Neovisni, ali ne i neutralni

Gospodine Bandiću.

Primio sam Vaše predizborno pismo kojim mi se obraćate kao „uvaženom stranačkom kolegi“. Znam da se radi o predlošku koji je vjerojatno poslan svim članovima gradske organizacije SDPa. Znam i da ste posljednjih dana poprilično zauzeti „delanjem“ po Bosni i Hercegovini. Budući niste imali vremena saznati što se to ovih dana događa u Kopenhagenu, vjerujem da ni pismo koje sam dobio niste pisli Vi, već prije gospodin Ljuština. Ipak, kako mi se osobno obraćate, osjećam potrebu odgovoriti Vam ovim putem.

Prvo, molim Vas da mi odgovorite na pitanje: od kuda Vam moje ime i prezime, adresa i podatak o stranačkoj pripadnosti?

Prema službenom stavu SDPa, Vaše članstvo u stranci prestalo je automatizmom onog trenutka kada ste objavili kandidaturu. Prema Vašim riječima u pismu, Vi ste „zamrznuli svoje stranačko članstvo“. Kako god da bilo, Vi više niste predsjednik zagrebačke organizacije SDPa, niti član stranke, pa nemate pravo pristupa stranačkim podacima o članovima. Na ovom mjestu odmah napominjem da nikada nisam svojim potpisom ili podacima podržao nitijednu Vašu kandidaturu – od onih za mjesto gradonačelnika, do ove sadašnje, za mjesto predsjednika države. Dakle, ja Vam nikada nisam ustupio podatke o svojem imenu, adresi i stranačkom članstvu.

Pa ipak, u poštanskom sandučiću me dočekalo Vaše pismo, naslovljeno na moje ime i prezime, u kojem mi se obraćate kao „uvaženom stranačkom kolegi“.

Moje je uvjerenje, da je jedini način na koji se to moglo dogoditi, Vaše otuđivanje podataka iz SDPa, koje su članovi povjerili stranci, a ne Vama. Ovim Vašim potezom duboko vrijeđate moje pravo na privatnost, ali – uvjeren sam – i hrvatske zakone. Ne želim ni zamišljati na što biste sve bili spremni učiniti na poziciji predsjednika Republike Hrvatske, kada se ovako ponašate već kao kandidat.

Drugo, moram primjetiti da se razlikujemo po pitanjima karakteristika koje trebaju krasiti budućeg predsjadnika / predsjednicu Republike Hrvatske. U svom pismu navodite kako Hrvatskoj treba „...odlučan i učinkovit predsjednik, koji poštuje i cijeni svaku stopu ove zemlje...“ Moji prioriteti karakteristika predsjednika Republike Hrvatske ne kreću od „odlučan i učinkovit“, već od „pošten i vjerodostojan“. Hrvatska je već u više navrata imala „odlučne i učinkovite“ lidere – od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, do odbjeglog premijera Ive Sanadera. U oba slučaja „odlučnost i učinkovitost“ lidera rezultirala je osobnom promocijom i izgradnjom kulta ličnosti, te propadanjem zemlje u ralje korupcije, nepotizma i samovolje lidera.

Za razliku od Vas, ja smatram da je Hrvatskoj poreban lider / liderica koji će vjerodostojno promovirati poštenje i borbu protiv korupcije kao novi model političkog ponašanja. Nažalost, u Vama i Vašim dosadašnjim rezultatima ne prepoznajem te osobine. Upravo suprotno.

Treće, prije pola godine su održani lokalni izbori na kojima ste Vi osvojili poziciju direktno izabranog gradonačelnika grada Zagreba. Danas mi u pismu poručujete kako Vam je vodstvo stranke onemogućilo kandidiranje za SDPovog predsjedničkog kandidata. Što me dovodi pred pitanje – što ste, zapravo, Vi prije šest mjeseci željeli, natjecati se za mjesto predsjednika države ili gradonačelnika?

Naime, prema Vašem ponašanju, može se zaključiti samo jedno – natjecanje i osvajanje pozicije gradonačelnika, Vama očigledno služi jedino kao sigurnosna mreža za sudjelovanjem na predsjedničkim izborima. Što me dodatno vrijeđa kao stanovnika grada Zagreba.

Već smo upoznali jednog takvog političkog dezertera – Ivo Sanader je poziciju premijera napustio na polovici mandata, baš kada je postalo najteže za državu i građane. Cijela je javnost nepodjeljena u osudi tog kukavičkog čina. Slična situcija je i u Zagrebu. Gradska proračunska kriza je iz ove godine samo prebačena u slijedeću, a Vi, nepunih sedam mjeseci nakon izbora bježite na drugu poziciju. Čak je i Ivo odradio veći dio svog mandata.

Ukoliko imate obraza stati pred građane grada čiji ste gradonačelnik sa jasnom porukom da ih na nedavno održanim izborima niste besramno iskoristili, očekujem da odustanete od svoje gradonačelničke pozicije, te da se s punim se kapacitetom, i čišćeg obraza, uputite u daljnju borbu za poziciju predsjednika Republike.

Četvrto, kao osoba koja se unutar SDPa, i prije lokalnih izbora, suprostavljala Vašem izboru za SDPovog kandidata za gradonačelnika, mogu bez hipoteke izjave o Vama „kao najboljem kandidatu za gradonačelnika“ komentirati Vaše ocjene učinjenog u gradu Zagrebu.

Naime, u Vašem pismu spominjete mnoge „uspjehe“ postignute u Vašem gradonačelničkom mandatu – od Arene, preko zagrebačkog modela stanogradnje do „istinskog čuda“: desetina vrtića i škola, stotina kilometara cesta, novog vodovoda, kanalizacije i plina.

Ja, nažalost, iz svoje prespektive ne osjećam to „čudo“. Kao otac jednogodišnjeg dječaka, obišao sam desetine vrtića, i nisam našao mjesto za svog mališana. Gdje su onda te desetine novih vrtića, ako dvoje zaposlenih roditelja za svog mališana ne mogu naći mjesto u vrtiću? Živim u zgradi koja od svoje izgradnje (druga polovica osamdesetih) ima provedenu predinstalaciju za plin. No grad do današnjeg dana nije doveo plin u moje naselje. Gdje su ti kilometri plinskih instalacija? U cijeni vode koju plaćamo, dvije petine odlazi na plaćanje vode koja se gubi u gradskoj vodoopskrbnoj mreži. Kako cijena vode kućanstvima samo raste, pitam Vas, gdje su ti kilometri vodovoda, čijom je sanacijom trebala pasati i cijena vode za građane?

Tu treba spomenuti i drugu stranu medalje – građani grada Zagreba plaćaju najviši prirez u državi, a grad se i višekratno zaduživao u inozemstvu kako bi proveo poslove koje ste pobrojali. No umjesto toga, grad je pod Vašim vodstvom investirao u megalomanske projekte. Tako danas imamo Arenu, koja većinu vremena zjapi prazna, koja ne donosi dodanu vrijednost i ne otvara radna mjesta, i čiju ćemo cijenu plaćati desecima godina. Tako imamo i projekt zagrebačke stanogradnje, koji je zbog megalomanije završio kao projekt koji ugrožava proračun Holdinga velikim brojem neprodanih stanova.

Na kraju pisma, gospodine Bandiću, pozivate me da Vam se pridružim u zajedničkom putu do pobjede. Zbog svega pobrojanog, moram Vas obavijestiti, da Vaš izbor za predsjednika Republike, smatram jednim od najgorih mogućih ishoda ove predsjedniče utrke, i da ću napraviti – koliko je u mojoj moći – sve kako „lijepoj našoj“ ne biste napravili ono što ste napravili „belom Zagrebu gradu“.

Srdačno vaš,
Aleksandar Hatzivelkos

PS: post scriptum donosim prijepis Bandićevog pisma

Poštovani gospodine Hatzivelkos, uvaženi stranački kolega!

Obraćam Vam se kao stranački prijatelj, koji je zamrznuo svoje stranačko članstvo, ali koji duhom trajno ostaje socijaldemokrat. Pišem Vam kao čovjek, koji je uz nekolicinu naših stranačkih kolega, zajedno s pokojnim Ivicom Račanom, stvarao SDP, ali koji je odlučio izaći pred hrvatsku javnost kao kandidat za predsjednika, koji može donijeti pozitivne promjene našoj zemlji. Možda podržavate moju odluku, a možda se ljutite zbog toga. Ali siguran sam da ćete se složiti da Hrvatskoj treba odlučan i učinkovit predsjednik, koji cijeni i poštuje svaku stopu ove zemlje, koja se mora ravnomjerno regionalno i gospodarski razvijati, zemlje koja mora svojim socijalnim i zdravstvenim programima pružiti solidarnu ruku podrške svakom djetetu, umirovljeniku, branitelju, nezaposlenom i osobi s invaliditetom. Zajedno smo izgrađivali zagrebački SDP, koji je uvijek otvorenih vrata dočekivao svakog novog člana i cijenio doprinos svih poštenih, stručnih i iskrenih ljudi, bez obzira na stranački staž. Doista samo mi znamo koliko je truda trebalo uložiti da bi nam se pridružio samo jedan novi član i pridobio samo jedan glasač. Sjećate se kako je bilo osnivati svaki od 218 SDP-ovih ogranaka te na izborima 2000., 2001., 2005. i 2009. godine svaki puta dobivati sve veću podršku naših sugrađana. Ostvarili smo to zajedno, budimo na to ponosni i ne odričimo se naše zajedničke prošlosti! U Zagrebu smo napravili istinsko čudo – u urbanističkom, infrastrukturalnom, kulturnom, gospodarskom i socijalnom smislu... Arena Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Zagrebački model stanogradnje, desetine vrtića i škola, stotine kilometara izgrađenih cesta, novi vodovodi i kanalizacije, plin i javni prijevoz, pomoć umirovljenicima i novorođenčadi, 140 niskopodnih tramvaja i 70 autobusa, stotine kulturnih manifestacija i projekata za mlade... To su samo neki od projekata za koje su nam Zagrepčani dali podršku, a mi smo ih zajedno ostvarivali. Zagrepčani to prepoznaju i cijene. Hrvatska to vidi, i zato ovih dana u svim hrvatskim krajevima nailazim na istinsku potporu i molbe da zagrebački polet prenesemo na cijelu Hrvatsku. Uvjeren sam da to mogu, a iskustva s terena mi govore da ćemo u tome i uspjeti... Žao mi je što svoju viziju Hrvatske nisam mogao ostvariti unutar naše stranke. Nažalost, konstantno nerazumijevanje i pritisci iz vodstva stranke te način određivanja kandidata na unutarstranačkim izborima za predsjedničkog kandidata SDP-a onemogućili su mi da svoju energiju, znanje i iskustvo stavim na raspolaganje SDP-u i cijeloj Hrvatskoj te da ravnopravno sudjelujem u predsjedničkoj utrci. No, ta odluka nikad iz mog srca i bića neće istisnuti činjenicu da sam stvarao i izgrađivao SDP kao modernu europsku, socijalno osjetljivu i ekonomski naprednu stranku te da ću uvijek biti, razmišljati i djelovati kao socijaldemokrat. Te mi vrijednosti nitko ne može oduzeti. Socijaldemokracija je otvorena i tolerantna prema različitim mišljenjima i stavovima, to je njezina osnosvna vrijednost, a Vi kao istinski socijaldemokrat razumijet ćete razloge zbog kojih sam se kandididrao.

Stoga Vas pozivam da mi se pridružite na zajedničkom putu pobjede i ponovno mi, kao i nebrojeno puta do sada, date svoju podršku, ovoga puta za predsjednika svih hrvatskih građana. Vjerujte mi da ni na ovoj dužnosti neću iznevjeriti vrijednosti za koje smo se zajedno zalagali i godinama borili.

Srdačno Vaš,
Milan Bandić