Osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi (poema povodom Jom Hašoa i zrakoplovne nesreće kod Smolenska)

• Dnevnik Danimir - Pon, 12/04/2010 - 06:00
• Glasujte
  19 Up Down
• Komentari 17 dodaj komentar

Ne govorite mi ništa protiv Poljaka,
osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi.
Mi nećemo zaboraviti Auschwitz-Oswiencim,
ni one koji su od nas okretali glave,
ponajmanje prugu što za Birkenau vodi.
Mi nećemo pristati na križeve i samostane,
sred ili pored logora smrti,
no, uzet ćemo za ruku Poljakinju ustreptalu,
i poći u kino gdje glazbeni film se vrti.
U kinu na na bečkoj periferiji filmovi se daju,
za one koji govore "Gestensprache",
film o rocku i zvijezdi Chucku Berryju.
Film će gledati samo nas šestero,
s kino-operaterkom sedmero,
ako oduzmemo moju Poljakinju i mene - petero.
Mi smo imali vlastiti film nadahnuća,
repriza kojeg je nemoguća.
Film pored filma, kao koji puta ranije,
u zadnjem redu, u mraku
virovitičkog kina, u "Domu armije".
x x x
Gledala me očima srne,
upijajući riječi, sposobna da uči,
snena, mirna, ležerna,
s koljenima na prednjim sjedalima,
s rječnikom, papirom i olovkom u ruci,
i na čudnoj muci -
što hoće ovaj od mene o fluidu i struji govoreći,
što me pita za vraga i anđela,
što mi crta note po papirima,
što kaže da je Crncima glazba u krvi,
a onda "krv" ne zna prevesti,
što se čudi da je u poljskom "pravo",
"desno" zapravo, što mi porodicu odgonetava:
brat Artur, polusestra Eva,
otac koji ne živi s majkom.
Mojih dvadeset prema tri godine Evine
(a propos: a razlika u godinama mene i -
moje Poljakinje?),
kako se usuđuje da vježba ritam po mojim dlanovima,
i što traži obrnuto,
što me pita za toaletnu vodu jeftinu,
moli da mu donesem jednu bočicu.

Gledam je razigranu, razdraganu i samouvjerenu:
"Što će nekim damama kozmetičke kolekcije,
iz Beča, New Yorka, Milana ili Venecije,
što će im ružino ulje iz Bugarske,
što će im mirisi iz Indije i s Dalekog istoka,
ponajbolji parfemi iz Francuske,
kada nemaju osmijeh moje Poljakinje,
miris, čar i jedrinu mlade djevojke."

Ne govorite mi ništa protiv Poljaka,
osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi.
Mi nećemo zaboraviti Auschwitz-Oswiencim,
ni one što su od nas okretali glave...
Oni su kao i mi, žrtve Auschwitza,
narod vrlih i kukavica,
Oni su imali ili imaju
Walewsku, Kopernika, Sklodowsku,
Sienkiewicza, Vajdu i svoga Vojtilu,
ledolomca Lecha Walesu,
oni su plaćali skupo svoju vjetrometinu.
x x x
Iz kina smo krenuli prije vremena,
ne primijetivši da je samo traka prekinuta.
Poput djece, veseli smo se vratili,
ovaj puta zadnje redove potražili.
Cupkala je na stolcu, dirigirala,
mahala rukama i plovila,
da će sutra na plivanje, govorila,
da je sve to dobra lekcija "niemieckoga".
Trebalo je prevesti "nježno",
prijekorno me pogledala,
šaptala "delikatny",
nije se opirala.
Još ljubim Poljakinju ustreptalu,
i briga me što je rođena baš u Auschwitz-Oswiencimu,
što netko širi zlurade vijesti o ponavljanju povijesti,
o ratu što bi s Balkana trebao zapaliti Europu.

Vičem:
"Uzmnite svoje panike i zatucane vjernike,
svoje alergije i relikvije,
svoje putovnice i granice,
svoje grbove i zastave,
svoje agresije i manije,
svoje predrasude i usude,
svoje frustracije i manipulacije,
svoja razočarenja i crna predskazanja,
svoje animozitete i nacionalitete."

I tiho molim:
"Meni ostavite Poljakinju koja ljubi
u predzadnjem redu kina praznog ali toplog...
te poneko sjećanje...

I ne govorite mi ništa protiv Poljaka,
osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi."

(Beč, prosinac l993.- iz "Zakašnjele zbirke", Wien-Sofia, 2006., prepisano za portal "pollitika.com" u travnju 20l0.,posvećeno Jom Hašoa i žrtvama zrakoplovne nesreće kod Smolenska)

• Dnevnik Danimir - Pon, 12/04/2010 - 06:00
  
• Komentari 17
• 1951 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar