren sam da morate (uzmite ovu riječ kao preporuku, a ne diktat ) u Vašoj strategiji rada ministarstva odbaciti sve što se u praksi do sada pokazalo neučinkovitim.Reforme školskog sistema su izuzetno skupe, unaprijed osuđene na neuspjeh i praktično su same sebi svrha. Njima će te zaposliti birokraciju, ali željeni efekat ne možete postići. Obično se reforme pretvaraju u potpuno besmislene eksperimente, s puno više štete nego koristi. Isti je slučaj sa nekim djelomičnim promjenama u sustavu, poput drugačijeg načina ocjenjivanja učenika i slično.Takvim promjenama se ne otklanjaju niti mijenjaju odnosi u procesu obrazovanja, pa ni učinci ne mogu biti pozitivni prema njima. Potrebno je mijenjati metode rada, pristup učenicima i atmosferu u školi, što se može postići bez velikih materijalnih ulaganja, relativno brzo i s velikom vjerojatnošću da će se, pravim mjerama i na pravi način, osloboditi neslućena energija nastavnika i učenika.

Prije svega trebalo bi uvesti jedanaestu zapovijed i staviti je na prvo mjesto a glasila bi: Poštuj djecu, kao najveću vrijednost ljudskog roda! U skladu s tim opredjeljenjem sve u školama, pa i u ministarstvu bi bilo podređeno djeci, njihovom odgoju, obrazovanju i razvoju. Promjenama u odnosima u zbornicama i školama, potrebe djece bi izbile u prvi plan. Time bi se motivacija djece, bez imalo prisile, odjednom pokazala lako ostvarivom.S motivacijom bi stigli rezultati kakve u sadašnjem sistemu ne možete ni zamisliti.Onoga trenutka kada Vam ocjena učenika postaje stimulans,a ne kazna,riješili ste većinu, ako ne i sve probleme školstva, a proizvod će Vam biti zadovoljni nastavnici i prezadovoljni učenici.

Dakako, nemam iluzija da se ovo može postići preko noći i s postojećim kadrom u školama, ali je činjenica da ovim putem treba ići. To što će se u primjeni nailaziti na teškoće i otpore, ne znači da ne treba ni pokušati. Upravo u tome je Vaša uloga ključna. S jedne strane bi do u detalje trebali osmisliti strategiju, odrediti ciljeve, rokove i tempo realizacije ideje te potom bez oklijevanja, trulih kompromisa i povremenih ustupaka, snagom autoriteta, ali i argumenata inzistirati kod svih u sistemu na dosljednom odrađivanju posla. Naravno, svi koji bi na bilo koji način usporavali ritam promjena morali bi odstupiti i mjesto prepustiti sposobnijima i bolje motiviranim djelatnicima.U svemu ništa ne znači nekolicina pojedinaca i njihovi interesi, jer je vrijednost uloga prevelika. Uostalom, brojni mladi, školovani i posla željni stručnjaci jedva čekaju da se dokažu.

Posao Vašeg ministarstva je educirati, motivirati pa na neki način i natjerati ravnatelje škola da shvate potrebu i značaj mijenjanja odnosa i metoda rada u školama. Njihov posao je, istim argumentima, uvjeriti nastavnike i profesore da se moraju posvetiti poslu i djeci, maksimalno koristeći suvremene teorije i saznanja u odgoju djece. Za tako nešto postići samo bi trebalo osmisliti stalnu edukaciju školskog osoblja. To se i sada radi na brojnim seminarima, sastancima i sličnim formama usavršavanja, ali ti oblici su u pravilu kruto birokratski neučinkoviti, jer im nedostaje smisao i cilj.Očito je da je u početku provedbe ove ideje nužno uložiti nešto veći napor i neznatno više novca, ali je s vremenom za očekivati da će oslobođena kreativnost sama po sebi generirati novu energiju. Formiranjem spirale uspjeha u sistem bi trebalo ulagati jednake količine novca kao do sada, ali bi rezultati bili nemjerljivo pozitivniji. Napuštanjem dosadašnjeg tradicionalnog načina obrazovanja, koji se odavna dokazao kao neučinkovit, napustio bi se model direktora ili šefa škole kao neupitnog autoriteta. Današnji voditelji škola su klasični šefovi u strahu od inspekcija, ekscesa u njihovim dvorištima, javnosti, roditelja pa i samih nastavnika te obično pribjegavaju pretjeranoj kontroli i prisili. Dakako, najviše pri tom vodeći računa o vlastitom položaju i interesu. Vama trebaju mudri voditelji, sposobni na vrlo mekan i tolerantan način izvući maksimum iz osoblja škole, ali i same djece. Možda izgleda na prvi pogled utopijski, ali kada dobro promislite očito je da se mogu postići čudesni rezultati boljom komunikacijom, objašnjavanjem, poticanjem i pohvalama .Već sama činjenica da se netko brine o njima, da primjećuje njihove napore pa i nagrađuje za postignuto bi iznenadila i stručne kadrove i djecu. Dokidanjem prisile i straha zauvijek bi u svijesti svih, naročito djece,školu svrstali u najljepše, ali i najkorisnije životno iskustvo Eliminiralo bi se nasilje,droga,alkohol,potpuno beznađe mladih.

Čini mi se da Vi u svojim nastojanjima da promijenite postojeće stanje, a ono je više nego alarmantno, polako i nesigurno lutate.Najavom reforme školstva, promjenom u načinu ocjenjivanja učenika, najavom volontiranja u nekim obrazovnim ustanovama i sličnim potezima odajete utisak čovjeka koji želi pojedinačnim akcijama bitno popraviti stvari, što nije izvedivo.Sumnjam da će te imati slobodnog vremena za bilo kakvo volontiranje, a ako ga i budete našli to može biti samo na štetu desetaka tisuća djece, koja trebaju jednako Vašu pomoć ,kao i ona djeca s kojima bi Vi osobno radili. Tragično bi bilo da se umjesto svojim bavite tuđim poslom i tako zanemarite potrebe i interese mnoge djece doslovce ugroženog mentalnog zdravlja zbog školskih grešaka. Imam predosjećaj da Vam je netko podmetnuo tu ideju s ciljem manipuliranja Vama i Vašim aktivnostima. Nitko logičan neće povjerovati da je preko četiristo mališana u prvom razredu osnovne škole izgubilo godinu, ponavljalo prvi razred, samo zato što ih nije zaštitio nekakav Pravilnik. Dakako da se mora postaviti pitanje kakva je to nesposobnost, nemoral, nebriga i bezosjećajnost dovela do tako strašnog neuspjeha mnogih razrednih nastavnika.Podatak zorno dokazuje nemoć sistema u zaštiti interesa djece.Pogledajte koliko je licemjeran i blesav zahtjev Vama upućen od nekakvog udruženja da se hitno mijenja Zakon i Pravilnik,a da se ni jednom riječju ne spominje bilo čija odgovornost za ono što se dogodilo.Tko garantira da se nova djeca neće uništavati do promjene Pravilnika? Odakle ideja da će promjena Pravilnika značiti drugačiji rad nastavnika s djecom posebnih potreba? Znam bezbroj primjera nevjerojatnog odnosa nastavnika i profesora prema učenicima te je upravo to neposredan povod da Vam ovo napišem. Nedopustivo je omogućiti ponekad i duševno bolesnim nastavnicima da se iživljavaju nad učenicima.To Vam se vrlo često događa, obično uvijek isti nastavnici i uvijek na isti način zlostavljaju učenike, a da im se nitko ne usudi suprostaviti.

Na kraju bi Vas htio uvjeriti da ne postoji normalno dijete, a da nema baš nikakve sposobnosti ili predispozicije da postane vrlo kvalitetno ili genijalno u nekoj djelatnosti.Nažalost,naš školski sistem ide isključivo za tim da svu djecu ukalupi, svede na prosjek,učini poslušnim i ako je ikako moguće spriječi buduće ljude da misle svojom glavom.Svaka različitost, kreativnost i posebnost se tako zločinački progoni i zatire da je to nevjerojatno.

Iz Vaših javnih istupa, najava i dosadašnjih aktivnosti ne može se steći utisak da ste dovoljno ili potpuno svjesni značaja problema kojima bi se preventivno trebali baviti.Ostavljate dojam čovjeka koji nije baš potpuno uvjeren u ispravnost onoga što pokušava. Kao da nevoljko provodite tuđu politiku.

Bilo bi mi jako žao kada ne biste razumjeli ovako nabacane tvrdnje i prijedloge. Ograničen sam i vremenom,kojega nemam,i pisanom formom ,koja mi ne dopušta da Vam detaljnije objašnjavam pojedinosti.Siguran sam,međutim, da ste Vi u svojim razmišljanjima odmakli puno dalje. Stoga Vam od srca želim da kroz kratko vrijeme postignete vrijedne rezultate, kako bi većina nas, imala zadovoljstvo gledati pokretanje Hrvatske.

Unaprijed Vam se zahvaljujem na pažnji kojom ste pročitali pismo.

Kočula, 22. veljače 2004. Božo Pendo

Tko god ne vjeruje da je ovo poslano ministru u vrijeme kada je preuzeo Ministarstvo- ne mora. Isto kao što se ne mora povjerovati da u vremenu od nekih 6 godina mi Ministarstvo na brojne predstavke, požurnice Vlade ili drugih institucija nikada nije odgovorilo. Kao ni na ovo pismo.

Molio bih sve one koji su na sličan način upozoravali nadležne na stanje i probleme, ali preventivno i na vrijeme, da te dopise prilože ovdje. Ukoliko toga nema, nemojte kriviti mene za ono što vi niste radili.

Komentari

Poveznik, pročitala sam

Poveznik,
pročitala sam Vaše pismo.
Imate li Vi ili neki od nas kakav prijedlog za budućnost?
Studenti su se pobunili, novi je ministar obećao pronaći model besplatnog školovanja i dostupnog znanja svima.
Može li mu se vjerovati??
Predlažem da svi zajedno sa Poveznikom koji o ovome više zna, sastavimo prijedlog ministarstvu, novom ministru i Predsjedniku, kad je već član pollitike.
Kada bi uspjeli predložiti novi projekt vezan uz obrazovanje, ne vidim razloga zašto ne bi bio podržan i od onih koji o tome odlučuju, i od PRH.
Također možemo prijedloge poslati i pedagozima. Mogućnosti su velike.
Zašto ne bismo učinili nešto kreativno i vrijedno, osim rasprave koja je svakako važna i dobrodošla.
Što mislite o mom prijedlogu??
Pozdrav svima
Mirtaflora

Tko je glasao

Inače več znaju i imaju

Inače več znaju i imaju odrađen posao u tome smijeru koji im je servirala ekipa iz grupe za analizu dokumenata
http://www.slobodnifilozofski.com/2010/01/prijedlog-nacela-mpvog-sustava...
http://www.slobodnifilozofski.com/2010/02/obavijest-programske-radne-gru...

Tko je glasao

Nemam ovoga trenutka taj

Nemam ovoga trenutka taj podatak kod sebe (iako ga možda imam u digitalnom obliku negdje na starom hard disku, a znam zasigurno gdje se nalazi papir sa tim podatkom), ali sjećam se kako je na natječaju za dodjelu sredstava udrugama, baš nekako u to vrijeme koje spominješ, 80.000 kuna dobio projekt koji se bavio (ne garantiram da mogu precizno navesti naziv, ali i Ministarstvo svakako mora posjedovati vlastitu dokumentaciju o tome) 'poremećajima u ponašanju osobito nadarene djece', dok je projekt koji se bavio prevencijom nasilja u obitelji ostao na 'suhom'. Ono što u tome meni nije bilo jasno je bio omjer - takva skupina unutar skupine, naime, teško da u Hrvatskoj uopće može postojati, a i tko bi ju kao takvu uopće mogao detektirati kada se takvom djecom do tada u Hrvatskoj gotovo nitko i nije bavio, baš naprotiv... Odatle mi se činilo vjerojatnijim da se radi o još jednom pitanju 'divljih svojti'.

Tko je glasao

Proizvodnja znanja je u

Proizvodnja znanja je u hrvatskoj cista drama. Pisao sam vec cesce o tome, ali me ni ovdje nitko ne razumije, smrc.

Imamo odlikase, a drzava tone sve dublje u govna.

pametnome dosta.

ne mogu svi biti unuci sime krasic

Tko je glasao

Pismo upućeno na potpuno

Pismo upućeno na potpuno krivu adresu. Trebalo ga je umnožiti u milijun primjeraka i poslati roditeljima. Roditelji su inače pušači. Povijest izvrsnosti počela je prije gotovo pola stoljeća. Nakon DR zaraza poprima široke razmjere. Pritisak krene još u vrtiću, sustavno se nastavi preko učiteljica kojima je lakše dati petice nego li se boriti sa roditeljima ludim za izvrsnošću, nastavlja se u višim razredima, malo složenije, ali ide, a i profesorima se ne radi. Lakše je djeliti petice i imati visok prosjek.
Loše rezultate državnih ispita opravdavaju preopterećenošću djecom koja eto imaju težak program, ne stignu od raznih aktivnosti......
Krug je zatvoren: roditelji + profesori + djeca.
Nastavlja se još uhodanije u srednjem obrazovanju. Logično na faksu se sve rješava puno šire nego li smo vidjeli u akciji „Index“.
Naravno nije nikada sve i 100%. Ima još normalnih profesora, đaka...ljudi oko nas.
Na žalost u odgovornim institucijama ne prepoznajem ljude koji bi ozbiljnije čitali stvarnost, ne samo ovo pismo.
Državna matura je dobra stvar koja sprječava jedan dio prolupavanja, ali inzistiranje na izvrsnosti potkapa taj trud.
Kako počinje?. Počinje od početka: ne damo djeci da razmišljaju i budu samostalni uvaženi članovi obitelji jer mi sve znamo bolje i kako treba, umjesto da im samo budemo nasip i ograda smjera toka. Odnosno – granice moraju biti da se ne razliju i potroše snagu, ali sami moraju znati i biti sigurni da li su dobro napisali zadaću – to je njihov posao i njihova odgovornost. Kada im se to uskrati u prva dva razreda osnovne teško se ikada više nadoknadi. Bolje je imati samostalno trojku nego peticu koju su stvorili roditelji. Trojka je stvarno vrijedna, petica je potpuni propuh i posljijedica nastojanja sustava. Roditelji ne smiju pušiti ta sranja. To su njihova djeca.
Druga pak strana su roditelji koji moraju raditi 10 ili 12 sati pa nisu prisutni u osnovnim smjernicama i nemaju ni snage ni volje, pa je pismo opet upućeno na krivu adresu.

Tko je glasao

Trojka je stvarno vrijedna,

Trojka je stvarno vrijedna, petica je potpuni propuh i posljijedica nastojanja sustava. Roditelji ne smiju pušiti ta sranja. To su njihova djeca.
Nisu svi roditelji kao što kažeš pušači. Ja sam se konkretno posvađala sa razrednicom od starije kćeri (2 srednje je bio u pitanju). Kad sam rekla da ja ne želim da mi kćer bude odlikaš jer sam smatrala da je to previše odricanja za nju, doživjeli su me kao totalnog heretika. Prolazila je sa 4 za mene i nju u konačnici više nego odlično, ali nastavnici u školi su stalno vršili pritisak na nju da podigne ocjene. Zašto vjerojatno zbog stvaranja boljeg dojma škole.
Inače hrvatske škole ne potiču kreativnost ili bar većina za koje znam time se ne bave. Nije im u nastavnom planu i programu.

Tko je glasao

Kod moje kćeri je pak do

Kod moje kćeri je pak do drugog srednje bila normalna žena razrednica, onda u trećem stiže nova koja je od razreda u kojem je bilo cca 20% odličnih za tren napravila razred od 80% odličnih već do polugodišta. U četvrtom mislim da je stigla do 95%. Naravno na sveopće zadovoljstvo. Takvih kao ti nije bilo među roditeljima.
Slijedeći korak je zbilja najjednostavnije kupiti neki papir koji liči na svjedidžbu kao u linku u mom donjem komentaru, naravno sa peticama.

Tko je glasao

istina - krug je

istina - krug je zatvoren.
roditelji... da roditelji su pušači.
Ma kod nas se sve svodi na isto; školstvo, zdravstvo, ekonomija, pravosuđe - većinu u Hrvatskoj čine ti isti roditelji, ili nepametni, ili nemoralni, ili kratkovidni, ili apatični...
Pa ja na svakom roditeljskom doživim šok - od izjava razrednice preko komentara roditelja....
Većina ne vidi ni vrh nosa, a kamo li korak ispred...

Državna matura je dobra stvar isključivo za profesore koji daju repeticije i kojekave agencije za "intelektualne" usluge koje će imućnije učenike "spremati" za ono što su ih trebali spremiti profesori u školama.
Zapravo će se još jednom dogoditi da smo "prisiljeni" dva puta platiti istu stvar, da će se razlike između imućnih i sirotinje još više povećati.

Tko je glasao

još nešto, jako važno za

još nešto, jako važno za sve koji imaju manju djecu
Sada su ovo spečifični uvjeti. Ide se iz krajnosti u krajnost, ali bez obzira na uvjete otprilike bi ovako nekako bilo kako pišem, znači nije recept nego iskustvo.
Ali kako god. Moje iskustvo je ovakvo:
Djecu je od malena čuvala nepismena susjeda. Bila je skoro deset godina kod nas jer se pokazala jako korisnom pogotovo kada su djeca krenula u školu. (Da se razumijemo, bila su ratna vremena, mi roditelji moramo raditi – nađeš najjeftinije što možeš, a starija gospođa penzionerkai se čini dobra i poštena)
Dakle djeca krenu u školu. Teta Milka nema drugi zadatak nego da ih nahrani i sjedne za stol da napišu zadaću. Nije imala pojma što pišu ili crtaju, ali je trebalo biti gotovo.
Mi roditelji pak smo se strogo držali distancirano. Nikada nism otvorili bilježnice (bar da oni to primjete). To je njihov posao. Ako hoće eventualno se možemo zamjeniti.
Dakle nije bilo sa naše strane pomoći u vidu mahanja glavom da je nešto dobro ili loše. Nemamo pojma, zaboravili smo, prije 30 godina bili u školi...itd. A kada bi pitali za pomoć, to smo uredno naplatili (oni dobiju kunu za bacanje smeća ili pranje suđa, a ti kunu vratiš natrag ako baš hoće da im se razjasni recimo množenje dvoznamenkastih brojeva - uglavnom rijetko su koristili tu nepovoljnu opciju) Ne trebam naglašavati da je i nakon petnaestak godina ista stvar, odnosno ne bavim se njihovim poslom, a i na roditeljske me se nekada moralo tjerati :). Dakle nije nebriga nego se ne ulazi u one prostore svijesti u kojima oni caruju. Kada ustanoviš da je dijete normalne inteligencije nije pošteno oduzimati mu čar života i radost da nešto samostalno savlada.
Samstalnost je nešto što roditelji nehotice prvo otmu vlastitoj djeci.

Pozdrav teta Milki ma gdje bila....

Tko je glasao

u kvartu u kojem sada

u kvartu u kojem sada živim, postoji jedan malecki park u kojem je dječji vrtić. Nekad je tu bio uređen mini poligon s prometnim znakićima, zebrama, na koji su nas vodili iz svih o.š, na biciklama, da "naučimo" prometna pravila. Bio je tu i jedan podvožnjak.
Djeca iz tog kvarta, koja su provodila dane na tom poligonu zvala su ga mostić. Mostić je bio glavna fora.
Prije 15ak dana - "mostić" je srušen.
Ekipa iz kvarta bila je strašno pogođena tim činom. (prava nostalgija!).
Desetljećima je bio tamo. Desetljećima je predstavljao opasnost, ali i izazov.
Ako ne padneš - ne možeš se nauči dignuti.
Današnjoj djeci je onemogućeno pasti.... najosnovnije životno iskustvo!
(a s druge strane im je onemogućeno i "stati na svoje noge" - sve uži i uži djelokrug imaju)

Tko je glasao

sada si me sjetila pisanja

sada si me sjetila pisanja jednog filozofa (na žalost ovaj čas se ne mogu sjetiti uopće o kojem se radi) gdje piše otprilike : "Koje to dijete koje drži do sebe se igra na isprojektiranom igralištu"
Da, tu počinje samostalnost, kada se slobodno igra, samo iskusi opasnosti, samo smišlja igru....

Tko je glasao

E i zato - besplatno

E i zato - besplatno školstvo za sve. Profesori koji imaju loše rezultate na državnom nemaju što raditi više u školama. Tek tada ne bi bilo jagme oko petica bez pokrića i profesori bi se trudili da predaju znanje što bolje, a učenici da ga prime, ako imaju volju za dalje. Instrukcije kao i u naše doba trebaju djeca sa posebnim potrebama a ne kako se sada razvilo - skoro pa svi. Tada bi tek došlo do toga da stvarno kvaliteta izbije a ne ovim dosadašnjim farsičnim trudom podmetanja izvrsnosti.

Tko je glasao

Nažalost,naš školski

Nažalost,naš školski sistem ide isključivo za tim da svu djecu ukalupi, svede na prosjek,učini poslušnim i ako je ikako moguće spriječi buduće ljude da misle svojom glavom.Svaka različitost, kreativnost i posebnost se tako zločinački progoni i zatire da je to nevjerojatno.

Činjenica je da su većinom oni koji izlaze iz školskih ustanova "ukalupljeni" na način da naginju destrukciji, uništavanju i zatiranju života i počinjenju materijalne štete.

Većina mladih su poslušni jedino za novac, a materijalne vrijednosti stavljaju na pijadestal svojih života.

Škole nam postaju "sjemeništa" za buduće kriminalce.
To tako i dolikuje društvu koje je predvođeno elitom kreatora menadžmenta slagalice kriminala.

Baš me interesira koliko će dugo razbojnička družina plaćati odštetu mladiću kojem su nanjeli patnju i bol.

http://www.vecernji.hr/vijesti/djecak-divljacki-pretucen-ostavljen-da-le...

Pogađate, neće platiti ništa, a torturu će proći njihovi roditelji.
Mišljenja sam da roditelji trebaju odgovarati, ali materijalnu štetu moraju plaćati počinitelji zlodjela i to dugi niz godina, neovisno o tome jel' žrtva traži odštetu.

Tko je glasao

Blade777, Činjenica je da

Blade777,

Činjenica je da su većinom oni koji izlaze iz školskih ustanova "ukalupljeni" na način da naginju destrukciji, uništavanju i zatiranju života i počinjenju materijalne štete.

Roditeljska kuča odgaja nasilnike. To se vidi več u prvom razredu. Maltretiraju sve oko sebe na razne načine, a ni mobing im nije stran.

Ne razlikujemo se ništa od drugih evropskih država.

Tko je glasao

Odgajat će ih i dalje tako,

Odgajat će ih i dalje tako, dok god se ne postave pravila da se uvijek mora platiti za nešto iz čega nastane štetna posljedica, neovisno jel' oštećeni traži naknadu.

Kod nas je sve dozvoljeno, baš zbog neplaćanja za posljedice koje proizlaze iz tog djelovanja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa od Buddha komentara 0
  2. 14 mjeseci prije izbora: čini se da će 'lijevi' ostati na vlasti i nakon 2015. godine od StarPil komentara 5
  3. I S I S = Israeli secret intelligence service od sjenka komentara 6
  4. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  5. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 16
  6. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 29
  7. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijski hologram od Buddha komentara 2
  9. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 29
  10. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 20
  11. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 91
  12. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  13. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  14. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  15. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 12
  16. Highway to hell od Buddha komentara 5
  17. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  18. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 31
  19. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  20. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 11
  21. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 83
  22. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 134
  23. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 21
  24. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55
  25. MOLovanje od Feniks komentara 12

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • agnusdei
  • Bigulica
  • lignja

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 20

Novi korisnici

  • abakus
  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura