Neovisni, ali ne i neutralni

Pred tjedan, dva na dubrovački otok Koločep, umotan u pospani zimski ugođaj, iskrcalo se nekoliko ljudi službenih izgleda i manira, i uputili se prema hotelu (od kojeg inače preživljava malobrojno otočko pučanstvo). Na ovom otoku u zimskoj zapuštenosti i napuštenosti sve se odmah zna i vidi (ko u svakom malom mistu). Zato su otočani odmah međusobno proširili vijest da su se i na njihov zaboravljeni otok konačno spustili Uskoci. Ovakav je zaključak tradicionalno lukavih i sumnjičavih otočana bio posve logičan, jer se već duže vremena dobro zna da je njihov otok, i hotel na njemu, još od čuvene „privatizacijske“ transformacije u „OTOK ZNANJA“, postao jedan od potencijalno najvećih skandala novostvorene Hrvatske države. Samo se za njega još ne zna jer su institucije pravne države malo lijene. Ovaj "slučaj" u Hrvatskoj svi znaju, zna se dobro i šire od Hrvatske - ali eto do sada to nije znao Hrvatski fond za privatizaciju (kao vlasnik), Državni odvjetnik i njegov USKOK. Dobro ste pogodili – radi se o otoku Koločepu i Hotelu „Ville Koločep“ - poznatijima u javnosti pod zvučnim nazivom "Otok Znanja"..

Jedan manji dio uvijek sumnjičavih „bodula“ je sumnjičavo počeo vrtio glavom govoreći - ništa ni od ovoga. Oni pak koji rade u hotelu i žive od njega pate od zavjere šutnje, a „vlasnicima“ su ne tako davno morali potpisivati da neće tražiti plaće sve do kraja travnja odnosno Međunarodnog Praznika Rada (da poslije Prvi maja ne bi i bez toga ostali). Na otoku se inače dobro zna da je zvučni i od politički pokojnoga Polančeca na sva usta hvaljeni Projekt „Otoka Znanja“ propao (radi pomanjkanja vlasničke odgovornosti i znanja), a k tome je već svugdje u katalozima stranih tour-operatora projekt „Otok Znanja“ zamijenjen projektom „Gay friendly“. Ovaj benigno zvučeći strani pojam zasada među otočanima ne pobuđuje preveliko uzbuđenje – no kad spoznaju da se promjenom projekta pretvara ovaj prelijepi otok u ekskluzivni rezervat za „tubaše“, neku vrstu dubrovačkog i hrvatskog Provncetowna - vjerojatno će izazvati revolucija.

Najavljujući naslov nove teme (koju duže vremena pripremam), jedan mi prijatelj reče: „Znajući tebe počet ćeš od stare Grčke“. Može i od Platonovog hobija, no ne samo od njega. Homoseksualnost je stara koliko i civilizacija, vjerojatno starija i od Stare Grčke i antičkog Rima. To što na asirskim glinenim pločicama ili u egipatskim hijeroglifima nema o tome zapisa, ne znači da toga i tada nije bilo. Danas dakako malo više, jer su se promijenila shvaćanja ljudskih prava, pa postoje pokreti za priznavanjem ravnopravnosti „duginim ratnicima“, koji održavaju „gay-pride“ parade ili queer festivale (sve u znaku duginih boja – tog prastarog simbola promjene spola). Tako ove aktivnosti većinom ostaju izvan javnosti, posebice onaj dio znan kao biseksualnost – jer baš takvi imaju debelog razloga za skrivanje budući da vode dvostruki život (u kojem su ove dimenzije javno nespojive pa su u njihovom slučaju može prije govoriti o seksualnoj dezorijentaciji).

Oni koji rade u turizmu su se i bez "seksualne revolucije" bili navikli na ovu vrstu turističke populacije – to naglašavam da netko ne bi ovaj post bezrazložno proglasio homofobičnim. No treba znati, da je ovakav način „zabave“ uvijek bio manjinski, ekskluzivan – i da je spadao u tajnovite sfere, i po nekim misterioznim kriterijima se pretvarao u udruživanje. Tako se ispod površine javnosti stvaraju tajna i tajnovita bratstva, a na te maglovite sfere se nakalemljuju razna grupiranja i dakako - pogodovanja. Eto, baš ovo je tema ovog dnevnika, pomalo zakučasta i teška za obrađivati – ali je bilo krajnje vrijeme da se i s njome pozabavimo.

Mani Gotovac (poznata „željezna dama“ hrvatske kulture) je u nedavnom razgovoru u Nu2 sa Stankovićem se dotakla tih tajnovitih sfera suvremene hrvatske zbilje spomenuvši pjesmu Nenia Salonitana - Solinska tužaljka bivšeg premijera i „loknice njegovog ministra“ . S druge strane jedna „tužna dama“ bivše politike („nomina odiosa sunt“) je prokomentirala – da u Hrvatskoj vlada biseksualni lobi s čime treba računati u krugovima političke moći! Ona to dobro zna, i ne samo ona.

Postojanje ovakvog lobija nije nekakva tajna, mada se u javnosti najradije preskače i zaobilazi. Ali ta pojava zna ponekad ostavljati neugodne tragove. Tako kad je privatiziran „Sunčani Hvar“ (onom neobičnom procedurom znanom kao JPP ili Javno privatnog partnerstvo koja nikada do kraja nije razjašnjena a bila je specijalnost Damir Polančec, potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva). Prva stvar koju su novi hvarski „gospodari“ učinili bila je organizacija neke vrste kongresa europskih „duginih ratnika“. Naime, netko im je tendenciozno prišapnuo da na tom prelijepom ali tradicionalistički orijentiranom otoku vlada „gay friendly“ ozračje, pa se na Hvaru zametnuo „boj“ u kojem su nastajale teške smutnje - jer Hvarane nitko nije ni pripremio ni informirao tko im u goste dolazi, a od njih je bilo prezahtjevno tražiti naklonost za ovakve avangardne sklonosti.

Treba znati da ovakav poslovni zaokret može u turizmu biti koristan - „gay friendly“ orijentacija poslovno i financijski nije baš luda stvar, jer se radi uglavnom o bogatijoj i ekskluzivnijoj klijenteli. No, provoditi slične projekte bez ili protiv suglasnosti sredine je utopija. Zato se hvarski „gay friendly“ projekt završio krahom, što je i bilo za očekivati, jer ovakve „poslovne“ orijentacije su emocionalno, sociološki i kulturološki kompleksne stvari, koju se ne mogu niti smiju provoditi na otoku koji živi svoj puni cjelogodišnji život.

„Gay-friendly“ orijentacija bilo hotela bilo hotelskog kompleksa je na ovaj ili onaj način živi cijeli otok, pa takav projekt nikada nije niti može biti stvar vlasnika ili menadžmenta. To je uvijek pitanje cijelog mjesta i njegovih stanovnika (bilo da od hotela žive ili su tek ribari i težaci koji žive svoj život), jer jednostavno je nemoguće izolirati svakodnevni život od svega onog što se događa u hotelima, restoranima, kafićima, a da o privatnom smještaju i ne govorimo (jer ovisi o uspješnosti hotelskog segmenta). Niti hoteli mogu živjeti neki svoj izolirani život rezervata, daleko od mjesta i ljudi. To i nije turizam, jer ni ovakvi specijalni gosti nisu baš za robinzonsku izolaciju, koliko god posebne "romantike" sa sobom nosili.

Ovaj dnevnik je ustvari posvećen projektu "Otoka znanja", koji je također bio Polančecov projekt, mada nije bio nazvan JPP (javno-privatno-partnerstvo), nego bi ga se prije trebalo tretirati kao NPP (neodređeno privatno partnerstvo). Ipak, oba ova „projekta“ su u mnogome slična:

• Projekt Otok Znanja, kao i Sunčani Hvar su se u praksi pokazali poslovnom katastrofom, koliko za tvrtke, toliko iza državni proračun. Naime, u ovih tri-četiri godine na oba ova mjesta je sustavno uništavan opseg poslovanja, od kojeg su tvrtke trebale živjeti i unaprjeđivati sredinu u kojoj postoje. Pritom su nemilice smanjivali svoje društvene obveze – tj. punjenje državnog proračuna. U primitivnim shvaćanjima Sanadera i njegovih pripuza ova značajna društvena dimenzija u poslovanju svil gospodarskih (bilo državnih bilo privatnih) subjekata posve je bila zapostavljena - i to na štetu hrvatskog društva i države, a u korist poduzetnika sumnjivog porijekla. Nigdje u (razvijenom ili nerazvijenom) svijetu ne postoji ovakva količina vlasničke neodgovornost (kao što se to dogodilo na Hvaru i Koločepu - ali i nekim drugim lokacijama; u ili izvan turizma).

• I u slučaju JPP „Sunčanog Hvara“ i NPP „Otoka Znanja“Koločepa su se bili okrenuli „gay-friendly“ businessu, koji je na Hvaru već propao, a na Koločepu pokušava uvoditi. To se vidi iz vijesti objavljenoj u Večernjem listu (vijest nije dostupna na Internetu - ali je širena putem poslovnih informacija):

• U oba ova slučaju (JPP „Sunčani Hvar“ i NPP „Otok Znanja“) podjednako se izražavao primitivan i agresivan nemar prema prirodnoj i društvenoj okolini u kojoj djeluju, kroz poslovnu propast i eksperimentiranje s evidentnom namjerom potiskivanja ili čak uništavanja tradicionalnih načina života – a baš ljudi i tradicionalni načini života su najznačajnije atrakcije koje neku turističku destinaciju čine takvom kakva jest. Stvaranje artificijelnog života (na Hvaru ili Koločepu) je protiv hrvatskog turizma. „Gay-friendly“ turizam danas, kao nekada FKK (onaj naturistički turizam za gologuze), , može dobar ali kao „green-field“ investicija na prostorima na kojima neće kolidirati s tradicionalnim naslijeđem.

• U oba ova slučaja (JPP „Sunčani Hvar“ i NPP „Otoka Znanja“) naši „gay-friendly“ poduzetnici su bili, financijski gledajući, pravi „gologuzani“, koji su slijedili svoju šarenu zvijezdu ali na tuđi (naš) račun. Na oba ova otoka lažni „investitori“ su dobili već stvorene vrijednosti (i to besplatno kao Polančecov poklon). Zauzvrat su nudili puno praznih obećanja. Oni na Hvaru su investirali premalo, i to zalažući poklonjene im nekretnine za skupe kredite. Na Koločepu nisu ni to. nego fiksno ugovorenim obećanjima mijenjaju namjenu (od "rezervata znanja" u "rezervat za pedere"). Ukoliko su u „slučaju Podravka“ njeni čelni ljudi (i politički mentori) pod istragom i pred zatvorom (jer su Podravku pokušali preuzimati Podravkinim novcem), koja je razlika ovo što se izvodilo u „Sunčanom Hvaru“ (u kojem su „vlasnici“ nastojali izvršavati obvezne investiranja kreditima za koje su davali garancije poklonjenu im imovinu. Kod „Otoka Znanja“ su nelegalno počeli rasprodavati imovinu poklonjene im tvrtke, da bi u džep barem nešto stavili.

• U oba ova slučaja (JPP „Sunčani Hvar“ i NPP „Otoka Znanja“) nadležne službe (u prvom redu „Hrvatski fond za privatizaciju“- ali i drugi kontrolni mehanizmi hrvatske države) su zakazali. Ukoliko je sve to smeće prekrivali donedavni Premijer i njegov doglavnik za gospodarstvo Polančec (svojim kriminogenim autoritetom), što se danas čeka kad njih više nema, i kad se manje-više dobro zna da smo s tom ekipom već dotaknuli dno dna (jer sve ono što su ovi doticali svojim ukletim rukama je neumitno sahnulo osim njihovih džepova koji su bubrili). Jedino tako da su formalne glave otkinute (kao kod mitske Hydre) ali tijelo još auronomno funkcionira i proizvodi nove glave. Ma kakva hobotnica, kakvi bakrači. Hobotnici kad otkineš glavu i krakovi krepavaju.

• U oba ova slučaja (JPP „Sunčani Hvar“ i NPP „Otoka Znanja“) je sve još obvijeno tajnama. Kako je uopće moguće da je npr. Ugovor o JPP sa „Sunčanim Hvarom“ još uvijek tajna, isto tako kao što je tajna sve ono što se događalo na tzv „Otoku znanja“. Pa već odavna je i pticama na hrvatskim granama jasno da su ova dva „gloriozna projekta“ (zlonamjernošću i neznanjem navodnih vlasnika i onih koji su posloženi iza njih) izazvali dugoročne gospodarske i ine štete, ne samo na ovim prelijepim i prevrijednim otocima, nego prouzročili i goleme rupe u državnom proračunu – jer su poduzeća dana na poklona neznalicama pa ispada da je država od njih više imala koristi jer su državni proračun punili iznosima daleko većim od onih koje je država od ovih tvrtku do jučer ubirala.

• I konačno, danas je druga stvar, jer u oba ova slučaja (JPP „Sunčani Hvar“ i NPP „Otoka Znanja“) stvar je došla do zida pa se tvrtke nalaze pred stečajevima. Tamo je pravna država već odavna trebala djelovati –radi zaštite nacionalnih interesa. No one opet radi nekih tajnovitih razloga bježe od rješavanja ovih problema kao „vrag od tamjana“. Sudbina ovih otoka (kao i drugih otoka i sličnih „tajanstvenih projekata“) je naša zajednička, nacionalna stvar, javna stvar, stvar ove zemlje i njenih ljudi, koji grcajući u neimaštini dopunjavaju šuplji proračun čak haračem na mizerne dohotke i mirovine - a ovi „gizdavci“ (zaštićeni tajnim krugovima moći i podzemne uzajamnosti) i dalje nesmetano i nekažnjeno rasipaju tuđu muku, uništavaju ugled ove zemlje, i zlorabe prevrijedne potencijale svetih hrvatskih prostora. Zadnje vijesti su da je „Sunčani Hvar“ pred slomom, da ne daju plaće radnicima, niti plaćaju doprinose i poreze. „Otok znanja“ također ne daje plaće, ne plaća doprinose i poreze, a nema ni budućnosti jer je dratsično smanjivao opseg poslovanje i neumjereno se zaduživao.

Dokle god država tolerira da ovakve štetočine (kao u slučaju JPP „Sunčang Hvara“ i NPP „Otoka Znanja“Koločepa) čine gospodarske i društvene štete, i dok im tako omogućavaju uništavanje nacionalnih potencijala (koje nisu ni stvarali niti platili), dozvoljavaju rasipanje nama potrebnih proračunskih sredstava - to više nije samo pitanje kriminala (i tzv. pravne države), nego se pretvara u politički problem „par excellence“.

Dokle god ova država nesretnom umirovljeniku uzima od njegovih 3.000 kuna mirovine, a na drugoj strani dozvoljava „sretnicima“ (kao u slučaju JPP „Sunčang Hvara“ i NPP „Otoka Znanja“Koločepa) da i dalje rasipaju milijune, koje su stjecale i čuvale generacije hrvatskih ljudi, sve to se pretvara u duboko moralno pitanje, etički problem „par excellence“.

Državna represija je već odavna trebala doći u obje ove tvrtke, na oba ova otoka, ali javnost zasada ništa o tome ne zna (o Uskocima na Koločepu se tek naklapa). Sanader i Polančec su otišli, ali JPP ugovore „Sunčanog Hvara je i dalje tajna. Prema nekim insajderskim informacijama HFP je nedavno na Koločep, zbunjen izvještajima, poslao reviziju – ali su revizori otjerani. jer je tamo navodni vlasnik Siniša Grgić (Sanaderov odabrani mladac), koji kao „lažni moćnik“ trenutačno vedri i oblači po Prisavlju smjenjuje jednu kompromitiranu garnituru, da bi njihova upražnjena mjesta valjda popunjavao svojima. Koji ili kakvi su to „njegovi“ tek treba vidjeti, ali je već sada vrlo jasno da i sve ovo opet radi na tuđi račun (jer jedino tako zna funkcionirati). Naime HRT je javna ustanova koja se većim dijelom financira iz džepova TV pretplatnika (kao poseban paradržavni namet), i iz državnog proračuna (na račun poreznih obveznika) – a prema nekim informacijama godišnje se tamo usisava više nego u prokazana brodogradilišta.

Možemo zamisliti kakve će „kvalitete“ biti nova kadrovska struktura hrvatske „katedrale duha“ u njegovoj režiji – kad je dana ovom „zlatnom dečku“ HDZ- mladeži, koji je apsolvirao znanje na „Otoku Znanja“. Kad je on ovaj tržišno dobro uhodani objekt uzeli imali su skoro 50.000 noćenja, a prošle sezone se procjenjuje na 15.000.

Godina........2005.......2006.........2009
Noćenja,....47.953......25.427......15.000

O njihovim stvarnim poslovnim učincima trebaju se pozabaviti nadležne državne službe, jer koliko god netko prigovarao „broju noćenja“ (kao nekakvom indikatoru uspješnosti poslovanja), ukoliko nema gostiju nema ni novaca, ako nema novaca nema ni doprinosa i poreza, nema ni zaposlenosti ni osobnih dohodaka. U ove 4 godine postojanja „Otok Znanja“ može se reći da je počinjena golema šteta ne samo ovoj uspješnoj tvrtki, nego i državnim fondovima, turizmu općenito, a posebice Dubrovniku (kao najvrjednijem izlogu Hrvatske u svijet). Samo za ilustraciju (iz insajderskih informacija) već 2006 godine financijski rezultat je bio gubitka od 3 milijuna kuna, 2007 godine su ukupni gubici nadrasli vrijednost upisanog kapitala, a 2008 su morali od izvjesnog Arthura Hugesa uzimati kredit pod tržišno nepovoljnim uvjetima. Kako kredit nisu mogli vratiti pokušali su ovaj dug pretvoriti u prodaju dijela vlasništva. Engleski džentlmen je u međuvremenu bankrotirao sa svoje dvije tvrtke (Holiday Option i Hidden Croatia), i hrvatskim tvrtkama ostao dužan oko 2 milijuna eura.