pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prvi emigrantski štand na Sajmu(izvor Hrvatska Revija 4/73.

Vjerojatno ste čuli na vijestima da je jučer otvoren Sajam knjiga u Frankfurtu. Tko nije bio tamo, koga knjige ne zanimaju, uopće si ne može zamisliti koje je to čudo od sajma. Kako je uređen, kako je velik i koje divote se tamo mogu naći.

Prvi puta sam se na Sajmu u Frankfurtu našao 1970.god. Direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske, književnik Pero Budak, dogovorio je da izlažemo naše knjige na štandu naklade tadašnje JAZU. Naime, Nakladni zavod Matice hrvatske, a pogotovo Matica hrvatska nisu imali u ono vrijeme izvozne dozvole pa su i izlagali knjige uvijek do tada kod nekog drugog.. Pa su morali izvažati knjige ili preko Mladinske knjige, ili preko Jugoslavenske knjige itd. U Zagrebu sam se sastao s direktorom Naklade JAZU (upozorili su me da je bio pukovnik udbe, pa kolko je ta udba imala pukovnika?!?) i dogovorio okvirno što i kako ćemo izlagati. Tada je iz tiska upravo izašla „Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva“ Vlatka Pavletića i bilo nam je stalo da ju prezentiramo u Frankfurtu. A kako sam je otputovao dan prije u Frankfurt od ekipe iz JAZU to sam na njihovom štandu zauzeo jedan dio i to proglasio štandom Matice hrvatske. Dok sam se tamo vrtio, ne snalazeći se, naišao je jedan mladić, jedva stariji od mene. Bio je to tehnički direktor Sajma.

U tren oka mi je organizirao natpis „Matica hrvatska“, u tren oka mi je pokazao kako se montiraju police… Ostao sam s njim dobar više godina.

Kad je stigla ekipa iz JAZU bili su zaprepašteni, sve dok nije došao direktor. On se samo nasmijao, rekao mi da to baš nije bio naš dogovor, ali kad sam tako spretan, neka tako i ostane.

Već prije sam razaslao pisma svim hrvatskim katoličkim misijama, hrvatskim društvima ukratko pisao sam na sve adrese u Europi kojima smo tog trenutka raspolagali i najavio: nastupa Matica hrvatska. Ukratko, onaj dio štanda na kojem je pisalo Matica hrvatska posjetilo je nekoliko stotina posjetitelja a ja sam rasprodao svu zalihu knjiga koje sam ponio.

Samo nekoliko godina kasnije bio sam siromašni i prezreni emigrant. No zahvaljujući dosjetljivosti urednika „Nove Hrvatske“ Jakše Kušana i kolege Zlatka Markusa (koji je već od početka 1972. godine radio u „Novoj Hrvatskoj“) prije mog odlaska iz Jugoslavije organizirao sam prebacivanje u London jednog od rijetkih sačuvanih primjeraka upravo uništene naklade „Hrvatskog pravopisa“. Mi smo reprint pravopisa izdali u nakladi „Nove Hrvatske“ (poznati „Londonac“). A ja sam istog trena počeo nagovarati Jakšu Kušana i (pismima) Vinka Nikolića da odemo kao izlagači na Sajam knjiga u Frankfurt. Nikolić je i tako imao gomilu knjiga koje je mogao izložiti a „Nova Hrvatska“ je imala pravopis. I tako smo se prijavili za Sajam 1973.god. U prijavi smo naveli da želimo izlagati unutar grupe jugoslavenskih nakladnika. I uprava Sajma je prihvatila našu prijavu.

Sajam knjiga se otvara uvijek utorkom a mi smo došli već u nedjelju da pripremimo naš štand. Onda smo doznali da je došlo do diplomatskog protesta Jugoslavije zbog toga što se na Sajmu pojavljuje „fašistička emigracija“. Jugoslavenski nakladnici su najavili da će bojkotirati Sajam ako mi budemo izlagali zajedno s njima. Uprava sajma je predložila kompromis(u čemu je veliku ulogu odigralo moje poznanstvo s tehničkim direktorom sajma). Ponudila nam je daleko veći izložbeni prostor – ali u engleskom dijelu Sajma.

No jugoslavenskoj diplomaciji to nije bilo dosta. Dok smo mi među engleskim nakladnicima uređivali naš hrvatski štand od nekud se pojavio generalni konzul Jugoslavije u Frankfurtu. Ogroman dvometraš. Prišao je sitnom Jakši Kušanu, predstavio se i zaprijetio:“Samo da znate, ja sam jugoslavenski prvak u hrvanju!“ Kušan ga je hladno pogledao i odgovorio:“Kakav vam je to argument?“

Da ne duljim. Nisu nas uspjeli zastrašiti i otjerati. Ostali smo. Frankfurtski Sajam knjiga od te 1973.god. pa do 1989. postao je najvažnije godišnje mjesto okupljanja političke emigracije. Nisu nam na štand dolazile stotine nego tisuće posjetitelja. Tako da smo ubrzo počeli smetati susjednim nakladnicima. Pa nas je uprava više puta selila, doduše uvijek unutar engleskog izložbenog prostora, dok nije našla jedan kut koji je podnašao gomile koje su opsjedale naš štand. Taj izlazak hrvatske političke emigracije na Sajam knjiga u Frankfurtu osmislio je pisac ovih redaka a za političku emigraciju to je bio prvi izlaz u europsku i svjetsku javnost. Glavni akteri frankfurtskih nastupa svi su se nakon 1990. vratili u slobodnu Hrvatsku.