Tagovi

Otpustiti 100 000 državnih službenika i onda...

Otpustiti 100 000 državnih službenika i onda... i onda ... onda što? Potpuni kolaps, naravno.

Prvo

Sve više se priča kako veliki broj zaposlenika čini preveliki teret za našu državu te da su otpuštanja riješenje. Ali kakvo je to riješenje.
Što bi država učinila s ušteđenim novcem? Nije znala razumno gospodariti kad nije bilo krize i kad je jeftinog novca bilo koliko hoćeš, a sad bi odjednom pametno iskoristili te novce. I sad švrljaju dezorijentirani, malo nema deficita, malo ima, jedan dan sve super, sutra javljaju da smo u banani.Treba li poticati potrošnju ili stezati remen? Sve ih to zbunjuje i ne vidm kako bi se sad odjednom problem riješio uštedom na ljudima.

Drugo

Kolika bi to uopće bila ušteda? Sto tisuća prosječnih plaća bi bio trošak od nekih 10 mlrd. godišnje.
5000 je neto plaća, oko 7000 je bruto i na to još treba dodati doprinose za zdtavstvo i nezaposlene što dođe ukupno nekih 8000 kn. znači uštedjeli bi 10 mlrd., ali bi od poreza i doprinosa na plaću u proračun ušlo nekih 4 mlrd. kuna manje. Pa bi ušteda bila oko 6 mlrd.

Dalje. Gdje bi se zaposlili ti otpušteni radnici, pogootovo sad kad je kriza. Vjerojatno tamo gdje se je "zaposlio“ velik broj radnika koji su radili u propalim tvornicama. Zaposlili bi se uglavnnom u firmi "Zbrinjavanje d.o.o." koja bi ih poslala u mirovinu ili bi im dala socijalnu pomoć. Onda bi imali nekih 2000 kuna troškova po zaposleniku za mirovine i socijalnu pomoć, što bi državu koštalo nekih 2 mlrd. godišnje. Tada bi ukupna ušteda bila oko 4 mlrd.

Manji prihodi bi doveli i do manje potrošnje i to za nekih 3000-4000 kn mjesečno po zaposleniku, uzmemo li da od tih 3000-4000, 20% ide državi kroz poreze i trošarine, znači da bi u proračun ušlo oko 700-800 mil. kn manje od poreza pa bi ušteda bila oko 3,3 mlrd. kuna. Znači vlada koja ne zna gospodariti novcem, bi za uštedu od 3,3 mlrd. kuna natovarila sebi va vrat 100 000 nervoznih i ljutih građana i njihovih obitelji.

Treće

Ono što je ostalo od srednjeg sloja velikim dijelom čine državni zaposlenici, u prijašnjim tekstovima sam pisao o tome kako je tek mali dio građana kreditno zadužen, i on može sebi priuštiti skijanje, ulaganje u dionnice i sl. Tih 15-20% građana čine ono što je kod nas ostalo od srednjeg sloja i činega velikim dijelim baš zaposlenici u državnim firmama, oni su ti koji su peglali dizali stambene kredite,kupovali aute, ulagali u dionice, štedjeli.... Ostanu li bez prihida vjerojatno bi bili prisiljeni trošiti svoju ušteđevinu ako je imaju, a i otplate kredita bi bile upitne što bi moglo urušiti naš bankarski sustav.

Četvrto

Tko čini taj višak radnika, je li imamo višak javnih knjižnica i njihovih zaposlenika, jeli ima viška teta u vrtićima?
Ni sad nikako ne funkcioniraju javne službe, a kad bi ih otpustili bez da temeljito restrukturiramo cijeli način kako funkcionira država, ako ne uklonimo uzroke koji su doveli do toga da imamo tako velik broj zaposlenih u državnim službama, dovest ćemo državu do potpune paralize i kolapsa.

Peto

Ovime što sam napisao ne želim reći da ne bi trebalo smanjitii broj zaposlenih u državnim službama, nego da bi to trebao biti posljedica uređivanja države, jačanja privatnnog sektora koji bi primao višak zaposlenih, to je dugotrajni proces i cilj je urediti državu iz temelja a ne neka nabrzaka zbrkana rješenja tipa otpuštanje radnika, zamrzavanje plaća....
Pogledajte što se samo dogodilo s propalim tvornicama. Bilo je rečeno da treba pustiti da propadnu ti gubitaši, a da će tržište samo od sebe stvoriti nova radna mjesta. Što se dogodilo? Nova radna mjesta nisu stvarana. Problem nezaposlenosti se je rješavao slanjem ljudi u mirovine, zapošljavanjima u državnim fiirmama i sl. Problem nije riješen samo je prebačen u druga područja. U područje mirovinskog sustava, socijale i javnog sektora. Na kraju umjesto da se problemi rješavaju oni postaju još i veći.

Komentari

I onda ništa. . . . . . . .

I onda ništa. . . . . . . .

Ne treba nikoga otpustiti, osim ako ne radi dobro. Iskreno, da sam neki šef u upravi s mogućnosti da otpustim koga hoću, teško bih se odlučio na to, jer:

  • ne želim se nikom zamjeriti, upropastiti nečiji život
  • meni samom je isto -- moja plaća (šefa) ne ovisi o rezultatima, dakle -- nemam motiva

Budući da privatnom poduzetniku doslovno sudbina ovisi o tome da otpusti neefikasne, ne to se puno lakše odlučiti.

Vjerojatno treba optimizirati paradržavne strukture, npr. HZMO ima čak 3355 zaposlenih?! Stotinjak bi bilo dovoljno za državu veličine Hrvatske (50 u Zagrebu, 10 u Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Osijeku i to je to.) Jako me zanima što točno svi ti ljudi rade?! Istodobno nema dovoljno ljudi u školstvu itd. Dakle, neke otpustiti, neke zaposliti...

Tko je glasao

imaš problem, državnih

imaš problem, državnih službenika ima samo 54 000.
Ostalih 200tinjak tisuća su javni, dakle policija, doktori i učitelji, sveučilišni profesori, ali i čistačice, portiri i telefonistice...

Tko je glasao

da, i tu bi se mogao

da, i tu bi se mogao dogoditi problem, ako sve rjesavamo otkazima a ne mijenjamo strukturu i način kako država funkcionira. pa bi smanjenje zaposlenih moglo biti takvo da čistačice i neke druge službe izbacimo s državne plaće, a onda isti broj čistačica unajmimo od neke privatne firme i eto ti prilika za novu korupciju i još skuplji državni aparat uz smanjen broj ljudi na državnoj plaći.

Tko je glasao

U tvrtki u kojoj sam

U tvrtki u kojoj sam svojedobno radio bilo je zaposleno petnaestak visokoobrazovanih stručnjaka i dvoje ljudi u administraciji. Tvrtka je nezadrživo išla naprijed i onda se počela primati dodatna administracija, budući da je bilo novaca. Kojekakvi tehničari i tajnice. Tvrtka je u dvije godine narasla na tridesetak ljudi, no i dalje je bilo samo petnaest stručnjaka koji su doduše imali bolje uvjete budući da se nisu trebali baviti manje vrijednim poslovima, ali su morali dodatno zarađivati da pokriju troškove administracije. Na taj način su plaće počele stagnirati i stručnjaci su počeli odlaziti u konkurentske tvrtke. Sve je bilo bjelodano jasno i kao iz osnova poduzetništva. Na vrlo malom primjeru u realnom vremenu se vidjelo kako izostanak strategije i fleksibilnost upravljanja uništava ono što je bilo dobro. U roku od manje od tri godine odlična tvrtka se pretvorila u nakupinu nestručnih, neobrazovanih mediokriteta koji nisu u stanju riješiti ni najjednostavnije probleme i zadatke. Krivulja se nepovratno okrenula u silaznu putanju bez da je itko reagirao i bez da je uopće imao namjeru reagirati. Posla je bilo preko glave (naravno, posla za stručnjake, a ne za administraciju) a nitko ga nije uspio obavljati pa su i dalje u tvrtku primani novi mediokiriteti i administracija. Mene onda više nije bilo no slutim kako je priča završila.

Ponovno vratiti krivulju u plus moguće je samo uz oštre rezove tkiva koje je i uzrokovalo tzv. poslovnu gangrenu. Identična je situacija i u državi. Kada pada prihod nužni su rezovi i to u pratećim granama, a to je administracija, s preraspodjelom i posla i sredstava na kvalitetne ljude ili službe. Potrebno je...ne, neophodno je izvršiti masovna otpuštanja u javnoj upravi, pa i izvršiti ukidanja cijelih odjela i javnih poduzeća, kao i općina i županija.

Tko je glasao

trebaju nam promjene, ali

trebaju nam promjene, ali stvar je da mnogi misle da je naš sustav u biti u redu. potrebni je tek par rezova, odstraniti parazite i to je to.

ono što ja želim reći jest da je problem puno dublji i da su potrebne puno veće promjene. ta jednostavna rješenje mi liče na rješenja koja su donosili u Komunističkom sustavu, malo reforme samouprave, malo federacije, malo čistki i kao to bi bilo to, stvar je bila u tome da je cijeli sustav bio u banani i postavljen na pogrešne temelje.

za početak moramo shvatiti u kakvoj državi živimo i kako se kod nas rješavaju problemi. koliko je otkaza podjeljeno zadnjih dvadesetak godina, a koliko je novih radnih mjesta stvoreno i u kojim sektorima. kako vlast rješava nezaposlenost? stvaranjem novih radnih mjesta u administraciji države i umirovljenjima ili otvaranjem novih radnih mjesta u privredi.

pitanje javnog sektora se rješava tako da odredimo što želimo od njega, i kako želimo da funkcionira, a ne najprije otpustiti ljude a onda gledati što ćemo napraviti.

problemi su puno, puno, puno dublji od prevelikog državnog aparata.

Tko je glasao

Sustina ove price je u biti

Sustina ove price je u biti jednakost.

Imas ekipu koja drzavi apsolutno ne koristi, a drzava joj daje 6000 kuna i imas ekipu koja je jednako korisna drzavi u ovome trenutku, a drzava joj daje 1000 kuna.

To nije u redu prema svima nezaposlenima.

Po pitanju same sustine razvoja gospodarstva, dobro su poznati klimatski faktori koji imaju pozitivan ucinak na razvoj poduzetnistva kao temeljnog pokretaca gospodarstva.

Sad, to sto su ti faktori u direktnom sukobu sa interesima politickog establishmenta, to je vec prica o kojoj se isplati potrositi koju rijec, a mozda i ne s obzirom da je nastalo jako zariste neovisno o doticnom.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

100.000 je jos premali

100.000 je jos premali broj.Drzava nije Caritas.Jer racunaj da da tih 100.000 "radi" u svojih 500 jedinica uprava i sl. da ne izgrade apsolutno-nista.Tek treba jos dati 10-20 mld. kuna da se nesto i izgradi.Neka obradjuju neobradjena zemljista, otvore razne servise, prekvalificiraju se i sl.U nekom medjuvremenu bi mogli dobivati 2500 kuna cca 2 godine dok se prilagode.Sto je opet 50% manje od 5000 netto koje sad dobijaju.Drzava ce apsolutno bankrotirati bez obzira tko je bude vodio uz ovako blesav tecaj kune i toliku administraciju.Ne mora 4,5 mil. ljudi napraviti kolektivno samoubojstvo radi komocije nekakve glasacke masine.
Automatski bi se smanjili i porezi jer ovi su ogromna stavka u svakom proracunu.
Opcenito sve sto radi gubitke treba srezati.Brodogradnja je od 1995. godine pojela 15 mld.$.Da je recimo 10 mld. $ ulozeno samo u Slavoniju i Dalmaciju, sad bi imali uz pomoc najbolje tehnologije od izvoza hrane siguran suficit i isplativu proizvodnju.Na obali bi se rijesila sva infrastruktura i zbrinjavanje otpada, modernizirala losa zeljeznica,a izgradilo bi se diljem Hrvatske najmanje 5 velikih bolnica, obnovilo 50-ak domova zdravlja, skola itd.

Tko je glasao

stvar je u tome da ja ne

stvar je u tome da ja ne znam gdje bi to mogli stvoriti nova radna mjesta u dalmaciji i slavoniji. zadnjih godina je bilo dovoljno sredstava da se riješi problem nezaposlenost, ali ja nisam vidio da se to baš rješava.

u poljoprivred? pa vidiš da nam se propovjeda da se previše ljudi bavi poljoprivredom i da treba okrupniti zemljišta i da nam treba manje velikih proizvođača. godinama se sprda s bilo kakvom idejom razvoja neke industrije kod nas. kao što će nam industrija mi ćemo malo financije malo turizam, malo građevina i to je to.

bolnice i domovi zdravlja bi doveli do povećanja zaposlenih u javnom sektoru.

što se tiče brodogradilošta pitanje je koliko je novca potrošeno za rad brodogradilišta, a koliko novca su uzeli razni lešinari koji se vrte oko njih. ali to nikoga nije briga.

Tko je glasao

Dobro kažeš:Ovime što sam

Dobro kažeš:Ovime što sam napisao ne želim reći da ne bi trebalo smanjitii broj zaposlenih u državnim službama, nego da bi to trebao biti posljedica uređivanja države, jačanja privatnnog sektora koji bi primao višak zaposlenih, to je dugotrajni proces i cilj je urediti državu iz temelja a ne neka nabrzaka zbrkana rješenja tipa otpuštanje radnika, zamrzavanje plaća... jedino se ne slažem da je to dugotrajni proces. Ne može se ništa promijeniti preko noći, ali ako se ozbiljno krene (stručno, temeljito) onda će se prvi rezultati vidjeti već nakon godinu, dvije. U tom razdoblju (kako mrak ispravno naglašava) će se trošiti otpremnine, pa ni potrošnja neće usahnuti.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ni sad nikako ne

Ni sad nikako ne funkcioniraju javne službe, a kad bi ih otpustili bez da temeljito restrukturiramo cijeli način kako funkcionira država, ako ne uklonimo uzroke koji su doveli do toga da imamo tako velik broj zaposlenih u državnim službama, dovest ćemo državu do potpune paralize i kolapsa.

e to je srz - mora se napraviti kompletna rekonstrukcija drzavnog aparata, u prvom redu upravno-administrativnog (dakle ne vrtici i skole, vec premale opcine, beskorisne zupanije i glomazna birokracija (drzavnih, ali i javno-komunalnih sluzbi)). moje je misljenje da to treba biti jedna od kljucnih tema sljedecih izbora, jer (uz ozdravljenje pravnog sustava) predstavlja temelj za jedini moguci odrzivi razvoj drzave.

i btw, otkaz nije jedino rjesenje. postoje programi zbrinjavanja viskova, koji dugorocno nose veliku korist, a ne stvaraju socijalne napetosti u prelaznom razdoblju (tipa rekonstrukcija MORHa). ustede treba gledati u siroj perspektivi od jedne godine, i nije stvar samo u ustedama, vec u oslobadjanju novaca za ulaganje u proizvodnju. na taj nacin se proracunu vracaju svi oni sekundarni izvori novca koje si popisao u dnevniku, ali na zdravim, proizvodnim temeljima.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Ulaganje u kontinuirano

Ulaganje u kontinuirano (do)školovanje ljudi a posebno nezaposlenih, trebalo bi biti jedan od ključnih elemenata moderne politike tržišta rada. Istina, to jest trošak, ali se višestruko isplati na dulje staze.

Niti jedan nezaposleni ne bi trebao dobivati pomoć, bez da obavezno učestvuje u nekom programu pre- ili do-kvalifikacije.

The Observer

Tko je glasao

doškolavanje i edukacija

doškolavanje i edukacija lijepo zvuči ali i ona je neučiinkovita.
pitanje je što možemo i kakve ljude imamo.

znam priču o tome kako se je u zadru jednoj grupi čini mi se invalida ili tako nekako, osigurala besplatna prkvalifikacija i doškolovanje, ljudi su se prijavili jer je bilo besplatno.
sve je to lijepo ali stvar je bila da mnogi nisu imali preduvjete i predznanja da bi stekli nove kvalifikacije, te je pitanje kolika je svrha prekvalificiranja ako se ono radi samo reda radi, da se kaže da se nešto radi i da se brine o ljudima. ti ljudi imaju papire ali ne i znanje i sposobnost koja bi im omogućila da budu uspješni u tom novom poslu.

ali sve što im još treba je dobra veza i mogu ispijati kavice u nekom državnom uredu.znanje i sposobnost nije neki uvjet.

za početak bi bilo dobro zatvoriti škole koje nemaju budućnosti. zašto nekoga obrazovati za brodograđevna zanimanja ako mislimo da nam brodogradnja ne treba. djeca potroše tri- četiri godine da završe na burzi i da se onda opet prekvalificirau i doškoluju za nešto drugo.

Tko je glasao

i btw, otkaz nije jedino

i btw, otkaz nije jedino rjesenje. postoje programi zbrinjavanja viskova, koji dugorocno nose veliku korist, a ne stvaraju socijalne napetosti u prelaznom razdoblju (tipa rekonstrukcija MORHa).

Spectra, program za zbrinjavanje viška u MORHu - ili bilo koji drugi program - ne može dati rezultata jer jednostavno NEMA radnih mjesta za stručnost kojom su opremljeni ljudi koje kroz takve programe otpuštaš iz državne službe.. Naravno, mogu se oni doobrazovati - to je i za očekivati - ali ako odabereš neko deficitirano zanimanje - tada uletiš u žestoku konkurenciju i nije dovoljno samo proforme dobiti potvrdu npr "računalni operater"..

A inače, rekonstrukcija MORHa se bazirala na premisi da DVO mora biti minimalni, pa su sve što su mogli izbacili iz DVO statusa u smjestili negdje drugdje. Nikakve prave uštede, samo zadovoljena forma za NATO...

href="http://www.youtube.com/user/bijesdrugi">youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

Naravno, mogu se oni

Naravno, mogu se oni doobrazovati - to je i za očekivati - ali ako odabereš neko deficitirano zanimanje - tada uletiš u žestoku konkurenciju i nije dovoljno samo proforme dobiti potvrdu npr "računalni operater"..

tu se vraćamo na staru priču o kontinuiranom doškolovanju i nedostatku volje ljudi da investiraju u sebe i svoja znanja i vještine, a što im direktno diže vrijednost na tržištu
tu je također i onda priča od mojposao.net koja kaže da 60% ljudi sanja za poslom u državnoj upravi (što je po meni duboko uznemirujuća brojka)

Tko je glasao

Ovdje uopće nije riječ o

Ovdje uopće nije riječ o nedostatku volje ljudi da investiraju u sebe, nego o posljedicama tragično katastrofalne obrazovne politike u posljednjih bar trideset godina. Kako se ljudi mogu smisleno doškolovati, kada im nedostaje temelj duhovne i financijske izobrazbe? Što u današnjim uvjetima znači doškolovati se kada ne postoji tržište, ne vrijede ni ekonomske ni vrijednosne zakonitosti? Ako temeljno obrazovanje nije dovoljna garancija za bilo što u životu, kako bi doškolovanje moglo pomoći?

Tko god prati svjetska zbivanja na polju obrazovanja, mora uvidjeti da je era klasičnog obrazovanja iza nas i da je hitno potrebno mijenjati obrazovni sustav na način da se ljudi osposobljavaju za život i uspješno praćenje promjena.

Tko je glasao

Naravno da je to

Naravno da je to uznemirujuća brojka, ali nekako imam dojam da se vraćamo priči leda9 o glupim kokošima. Vidi kokoši kako su glupe pa ne vide da je kod privatnika bolje?
Ideš na taktiku B2 koji vidi samo mikro parazite i u njima vidi rješenje problema (ustvari: odvraćanje pažnje sa pravih problema). Takvih mikro parazita ima i u naprednim zemljama, ali puno manje. Upravo zato što se smanjio broj makro parazita (AP će ti objasniti koliko je to milijardi) i promijenio se obrazac ponašanja elite (poslovno i privatno). Kao što dobro znaš, većina imućnih skandinavaca se ne srami voziti prosječan (ali dobar) rabljeni auto. Pa onda ni mikro skandinavci ne sanjaju o ferarijima i sigurnim državnim jaslama.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

ne radi se o tome da su

ne radi se o tome da su kokoske glupe - dapace. radi se o tome da su pametne i da vide da je u drzavnoj sluzbi bolje, nis ne radis a imas osiguran posao i placu. placa je manja, ali itekako stimulira negativnu selekciju u javnim sluzbama. treba okrenuti sustav, na nacin da stimulira pozitivnu selekciju (osjetno vece place, manje zaposlenih, vise (korisnog) rada, kontrola rada, objektivni kriteriji zaposljavanja), pa vise nece biti takvog postotka


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

nisam mislio samo na

nisam mislio samo na prekvalifikaciju (to je samo ilustrativni dio), vec i na dobrovoljni odlazak uz otpremnine. to se takodjer provodilo u MORHu. u tom slucaju drzava ne mora osiguravati / garantirati posao ljudima koji odlaze (prelijevati iz supljeg u prazno), a dugorocno radna mjesta bi se ostvarila povecanim ulaganjem u proizvodnju novca koji se inace trosio na birokratski aparat koji je sam sebi svrha.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

ajmo onda se svi zaposliti u

ajmo onda se svi zaposliti u državnoj upravi?
no čekaj, nije li se to zvalo socijalizam, pa je bankrotiralo?

tih 100.000 ljudi i kada bi ostalo bez posla i dalje bi trošilo, tako da poreznih prihoda od njih ne bi u cijelosti nestalo (dapače, dobili bi otpremnine pa bi njih trošili u tranzicijskom periodu); također, nebi ti ljudi pali sa stijene u more i nestali nego bi bili primorani tražiti drugi posao negdje drugdje, a ako otvorimo prostor za razvor gospodarstva (a rasterećenje troška države je jedan od temeljnih alata za tako nešto) tada bi se otvarala i neka totalno nova radna mjesta

no, treba gledati stvari dugoročno, eto gledaj brodogradnju, 2mlrd kuna godišnje nije "puno", a opet, u zadnjih deset godina nas je to ukupno koštalo (piše u novinama) ukupno 15mlrd dolara, dakle nekih 75mlrd kuna ili cijeli jedan godišnji proračun - ako bilo tko mislim da se za 75mlrd kuna ne može pametnim ulaganjima stvoriti neusporedivo više od tih nekoliko tisuća radnih mjesta onda se grdno vara

državna uprava se mora smanjiti na donji mogući minimum, procedure i procesi moraju biti maksimalno efikasni, a trošak poslovanja države sveden na minimum - ovo je zahtjev koji nema veze s lijevom ili desnom vladom, nego s racionalnim poslovanjem, bujanje državnog aparata je socijalna mjere u našoj državi i to je jednostavno krivo

Tko je glasao

pa ja i pokušavam stvari

pa ja i pokušavam stvari gledati dugoročno, ali izgleda da ne vidimo jednako neke stvari. po meni javni sektor i brodogradnja nisu uzrok problema već posljedica. ako ne riješimo uzroke ne rješavamo ništa, eventualno možemo probleme premjestiti na drugo mjesto tako da se ostavi dojam da se nešto napravilo, a onda se počmemo baviti rješavanjem novostvorenih problema.

problem je u sustavu u načinu kako kod nas stvari funkcioniraju.
ideja da će rušenje brodogradnje riješiti naše probleme i osloboditi velike potencijale u našem gospodarstvu mi već postaju smiješne.
to mi liči na savjete koje sam gledao na televiziji kad se je govorilo kako uštedjeti na potrošnji vode i kako moramo biti savjesni i štedljivi.

pa su bili oni komični prilozi na televiziji kako treba u vodokotlić staviti dvije cigle i tako ćemo manje trošiti vodu i štedjeti novce i biti odgovorni i ekološki osvješteni i sve bi to bilo lijepo i dobro da nam nije cijeli vodoopskrbni sistem u banani i iz njega dnevno istječu milijuni i milijuni litara vode. ako se ne pozabavimo vodoopskrbnim sustavom stanje će postati još gore. i što onda? da stavimo još dvije cigle u vodokotlić? a kad ni to ne bude dovoljno? još dvije? i tako sve dok ne zatrpamo vodokotlić ciglama i ugušino se u smradu i neredu.

vlast nam prodaje cigle, a vi vičete daj, daj još jednu!

Tko je glasao

bio sam ti neki dan kod

bio sam ti neki dan kod liječnika i on mi kaže za moje sinuse slijedeće:

a) evo vama ova terapija da riješite trenutni (akutni) problem i da vas prestane boliti
b) a poslije toga ćemo ići naći terapiju da riješimo vaš kronični problem

ili, druga analogija iz proizvodnje, ako imaš negdje usko grlo u proizvodnji (premali kapacite, premalo ljudi) i potom investiraš u novi stroj ili nove ljude, tvoj bottleneck nije nestao nego se preselio negdje drugdje

tako i priča s brodogradnjom, jedno je riješiti problem da nas više ne boli/košta, ali je jednako tako sasvim vjerojatno da će se preseliti negdje drugdje tj. da je već tamo i da ga treba riješiti

dakle, slažemo se oko ovoga

Tko je glasao

ma oni nisu svjesni da će

ma oni nisu svjesni da će im i to love uzeti kada za njih obave ovaj prljavi posao....priča o Judi i srebrenjacima

Tko je glasao

Pitam se je li možda USKOK

Pitam se je li možda USKOK postavio kamere po Briselu isto tako?

Pa da vidimo koje su cifre u igri tamo!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Opet mistificiraš mrak.

Opet mistificiraš mrak. Prvo, za vrijem tzv. socijalizma nije ni približna večina zaposlenih radila u državnoj upravi. Radili su u gospodarstvu koje nije bilo državno nego društveno. Drugo, socijalizam nije propao zbog bankrota odnosno tu izuzimaš ključni politički faktor. Poznata je stvar da smo danas višestruko zaduženiji nego za vrijeme socijalizma, pa eto nikako da bankrotiramo. Kako sad to? Pa onima kojima smo dužni nije u interesu da proglasimo bankrot (točnije moratorij na otplatu dugova), kada isisavaju izdašne profite (čitaj rente) iz vlasništva kojeg su preuzeli, a isto tako kada u vidu imaju još toga profitabilnog što ćemo im ustupiti kao kompenzaciju za dug, ili pod njima odgovarajućim uvjetima privatizirati. Dakle, mi danas nismo u bankrotu isključivo zato jer smo kolonija inozemnog financijskog, telekomunikacijskog i trgovačkog kapitala. Isto tako, postavi si pitanje kako to da Amerika koja ima rekordni deficit, dakle također je užasno dužna, ne proglašava bankrot. Da biš odgovorio na to pitanje morat češ ipak sa užih ekonomskih kriterija preći na one političke.

Drugo, razmisli malo o tvojoj tezi kako moramo smanjiti državnu ili javnu potrošnju, uzevši u obzir famozne skandinvske zemlje gdje je postotak GDP-a koji otpada na javni sektor čak i veći nego kod nas. Kako to da su oni tako efikasni i nikako da bankrotiraju?! Dakle, teza da javnu administraciju treba otpsutiti ili svesti na minimum nikako ne stoji, ona je klasična mantra neolibrealne ideološke doktrine. Ljude iz javnog sektora ne treba otpustiti već racionalno preustrojit. Pitaj malo bet-a o tome.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Drugo, socijalizam nije

Drugo, socijalizam nije propao zbog bankrota odnosno tu izuzimaš ključni politički faktor.

Socijalizam je bankrotirao.

Ne zbog vanjskog duga već zbog nemogućnosti VRAĆANJA istoga. Tu je ključna razlika. Nije bitan iznos duga nego da li ga možeš vraćati...

A nisu mogli vraćati - jer je produktivnost bila nikakva... Stvaranje dodatnih vrijednosti je bilo minimalno...

Dakle, mi danas nismo u bankrotu isključivo zato jer smo kolonija inozemnog financijskog, telekomunikacijskog i trgovačkog kapitala.

A SFRJ je bila samostalna, zatvorena, samodostatna ekonomija a bankrotirala je?
Možda je ipak bolje biti kolonija nego samodostatna socijalistička ekonomija...

Možemo se mi tu prepoucavati do beskonačnosti - ali socijalizam je jednostavno loše ekonomsko okruženje koje nije imalo budućosti. U vrijeme kada je svijet bio betoniran granicama (hladni rat pa nadalje), čak je taj koncept samodostatnosti mogao nekako i proći ali to je bilo osuđeno na propast.

U današnjem svijetu - to upće ne bi moglo niti stati na noge a kamoli biti aktivno 40 godina...
Propala ideja u svim elementima - raspala se koliko je i propala..

I pored zvega - zločinačka u temelju... Ne samo u SFRJ nego svugdje gdje je došla na vlast. Pa to valjda nešto govori o socijalizmu, komunizmu i ljudima koji su se za to borili i to uređenje provodili

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

A čuj, ako je tebi draža

A čuj, ako je tebi draža pozicija podanika, samo da ne živiš u sustavu koji je socijalistički, teško da te bilo kakva argumentacija može razuvjeriti.. Ti si jednostavno zadojen!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Drugo, razmisli malo o

Drugo, razmisli malo o tvojoj tezi kako moramo smanjiti državnu ili javnu potrošnju, uzevši u obzir famozne skandinvske zemlje gdje je postotak GDP-a koji otpada na javni sektor čak i veći nego kod nas. Kako to da su oni tako efikasni i nikako da bankrotiraju?!
Nije tocno! M trosimo vise!
A inace...
Igrali su se Svedjani samoupravljanja i evo sto se dogodilo:

In the 1980s, Sweden moved even closer to Yugoslavian-style “market socialism.” Then, in the early 1990s, the Swedish central bank tried to link an overvalued krona (the Swedish currency) to the European Exchange Rate Mechanism and protect it with 500 percent interest rates. These efforts failed, and a financial panic ensued.
The Swedish economy contracted continuously from 1991 to 1993. The government was running a massive deficit, and its debt reached 80 percent of GDP. Swedish households were also seriously in debt, and the banks had fostered a real estate bubble. Inflation spiked from 2 percent to 11 percent, and unemployment jumped from 3 percent to 12 percent. Some 300,000 jobs were lost in production alone. The failing banks became desperate, recalling even sound loans and driving 80,000 companies into bankruptcy.

* Podebljane fraze su samo "od nekud" vrlo poznate i vrlo aktualne.To je zato jer oni isti nasi jako pametni ekonomisti koji su tupili o samoupravljanju sad opet laprdaju i imaju iste "vizije" i prodaju istu bankrot-ekonomiju ovim novim/starim Partijama.

Kako su se izvukli iz te katastrofe?

Under the leadership of Bo Lundgren, who served as minister for fiscal and financial affairs from 1991 to 1994, Sweden’s center-right government adopted a stern policy to save the banking system. It did not just offer a bailout, but rather held the banks responsible for their bad debts. Losses had to be written down, and the government guaranteed all bank deposits and creditors in exchange for shares of the banks. This was important, for it meant that weak balance sheets were confronted directly. (During the Japanese financial crisis of the 1990s, banks were slow to declare all their losses, which delayed a recovery.) Stockholm formed official recapitalization agencies, which were allowed to sell off assets being held as collateral and return the profits to the government.
How large was the Swedish bank rescue plan? All told, the government spent about 4 percent of its GDP at the time. (By comparison, the U.S. financial bailout enacted in October 2008 amounted to roughly 5 percent of America’s GDP.)
Even though Sweden’s coalition government had devised a workable plan to save the banks, it lost the next general election in 1994. Yet when the Social Democrats regained power, they continued implementing Lundgren’s plan. ( znaci skuzili su koja je propast Horvat, Kardelj, Bakaric laprdanje, a nije ni bilo pomoci od Amera kad se rikne sa samopravljanjem 5-6 puta).It was a harsh time, but the crisis was overcome. The government ultimately sold its bank shares and liquidated toxic assets. In the end, the rescue plan cost less than expected.
It is important to note that the Swedish government did not become a permanent player in the banking sector. It still owns portions of some banks, but its goal is to sell them and thus further reduce the cost of the bailout. In recent years, the government has run a large budget surplus, and its debt has fallen to less than 41 percent of its GDP.

Tko je glasao

Treba spomenuti da je i

Treba spomenuti da je i švedska kruna tada (ranih devedesetih) devalvirala za oko 20%.

Interesantno, za razliku od Švedske, Dansko je gospodarstvo na pravi put od ranih devedesetih do 2001, izvela socijaldemokratska vlada Poul-Nyrup Rasmussena (to je jedan drugi Rasmussen a ne ovaj današnji liberal, sada sjedi u EU parlamentu i predsjeda europskim socijaldemokratima), nakon dosta neplodnog rada ranije konzervativne vlade.

U svim tim procesima niti je Švedska značajno skrenula u desno, niti je Danska više lijevo nego prije. Ta društva se nalaze u stanju stabilne ravnoteže, koju povremeno naruši pojava nekih desperadosa i neznalica bilo s lijeva ili desna, pa onda oni koji ih nasljede moraju nadoknadjivati izgubljeno. Inače, korekcije su minimalne i bez presudnog utjecaja na opću društvenu situaciju.

The Observer

Tko je glasao

Ljude iz javnog sektora ne

Ljude iz javnog sektora ne treba otpustiti već racionalno preustrojit. Pitaj malo bet-a o tome.

Kad sam već prozvan kao ekspert za skandinavski javni sektor, evo nekoliko podataka i opservacija.

U Danskoj javni sektor troši 843 milijarde DKK (2006), što je preko 50% BNP-a (1640 mlrd. DKK). U to su uključeni svi javni rashodi, kao npr. socijalne mirovine, naknade za nezaposlene i slično. U javnom sektoru je zaposleno oko 843,000 ljudi, što predstavlja 30% od ukupnog broja zaposlenih (2,647,000). U radnoj snazi (16-64 godine) bilo je 2,755,000 ljudi, što s obirom na ukupni broj stanovnika u rasponu starosti 16-64 godine daje frekvenciju zaposlenosti od 78.3%. Nezaposlenih je bilo 4.5%.

E sad, što misle sami Danci o tome? Većina će se složiti da je javni sektor prevelik i neracionalan. Medjutim, nakon sedam godina vladavine liberalno-konzervativne vlade (čiji je premijer Anders Fogh Rasmussen autor knjige "Od socijalne države k minimalnoj državi"), broj zaposlenih u javnom sektoru se je smanjio samo za kojih 20,000. I sve to u periodu velike konjukture i nedostatka kvalificirane radne snage, kada su javne financije dogurale do plusa od 4.9%, a javni dug se smanjio sa 25.7% BNPa na 2.2% BNPa.

Svi se pitaju zašto, ali je većina istovremeno i zadovoljna jer svatko u familiji ima barem jednog člana koji radi u javnom sektoru. Oštrije smanjenje javnog sektora bilo bi ravno političkom samoubojstvu, pa to nitko od političara koji imaju utjecaja niti ne pokušava.

Uostalom, Danci su u višestrukim anketama proglašavani najzadovoljnijim narodom, pa je pitanje zašto bi se to uopće trebalo mijenjati.

Naravno, sve je to moguće zahvaljujući:

- visokoj zaposlenosti
- efikasnoj i sofisticiranoj proizvodnji (poljoprivreda, industrija) i uslugama (brodarstvo...)
- vlastitim izvorima nafte i plina (100% potreba plus izvoz)
- 544 mlrd. DKK izvoz, pretežno industrijskih proizvoda (37 mlrd. pozitivna bilanca) - izvoz je 205,000 DKK po zaposlenom (uključivo i javni sektor).

Sve ono gore je pitanje raspodjele kolača, a kad je kolač velik, a čeljad nije bijesna, sve se dogovori na zadovoljstvo većine.

The Observer

Tko je glasao

Kao ekologist i zastupnik

Kao ekologist i zastupnik obnovljivih izvora energije, dosta sam se upoznao sa situacijom u Danskoj. U energetici i zaštiti okoliša mala Danska je svjetski lider, u gotovo svim podsektorima. Jednom sam, 2000. godine, razgovarao s ministrom zaštite okoliša u koalicijskoj vladi, Božom Kovačevićem. Ukazao sam da je to uvjetovano između ostaloga odličnim državnim planiranjem i snažnim zapošljavanjem znanstvenika i stručnjaka u državnoj službi, koji su time oslobođeni nužnosti da rade u privredi (koja računa na par godina unaprijed, koliko je vrijeme obrta kapitala - velike multinacionalke gledaju i dalje, ali one naravno ne brinu o NACIONALNOM interesu), s druge strane nisu političari i ne brinu o izborima svake četiri godine, tako da mogu neopterećeno, razvijajući vlastitu znanstveno-stručnu dinamiku, razmatrati dugoročne vizije, koncepcije i strategije (pri čemu politika daje osnovne smjernice - pa su tako npr. nakon velike javne rasprave 1980. odustali od gradnje nuklearne elektrane i orijentirali se na obnovljive izvore i energetsku učinkovitost). Tako je postojao Institut za energiju (bilo je institucionalnih promjena, nisam točno sve pratio do danas, ali suština se nije promijenila) koji je zapošljavao oko 300 ljudi, koji su gotovo 100% plaćeni od države, i Institut za okoliš, još više zaposlenih. (Plus razni drugi, koji su također od države dobivali razne plaćene projekte, subvencije itd.) Predlagao sam da vlada stvori jedan takav institut za energiju, u početku sa 20-ak zaposlenih.

Odgovorio mi je međutim da je strategija Vlade obrnuta - i ono, što je sada "na državnim jaslama", usmjeriti da se snalazi na tržištu. Tada je u vladi bio i Goran Granić, prije i poslije toga (i danas) direktor Energetskog instituta Hrvoje Požar. Danas ima 60-ak zaposlenih. Iako je radio mnoge strateške dokumente za državu, većinu projekata radi za "tržište", a to znači da ovisi o HEP-u, Ini i drugim velikim poduzećima, koje naravno imaju svoj posebni interes. Isključen je iz izrade aktualnih dopuna i prilagodbi Strategije energetskog razvoja - to je preuzeo "Ekonerg", čista igra pojedinih grupacija u borbi za lovu, ništa se glede ovisnosti od interesa lobija (HEP, uvoznici, graditeljstvo) nije promijenilo. (K tome - svi strateški dokumenti, kao sadašnje "prilagodbe i dopune" energetske strategije i nedavno napravljena "Strategija održivog razvitka" završavaju u ladicama, nemaju faktički nikakvog utjecaja na politike - ljudi koji rade na njima to znaju pa se i ne trude, i tako imamo zatvoreni krug.)

Tu je dakle primjer kada je dobro i poželjno zapošljavati ljude u državnoj službi (uključivo i lokalnu samoupravu). Znanost i školstvo - nemamo što pričati, broj zaposlenih može se i povećati. Zdravstvo, policija, vojska - OK, može se pričati...

Naš je problem, očito, neproduktivna klasična administracija, čija je unutrašnja kultura usmjerena na to da građanima što više oteža postizanje bilo kakve usluge koju treba, a ne da olakša.

Uoči Prvoga svjetskog rata, pravo glasa na području Hrvatske i Slavonije imalo je oko 40.000 muškaraca, od čega je oko 75% bilo u državnoj službi. Tada je bar postojao vrhunski autoritet, koji je osiguravao solidnu efikasnost rada - u službi Cara, doduše, ne naroda, ali i narod je ipak imao koristi. Do danas, ostao je taj mentalitet da je državna služba - sinekura; a Cara više nema, i sve negativnosti tog mentaliteta akumuliraju se.

Vidio sam negdje podatak koliko je ljudi ukupno radilo u javnoj službi (država i lokalna samouprava) 1990., u komunizmu, i kako je onda taj broj naglo bujao. Zna li netko te brojke?

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Kao ekologist i zastupnik

Kao ekologist i zastupnik obnovljivih izvora energije, dosta sam se upoznao sa situacijom u Danskoj. U energetici i zaštiti okoliša mala Danska je svjetski lider, u gotovo svim podsektorima. Jednom sam, 2000. godine...

E, to je bilo za vrijeme socijaldemokratske vlade. Ali, nakon što je liberalno-konzervativna vlada preuzela vlast, razbucali su veći dio toga i naglo usporili sve aktivnosti (npr. zaustavljeni poticaji za vjetroelektrane, diskusija o potrebi reakcije na klimatske promjene i sl.). Sve to dobrim dijelom pod utjecajem velikog prijateljstva s Bushom.

Glavni znanstveni ideolog zatiranja porethodnog razmaha, za kojega je čak i osnovan posebni institut, bio je Bjoern Lomborg (napisao knjigu The skeptical Environmentalist 1998/2001, organizator alternativne konferencije o okolišu Copehagen Concensus 2007), čovjek koji je jednom prilikom ušao na Time-ovu listu 100 najutjecajnijih ljudi na Svijetu. Oni koji se bave okolišem znaju da je Lomborg (inače politolog-statističar) svojim cost-benefit analizama oko ulaganja u okoliš (zaštita od zagadjenja, obnovljiva energija...) na glavu postavio uobičajene prioritete, uglavnom crpeći podatke iz konzervativnih znanstvenih krugova ( zašto je bio i javno optužen za znanstvenu neobjektivnost). Paradoksalno, Lomborg miljenik i protege danske vlade bio je jedan od najglasnijih u Svijetu protiv zabrinutosti zbog globalnog zagrijavanja i njegovih posljedica.

Sve to učinilo je da se je dansko vodstvo po pitanjima okoliša istopilo i svelo na europski prosjek.

Interesantno, ove jeseni, nako izbora Obame u USA i njegovih izjava o namjeravanom zaokretu USA u pozitivnom smislu, te u vezi s klimatskom konferencijom 2009 godine u Kopenhagenu, vlada je iznenada promjenila politiku i sada nastavlja gdje su socijademokrati stali 2000 godine. a Lomborg više nije u modi za njega se gotovo i ne čuje.

The Observer

Tko je glasao

Drugim riječima, ako javni

Drugim riječima, ako javni sektor rješava probleme zajednice, onda je on racionalan bez obzira na udio njegovih rashoda u BND. Obrnuto, ako on stvara probleme, onda su i minimalni troškovi takvog pod-sustava neracionalni. U Hrvatskoj javni sektor služi rješavanju samo jednog problema, a to je zapošljavanje onih koji se u postojećim uvjetima ne bi mogli nigdje drugdje zaposliti.

Očito je da ni jedna vlast do sada nije smatrala da problemi koje tako koncipiran javni sektor stvara u drugim društvenim pod-sustavima predstavljaju dovoljan razlog za njegovu ozbiljnu reformu (uključujući i otpuštanja). Mogućnost zapošljavanja i sigurnost radnog mjesta i redovne plaće stvaraju zadovoljne građanke i građane koji uredno glasuju za one koji su spremni održavati ovaj status quo.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mogućnost zapošljavanja i

Mogućnost zapošljavanja i sigurnost radnog mjesta i redovne plaće stvaraju zadovoljne građanke i građane koji uredno glasuju za one koji su spremni održavati ovaj status quo.

Da, tako je to, i to nije samo hrvatski fenomen. U javnim službama plaće su manje nego u privredi za istu kvalifikaciju, ali niz beneficija (relativna sigurnost radnog mjesta, realno kraće radno vrijeme, bolji uvjet doškolovanja, manji stres, itd., čine da je javni sektor popularno mjesto zapošljavanja za široki krug ljudi.

Osim toga, poljoprivreda i industrija su danas visoko automatizirane do neslućenih razmjera, tako da produktivnih radnih mjesta i nema tako puno (najviše u gradjevinarstvu i zanatstvu), a ipak je samo manji dio ljudi spreman na vlastito poduzetništvo. Javni sektor , tako kako je dimenzioniran, održava ravnotežu na jednom nivou koji se je iskristalizirao dugogodišnjim kontinuiranim razvojem.

The Observer

Tko je glasao

Hrvatska

Hrvatska

Exports: $12.62 billion f.o.b. (2007 est.)
Imports: $25.99 billion f.o.b. (2007 est.)

Danska
Exports: $101.2 billion f.o.b. (2007 est.)
Imports: $102 billion f.o.b. (2007 est.)

election results:
Liberal Party 26.2%,
Social Democrats 25.5%,
Danish People's Party 13,9%,
Socialist People's Party 13.0%
Conservative People's Party 10.4%,
Social Liberal Party 5.1%
New Alliance 2.8%
Red-Green Alliance 2.2%, other 0,9%

Tko je glasao

totalno je beskorisno

totalno je beskorisno uspoređivati državu A s državom B i ikakve zaključke iz toga pokušati izvesti...

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

Danska je brojem ljudi i po

Danska je brojem ljudi i po raznom najsličnija Hrvatskoj, u doba Stjepana Radića također pretežno seljačka zemlja i zajedno su tražili puteve razvitka, kasnije faze njihove socijaldemokracije i našeg "socijalizma" slične, u zadnje doba slično, i oni i mi imamo jednak udio javnog sektora, pa se usporedbe ne mogu izbjeći.

I šta vidimo ?

Šijemo ih u svim disciplinama, naročito u nekretninama, osim izvoza i zajedničkog kapitala - npr. oni zajedničkih stanova imaju preko 65 % + taj sustav je prepun love, dok mi imamo 0,03 % i minus cca 100 mlrd EUR-a, ali zato mi imamo ekskluzivnih nekretnina cca 2.650 % više i beskonačno više dugova s tim u vezi.

Tko je glasao

npr. oni zajedničkih

npr. oni zajedničkih stanova imaju preko 65 %...

Znam da karikiraš, ali točnosti radi, 66% stambenih jedinica u Danskoj su u privatnom vlasništvu (u prosjeku ca. 50% vrijednosti je pod hipotekom) i daljnjih 9% su u privatno-stambeno-zadružnom vlasništvu. Ostatak od 25 % je u nekoj formi zaštićenog najma. Socijalni problemi rješavaju se javnom financijskom potporom siromašnima (studenti, penzioneri, samohrane majke, nezaposleni...) za najam stana.

The Observer

Tko je glasao

U izbornim rezultatima leži

U izbornim rezultatima leži objašnjenje:

Vladu (manjinsku) sačinjavaju liberali (26.2%) i konzervativci (10.4%). Većinu im osigurava Narodna Stranka (13.9%) koja je po vokaciji nacionalo-socijalistička (tako da iz pristojnosti nije pripuštena u vladu), tj. u gospodarskim pitanjima su jako "lijevo", te liberalna Nova Alijansa koja se je u medjuvremenu osula i ne predstavlja nikakvu realnu snagu.

Ostali - socijaldemokrati, socijalisti, socijalni liberali i crveno-zeleni (ovi zadnji su lijevi anarhisti) pušu vladi uz vrat i čekaju svaku progrešku da poentiraju.

ne sumnjam da će na slijedećim izborima opet doći do pobjede "llijevih" snaga, pogotovo ako se ekonomska kriza opakijom nego što sada ondje izgleda.

PS: Dodju li socijademokrati uskoro na vlast, Danska će imati najljepšu premijerku (ta "tuče" čak i našu Kolindu)

The Observer

Tko je glasao

a) nismo radili u državnoj

a) nismo radili u državnoj upravi ali je sve bilo državno/naše - to je samo pretjerivanje na temu gore navedene teze i dovođenje iste do apsurda u kojem smo već bili

b) postoji bitna razlika između veličine državnog budžeta u odnosu na BDP neke države od veličine javnog sektora u nekoj državi - savršeno je moguće imati ogromni i socijalni budžet koji se potom raspodjeljuje putem malenog i efikasnog državnog aparata; i velikog državnog aparata koji je svrha sam sebi

imati socijalnu državu poput danske, a istovremeno imati i lean&mean državni aparat nije u međusobnoj suprotnosti

Tko je glasao

Evo, bet ti je vrlo lijepo

Evo, bet ti je vrlo lijepo odgovorio umjesto mene, koliko postotak zaposlenih u Skandinaviji radi u javnom sektoru, pa su unatoč tome ili upravo zbog toga i efikasni i socijalno osjetljivi..

Što se tiće razlike društvenog i državnog vlasništva ona je krucijalna, pa ti predlažem da se i o tome malo bolje informiraš..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

suptilna je razlika i u tome

suptilna je razlika i u tome da oni privređuju cca. x10, pa valjda i imaju dodane vrijednosti koja može hraniti taj sustav

p.s. ne vidim faktičku niti logičku pogrešku u mojem komentaru

Tko je glasao

Logička pogreška u tvom

Logička pogreška u tvom komentaru jest da implicitno povezuješ stvaranje dodane vrijednosti isključivo uz privatni sektor, dok da si malo pažljivije pratio što govori Ljubo Jurčić bi shvatio koliko je to pogrešna teza. Uz to te dematirao i bet koji pokazuje koliko je visoka dodana vrijednost koju stvaraju skandinavci upravo vezana uz njihov javni sektor kao institucionalni okvir..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

gdje sam ja to povezao

gdje sam ja to povezao dodanu vrijednost isključivo s privatnim sektorom, ne sjećam se kada sam posljednji puta iskoristio riječ "isključivo"

haha, što je bilo prije dodana vrijednost ili veliki javni sektor?

Tko je glasao

Napisao sam implicitno.

Napisao sam implicitno. Naime ustrajno ponavljaš da su ljudi u javnom sektoru i adminsitraciji nezaposleni samo to još ne znaju.. Iz toga sam zaključio da je po tebi za društvo bolje da su faktički nezaposleni nego prividno zaposleni , a iz toga da im se u okviru javnog sektora ne može naći i osmisliti funkcija gdje pridonoslili stvaranju dodane vrijednosti i bili cijelokupnom društvu na korist, umjesto što parazitiraju...

Kako bi rekao Marx, jebeš visoku dodanu vrijednost, čija je proizvodnja društvena, a prisvajanje privatno..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ustrajno ponavljaš da su

ustrajno ponavljaš da su ljudi u javnom sektoru i adminsitraciji nezaposleni samo to još ne znaju.. Iz toga sam zaključio da je po tebi za društvo bolje da su faktički nezaposleni nego prividno zaposleni

dovde si to dobro skužio

a iz toga da im se u okviru javnog sektora ne može naći i osmisliti funkcija gdje pridonoslili stvaranju dodane vrijednosti i bili cijelokupnom društvu na korist, umjesto što parazitiraju...

a o ovome bi se dalo diskutirati
pitanje je u tome što je najbrži i najjeftiniji način da dođemo do nekog zamišljenog društva prosperiteta, a koji bi (eventualno) mogao kreirati dovoljno dodane vrijednosti da financira glomazni javni sektor

moje je mišljenje da se mnogo toga u državnom sektoru može i mora privatizirati i prepustiti tržišnoj utakmici, a sve kako bi dobili produktivnije službe koje manje koštaju, a ušteđeni novac potom možemo usmjeriti ili u socijalu ili u daljnji razvoj gospodarstva

gledajući pak s pozicije današnje situacije, siguran sam da je neusporedivo bolje jednostavno pobrisati koliko god je toga moguće i krenuti doslovce od nule nego popravljati degenerirani i neefikasni sustav

Tko je glasao

Pa ti si neotkriveni

Pa ti si neotkriveni hrvatski MekTikva! Pa gdje si dosad :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

nego, stefan, daj da malo

nego, stefan, daj da malo pustimo teoriju na stranu, pa onako konkretno:
jel ti mislis da je danasnji ustroj opcina/gradova/zupanija ok, te da ne zaposljava puno previse ljudi na pozicijama jalove administracije?


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Smatram i to uopće nije

Smatram i to uopće nije sporno, samo što alternativa tomu nije otpuštanje ljudi nego redefiniranje javnog sektora gdje bi se tim ljudima dali novi, produktivniji poslovi, i gdje bi imali funkciju stvaranja uvjeta za kreiranje dodane vrijednosti hrvatskih proizvoda i usluga. Upravo je to smisao onoga o ćemo cijelo vrijeme govori Ljubo Jurčić. Javna potrošnja, javne investicije i javni sektor aktivnosti (administracija) nisu pre glomazni nego su neracionalni. Njihova drugačija strukturiranost je jedini ujedno efikasan i pravedan izlaz..

Največi problem je u tome što se na javnu administraciju gleda kao na parazite, a ljudi u njoj su tome možda ponajmanje krivi. S jedne strane nisu oni odgovorni što ih se ne zna ili ne želi racionalno strukturirat, a s druge strane normalno da žele zadržati zaposlenje kad im je perspektiva na tržištu rada i u privatnom sektoru nikakva (između ostalog i zbog neracionalne adminstracije). Tako se nalazimo u začaranom krugu, iz kojeg je moguće izaći jedino ako se ljudima dade do znanja da su potrebni, ali u drugačijem funkcionalnom ustroju. Ukoliko ih se tjera na burzu i kaže da je ovo kapitalizam, polarizacija se još više produbljava. Nama je potrebna socijalna kohezija, a nju nije moguće poticati tako da se ljudima govori da su višak ili paraziti, već da im se osmisli uvjete u kojima mogu biti od istinske koristi i za sebe i za društvo. To je pitanje političke odgovornosti.

Kad je riječ o broju općina, županija i regija koje bi bile optimalne tu postoje egzaktni pokazatelji koji stavljaju u odnos fiskalni kapacitet građana i veličinu samouprave (broj stanovnika) koja funkcionalno odgovara tom fiskalnom kapacitetu. Bračni par Jelčić su o tome dosta pisali i istraživali..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ljubo Jurčić je radio s

Ljubo Jurčić je radio s Gradom Zagrebom. Bračni par Jelčić je radio osamdesetih s državom. Ne samo oni nego nitko u računicu nije uzimao niti još uzima:
- sve što je oteto od prethodnih genaracija;
- od tekućih bar 50 % generacija oteta sredstva za stanove, oteto od gastarbajtera, dugove (u većini investicija, pa i u turizmu, ne računaju da nisu vratile niti glavnicu, stupanj vraćanja je manji od 50 %);
- da non stop, pa i sada dok govore, sišu te izvore i nasljedstvo već desetak idućih generacija ili u prijevodu Jurčić i Jelčići nemaju razmjerno pokrića ni 20 % od onoga šta su uzeli i koštaju, Mimica je na 10 % a Josipović, obzirom da troši 1 mld kuna / 4 godine na na 0,01 %, Linić i Bandić su na minus 2 mlijuna % ... , uzmi SK/HDZ/HNS prosječno niti 10 % pokrića, pri čemu je HNs reokrd neisplativosti, ostale akademske strukture a la akdemik Kincl i Jure Radić na minus 5 mlijuna % ....

Obzirom da i onako ide, podržavam još malo orjentaciju na takav javni sektor, da bi kada stigne pravi udar krize sve bilo vidljivo i rješeno bez i trunke dvojbi, poptuno čisto, svima jasno i bez dvojbe (u 3pm).

P.S. Radi se o tome da je Zagreb šezdesetih, a i drugo je napredovalo, bio evropski vrh cjelovito uspješnog promišljanja, rada i rezultata, debelo i ispred danskih i njemačkih, samo je onda to sve pometno, ne samo i zadnji misleći čovjek, nego i cijele tehnolgije, prakse, sve . Dok se je tako radilo, bez arbitriranja, samim procesima, Branko Horvat, Jelčić i sva rulja poslije su u najboljem slučaju mogli biti peti ešalon, jasno uklopljen u širu glazbu, dok su u prvim redovima bili pomješani neki kasnijim generacijama nepoznati skromni ljudi zajedno sa mlađim asistentima. Holjevac, kao ex bolješevik, nije bio znalac, ali je imao ključnu sokratovsku vrlinu (kasnije se pokazalo kobna naivna greška), znao je da ne zna i da je njegova loga podržati ono što kažu oni koji stvarno znaju i mogu, pa je proizveden gadan problem, išlo je tako dobro i brzo da je ne samo Tito bio sporedna pojava npr. na otvorenju Velesajma, nego je to ugrozilo i cijela dva kontinenta istočnije - pišem ne radi prošlosti nego žive sadašnjosti, da se pojavi išta uspješno šta bi značilo Mesićevo otvaranje Velesajma i ekonomski govori tamo i u Opatiji, šta cijela scena ... pa to nema nikakve alternative, zajdno sa svojim javnim apartom, u plesu koji će još trajati ? koliko dugo, ali konačno se ne radi o vječnosti nego o mjesecima.

P.P.S. Javljaj partijskim drugovima kao drug Gorbačov nekad, da se spremaju trčati pred događajima, možda je nabolje da se drže Luke Bebića kuda i kako, taj ne djeluje naročito pametno ali je jako uspješan u takvim situacijama.

Tko je glasao

ok, ali to je fakat veliki

ok, ali to je fakat veliki zadatak (realno, nisam siguran da je efikasno provediv).
jel postoje projekti restrukturiranja javne administracije?
i u sto bi te viskove administracije trebalo preusmjeriti?


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. NAŠA, vaša i njihova MRTVA djeca (otvoreno pismo Tami Rudan) od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  2. NAŠA, vaša i njihova MRTVA djeca (otvoreno pismo Tami Rudan) od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  3. Kako se gradonačelnica skoro spotaknula o zakon. od bosancero komentara 0
  4. MUP je kardinalno pogriješio glede lex Perković od sjenka komentara 35
  5. Slijedećih 50 godina - u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih od Zoran Oštrić komentara 22
  6. sistem za uništavanje Zemlje od aluzija komentara 0
  7. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije? od Zoran Oštrić komentara 13
  8. VelikoSrpske laži hvataju korijen i u zraku-na letećim sjemenkama podvale i podmuklosti! od ppetra komentara 80
  9. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (2) od Ljubo Ruben Weiss komentara 33
  10. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 96
  11. autor izumitelj i radnik kopirant (osvježeno) od aluzija komentara 1
  12. Kad padnu maske poštenja od spvh komentara 10
  13. Tko ubija ljude u zadnjim zrakoplovnim nesrećama - slučajnost ili namjera !? od Busola komentara 46
  14. Drugi prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz " Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 51
  15. Ekskluzivno: upravo je u tijeku natječaj za najjeftiniju rukicu u gradskom vijeću grada Vukovara od StarPil komentara 8
  16. referendumska ilegala od aluzija komentara 0
  17. Prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz "Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 62
  18. BRICS ruši svjetski monopol dolara? od Zoran Oštrić komentara 12
  19. Preferencijalni glas - glas razuma od StarPil komentara 22
  20. Igre bez granica - Sve je dobro kad dobro završi od walpurga komentara 7
  21. Odluka o cetvrtku od bosancero komentara 3
  22. razumijevanje čovjeka sisavca razumitelja jučer-danas-sutra od aluzija komentara 0
  23. Od viška glava ne boli!? od Feniks komentara 13
  24. Moćnik broj 1 od boltek komentara 34
  25. Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno od Zoran Oštrić komentara 17

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • aluzija
  • Foma Fomič
  • hlad
  • Ljubo Ruben Weiss

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 12

Novi korisnici

  • data miner
  • greg0rynash
  • LisaRAlexander
  • tomislav prgić
  • lynnwilson