Notorna je činjenica da u Hrvatskoj, koja je duboko u procesu pridruživanja EU (neki kažu i na samom pragu članstva) ne postoji ozbiljna i argumentirana javna diskusija o pitanju hrvatskog učlanjenja, u kojoj bi učestvovala najmjerodavnija tijela i autoriteti (Vlada, Sabor, političke stranke, Akademija, Sveučilišta, gradjanske udruge...) čijem mišljenju i stavovima bi stanovništvo vjerovalo i na toj osnovi svaki pojedini gradjanin Hrvatske mogao formirati svoj vlastiti prosvjećeni stav. Znam da su neki od ovih nabrojenih daleko od toga da ih se objektivno može smatrati autoritetima u javnoj raspravi, ali odnekuda se mora početi.
Zapravo, i prije početka same diskusije može se reći da je institucionalna Hrvatska listom za članstvo u EU, izuzev neki marginalnih stranaka i udruga. To se manje-više zna implicitno, kao rezultat slijeda dogadjaja. To vjerojatno i eksplicitno piše negdje u dokumentima i na internetskim stranicama tih tijela i ustanova. Ali očigledno, u ovom vremenu kada bujaju negativne političke strasti oko procesa rješavanja morsko-graničnih pitanja s našim susjedima koji se odvija pod patronatom EU, te sudjenja hrvatskim optuženicima za ratne zločine na sudu u Den Haagu, i kada se iz dnevno političkih razloga – opravdano ili neopravdano - stvara javno mnijenje o grubim nepravdama koje se u tim procesima nanose Hrvatskoj, to nije dovoljno. Prema nekim anketama, opredjeljenje hrvatskih gradjana za članstvo u EU je u opadanju i njihova plebiscitarna podrška pridruživanju Europskoj Uniji začeta kao daleka želja u sada već davnim godinama borbe za samostalnost se je pretvorila u prilično ambivalentan, a nerijetko i direktno neprijateljski stav prema EU.
Razumljive su frustracije hrvatskih gradjana navodnim (i naizgled stvarnim) ucjenama s kojima se Hrvatska suočava od strane EU, i to se doživljava kao razlog za odbijanje članstva Hrvatske u EU. Lajtmotiv toga novog i masivnog „euro-skepticizma“ je odbijanje članstva koje se ostvaruje u atmosferi potčinjenosti Hrvatske Europskoj Uniji, koja s pozicija sile navodno diktira Hrvatskoj nepravedne uvjete. Pri tome se previdja da su te tzv. ucjene najčešće posljedica raskoraka izmedju deklariranih pozicija i obećanja Hrvatske u procesu pregovora s jedne strane, te stvarnog razvoja dogadjaja s druge. Gradjani donose zaključke na temelju informacija koje su im na raspolaganju, a poznato je da kvalitet informiranja o EU u Hrvatskoj vrlo nizak i subjektivan.
U takvoj situaciji, kao mali doprinos toj važnoj diskusiji koje u Hrvatskoj zapravo nema, donosim ovdje nekoliko osnovnih argumenata koji nedvojbeno pokazuju da je Hrvatskoj mjesto i EU. I zašto je tako. Ovi argumenti nisu moja izmošljotina: preuzeo sam ih sa internetskih stranica britanskog instituta za proučavanje civilnog društva CIVITAS (Institute for the Study of Civil Society) i odgovarajuće modificirao i dopunio za hrvatske prilike. CIVITAS je inače u britanskoj javnoj debati pozicioniran kao liberalni i nacionalno-desničarski think-tank, koji je taj atribut zaslužio kontroverznim stavovima po pitanjima imigracije i politike te aktivnim djelovanjem na području osnovnog školstva. Sve to, po mom mišljenju, ne mijenja činjenicu da sadržaj koji se krije iza gornjeg linka predstavlja odličan materijal za objektivno i pristupačno upoznavanje s različitim aspektima Europske Unije – s njenim institucijama, dokumentima, itd.
Naravno, ima CIVITAS na svojim stranicama i listu argumenata protiv članstva u EU. Neki od tih argumenata su univerzalni, ali je veći broj više orijentiran konkretno na pitanje britanskog članstva u EU. Ali ovdje neću o tome. Ostavljam našim „euro-skepticima“ da se malo pomuče i da predoče ozbiljne i uvjerljive argumente koji vrijede specifično za Hrvatsku.
Dakle, evo najvažnijih argumenata koji nedvojbeno govore u korist EU kao takve i posredno u korist članstva Hrvatske u EU. Oni koji podržavaju koncept i ideju EU, obično nazvani pro-Europejci ili Eurofili temelje svoje argumente na slijedećim temama:
EU osigurava mir
EU je ustanovljena s namjerom da osigura da se velike Europske sile koje su medjusobno ratovale stoljećima nikada više oružano ne sukobe. Stvaranjem europske zajednice za ugalj i čelik (ESCS) namjeravalo se navesti Francusku, Njemačku, Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg da suradjuju, prisiljavajući ih da podijele svoje resurse uglja i čelika u obnovi Zapadne Europe poslije drugog svjetskog rata. Ta organizacija je brzo evoluirala u širu Europsku Zajednicu i kasnije u Europsku Uniju.
Nakon pada Berlinskog Zida 1989, predvidjalo se je da će bivše komunističke države upasti u gradjanske ratove. No, umjesto toga, zahvaljujući naporima EU, unutar 15 godina gotovo sve te zemlje postale su demokratske i dobrodošle u EU.
Sada je nezamislivo da bi se mogao dogoditi značajniji europski rat, nešto što se nije moglo ni zamisliti na završetku 2. Svjetskog Rata ili za vrijeme Hladnog rata. To je postignuto zato što su Europski narodi povezani u medjusobnu ovisnost, zajedničkim zakonima, zajedničkim političkim vodstvom, zajedničkom gospodarskom politikom, pa čak i elementima zajedničke obrane. EU predstavlja prvi primjer istinski supranacionalnog tijela gdje su ambicije pojedinih nacija zatomljene potrebom za suradnjom u cilju zajedničkog uspjeha. EU je pridonijela nevjerojatnoj političkoj stabilnosti u Europi i potpuno uklonila rizik od ponavljanja strašnog rata kakav je bio Drugi Svjetski Rat unutar svojih granica.
Nažalost, u slučaju raspada Jugoslavije, kao što znamo, EU nije spriječila rat. Jugoslavija se je raspala na sedam samostalnih država u nizu manjih i većih ratova koji su odnijeli desetke tisuća života i kojima su stotine tisuća ljudi protjerani iz svojih kuća, a život promijenjen milijunima. Sve to imalo je tragične posljedice i na pojedince i na ukupno društveno tkivo u tim zemljama. EU je tu zakazala u smislu da nije uspjela mobilizirati dovoljan politički kapital i stvarnu silu – vojnu i ekonomsku - kako bi demotivirala i marginalizirala snage koje su rješenje nastalih konflikata vidjele u ratu. Ti dogadjaji razotkrili su temeljne slabosti u sposobnosti EU za preventivno anti-ratno djelovanje izvan svojih granica, kako zbog nedostatka realne vojne moći, a još više zbog često suprotstavljenih partikularnih interesa pojedinih zemalja članica.
U tome nesretnom slijedu dogadjaja Hrvatska ima posebno traumatična iskustva koja i dan-danas odlučujuće utječu na politički život u zemlji. Osim toga, dugoročno neodrživo stanje u Bosni i Hercegovini prijeti političkom nestabilnošću na hrvatskim granicama još dugi niz godina u budućnost.
Članstvo Hrvatske u NATO-u važan je osigurač, ali ne i potpuno osiguranje protiv nekog novog budućeg rata u Hrvatskoj i njenom neposrednom okruženju. S obzirom da je rat nešto najtragičnije što može snaći jedan narod, dodatno osiguranje u vidu članstva u EU je s obzirom na objektivne okolnosti potrebno, čime bi se rizik od nekog novog lokalnog rata u Hrvatskoj sveo na teoretski minimum.
Hrvatska, kao dio europskog kulturnog i geopolitičkog prostora ima ne samo pravo na uživanje tako povećane europske sigurnosti, nego i dužnost aktivnog doprinosa toj sigurnosti. Najefikasniji doprinos sigurnosti ostvaruje se stvaranjem čvrstih saveza u kojima se i daje i dobiva, kao što je EU. Ostanak Hrvatske izvan EU značio bi odricanje od povećane sigurnosti i odbijanje svoga dijela odgovornosti za maksimalni doprinos toj sigurnosti.
EU daje zemljama članicama veću snagu na globalnoj pozornici
Članstvo u EU povećava utjecaj zemalja članica na globalnoj sceni. Jer dok druge države mogu djelovanje Hrvatske, pa i mnogo jačih zemlja pojedinačno, lako ignorirati, ukupni utjecaj svih članica EU je teško ignorirati. I kada se zemlje u ostalim dijelovima Svijeta udružuju u multi-nacionalna tijela, kao npr. Association of South-East Asian Nations (ASEAN) ili Afričku Uniju, za pojedinačne europske zemlje, a posebno one manje, postaje sve teže da se njihov glas čuje bez pomoći EU kao cjeline.
Jedan od važnijih primjera su pregovori u WTO, gdje se uspostavljaju pravila i standardi globalne trgovine (uključivo i carine). Kada EU pregovara u ime svojih članica, ona predstavlja najveće jedistveno tržište u Svijetu, i kao takva ima veći utjecaj. Druge države su spremnije dati ustupke Europskoj Uniji nego pojedinim zemljama članicama posebno, zato jer je dobitak u obliku pristupa na cijelo tržište EU veći nego u slučaju pristupa na tržišta pojedinačnih zemalja članica.
Hrvatska, kao mala, ekonomski relativno nerazvijena i u političkom smislu objektivno beznačajna zemlja, ne može očekivati , da njen glas postiže značajniju težinu u bilo kojim medjunarodnim forumima. Nasuprot kroatocentričnim mitovima koje promoviraju hrvatski nacionalisti i euroskeptici, značaj Hrvatske na globalnom planu je minoran. U svijesti svjetskog stanovništva, a što je još važnije svjetskih političara i gospodarstvenika, Hrvatska je jedna od bezbroj državica nastalih na euro-azijskom prostoru nakon raspada hladnoratovske geopolitičke strukture. Da nema Dubrovnika kao turističke ikone, jedinstvene jadranske obale i nekoliko uspješnih sportaša, za Hrvatsku bi rijetko tko uopće i znao.
Takav status Hrvatska kao pojedinačna zemlja ima iz jednostavnog razloga što iza njega ne stoji nikakva značajnija realna snaga. Mogućnost članstva u EU koja je Hrvatskoj otvorena, jedistvena je prilika da se Hrvatska priključi ekonomskom i političkom bloku koji može na ravnoj nozi pregovarati i na globalnom planu nositi se s USA, s Rusijom i njezinim satelitima i sa ekonomski moćnim azijskim grupacijama. Članstvom u EU, Hrvatska će ravnopravno (donekle u skladu s brojem stanovnika) učestvovati u keriranju politike EU i tako na najbolji način ostvarivati svoje gospodarske i političke interese. Ostankom izvan EU (pod pretpostavkom da su neka druga udrživanja objektivno isključena), Hrvatska bi ostala osamljena na svjetskoj političkoj i gospodarskoj vjetrometini, sa svim neizvjesnostima koje takav položaj nosi sa sobom.
Europska Unija nas čini bogatijima
Glavni cilj Europske Zajednice bio je da se omogući obnova europskeog gospodarstva poslije katastrofa kao što su Velika Depresija i Drugi Svjetski Rat. U tome je postignut veliki uspjeh, najprije kroz osnivanjee carinske unije, a poslije i zajedničkog tržišta. Procjenjuje se da su zaslugom zajedničkog tržišta, odnosno podržavanjem otvorene tržišne ekonomije, stvoreni milijuni radnih mjesta i stotine milijardi EURA dodatnog bogatstva, čineći sve gradjane EU bogatijima.
Hrvatska spada medju relativno siromašnije zemlje EU. Resursi s kojima raspolaže – ljudi, prostor, Jadransko more, geopolitički položaj te odredjena prirodna bogatstva dobra su osnova za stvaranje bogatstva hrvatskih gradjana. Ali, da bi se to i ostvarilo, potreban je kapital, suvremena tehnologija i razumna organizacija hrvatskog društva – sve što u Hrvatskoj nedostaje, a u EU ima u izobilju. Učlanjenjem Hrvatske u EU, svi ti nužni preduvjeti za ostvarenjem boljeg i bogatijeg života u Hrvatskoj biti će maksimirani s obzirom na raspoložive mogućnosti.
Uključivanjem u jedinstveno europskog tržište sa slobodnim protokom kapitala, tehnologije i radne snage, zaustaviti će se trend relativnog zaostajanja Hrvatske, koji će se zamjeniti polaganim i mukotrpnim približavanjem standardu bogatih.
U tome procesu, ipak će uspjeh najviše ovisiti o sposobnosti mudrog iskorištenja ponudjenim mogućnosti: počevši od različitih fondova EU iz kojim Hrvatska na ime relativne nerazvijenosti može povući značajna sredstva, pa do razumne selekcije i poticaja strateški važnih europskih investitora.
EU ohrabruje susjedne zemlje za demokratske promjene
EU graniči na kopnu ili na moru s različitim državama, uključivo Egipat, Libiju, Balkanske zemlje, Tursku, Siriju, Izrael, itd., s nestabilnim vladama, povijesnim konfliktima i drukčijim kulturnim i političkim svjetonazorima nego što su tipično europski. Usprkos tome, Europska politka susjedstva (ENP) osigurava stabilnost unutar regije nudeći tim zemljama povoljne odnose s EU u zamjenu da te države poštuju standarde kao što su vladavina prava i demokracije. U medjuvremenu, države koje streme da postanu članice EU, ohrabruju se da reformiraju svoje nacionalne institucije tako da se uklope u europski liberalno-demokratski model. To ohrabruje širu stabilnost i unapredjuje život ljudi.
Učlanjenjem Hrvatske u EU, nadajmo se u najskorije vrijeme, taj pozitivni utjecaj neminovno će se pojačati na zemlje bliskog okruženja Hrvatske – BiH, Srbije, Crne Gore i dalje prema jugoistoku.
***
Dakle, uzevši sve ovo u obzir s odgovarajućom težinom koju nameće odgovornost prema budućim generacijama, mislim da uopće nema dvojbe treba li Hrvatska biti članom EU. Pozitivan odgovor se automatski nameće, usprkos nekim objektivnim odricanjima koje to članstvo podrazumijeva.
Autore, moja preporuka za manje blamiranje iduci put.
Autore pogledaj sto si napisao a onda odi na Eurostat, web o glavnim statistickim podacima vezanima za EU clanice i samu EU. Onda pogledaj sto si napisao pa ces vidjeti da jedino tko zivi u iluziji si ti sa svojim fikcijama. Sto se tice mira - pogledaj spanjolsku, pogledaj grcku, pogledaj oko 10 zemalja EU zone o kakvom miru se radi (oh da zaboravio sam ti ne gledas brojke sa eurostata da bi vidio o kakvom miru se radi). I fasisticka njemacka je odrzavala mir i imala u cilju uspostaviti mir u svim drzavama koje padnu pod njezinu vlast nakon sto se rijese svih prijetnji za sebe, i ujedinjene ruske pokrajne su imale uspostavljen mir dok su bile ujedinjene i nisu se napadale medjusobno, i rimsko carstvo je imalo uspostavljeno mir izmedju kraljevina i pokrajna koje su osvojili i rjesili se otpora pa tako i EU i NATO uspostavili su mir nakon sto se rijese otpora u drzavama, samo sve te zemlje kljucaju iznutra.
Veca snaga na globalnoj pozornici?!
Ajde ti biseru baci oko na eurostat tamo ti stoje brojke ane tvoje filozofije i fantazije pa vidi kako stoji 11 zemalja clanica ne globalnom trzistu?! Sad vec ispadas i neobrazovan i glup jer laprdas pizdarije.
EU nas cini bogatijima?!
E sad si autore vec dosegao razinu svjetskog idiota. Ponovno te upucujem na eurostat i pogledaj brojke - STATISTIKU - za nezaposlenost, migracije, zabranu rada stranaca i rigorozne restrikcije za strance, kupovnu moc stanovnistva clanica po zemljama i tako dalje od perioda kada su se pridruzile EU. Pa budes vidio koliki si idiot. Daj se saberi, nismo svi neobrazovani i mutavi poput tebe, neki vjeruju vise brojkama nego tvom fanaticizmu.
A sad autore umjesto da ti nabrajam oko 55 tocaka zasto EU je losa za Hrvatsko gospodarstvo za to bi ti trebao imati nekakvo bar osnovno obrazovanje o ekonomiji ekonomici i poznavanju trzista te bi trebao znat i posjetit sa vremena na vrijeme eurostat i statisticke podatke znati citati, stoga umjesto da te usim ponovno te usmjerevama na eurostat gdje ces se sam uvjeriti kolika si neobrazovana i neinformirana budala ispao. Drugi put kad kazes:"provjerio sam!", pocni provjeravati od statistickih podataka pa tek onda do blogova i ostalih sranja. Pa sad odvazi tvojih 3 tocke spram statistickih 55 od kojih svih 55 pobija istinitost tvoje 3 tocke.
Lijep pozdrav,
Statistika
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPrvo: sve izrečeno u prvom
Prvo: sve izrečeno u prvom paragrafu (odlomku) netočno je osim tvrdnje ‘da nema diskusije u kojoj sudjeluju najmjerodavnija tijela’ koja je djelomično točna. Vlada i Sabor ‘učestvuju u toj diskusiji’ koja zapravo nije diskusija već nešto slično onoj kršćanskoj autoflagelaciji - dovesti u pitanje to što vlada govori jednako je bespredmetno kao i propitivanje smisla autoflagelacije. Političke stranke ‘sudjeluju’ u tome (u toj diskusiji) u kojoj se svi slažu sa svime osim s euroskeptičnošću koja je prognana iz rasprave poput kurve iz samostana. Svi ostali (bilo kakvi forumi izvan političkog sloja) jednostavno ne postoje.
Drugo: tko bi u ovoj raspravi trebali biti ‘autoriteti’ i što bi ih trebalo činiti ‘autoritetima’? Poznato je npr da u EU nitko živ nije pročitao tekst ‘ugovora’ (treatyja) osim onih koji su ga napisali (D’Estaign & Co) pa to nikoga ne sprječava da bude ‘za Europu’… Iz prve ruke znam da čak i oni koji bez sumnje jesu autoriteti (Davorin Rudolf) uopće nemaju nikakve rezerve prema članstvu u EU.
Držim da osim kad je riječ o ‘stvarima srca’ (tj privremenim ludilom), bezrezervno pristajanje uz bilo koju ideju, bez i zrnca kritičnosti, prije svega govori o onima koji te ideje misle a nimalo o ideji samoj. U Hrvatskoj danas vlada jednaka situacija glede EU kao u Njemačkoj glede fašizma 1933. Svi su za Hitlera osim onih koji nisu ali koje se ne može čuti (jest, razlika je da niko ne dobija metak u zatiljak ali se umjesto toga dobija ‘tag’ budale koji traje doživotno).
No budimo iskreni – posve jednaka situacija je bila u većem dijelu Europe uključivo i u V Britaniji. Uključivanje VB u EU opisano je vrlo temeljito u knjizi ‘The Great Deception’ koju toplo preporučam svima kako bi se uvjerili da je EU sasvim jasan projekt koji uključuje obmanjivanje javnosti i masivno manipuliranje javnim mnijenjem kako bi se sakrilo o čemu se zapravo radi.
Zbog čega dakle nema javne diskusije o temi članstva u EU? Nema je zato jer se diskusija ne može voditi bez poznavanja materije. A što je moguće o materiji saznati prateći medije i tobože objektivne rasprave na npr HRT-u? Ništa osim spoznavanja činjenice da ‘članstvo u EU nema alternative’! Kako dakle voditi diskusiju na tu temu?
Prije nego se složimo da za Hrvatsku članstvo u EU nema alternative i prije nego za to upotrijebimo argumente nekakvog britanskog instituta za proučavanje civilnog društva ne bismo li pokušali razmotriti te argumente s nezavisne pozicije – u ovom slučaju one za koju ništa nije sveto dok se ne dokaže suprotno? Pa pogledajmo dakle te argumente:
EU osigurava mir: netočno!
Argument: sve donedavno, EU je predstavljao proces a ne svršenu činjenicu. Točno bi bilo reći da budući nije bilo intraeuropskog rata od 1945 a to je period geneze EU, posve je logično da kad EU postane kompletirana činjenica da će vjerojatnost rata biti još manja. Ali jednako tako moguće je reći da su ratovi kao i suradnja između samostalnih država izraz slobodne volje i djelovanja tih država odnosno njihovih elita. A što je s logikom prema kojoj je ukidanje suverenih država (kao uvjetom za ukidanje mogućnosti za ratovanja) ujedno i ukidanje slobodne volje tih država/elita kao takvih? Nema li nekog manje agresivnog načina za ograničavanje pojave sukoba koji bi ipak ostavio slobodnu volju za djelovanje suverennim državama? O tome nigdje nema ni riječi niti bilo kome nešto slično pada na pamet. To jest ima toga ali ne za javnost…
Potom: tko je to i gdje predviđao građanske ratove u bivšim komunističkim državama? To je čista dezinformacija koja nema veze sa stvarnošću. Ono što osobno znam jest da se još negdje od 1965 na tadašnjem Zapadu pisalo kako je Jugoslavija nestabilna država koja nema osobito ružičastu budućnost i koja bi se mogla raspasti kroz sukob. Takve vijesti bile su pod embargom za jugoslavenske medije ali su se mogle naći u tzv ‘Crvenom biltenu’ kojeg su primali ‘viđeniji’ novinari. To je jedini slučaj kad se doista predviđala mogućnost građanskog rata u istočnoeuropskim državama.
Tvrdnje poput ove ‘EU predstavlja prvi primjer istinski supranacionalnog tijela gdje su ambicije pojedinih nacija zatomljene potrebom za suradnjom u cilju zajedničkog uspjeha. EU je pridonijela nevjerojatnoj političkoj stabilnosti u Europi i potpuno uklonila rizik od ponavljanja strašnog rata kakav je bio Drugi Svjetski Rat unutar svojih granica’ krajnje su površne i o stvarnosti ne govore ništa. Prije svega, ‘zatomljivanje’ u psihologiji uvijek vodi u pojavu nekakvih drugih simptoma i na drugom mjestu. Militantni proeuropski pokret s kojim je nemoguće voditi raspravu potpuno zanemaruje uzroke intraeuropskih ratova u XX stoljeću koji su oba bili rezultat prije svega i iznad svega anglosaksonskog (britanskog) interesa za supremacijom. O tome nema bolje literature od Engdahlove knjige ‘Stoljeće rata’ pa zato nema smisla u to ovdje ulaziti detaljnije. Svi interesi ‘velikih’, bez obzira radi li se o Britaniji, Francuskoj ili Njemačkoj, u EU ostali su sačuvani a britanski euroskepticizam prije svega rezultat je činjenice da je u toj europskoj strukturi Britaniji nemoguće voditi rat za vlastite interese na isti način na koji je to radila cijelo XX stoljeće. U sklopu toga, treba doista biti neinteligentan pa iza sadašnjeg slovensko-hrvatskog sukoba ne vidjeti velikog Albiona tj pokušaj da se poremete germanski interesi (Austrija+Njemačka) na području bivše Jugoslavije. I zato, rat 1990-1995 nije rezultat ‘temeljne slabosti EU glede preventivnog ratovanja izvan svojih granica’ koja je rezultat neke greške u dizajnu već se radi o prije svega sukobu interesa ‘velikih’ unutar EU. Dakle, EU ipak omogućava velikima da izraze svoje različite interese makr i kroz blokadu zajedničkog djelovanja. A što je s nama ‘malima’? Misli li doista netko da će kad projekt bude ‘kompletiran’ biti drugačije? Zbog čega sada traje rat da V Britanija namjesti Blaira na položaju predsjednika EU ili nekog drugog na položaju ministra vanjskih poslova (što bi za EU bila smrtonosna greška)?
Zbog svega toga, sigurnost koja tobože raste s članstvom u EU je obmana; u stvari radi se o tome da se nacionalni interesi podrede nekim drugim interesima ili da se u potpunosti ‘eksterminiraju’ pa bi u tome slučaju jedini ratovi koje bismo mogli voditi bili ratovi zbog nečeg što s nama nema veze osim po članstvu u EU nad čime nećemo imati nikakve kontrole (vidi npr rat u Afganistanu). Tvrdnja da ‘Ostanak Hrvatske izvan EU značio bi odricanje od povećane sigurnosti i odbijanje svoga dijela odgovornosti za maksimalni doprinos toj sigurnosti’ zvuči kao rečenica iz Orwellove ‘1984’ – jedini put u nedavnoj prošlosti kad smo svoje preživljavanje gotovo prepustili nekome drugome zamalo smo nastradali… A sve to svjedoči prije svega o političkoj kvazi-eliti koja nema ni najmanjeg pojma (a budimo iskreni ni sposobnosti) u formiranju hrvatske budućnosti kroz neutralnost, za što nema ni najmanje prepreke osim prepreka koje se sastoje od hrpa praznih glava.
EU daje zemljama članicama veću snagu na globalnoj pozornici
Laž. Članstvo Hrvatske u EU ne daje Hrvatskoj ništa slično osim ako ne prihvatimo da su hrvatski interesi identični europskima (francuskim ili njemačkim itd itd.). Osim toga, o kakvoj je ‘snazi’ riječ? U čemu? Zajedno smo jači’ – ali u čemu to? Problem je u tome da se od velike buke velikih glas malih ne će i ne može čuti i sve je dizajnirano upravo tako da se više čuju veći i jači. Što se tiče primjera spomenutog u početnom članku (WTO) i standardima slobodne trgovine, taj je primjer totalni promašaj. EU i nije ništa drugo doli samo još jedan izraz globalističkog divljanja na visokoj razini; to je globalistički projekt 'per se'. Tvrditi da će ‘mali’ od toga imati koristi jest kao tvrditi da je svrha globalizacije da se pomogne ‘malima’ iako je istina posve suprotna . ‘Mali’ tu nemaju nikakvu ulogu osim da ih se ušutka i pretvori u poslušne psiće tj ‘konzumente’ bez ostatka tj da prihvate sudbinu koja im je namijenjena.
Misliti da će se Hrvatska nositi na ravnoj nozi s SAD, Rusijom ili nekim trećim zato što je u EU je gotovo komična. Ona se ne će nositi ni sa kime jer je de facto ne će biti u smislu suverene države. A ako je tako, kako će se to onda ona ‘ravnopravno’ nositi s bilo kime? Ideja o maloj i usamljenoj Hrvatskoj koja će izvan EU izdahnuti neslavnom smrću Andersenove ‘Djevojčice sa žigicama’ patetično je bedasta (da ne kažem glupa) i rezultat je praznih glava političke kvazi-elite a ne objektivnog stanja.
Europska Unija nas čini bogatijima
Sve rečeno pod ovim naslovom u inicijalnom tekstu uvjetna je besmislica. Velike depresija 1930 dogodila se prije osamdeset godina i s ‘opravkom’ od te tragedije EU nema ništa; oporavak se dogodio iz posve drugačijih razloga, ponajviše zato jer je kriza bila toliko temeljita da je nakon nje bilo moguće jedino oporaviti se tj rasti. Europa je rasadnik zapadne civilizacije, mjesto odakle je krenula industrijska revolucija te je razvoj Europe u XX stoljeću rezultat XIX-tog a ovo je pak rezultat XVIII-tog tj rezultata svih mogućih okolnosti (dogodilo se ono što se moglo dogoditi jer su za to postojali uvjeti) a ne ‘zato jer se Europa ujedinila’. To je otprilike kao da kažemo da je Jugoslavija propala zbog hrvatskog ili srpskog nacionalizma umjesto objektivne istine da je propala jer nije bilo uvjeta za njezin dugoročni opstanak. Iza ovakvih zamjena teza uvijek stoje dublji interesi – tko je naime pogriješio stvaranjem Jugoslavije? To je ono što se skriva…
Reći da je današnja Europa takva zato jer se ujedinjavala ili zato jer se ujedinila služi svrsi tj interesima onih koji je ujedinjavaju a da to nije europska populacija teško da treba dokazivati. Naime, izbjegavanje popularne potvrde ujedinjavanju Europe što najtemeljitije označava taj proces potvrda je samo dviju mogućnosti: a. da su europske mase glupe ili b. da u svemu ima nešto što one ne smiju znati.
Tvrdnja da ‘Uključivanjem u jedinstveno europskog tržište sa slobodnim protokom kapitala, tehnologije i radne snage, zaustaviti će se trend relativnog zaostajanja Hrvatske, koji će se zamjeniti polaganim i mukotrpnim približavanjem standardu bogatih’ jedan je od onih argumenata čiju lažnosti danas uviđa sve više pojedinaca i institucija. Nedokažljivo je da slobodan protok kapitala i radne snage doprinosi razvoju bilo čega osim financijskih institucija. Još je David Rikardo u XVIII stoljeću napisao da ‘apsolutna pokretljivost radne snage vodi do nadnica nižih od potrebnih za puko preživljavanje’ – to je bilo onda kad još nije bilo poznato da je apsolutna pokretljivost radne snage nemoguća ali jest moguća kad je u pitanju kapital. A da je tome tako najbolje svjedoči činjenica da se Indonezija do dana današnjeg nije opravila od krize iz 1998 te da je upravo država koja je ograničila pokretljivost kapitala (Malezija) najmanje osjetila posljedice krize za što je malezijski predsjednik čak dobio priznanje MMF-a (iako sa zakašnjenjem). Zemlje posve otvorene ‘pokretljivosti kapitala i radne snage’ danas su primjeri propasti i krajnje osjetljivosti na bilo kakve ekonomske potrese.
Da, odgovornost prema budućim generacijama postoji; jednako danas kao što je postojala 1918 ili 1945 ili 1990. 1918 ili 1945 budućnost Hrvata određivali su britanski ili francuski diplomati; 1945 bili su to opet Britanci u suradnji s domaćim razbojnicima. Danas umjesto njih imamo agenta Sovu koji mijenja Ustav kao da se radi o roli toalet papira u njegovu zahodu; opet naravno za opće dobro. Odrekli smo se ZERP-a, opet za ‘opće dobro’ znači i za dobro budućih generacija. To je naravno nemoguće dokazati pa se i ne dokazuje ali zvuči odlično.
Zbog svega toga nije da nema dvojbe kad je u pitanju EU. Ima je i te kako samo treba sjesti, razmisliti, stvoriti strategiju opstanka i onda raditi i držati se dogovorenog. Takve elite, sposobne za tako nešto, Hrvatska nema a po ulasku u ovakvu EU i pod ovakvim okolnostima neće je nikada ni imati.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPročitao sam članak i
Pročitao sam članak i komentare i uhvatila me jeza. Jeli to plaćen članak i jesu li to plaćeni komentari?
EU osigurava mir?! A gdje to? U evropi to radi prilično loše.
EU daje zemljama članicama veću snagu na globalnoj pozornici? Molim? Kako to? Kako će se jedan mali glas Hrvatske čuti u parlamentu gdje ne bi bili nikakav subjekt odlučivanja, tko bi tu zastupao hrvatske interese kada zakoni koje isključivo predlaže komisija, a potvrđuje opet taj "parlament", budu u suprotnosti sa hrvatskim zakonima i interesima, a nadređeni istima? Tko je komisija i u čijem interesu ona radi? Interes građana EU je malo širok pojam. Kao Obamina "nada!" Sad bar glas imamo kakav god on bio.
Europska Unija nas čini bogatijima? Nas? Opet priča o tome kako svi u prosjeku jedemo sarmu...
EU ohrabruje susjedne zemlje za demokratske promjene! Tko kaže da je to dobra stvar? Demokracija na zapadni način? Juhuu! Spasili smo se!
Ljudi dragi katastrofa! Nemate pojam o čemu pričate!
http://novapolitika.blog.hr/ daj si malo pročitajte ovo...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaozanimljivo o toj temi piše
zanimljivo o toj temi piše Karmen Lončarek:
Zato mi naše pobjede moramo dogovarati: natječaji sa samo jednim kandidatom, jednim ponuđačem, monopoli i monopsoni umjesto otvorene konkurencije i tržišne utakmice. Ukratko - pobjede bez poraženih. Europi je takav naš specifičan koncept pobjede prilično stran.
Ono što nam spočitavaju jest upravo naša originalna interpretacija riječi „pobjeda": dogovorene pobjede na natječajima, natječaji sa samo jednim ponuđačem (automatskim pobjednikom), izbjegavanje tržišne utakmice - iz čega proizlazi obilno odijevanje europskoga novca u privatne džepove hrvatskih „pobjednika" i „dobitnika" Hrvatske („Imamo Hrvatsku!").
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/o-jalu-i-dogovorenim-pobjedama
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPostoji jedan problem, a to
Postoji jedan problem, a to je da se naša ekonomija ne može nadmetati s EU ekonomijom koja je puno efikasnija. U prvo vrijeme će doći do odljeva radne snage i radnih mjesta van Hrvatske. No, nakon toga će polako stvari doći na svoje mjesto.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKoliko mi je poznato
Koliko mi je poznato "poljski voinstalater" koji je svojevremeno srusio Europski ustav na referendumu u Francuskoj, nakon uclanjenja Poljske (i ostalih) i primjene direktive o slobodi kretanja radne snage i usluga nije kriticno ugrozio niti radnike u zemlji u koju je dosao raditi, nije je kriticno nedostajao svojoj zemlji. Te stvari su u mnogo cemu samo-regulirajuce i strah od krupnih poremecaja se je izjalovio.
zasto bi s Hrvatskom bilo drukcije?
The Observer
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoŠto se tiče
Što se tiče vodoinstalatera slažem se. Mi imamo višak takve radne snage.
Ali što se tiče nekih drugih stvari... prvo, što ako počnu odlaziti liječnici, inžinjeri itd, kojih i već imamo manjak?
zatim, slobodan uvoz iz EU bi mogao još smanjiti prihode domaćih firmi. I naravno, otvoriti im i šanse u EU ali relativno kasno stižu. Efekt ipak nije velik jer se to već uglavnom i dogodilo.
U svakom slučaju i dalje će prtljažnici biti puni samo što to sada više nitko neće kontrolirati. A puni su uglavnom u jednom smjeru, prema Hrvatskoj.
Naravno da će se stvari samoregulirati i stabilizirati. Kao posljedica morat će doći i do nekih preslagivanja u samoj Hrvatskoj, i do podešavanja nekih cijena, od energije nadalje. A sva ta podešavanja će biti uglavnom naviše.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNotorna je činjenica da u
Notorna je činjenica da u Hrvatskoj, koja je duboko u procesu pridruživanja EU (neki kažu i na samom pragu članstva) ne postoji ozbiljna i argumentirana javna diskusija o pitanju hrvatskog učlanjenja, u kojoj bi učestvovala najmjerodavnija tijela i autoriteti (Vlada, Sabor, političke stranke, Akademija, Sveučilišta, gradjanske udruge...) čijem mišljenju i stavovima bi stanovništvo vjerovalo i na toj osnovi svaki pojedini gradjanin Hrvatske mogao formirati svoj vlastiti prosvjećeni stav. Znam da su neki od ovih nabrojenih daleko od toga da ih se objektivno može smatrati autoritetima u javnoj raspravi, ali odnekuda se mora početi.
Točno, to je bit svih naših problema, ne samo glede pristupanja EU, nego na svim nivoima. Naše institucije su u raspadu i ne uživaju nikakav ugled među pučanstvom. Zašto je to tako, pokušat ću objasniti.
Po svim znakovima političkih vrijenja u Hrvatskoj, svi se pokušavamo vratiti u 1999. Zašto? Zato što se onda znalo koji su Hrvatski nacionalni interesi i ti interesi su se štitili, bez obzira na probleme, koji su bili logični u državi koja je bukvalno preko noći mjenjala političko i društveno uređenje.
Svi pokušavamo nekako zaboraviti ili potisnuti katastrofalnu politiku koja se vodila zadnjih 9 godina. Na svim nivoima. Od retro udbaške na Pantovčaku, do prodam jeftino, samo da prodam, od strane Račanovsko-Sanaderovske politike u Banskim Dvorima.
Nakon što smo pogazili sve institucije, popljuvali branitelje i njihove žrtve, ponovo počeli idealistička i totalitarna politička bulažnjenja, za to vrijeme se struktura Hrvatskog društva, raspadala.
Danas smo opet na početku, sa pukom koji je podjeljen, koji je izmanipuliran i razočaran.
te sudjenja hrvatskim optuženicima za ratne zločine na sudu u Den Haagu, i kada se iz dnevno političkih razloga – opravdano ili neopravdano - stvara javno mnijenje o grubim nepravdama koje se u tim procesima nanose Hrvatskoj,
Sasvim neopravdano se predbacuje EU i ostatku svijeta, da su oni krivi za Haag i naše prisustvo u Haagu, zato što se optužnice protiv generala temelje na radu Stjepana Mesića i Ivice Račana, kao i na potezima Ive Sanadera. Stjepan Mesić je dostavio sve tajne transkripte i dokumente u Haag, HHO je podkrijepio te dokumente sa tisućama lažnih svjedočenja, u koprodukciji sa Veritasom Save Štrbca.
Ivica Račan je potpisao sve dokumente, kako bi se Oluja i cijeli DR našli na Haaškom Sudu, a Ivo Sanader je nastavio politiku cinkanja, tako da je Tomislav Karamarko zaslužan za uhićenje Ante Gotovine.
Ja osobno, ne bih imala nikakvih problema, da je EU odnosno međunarodna zajednica podigla optužnice na temelju nekih neobjašnjenih smrti, nakon Oluje. I da je Hrvatska stala u potpunosti iza svojih Generala i rata koji je bila prisiljena voditi. Na žalost, situacija je bila obrnuta, poražena politička struktura u Hrvatskoj, nekadašnji SKH i udbaške strukture su uz pomoć međunarodne zajednice srušile Hrvatsku i Hrvatske institucije, kako bi se dokopale moći, koju su izgubile padom jugoslavije.
Danas proživljavamo noćnu moru koja je sasvim logična, nakon što su poraženi 2000 opet dobili Hrvatsku u svoje ruke, Hrvatsku koju su naučili samo rušiti i/ili prodavati za svoje sitne interese.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPo svim znakovima
Po svim znakovima političkih vrijenja u Hrvatskoj, svi se pokušavamo vratiti u 1999. Zašto? Zato što se onda znalo koji su Hrvatski nacionalni interesi i ti interesi su se štitili, bez obzira na probleme, koji su bili logični u državi koja je bukvalno preko noći mjenjala političko i društveno uređenje.
Pretpostavljam da misliš na 1989? Jer je 1999. bila dosta loša za Hrv.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPretpostavljam da misliš na
Pretpostavljam da misliš na 1989? Jer je 1999. bila dosta loša za Hrv.
Ne, mislila sam na 1999 i u pravu si ta godina je bila loša za Hrvatsku, zato što se umro čovjek koji je sa svim svojim manama, ipak imao isključivo Hrvatske interese na pameti. A njegova stranka je počela oponašati SKH ili SDP.
2000 je bila početak kraja Hrvatske, koju su slobodni ljudi željeli i borili se do smrti za nju.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoti interesi su se štitili,
ti interesi su se štitili, bez obzira na probleme, koji su bili logični u državi koja je bukvalno preko noći mjenjala političko i društveno uređenje
Pa ovo mi više zvuči kao 1989...
A g. Tuđman je umro jer je bio bolestan. Pa ne može država ovisiti o jednom čovjeku. Država koja ovisi o jednom čovjeku propada. U sređenoj državi svatko je zamjeniv, svatko zna svoj posao i nema improvizacija.
Svi imaju na pameti ono što oni sami misle da je dobro za Hrvatsku. A tu nitko nije objektivan.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPa ovo mi više zvuči kao
Pa ovo mi više zvuči kao 1989...
E pa nije, ja govorimo 1999, hoćeš li to napokon shvatiti?
A g. Tuđman je umro jer je bio bolestan. Pa ne može država ovisiti o jednom čovjeku. Država koja ovisi o jednom čovjeku propada. U sređenoj državi svatko je zamjeniv, svatko zna svoj posao i nema improvizacija.
Razumijem, ti si još jedan pobornik "sređene države" i "visokih standarda demokracije", je li tako? 8(
No kao što se pokazalo, država je na rugu propasti, otkad u "sređenoj" od izdajica i sitnih dilera, Hrvatskoj, dolaze na vlast Mesići, Račani i Sanaderi.
Svi imaju na pameti ono što oni sami misle da je dobro za Hrvatsku. A tu nitko nije objektivan.
Ali se što potpunijim, realnijim i zdravorazumskim informiranjem, ta subjektivnost može i mora svesti na što manju mjeru. Moj savjet tebi je da počneš googlati informacije o predsjedničkim kandidatima, jer je sramotno napisati dnevnik prepun cajkaškog folklora na temelju šalića i jabučica i zgodnih studentica.
Objektivnost se da naučiti daniel, probaj, ne boli! :)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoČuj, ne valja ti SDP
Čuj, ne valja ti SDP (Račan, Milanović), ne valja ti HDZ (Sanader), ne valja ti HNS (Pusić, Mesić, Čaćić) pa za koga ćeš glasati? Za HSS, HSLS, HSP? Kako da većini odgovara nešto što tebi ne odgovara? Jasno je da je M. Tuđman kompletni outsider.
Kako to da nemaš primjedbu na Tuđmanovo izručenje skoro cijelog vodstva Hrvata u Srednjoj Bosni Haagu? I koga bi kao kandidata, i koga bi na vlasti?
Ne shvaćam kako ne vidiš da je Sanader nezadovoljstvo izručenjem i koalicijskom politikom pretvorio u podršku sebi i iz toga osvojio vlast, a nakon toga nastavio s istim kao što bi bilo tko drugi nastavio s istim (kao što i to i Franjo Tuđman morao učiniti, da je poživio)? Zašto zaboravljaš da je Račan otezao s izručenjem Bobetka i na kraju Bobetko i nije izručen? Zašto zaboravljaš da je i Mesić iza scene pregovarao s Gotovinom dok je Šeks (koji je u HDZ od 1989 i s Tuđmanom je bio iznimno blizak) ponavljao "locirati, uhititi, izručiti" ili kako već?
Kako misliš da će Hrvatska preživjeti sljedećih stotinu godina ako sve ovisi o rijetkim pojedincima "posebnog kova i nacionalnog osjećaja", što mislim da je po tebi bio pokojni Franjo Tuđman?
Što se tiče "izdaja" i teritorija, sjećaš li se igre oko Martin Broda, u okolici Bihaća i što se dogodilo? Je li to bilo prepuštanje teritorija?
I na temelju čega ti misliš da prosječni građanin bira? Na temelju studioznog promišljanja biografija i programa? Pa zašto onda na predizbornim skupovima pjevaju Škoro, Severina i ini? Što ti misliš, da politiku i političare treba shvaćati smrtno ozbiljno?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoČuj, ne valja ti SDP
Čuj, ne valja ti SDP (Račan, Milanović), ne valja ti HDZ (Sanader), ne valja ti HNS (Pusić, Mesić, Čaćić) pa za koga ćeš glasati? Za HSS, HSLS, HSP? Kako da većini odgovara nešto što tebi ne odgovara?
To višestranačje i demokracija, kao i pravo na osobno mišljenje, strašno zbunjujuće za tebe Daniel?
Mene uopće ne zanima većina, možeš li to shvatiti, ja imam svoja iskustva i svoje stavove, koji mi sugeriraju da SDP i HDZ ne valjaju i ne glasam za njih.
Jasno je da je M. Tuđman kompletni outsider.
Meni je jasno da je Vesna Pusić, totalni autsajder u Hrvatskoj, no to izgleda nije jasno medijima.
Kako to da nemaš primjedbu na Tuđmanovo izručenje skoro cijelog vodstva Hrvata u Srednjoj Bosni Haagu? I koga bi kao kandidata, i koga bi na vlasti?
Imam, ozbiljne primjedbe. Ja bih na vlasti Pavunu, Sunića, Šimca....
Ne shvaćam kako ne vidiš da je Sanader nezadovoljstvo izručenjem i koalicijskom politikom pretvorio u podršku sebi i iz toga osvojio vlast, a nakon toga nastavio s istim kao što bi bilo tko drugi nastavio s istim (kao što i to i Franjo Tuđman morao učiniti, da je poživio)? Zašto zaboravljaš da je Račan otezao s izručenjem Bobetka i na kraju Bobetko i nije izručen? Zašto zaboravljaš da je i Mesić iza scene pregovarao s Gotovinom dok je Šeks (koji je u HDZ od 1989 i s Tuđmanom je bio iznimno blizak) ponavljao "locirati, uhititi, izručiti" ili kako već?
Ovo su tvoje riječi upućene meni: "ne valja ti HDZ", što ti još nije jasno?
Kako misliš da će Hrvatska preživjeti sljedećih stotinu godina ako sve ovisi o rijetkim pojedincima "posebnog kova i nacionalnog osjećaja", što mislim da je po tebi bio pokojni Franjo Tuđman?
Mene puno više brine kako će Hrvatska preživjeti slijedećih stotinu godina, ako se ne zaustave ljudi poput tebe i tvog kandidata Vesne Pusić i hoće li preživjeti novu ofenzivu otvorenih i prikrivenih četnika.
Što se tiče "izdaja" i teritorija, sjećaš li se igre oko Martin Broda, u okolici Bihaća i što se dogodilo? Je li to bilo prepuštanje teritorija?
Ne znam ništa o tome, pa ne mogu ni komentirati.
I na temelju čega ti misliš da prosječni građanin bira? Na temelju studioznog promišljanja biografija i programa? Pa zašto onda na predizbornim skupovima pjevaju Škoro, Severina i ini? Što ti misliš, da politiku i političare treba shvaćati smrtno ozbiljno?
Građanin treba birati na temelju smrtno ozbiljnih procjena o svojoj budućnosti i budućnosti svoje djece, kao i svoga naroda. A u mom svijetu se nije zabranjeno zabaviti, što ne utječe na zdravi razum. Kod tebe ljudi izgledaju plošno, dosadno i kao da ih je neki totalitarista osmislio.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKako to da nemaš primjedbu
Kako to da nemaš primjedbu na Tuđmanovo izručenje skoro cijelog vodstva Hrvata u Srednjoj Bosni Haagu?
Osumljičenima za ratne zločine, je mjesto u Haag-u. Htvatska je to podpisala i gdje je tu pronlem?
No nije mi jasno, kakve veze ima s tim Miroslav Tuđman.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNo nije mi jasno, kakve veze
No nije mi jasno, kakve veze ima s tim Miroslav Tuđman.
Nikakve. Komentiram vdije različite stvari. Za c-respond su svi POSLIJE 1999 izdajnici, pa piše
Ivica Račan je potpisao sve dokumente, kako bi se Oluja i cijeli DR našli na Haaškom Sudu, a Ivo Sanader je nastavio politiku cinkanja, tako da je Tomislav Karamarko zaslužan za uhićenje Ante Gotovine.
A zaboravlja da je izručivanja (tj. ljudi su išli "dobrovoljno") bilo i prije, samo se nitko nije ni usudio buniti.
Znamo da je Hrvatska to potpisala vrlo dobro. A i potpisala je i da će pružiti svu podršku. A to i uključuje i slanje dokumenata i izručivanje ljudi.
Želim samo reći da prije 1999 nije bila baš sasvim drugačija politika nego poslije. Za c-respond je sve poslije 1999 skoro nacionalna katastrofa.
Za M. Tuđmana samo kažem da je "outsider", da nema veće šanse na ovim izborima...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNisam ni euroljub ni
Nisam ni euroljub ni euroskeptik. Nemam pojma da li bi glasala za ili protiv ulaska RH u EU da se referendum o ulasku provodi danas. Da su nas članice EU blokirale u pregovorima zbog npr. stanja u pravosuđu, zbog visoke razine korupcije, a ne zbog blokade jedne njihove članice po pitanju granica koje će se koliko sam shvatila rješavati nakon ulaska RH u EU - moj glas bi i danas bio za ulazak u EU. Dodatno me nervira da članice EU uspijevaju ostvarivati neke svoje interese kao da već jesmo članica EU.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoEvo kako jedan prosvijećeni
Evo kako jedan prosvijećeni euroskeptik piše o EU danas, 20 godina od rušenja Berlinskog zida:
http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2009/nov/08/henry-porter-berlin-...
Budući da autor sebe predstavlja i kao euro-entuzijasta, zanimljivo bi bilo vidjeti koliko se takvih među nama brine zbog stvari koje navodi u svom članku i zbog kojih je, po svemu sudeći, skeptičan u pogledu onoga što se događa s EU. Da li pojedine odluke ECJ ili demokratski deficit mogu utjecati na naš stav o EU i ulasku Hrvatske u njezino članstvo? Što se mene tiče, odgovor na prvo pitanje je pozitivan, a na drugo negativan. Kratko obrazloženje mog odgovora je da EU može opstati samo kao demokracija, a Hrvatska ne može postati političko društvo, ako ostane izvan procesa demokratizacije europske politike. Slično, čini mi se, razmišlja i autor, a u prilog svojem razmišljanju navodi citat iz inauguralnog govora Vaclava Havela, održanog 1. siječnja 1990.:
"We are all – though naturally to differing extents – responsible for the operation of the totalitarian machinery. None of us is just its victim. We are all also its co-creators. Let us not be mistaken: the best government in the world, the best parliament and the best president, cannot achieve much on their own. Freedom and democracy include participation, and therefore responsibility, from us all."
ili u prijevodu:
"Svi smo mi - iako u različitoj mjeri, naravno - odgovorni za djelovanje totalitarne mašinerije. Nitko od nas nije samo njezina žrtva. Svi smo mi također njezini su-kreatori. Ne činimo pogrešku: najbolja vlast na svijetu, najbolji parlament i najbolji predsjednik, ne mogu samostalno postići mnogo. Sloboda i demokracija uključuju sudjelovanje, a stoga i odgovornost, svih nas."
nemesis
nemesis
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKolegice nemesis, Moje
Kolegice nemesis,
Moje osobno mišljenje je upravo to kako je Istina ovo što piše u tom citatu, prvi korak bi bio da prihvatimo tu realnost, drugi korak da krenemo u ispravljanje te krive drine.... jer u ovom trenutku je to jedini opis tog zahvata!
Mislim iskreno kako nismo spremni za "ravnopravni" ulazak sve dok i kod nas ne zablista demokratski duh. Zašto to kažem?
Ako uđemo kao prosjaci ili kao nacija koja se ne zna snositi sa odgovornost ljudi i pojedinaca (koje demokracija zahtjeva) tada nećemo moći se ravnopravno boriti i zalagati za svoja prava u toj zajednici, te ako sebi izgradimo društvo i demokraciju možemo ponosno i pošteno i ravnopravno sudjelovati u tom društvu (zajednici). Nije onda bitno jesmo li mala država jer smo demokratska država u kojoj se uvažava mišljenje državljana i u kojoj državljani sudjeluju svijesno u proces razvoja i odlučivanje.
Možda tražim previše, možda sam previše optimističan, ali tko će nama pomoći ako nećemo sami sebi?
Savjete valja poslušati, ali ako u ovom trenutku srljamo u tu EU ovakvi kakvi jesmo tada nećemo poslušati nikakav savjet, već čemo biti primoreni slušati zapovjede!
Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg
Obrisan
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaobet: "na toj osnovi svaki
bet: "na toj osnovi svaki pojedini gradjanin Hrvatske mogao formirati svoj vlastiti prosvjećeni stav."
Kako to pojedine građane Hrvatske misle prosvjećivati:
1.neuvažavanjem tih istih građana koji moraju formirati "svoj vlastiti prosvijećeni stav"u pitanjima poput ZERP-a?
2.neuvažavanjem tih istih građana koji moraju formirati "svoj vlastiti prosvijećeni stav" u pitanjima Savudrijske vale?
3.gledanjem i slušanjem o tome kako se povodom Sporazuma prakticira demokracija u Sloveniji, a ignoriraju isti ti građani Hrvatske koji trebaju formirati "svoj vlastiti prosvijećeni stav"?
4.neuvažavanjem mišljenja hrvatskih stručnjaka, intelektualaca, Crkve, građanskih i braniteljskih udruga, HHO, Matice Hrvatske?...
5.prihvaćanjem "papirića"- šalabahtera, H. Swobode i ostalih Eu-političkih birokrata, pri odlučivanju o sudbini Hrvatske u Saboru?
6.natpisima i dnevnicima prosvijećenih, ekskluzivnih, narodnih primjeraka poput bet-a, koji smatraju stav većine građana Hrvatske nevlastitim i neprosvijećenim, sve dok ga narod ne uskladi s njihovim, koji je apriori apsolutna istina i jedini ispravan put.
Mnoge su države i politički sustavi na različite načine prosvjećivali svoje građane. Kada se u tome pretjerivalo, onda je dolazilo do prosvjećivanja država od strane građana. Ni jedno ni drugo nije bilo ugodno.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNe bojte se nikoga, evo
Ne bojte se nikoga, evo budućnost naše i Vaše EU:
..2007. Ulazi Bugarska u EU
2010. Ulazi Rumunija u EU
2015. Ulaze Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Turska,
Albanija, Kosovo, Srbija i CG u EU
2017. Zapošljava se prvi naš čovek u administraciji EU
2018. Prvi naš čovek u administraciji EU zapošljava celu
svoju, ženinu i kumovu rodbinu, clanove porodica najbližih komšija, kao
i neke ljude iz svog zavičaja.
2019. Naši već čine 10% administracije
2022. Udeo naših u administraciji je 60%. Evropska administracija
povećava plate tri puta, uvodi fleksibilno radno vreme i
južnoslovenske jezike kao "treći" službeni jezik.
2024. Zbog stresa, 90% članova evropske administracije je na
bolovanju. Najviše bolovanja beleži se u periodu od 15.6. do 15.10. i
od 15.12. do 15.1. Bolesnici su viđeni po Mediteranu, na Baliju i
Alpima, gde se o trošku EU leče od s! tresa. Zakonom se uređuje da
EU snosi najveći dio troškova lečenja bolesnih. Do njihovog povratka
na posao zapošljavaju se novi radnici, "na neodređeno".
2025. Broj Zapadnih Balkanaca u EU administraciji je 90%. . Makedonci
na referendumu ponovo odbacuju euro.
2026. Dolazi do rezanja troškova i otpuštaju se čis! tačice, kuvari,
vozači. Svi do jednog belgijski drzavljani. Udio Balkanaca u EU
administraciji doseže 99.3%.
2027. Hrvatska dobija nove kredite EU među kojima i onaj kredit za
uzgoj dudovog svilca i ćubastog gnjurca. Hrvatsko predsedništvo
okončava šestomesečni mandat. Crna Gora uspešno okončava proces
privatizacije. Od januara 2028. predsedavanje Unijom preuzima
Beograd.
2028. Nemačka u februaru istupa iz EU. Mesec dana kasnije, to čine
Francuska i Finska, a do kraja godine, za vreme albanskog
predsedavanja, i Velika Britanija, Belgija, Danska, Švedska,
Holandija, Luksemburg, Italija, Španija, Portugal, Austrija,
Česka,Litvanija, Letonija, Esto! nija, Grčka i Slovenija. Sve zemlje
uvode rigorozan vizni režim za državljane zemalja EU...
Hmmmm...... ipak moguće... zar ne?
Vic nije moje remek djelo (na žalost) ... ovo sam prvi put dobio mailom tamo negdje cca 2000 godine, još dok sam bio u Capajebu.
Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg
Obrisan
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoEU će se slomiti i
EU će se slomiti i pasti(raspasti) upravo na nama Hrvatima. Zato što su nas podcijenili 91. misleći da će nas srbi pregaziti u roku keks, i zato što su povjerovali izdajničkoj politici koju su vodili i vode je i dalje naši politički lideri (Mesić, Račan, Smradaner i Kosor).
Svi oni su podcijenili običnog "malog" Hrvata kojemu je DOSTA svega. Taj obični mali Hrvat će na referendumu reći NE smrdljivoj licemjernoj Europi jer će konačno za to dobiti priliku koja im do sada nije bila pružena. Sve odluke do sada su se donosile u "vrhu" vlasti bez da se pitalo građane, na prevaru kao što nas se na prevaru pokušava uvesti (čitaj prodati kao roblje) u EU i kao što su na prevaru izručivani naši generali i prodavano obiteljsko srebro jer tako je zahtijevala EU.
Hrvatska će stoga postati okidač i vrlo izvjesno za sobom povuči i ostale nezadovoljnike iz zemalja koje su nedavno uvučeni u uniju, takodjer na prevaru i bez dovoljno informacija u šta srljaju.
Oni misle da nas mogu kupiti za pišljivih 3-4 milijardi eura (i to sukcesivno) dok su ostalima bez ikakvih pritisaka i ucjena kakave rade prema nama davali i peterostruko više ( Irska, Portugal, Španjolska...). Ispada da je EU piramidalna shema po uzoru na lance sreće u kojima oni koji budu prvi dobijaju najviše, a oni koji se kolu priključuju kasnije budu izigrani.
Gdje je tu pravda, demokracija, jednakost, moral, tradicija na koju se EU poziva?
Ništa od toga dragi moji jer EU je sotonina prčija, a ne Božija. Čak mu i križevi (tradicija, identitet) smetaju. Što je slijedeće što će biti izbačeno ili zabranjeno? možda nacionalni identitet? Pa zar to već nismo imali, zar nam treba još jedna lekcija?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPrimijetio sam da se nekad
Primijetio sam da se nekad poprilično iznerviram kad skužim da je nešto dobro i onda pokušam drugima objasniti kako je i zašto to nešto dobro, a oni promptno počnu tražiti dlaku u jajetu u svakoj mojoj izjavi, čak i prije nego uspijem uopće doći do toga da počnem to nešto objašnjavati. Takvo ponašanje me uglavnom umara i čini da tu osobu počnem smatrati običnom budalom. Nakon par minuta se smirim i pokušam razmisliti u čemu je bio problem i u nekom nezanemarivom postotku ispadne da su te osobe jako osjećale da sam ja u krivu ali mi to nisu znale objasniti - pa bi nabrajale do beskraja totalne gluposti koje su u suprotnosti s mojom tvrdnjom. Tako je nekako ispalo da sam naučio cijeniti tu njihovu iritantnu intuciju.
Po pitanju našeg pristupa u EU nažalost vodim vrlo slične diskusije, ali mi se još nije dogodilo da shvatim da je loše da ulazimo u EU, a protivnici našeg ulaska su sve glasniji što su im argumenti gluplji. Ja nemam volje ni živaca (a nije ni moj posao) da ljudima koji uporno ne žele vidjeti dalje od svog grunta objašnjavam koliko smo izgubili dosad zato što nismo u EU, koliko gubimo danas i koliko ćemo još gubiti u budućnosti dok ne uđemo u EU.
Možda se ja i drugi EU podržavatelji u ovoj priči ponašamo kao one intutivne (ali iritantne) osobe s početka mog komentara - koji su znale da sam u krivu - pa se ne trudimo pronaći prave razloge i objašnjenja nego lupamo afirmativne stvari koje nam prve padnu napamet (i koje su ponekad i pogrešne) jer duboko osjećamo da je neulazak u EU jako loša stvar i voljeli bismo da vi sami smireno razmislite još jednom zašto je točno taj neulazak toliko dobar za Hrvatsku. Možda se i vama dogodi, kao meni, da naučite nešto kad najmanje očekujete.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoStalno dobijamo samo PRO
Stalno dobijamo samo PRO informacije. EU je platila prilicnu lovu za afirmativni pristup. Istovremeno sa strane pojedinaca koji furaju afirmativni pristup najcesce ne dobijem cjelovitu sliku niti odgovor na pitanja koja me interesiraju. Cak niti ona potpuo ocita, a onda se postavlja pitanje sto se tek onda krije ispod povrsine, s obzirom da nema pretjerane namjere da se niti osnove rasciste.
I tu nastupa najveci problem, a to je da u ovome trenutku nisam uocio niti jedno tijelo koje bi pokusalo sagledati objektivnu sliku. Dapace, cak i contra strana nedostaje poprilicno i svodi se na vrlo nacelne i vrlo neinformirane stavove.
Pa me tako interesira postoji li netko na pollitika.com-u i sire zainteresiran da se pripremimo za referendum i da javnost bude objektivno informirana o EU, a ne da budemo prevedeni zedni preko vode po ko zna koji puta.
Velika je odluka u pitanju, mozda bi uistinu imalo smisla da se trgnemo po tom pitanju.
UZDP-Tiaktiv
gpgale blog
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoStalno dobijamo samo PRO
Stalno dobijamo samo PRO informacije. EU je platila prilicnu lovu za afirmativni pristup. Istovremeno sa strane pojedinaca koji furaju afirmativni pristup najcesce ne dobijem cjelovitu sliku niti odgovor na pitanja koja me interesiraju. Cak niti ona potpuo ocita, a onda se postavlja pitanje sto se tek onda krije ispod povrsine, s obzirom da nema pretjerane namjere da se niti osnove rasciste.
Nisam primjetio neku pretjerano pozitivnu medijsku sliku koja se stvara o EU. Bas suprotno, sve izgleda kao pusteno da ga voda nosi, pa kud stiglo. Jer, kako to da na temelju te navodne poplave (placenih) afirmativnih informacija slika EU u Hrvatskojh postaje sve crnja? I to kada isto tako vjerojatno nitko ne vodi organiziranu anti-kampanju na nacionalnom planu.
O Lisabonskom ugovoru se trtljalo i mudrovalo na sve strane, a da valjda niti 0.1% stanovnistva o cemu se tu zapravo radi, barem u osnovnim crtama i zasto je to dobro a zasto eventualno nije dobro. A tako je manje-vise o svemu u vezi s EU.
Moja bi dijagnoza prije bila da se radi o potpunom odsustvu promisljene i ciljane, objektivne i trajne informativne kampanje o EU. U uvjetima kada je najmanje 95% stanovnistva naviklo da nekriticki prima vazne informacije nalijevanjem lijevkom u uho kroz glavne medije, to rezultira katastrofalnim neznanjem o tome sto EU jest i kako zapravo funkcionira.
Bilo kakav referendum u takvim uvjetima je besmislen, jer ce rezultat odrazavati emocionalno stanje nacije, a ne racionalnu odluku na temelju ispravnog odvagivanja relevantnih argumenata.
Nema razloga da se bilo sto o EU krije ispod povrsine. I ako bilo tko i iz bilo kojeg razloga svjesno opstruira da potpuna istina o EU i o Hrvatskoj u EU dospije u javnost, misleci da time cini uslugu procesu pridruzivanja, jako se vara.
Informacije o strukturi EU, o odlucivanju u raznim tijelima, o politikama EU koje zabrinjavaju hrvatske gradjane (poljoprivrednoj, ribarskoj, migracijama, monetranoj politici, granicama, nekretninama, itd.) su javno svima dostupne na bezbroj mjesta i u bezbroj oblika. Svi koje bilo sto zanima (pod uvjetom da barataju barem engleskim) mogu se informirati brzo i efikasno. A s obzirom da takvo samoinformiranje u Hrvatskoj ocigledno moze funkcionirati u tek malom postotku slucajeva, neke vladine ustanove i mediji (prije svega HTV) bi trebali kao dio svoje public service obveze, puno sistematicnije i ozbiljnije informirati gradjane.
Tvoj strah da ce nas "opet prevesti zedne preko vode" ako ljudi ne budu dovoljno informirani, odrazava rasprostranjeno uvjerenje da su pregovori sa EU isto sto i cjenjkanje s ciganskim trgovcem konja, gdje su prijevara i "prevodjenje zednih preko vode" intrisicno ugradjeni u "business model".
A to ipak nije to.
The Observer
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoRazlozi za priključenje
Razlozi za priključenje Hrvatske Europskoj uniji, koje navodiš, su vrlo dobro poznati i činjenično neoborivi. Čak je i porast euroskepticizma uvjetovan vođenjem pregovora i približavanjem datuma ulaska očekivana reakcija javnosti zbog snažno pristunog osjećaja da će se dogoditi velike promjene (i to se događalo u svim zemljama kandidatkinjama) na osobnom i društvenom planu. U tako zadanom okviru, međutim, hrvatska politika se ponaša kao slon u staklani i umjesto da djeluje u smjeru povećanja javne podrške ulasku u EU, ona povećava i produbljuje jaz između građana i, od njih izabranih, nositelja javnih poslova i dužnosti.
Dakle, u Hrvatskoj se upravo događa kulminacija krize legitimiteta političkih institucija (izbori, Sabor, Ustav, Vlada, budžet...) i veliko je pitanje mogu li oni koji ih predstavljaju i vode učiniti nešto tako punoznačno i substancijalno pa da (1) povrate legitimitet i (2) dobiju plebiscitarnu podršku za uvođenje zemlje u EU. Paradoksalno je da pozitivne naznake (nota bene pod pritiskom izvana, ali i pozitivnom reakcijom izvršne vlasti) funkcioniranja pravne države u otkrivanju i progonu aktera kriminalne sprege politike i biznisa ne smanjuje, nego povećava nepovjerenje u političare (sindrom "svi su isti"). Drugi paradoks je da se regularna i politički i pravno korektna procedura rješavanja graničnih pitanja, doživljava kao nacionalna izdaja, a ne kao normalno postupanje.
Dakle, zbivanja koja bi po defaultu trebala voditi stabilizaciji političkog sustava (u smislu široko podijeljenog legitimiteta), u Hrvatskoj proizvode efekt suprotan od normalno očekivanog. Pa i utrka predsjedničkih kandidata i kandidatkinja vodi se u ozračju paradoksa da oni/one kojima je ulazak u EU nacionalni prioritet (kao što i jest deklarativno i praktično) vode unaprijed izgubljenu bitku (?), dok se drugi, iz populističkih razloga, izjašnjavaju ili protiv ili s rezervama (najveći broj kandidata) ili vrlo pritajeno za. Njihov populizam odgovara na raspoloženje gomile, a ne uzima u obzir duboke korijene krize legitimiteta političkog.
I da zaključim: u takvoj situaciji nije pametno očekivati da će se pozitivan ishod referenduma o priključivanju EU dogoditi sam od sebe ili još gore, da će se on dogoditi petljanjem sa ustavnim odredbama o referendumu. Postoji nešto o čemu sada svatko tko se bavi politikom treba jako voditi računa, a o čemu smo ovdje prije nekog vremena diskutirali na poticaj Hatzivelkosa. Radi se o "mudrosti masa" koja se pojavljuje kao racionalni odgovor na neracionalno stanje političkog tijela. U slučaju Hrvatske to bi značilo da se narod neće dati voditi od onih koji nemaju legitimitet tj. od onih koji nisu dosljedni i iskreni ili (ovdje ipak najvažniji moment) koji ne isporučuju rezultate. Radije će stajati na jednom mjestu tj. birati isto. A svi znamo što to znači.
nemesis
nemesis
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNije temeljno pitanje -
Nije temeljno pitanje - jeste li za ili protiv već na kojim osnovama, uspravno ili na koljenima. Sa ili bez bilance. U javnu raspravu sa ili bez bilance - pa nismo na placu. Elita koja je bjanko za (nek nacrta argumente) jel to temeljem osiguranja vlastite guzice ili iskrenog zalaganja za opće dobro svih hrvatskih građana. Da li kao ravnopravni participatori zajedničkih resursa ili kao roblje globalnih igraća?Ni na jedno od ovih pitanja svojom objavom ne nudiš odgovor, ali daješ eliti za pravo njeno drukanje - za! Temeljno pitanje (ako nema bilance - a nema!) je tko od te priče ubire vrhnje - gukni bet, ili šuti o toj mantri izolacionizma...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao< cite>Nije temeljno pitanje
< cite>Nije temeljno pitanje - jeste li za ili protiv već na kojim osnovama, uspravno ili na koljenima. Sa ili bez bilance.
Na ovo ti je @nemesis dolje kratko i jezgrovito odgovorila.
Elita koja je bjanko za (nek nacrta argumente) jel to temeljem osiguranja vlastite guzice ili iskrenog zalaganja za opće dobro svih hrvatskih građana.
Mislim da je bespredmetno diskutirati o ovoj temi i spekulirati o nekoliko desetaka političara i birokrata koji će se na račun članstva Hrvatske u EU dobro uhljebiti u Brisselu ili Strasbourgu. U tome kontekstu, puno je važnije da se osiguraju uvjeti da se tamo pošalju ljudi koji svojim znanjem i sposobostima to zaslužuju. Sasvim je moguće da se nečije osobne ambicije poklapaju s općim dobrom gradjana (ovdje u smislu učlanjenja), ali to nikako ne znači da se se to opće dobro time na bilo koji način obezvrijedjuje.
Da li kao ravnopravni participatori zajedničkih resursa ili kao roblje globalnih igraća?
Pravila igre su jasno postavljena. I unutar EU puno su povoljnija za male igračenego izvan. A hoće li Hrvati biti roblje ili svoji na svome (i šire), ovisi o Hrvatima samima – prije svega eliti koja ih vodi, ali i narodu samome. A ako su Hrvati stvoreni da budu roblje, to će biti neovisno je li Hrvatska u ili izvan EU.
Ni na jedno od ovih pitanja svojom objavom ne nudiš odgovor, ali daješ eliti za pravo njeno drukanje - za! Temeljno pitanje (ako nema bilance - a nema!) je tko od te priče ubire vrhnje - gukni bet, ili šuti o toj mantri izolacionizma...
Ja sam (očigledno pogrešno) mislio da sam bio dovoljno jasan tko će ubrati vrhnje – to su mladi naraštaji koji će živjeti i raditi u okruženju direktno usporedivom onome u kojem će živjeti njihovi suvremenici Talijani, Austrijanci, Švedjani... Nije li to najviše što im sadašnja generacija može ostaviti u nasljedje, osim dugova, korupcije i nakaradnog stranačko-klijentelističkog političkog sistema.
I ja uopće ne mantram o nekakvom izolacionizmu, nego upozoravam na očiglednu činjenicu da bi položaj Hrvatske u svakom pogledu – politički, gospodarski i sigurnosno, bio nepovoljniji u slučaju ostanka izvan EU nego ako Hrvatska udje u EU.
The Observer
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoAk ti tvrdiš da je nemesis
Ak ti tvrdiš da je nemesis dolje nekaj odgovorila, ok - više nebum pital retorička pitanja, posebno ne one kaj se smatraju pametnima u 4 zida!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNije temeljno pitanje -
Nije temeljno pitanje - jeste li za ili protiv već na kojim osnovama, uspravno ili na koljenima. Sa ili bez bilance.
Osnove se znaju - ispunjavanje kriterija. Bilanca se zna - EU nije igra nultog zbroja. Pametnima dosta.
nemesis
nemesis
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoObzirom da ti sebe
Obzirom da ti sebe svrstavaš u pametnije - bi li bila tak dobra za nas malo manje pametne objasniti koja je to bilanca iliti cost-benefit analiza pokazala kritičnu masu argumenata za jedno od opredjeljenja!!!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSve to stoji što ste naveli
Sve to stoji što ste naveli i nije uopće upitno da li želimo stvoriti standard koji se cilja u toj EU.
Pitam se koja još članica EU se odrekla dijela svoje države ili svojih časnika ili zaštitine ekološke zone da bi mogla biti u toj uniji?
Ako je odgovor koji glasi manje od barem 20% članica onda je ta EU ništa više ni manje od jedne licemjerne organizacije koja gleda sve kroz "novac".
Pitam se, Zašto neke države koje jesu na kontitnentu Europe nisu članice EU?
i onda se pitam, Kako oni žive tako dobro ako nisu u toj EU?
Moj prvi instinkt meni govori kako su oni sebi stvorili te uvjete... i nitko im nije pomogao previše u tome!!!!! Pa se onda pitam, Zašto mi uporno mislimo da će netko nama pomoći?
Tko je to nama dužam pomoći da postignemo te uvjete u kojem ćemo moći konkurirati sa drugim članicama EU? hajde preformuliram i to pitanje, Zašto bi netko pomogao nama da postanemo konkurentni i da oduzmemo njima dio njihovog svakodnevnog kruha?
Jesam li skeptik... ne znam... jesam protiv EU.. ne znam... jer kada mi Švabo kaže da je živio bolje prije tog Eura onda što tribam misliti?
http://www.monitor.hr/date/2009/11/08/eukomunizam2007022300120091108001.jpg
Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg
Obrisan
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPitam se koja još članica
Pitam se koja još članica EU se odrekla dijela svoje države...
Nije mi poznat niti jedan slučaj odricanja dijela države, a ne znam ni kojeg će se to dijela Hrvatska morati odreći kako bi mogla biti u uniji.
...ili svojih časnika...
Isto tako, nije mi poznato da su se neke zemlje odricale svojih časnika, ali niti ne znam kako se je to Hrvatska morala odreći svojih časnika. Ako misliš na optuženike suda u Haagu, Hrvatska ih se mora „odreći“ neovisno o članstvu u EU, sve dok na sudu (kojega je i Hrvatska osnivala), nadajmo se, ne bude dokazano da nisu počinili inkriminirana dijela. A to da se s obzirom na objektivan položaj Hrvatske kao napadnute države, inzistira na procesuianju i hrvatskih časnika za koje se sumnja da su počini ratne zločine, samo dokazuje da je Hrvatska djelomično nesmotrenom politikom u samom ratu i poslije prokockala goodwill kojeg je imala kod većeg dijela relevantnih svjetskih faktora, i da ju se nikako ne smatra ratnim pobjednikom i kao takvu tretira.
. ili zaštitine ekološke zone da bi mogla biti u toj uniji?
Koliko znam, niti jedna zemlja članica nije uspostavljala svoju zaštitnu ekološku zonu (i tako mijenjala pretpostavke za pregovore) dok je bila u pregovorima s EU.
Ako je odgovor koji glasi manje od barem 20% članica onda je ta EU ništa više ni manje od jedne licemjerne organizacije koja gleda sve kroz "novac".
Naravno da EU gleda sve kroz novac, samo što se ovdje više radi o kompliciranom procesu pregovora, koji je zapravo više proces „tesanja“ hrvatskih kvrga kako bi se Hrvatska pripasala mjestu koje joj objektivno u EU pripada, nego istinsko pregovaranje. No, nije Hrvatska usamljena u tome: kroz sličan proces prošle su manje više sve nove članice, od kojih su samo one najveće (Poljska) uspjele „u pet do dvanaest“ ikamčiti nešto više nego što im je bilo namijenjeno. Tu se radi o „uzmi ili ostavi“ principu.
Pitam se, Zašto neke države koje jesu na kontitnentu Europe nisu članice EU? i onda se pitam, Kako oni žive tako dobro ako nisu u toj EU?
Pitanje je samo naizgled relevantno, jer kada se pogleda koje to države nisu članice EU i kojem su de facto statusu u odnosu na EU onda odgovori postaju manje produktivni u smislu negativne argumentacije. Radi se o nekoliko zemalja: Vatikan :), Švicarska, Norveška i Island. Tradicionalno neutralna i krezovski bogata Švicarska usvojila je sve što se može od EU, osim formalnog članstva. Zauzvrat ima neokrnjen nacionalni suverenitet, ali uglavnom mora plesati kako svira EU, bez ikakve mogućnosti suodlučivanja. Norveška, koja je na temelju zaliha nafte i plina postala skandinavskim Kuvajtom, drži se izvan EU samo zbog slobode koju joj omogućava ogromno bogatstvo. Da toga nije bilo, Norveška bi bila u EU već najmanje 20 godina, a isto kao i Švicarska je de facto više nego jednom nogom u EU. Island je na koljenima i samo je pitanje vremena kada će u članstvo. Ne znam što čeka Vatikan....
Dakle, taj argument je deplasiran i neupotrebljiv u hrvatskoj debati o članstvu.
Moj prvi instinkt meni govori kako su oni sebi stvorili te uvjete... i nitko im nije pomogao previše u tome!!!!! Pa se onda pitam, Zašto mi uporno mislimo da će netko nama pomoći? Tko je to nama dužam pomoći da postignemo te uvjete u kojem ćemo moći konkurirati sa drugim članicama EU? hajde preformuliram i to pitanje, Zašto bi netko pomogao nama da postanemo konkurentni i da oduzmemo njima dio njihovog svakodnevnog kruha?
Naravno da su oni sebi stvorili uvjete za privid neovisnosti od EU, ali kao što se vidi, radi se uistinu o obilnim zveckavim „argumentima“ (mjeri se tisućama milijardi) koji im to omogućuju. Hrvatska nije te sreće da ima financijski i proizvodni sektor snage i ugleda koji bi se barem približno mogao mjeriti sa Švicarskim, niti ima nafte i plina u količinama koje bi joj osigurali ekonomsku slobodu kao što je slučaj s Norveškom. Upravno suprotno, 90% financijskog sektora Hrvatske je u stranim rukama, a vanjski dug je preko 40 mlrd EUR, s nezaustavljivom tendencijom povećanja. Nažalost, pokazuje se da u Hrvatskoj ne postoji politički i gospodarski leadership koji bi tu situaciju bio sposoban radikalno promjeniti, i svi pokazatelji koji definiraju budućnost zemlje imaju negativne trendove.
Na žalost, Hrvatska u situaciji u kojoj se je našla, jednostavno nema izbora.
The Observer
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNa žalost, Hrvatska u
Na žalost, Hrvatska u situaciji u kojoj se je našla, jednostavno nema izbora.
Podržavam ulazak Hrvatske u EU (ne samo zbog svog euljublja), ali ne prihvaćam da se situacija oko ulaska prikazuje na ovaj način. U politici (za razliku od naših privatnih života), naime, uvijek postoji izbor. I mora postojati, jer sloboda kao najdublji smisao politike vrijedne tog imena, znači (između ostalog) i moći izabrati. Hrvatska može birati da postane ili da ne postane članicom EU zato jer je slobodna i suverena. Reći da Hrvatska nema izbora znači negirati to.
Paradoks situacije u kojoj smo se našli je u tomu da mi ulazak u EU više ne doživljavamo kao naš izbor, već kao izvanjsku prisilu (bilo pozitivnu bilo negativnu) i time sami sebi kao političkom tijelu odričemo slobodu da odlučujemo. Mislila sam da je takav stav karakterističan za eurofobe i protivnike integracije s EU pa me iznenađuje da osobe koje jesu za priključenje imaju isti antipolitički pristup. Upravo takvim pristupom, kao da smo prisiljeni ući, sami sebe "bacamo na koljena" pred EU. Politički postaviti stvar značilo bi uvjeriti drugu stranu da se najveće dobro zajednice ostvaruje kroz neki od ponuđenih izbora.
Slične probleme imaju i političari čije države već jesu članice EU, kad svojoj javnosti trebaju objasniti zašto podržavaju ili zašto su glasali za određene EU zakone ili politike, koje njihovo biračko tijelo doživljava kao nametanje iz Brisela na štetu nacionalnih interesa. Odgovori rijetko kad zadovoljavaju i odraz su nejake komunikacijske strategije EU institucija i njihovog demokratskog deficita, ali, na sreću, EU politike/a uglavnom isporučuju/e rezultate (barem dosad jesu). Radi se, dakle, o krizi političkog sustava općenito, samo se ona u nas prelama preko pitanja priključenja Uniji. A ta kriza će biti sve gora, ukoliko se bude i dalje govorilo o nemanju izbora, umjesto o slobodi izbora.
nemesis
nemesis
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMislila sam da je takav stav
Mislila sam da je takav stav karakterističan za eurofobe i protivnike integracije s EU pa me iznenađuje da osobe koje jesu za priključenje imaju isti antipolitički pristup. Upravo takvim pristupom, kao da smo prisiljeni ući, sami sebe "bacamo na koljena" pred EU.
Pitanje imanja ili nemanja izbora u aktualnoj situaciji, i moj zaključak kako Hrvatska izbora objektivno nema, ne bih karakterizirao antipolitičkim. Pod pretpostavkom da se pod pojmom "antipolitike" ne smatra hladna procjena situacije lišena političkog spina.
Jasno je da mogućnost izbora uvijek postoji - Hrvatska već sutra može otkazati pregovore s EU, proglasiti ZERP, nacionalizirati sve banke i proglasiti moratorij na otplatu dugova. Izmedju ovog hipotetskog ekstrema i poslušnog slijedjenja procesa pregovora "po diktatu", postoji bezbroj podvarijanti koje Hrvatska može "izabrati". Medjutim, svaka od njih znači i odredjene konzekvence koje će Hrvatsku pratiti dugo vremena u budućnost.
Moja opaska da izbora nema znači samo to da bi sve objektivne analize jasno pokazale da alternativa koja vodi k što bržem završetku pregovora i realizaciji članstva za Hrvatsku najpovoljnija. Svaka alternativa koja bi dovela do otezanja i odgadjanja povećava rizik od nepredvidjenih dogadjanja koja bi mogla odgoditi članstvo na neodredjeno vrijeme ili potpuno onemogućiti učlanjenje.
Taj bias u korist članstva posljedica je praktičnog gubitka gospodarskog suvereniteta koji se je Hrvatskoj već dogodio zbog katastrofalno loše gospodarske strukture i ovisnosti o stranom kreditnom novcu i uvozu. Dakle, malo je toga što još članstvom u EU možemo izgubiti, a dobitak je još uvijek u izgledu. I kako vrijeme odmiče, zbog nepovoljnih trendova u hrvatskom gospodarstvu to postaje sve jasnije.
Lijepo je uvjeravati se u blagodati slobodnog izbora koju nam suverenost omogućuje, ali kada je taj izbor racionalnim promišljanjem jasno odredjen, onda je on zapravo fiktivan. A iracionalnom politikom smo dospjeti tu gdje jesmo.
The Observer
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMoj prigovor je namjerno bio
Moj prigovor je namjerno bio oštar, iako u suštini dijelim tvoje argumente, jednostavno zato što sam htjela da se naglasak u ovoj raspravi stavi na raspravu o tomu što je za Hrvatsku dobro, a ne manje loše (u što se obično pretvore svi naši izbori). I opet se moram ne složiti s tobom da racionalni razgovor o dobru političke zajednice vodi do spoznaje da se radi o "fiktivnom" (slobodnom?) izboru. Drugi je problem što se u Hrvatskoj javnosti ne vode racionalne rasprave, nego iracionalna i/ili interesima gonjena prepucavanja. A to nas opet dovodi do krize političkog i medija u kojem ona jedino može operirati - javnosti.
Ono što želim reći je da zbog čitavog niza razloga Hrvatska ne funkcionira kao političko, nego kao predpolitičko društvo. Zato nam se tako često događa da budemo objekti, a ne kreatori događaja u interakciji s bližom i daljom okolinom. Pa kad već 1990. nismo iskoristili priliku da konstituirajući uvjete mogućnosti svoje slobode odgojimo samosvjesno i odgovorno građanstvo, onda mi se čini da bismo to mogli upravo kroz ovu zadnju fazu procesa pridruživanja EU. Politički, to je samo moje idealističko očekivanje koje se svaki dan sudara s hrvatskom zbiljom. Promatrajući sve to kao soiciologinja, moram konstatirati da na sistemskoj razini alternative integraciji društva društava (globalizaciji) nema.
Odnos između politike i društva je donekle analogan odnosu kulture i ljudske prirode. Društvima upravljaju sistemske zakonitosti nad kojima ljudi nemaju direktnu kontrolu ili utjecaj, slično je s biološkim zadatostima postojanja ljudskih bića. Kultura je svjesno ljudsko nastojanje da se utječe, oblikuje i kontrolira priroda u i oko čovjeka (kultivacija, kultiviranje), slično kao što je politika ona vrsta ljudskog (i samo ljudskog) aktiviteta, gdje ljudi zajedno djelujući kao slobodni i jednaki stvaraju otoke izvjesnosti u moru neizvjesnosti društvenih odnosa. I kao što postoje manje i više kultivirani ljudi, tako postoje predpolitička i politička društva. Napredak se događa u smjeru akulturacije i politejizacije, ali je uvijek moguć pad u prirodno stanje i barbarstvo.
nemesis
nemesis
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoI kao što postoje manje i
I kao što postoje manje i više kultivirani ljudi,
Kao manje kultivirana osoba, bez ustručavanja ti u facu kažem da si obična glupa štreberica bez zrnca mudrosti, zaslijepljena šarenim perlama Europe. Drugim riječima; guska u magli.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBit demokracije je upravo to
Bit demokracije je upravo to da državljani biraju!
Opet tvrdim kako nisam euroskeptik, shvačam kako bi ulazak u Eu mogao puno značiti za jednu malu RH, te isto tako sam svjestan toga koliko ima mogući pluseva u slučaju da ne uđemo ali uz blisku suradnju, ne želim spominjati Švicarsku i ako bi volio tako napraviti, ali pogledao bi skandinaviju kao primjer.
Ništa im ne fali u tim krajevima i ako su skoro sve zemlju u EU, ima jedna koja nije.. i što njoj fali? NIŠTA.
Je li imaju fantastičnu suradnju sa svojim susjedima, pa čak možda i bolju nego ikada prije upravo zbog toga što nisu u EU ali su praktički dio nje u svakom obliku i segmentu svog društva.
Koliko god mi mislili da je EU odgovor na neke trenutne probleme, osobno bi bio sto puta zadovoljniji kada bi se taj izbor nama postavio onda kada bi mi bili svjesni što radimo i zašto nešto radimo, ili bolje rečeno možda "Zašto želimo ili ne želimo nešto uraditi".
Jer izbor o tome hoćemo u EU a nismo ni sami svjesni u što ulazimo i nismo ni samo spremni se ponašati kao EUropljani će biti jedna jako velika privara našeg naroda, kao guske u magli... i to u još gušču maglu.. u smog... pa na kraju u liticu...
Vjerujem kako su Njemačka i Francuska kao i večina tih država koje su bili glavni utjecaj i formirali tu današnju EU sigurno izanalizirali sve moguće scenarije o raspadu jedne te iste EU i imaju svoj "evacuation plan" (plan za izlaz) u kojem ćemo opet mi kao nespremna jedinica u toj formaciji ispasti "bedaki"... pogotovo ako sa ovakvom slabom i neunčikovitom diplomacijom budemo nastavili raditi!
Na kraju se mene i puno nas koji smo protiv "srljanja" u tu EU brendira kao antiEuovce ili nešto u tom stilu.
NE Dame i Gospodo, mi smo ZA RH koja je spremna biti članica EU, mi smo ZA jedno proeuropsku RH, mi smo ZA to da se provede referendum u kojem će svaki državljanin biti informiran i sposoban odlučiti svojom glavom o tome je li želi da RH bude članica EU ili ne.
Na žalost onaj mentalni berlinski zid koji nama postoji u našim glavama onemogućuje to da večina shvate kako ne moram biti uz tebe ali to ne znači da sam protiv tebe. Na drugu stranu koliko god osobno smatram da jako puno nas u RH koji govorimo o tome je li RH triba ili ne triba u EU nismo dovoljno upoznati sa svime o tome, pa se onda pitam, Zašto se nameče takav jedan dojam na ovaj narod u RH da "nemamo izbora", jer to je najčešće glavni argument večine koji jesu "ZA" preuranjeni ulazak RH u EU.
Možda vam je sada malo jasnije odakle krečem u temu kada spomenem neke stvari koje su recimo meni zasmetale a još nismo ni ispunili osnovne uvjete za ulazak u EU.
Kolegici koja kaže da nismo dali teritorij, jedino mogu reči kako smo pristali na to da netko drugi nama određuje gdje će biti koja granica a po svim međunarodnim pravilima postoji SUD na kojem se to može PRAVEDNO riješiti, svaki drugi "kompromis" je trgovina sa teritorijem, i kao takvo se mora tretirati jer nema druge klasifikacije za te "van sudske dogovore". Ne uvažavam argumente koje pokušavaju opravdati potez koja stavlja RH u neizvjesnost i također u položaj gdje pravda neće biti provedena, a to smo upravo napravili.
Drugo, što se tiče "Časnika" koji su predani u HAAG, oni su NEVINI i NEVINI SU do tog trenutka kada se ne bude donjela pravomočna odluka na koju se nema pravo žalbe, i također i tada kao i u slučaju T.Blaškića, mogu biti oslobođeni krivnje jer ih se nepravedno osudilo. Koliko vidim svi koji su u HAAGu su prikazani kao "Ratni zločinci" a to nije tako! A takva praksa je grozna, jer sam neki dan slušao kako je najteže braniti nevinog čovjeka, jer je nevin i bez obzira kako sud odlučio opet je ta stranka oštečena, te nekoga tko je kriv za nešto je svaka presuda dobra, jer uvijek se može ublažiti kazna.. ala primjer ove Biljane Plavšić, nije mogla bolje proči nego što je prošla!
Jakša Matovinović
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg
Obrisan
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoViše manje se slažem sa
Više manje se slažem sa svime, samo jedna ispravka: Blaškić nije oslobođen krivnje već je nakon žalbe osuđen na 9 godina, a budući da je već bio 8 godina i par mjeseci (!) u pritvoru odmah su ga i pustili na slobodu.
Biljana Plavšić je naravno prošla jako dobro, ali to su druge igre...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKoliko znam, niti jedna
Koliko znam, niti jedna zemlja članica nije uspostavljala svoju zaštitnu ekološku zonu (i tako mijenjala pretpostavke za pregovore) dok je bila u pregovorima s EU.
Zbog cega ne bi mijenjala pretpostavke za pregovore ako nam to ide u korist?
Na žalost, Hrvatska u situaciji u kojoj se je našla, jednostavno nema izbora.
Koliko je drzavnicki opravdan bilo koji stav kada klecis?
Istina, nije da smo se dokazali kao jedinstveni i spremni na napredak, ali ako samo danas pasivni dok suverenost nije ugrozena, sta ce biti sutra s nama kada se pojavi dodatna difuzija odgovornosti i birokratski aparat masivniji za dva reda velicine?
UZDP-Tiaktiv
gpgale blog
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoZbog cega ne bi mijenjala
Zbog cega ne bi mijenjala pretpostavke za pregovore ako nam to ide u korist?
Zato sto vanjska politika nije unutrasnja politika mjesne zajednice gdje se mijenjaju stvari 'u hodu', vec se vodi principom pacta sunt servanda i gdje potpis cak i na zapisniku s nekog sastanka nesto znaci.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoI gdje je tu spomenuto da
I gdje je tu spomenuto da Hrvatska nema pravo na ZERP prije nego sto se tog prava odrekla?
UZDP-Tiaktiv
gpgale blog
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao