Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj dnevnik ne bi trebao uopce biti tu objavljen, nisam pobornik recikliranja uzaludnih rasprava - medutim u zadnje vrijeme su ucestali postovi koji se bave prosloscu - ponovo - prebrojavaju se Hrvati i Srbi, mrtvi i zivi, prevrcu se i prebrojavaju zrtve s obje strane, podrzavaju i pobijaju teze izlizane do te mjere da ni oni objektivni vise ne znaju sto misliti, sve vise dovode u pitanje neupitne istine iz nasih (raznih) skolskih udzbenika...

Trebali bismo se okrenuti danasnjici i rjesavati neke sasvim druge stvari. Nas stvarni problem jest DANAS. Mladi su ljuti zbog stalnog pretresanja proslosti, neki stariji vec umorni od toga.

Unatoc tomu, jos uvijek postoji potreba za definiranjem odredenih stvari koje nas muce. U prilog tome su i recentni dnevnici na koje se redovito odazove vise komentatora - dakle - nismo bas tako indiferentni na te teme kako volimo misliti da jesmo. Stoga - jos malo recikliranja.

***Hrvatstvo i kako imati u tome pravu mjeru***

Voljeli bismo biti nacionalno prosvijeceni kao "Europljani". Medutim, nikako nije moguce usporediti "europski" milje s nasim prilikama - zivimo u vremenu kad se granice u cijeloj Europi brisu i kad je nacionalno pitanje manje-vise od sporedne vaznosti u civiliziranom i razvijenom svijetu - za razliku od prostora Balkana gdje je to i te kako goruce pitanje. Razlika je nastala stoga sto su druge drzave svoja nacionalna pitanja rjesavale davno ranije u svojoj povijesti, stigli su "izivjeti" svoju nacionalnu svijest, evoluirati u implementaciji razvijenijih oblika demokracije (o cemu bi se doduse dalo prodiskutirati) i popeti se na sljedecu stepenicu - multikulturalnost kao nacin zivota i suzivota.

Mi smo tu u daleko drukcijem polozaju - nakon svih mogucih povjesnih previranja, sad napokon IMAMO HRVATSKU. Putevi kojima se do te hrvatske samostalnosti doslo predmetom su mnogih rasprava, proteklih sezdeset godina iz bioloske perspektive nas kao jedinki koje valoriziraju povjesna dogadanja jest davno proslo svrseno vrijeme - i doista - koga briga... Medutim, gledano iz perspektive znanosti koja se bavi ljudskim drustvom u masi kao subjektom razmatranja sezdeset godina je vrlo kratko razdoblje, gotovo jucer - posljedice stvari dogodenih tada jos imaju snazan eho i danas.

Nepoznavanje proslosti moze rezultirati losim razumijevanjem sadasnjosti i upravo je to razlog zasto ne bismo trebali ignorirati nastojanja da se iz pisane povjesti iskristalizira istina.

Netko je rekao jednom kako je pisanje povijesti samo proces odvracanja paznje - prave stvari su se oduvijek dogadale u sjeni van uvida i upliva javnosti. Ipak, nakon nekog vremena i/ili nakon velikih prevrata se javljaju teznje ka razumijevanju pravih razloga koji su doveli do odredenih zbivanja i kako se zapravo nesto dogodilo.

Tek danas smo zapravo u poziciji da nakon proteka svih tih godina mozemo s odredene vremenske distance razmatrati neke stvari, jos zivim autenticnim svjedocima vremena je tek sad "dopusteno" govoriti istinu videnu njihovim ocima, u totalitarnim drustvima ljudi godinama sute u strahu za svoju egzistenciju ili jos gore - zivot i obitelj.

***Zasto i unatoc Hrvatstvo i cemu***

I zato, unatoc razumijevanju vecine stvari iznesenih u obranu prava Y generacije na samoodredenje i slobodu od okova proslosti koja ih definira vec u startu rodenjem, svrstavanja u nacionalne pretince, njihovog neotudivog prava da budu gradani svijeta, mogu reci samo jedno : nisu zaceti povijesnom umjetnom oplodnjom, imaju korijene i nacin kako ste se dogodili, ne treba olako shvatiti bistrenje hrvatske povijesti koje mozda njima (s aspekta rodenih u doba kad je svaka informacija i moguca istina o svemu dostupna ukucavanjem www.google.com) izgleda - jalovo. Mi na ovim prostorima moramo proci nacionalnu katarzu i nismo niti blizu okoncanja toga i za nasih zivota - stoga, naucite zivjeti s tim. Mozda ce vasa djeca biti te srece da im DOISTA vise nece biti vazno.

Nasa djeca su ti koji ce bastiniti dobre ili lose rezultate politike koja je izrasla na zasadama, konfliktima i slozenostima proslosti, kreirala zbivanja u sadasnjosti koja su dovela do nase buducnosti, a njihovog dvadesetiprvog stoljeca - nitko nam ga ne treba dati, moramo ga i trebamo sami uzeti... Ali RAZUMIJEVAJUCI - sto se nece dogoditi ako se okruzite IGNORIRANJEM i ustrajanjem na sterilnosti globalizacijskih shvacanja bez opterecenja, koja sebi moze priustiti jedan mladi Njemac za kojeg su nacionalne i pre-globalizacijske nedoumice rijesene u generaciji njegovih roditelja, ali ne moze i jedan mladi Hrvat. Razlika je bitna.

Stoga - ne govori @jelenska uzalud - ali - u svemu tome treba imati odredenog postovanja i razumijevanja za svaki aspekt percepcije sadasnje hrvatske sadasnjosti.

Treba rjesavati DANAS - to je prioritet, treba otvoriti dobru volju i namjere prema svima oko nas kako bismo osigurali bolje SUTRA.

Mi smo prisiljeni zivjeti u okruzenju kakvo vec imamo, tome izbjeci ne mozemo. Ali isto tako ne mozemo i ne smijemo nasoj djeci ostavljati teski i sumorni teret razmirica i prljave zajednicke povijesti.

Dajmo im slobodu da pokusaju sami - vremena su se promijenila, nacini su drukciji - ne mozemo buducnost mjeriti istim mjerilima kako se mjerila proslost. I unatoc svemu losem sto se dogadalo - treba pokusati.

***OPROST***

Ratovi su iza nas.

Sve ove godine, zarekla sam se sama sebi da necu dozvoliti da me to izjeda.

@jelenska i neki drugi - znamo tko smo, znamo sto je bilo ali - moramo oprostiti !

Oprostiti, ali nikad zaboraviti.

Slazem se, onaj tko je prosao ratni pakao i osobne tragedije tesko moze razmisljati o oprostu.

Ima raznih vrsta Pakla. Nisu svi isti. Najgori je onaj koji ostane prisutan, ziv i tek malo promijenjen s godinama. Nikad okoncan jer se nastanio u dusi i mislima.

Ja sam imala srece - jako puno srece u svemu tome.

No, ima i predvorje Pakla...

Kad vidite zene blatnjave, prestravljene i s uplakanom djecom kako vuku cijeli svoj zivot spakiran u velikoj torbi na ramenu i razmisljate gdje ce prenociti i kako im pomoci
Kad vidite ljude obogaljene i tjelesno unistene kako se jos mogu smijati i nije vam jasno KAKO
Kad previjate oderanu i otvorenu ranu na necijim ledima i od toga vam nije mucno jer ne stignete misliti na to
Kad preskacete lokve krvi da biste dosli na posao
Kad dnevno slusate izvjesca o ubijenima i ranjenima i susprezete nemocni bijes
Kad vidite da su vam necaku presadili kozu s bedra na glavu jer je bio ranjen kao civil, ne kao vojnik i kad vam kazu da ce nositi srapnele u tijelu dozivotno
Kad vidite osmrtnicu koju daje godinama za svoju poginulu zarucnicu
Kad dodete na posao kao civil u netom oslobodenu vojarnu i udete u neoznaceno minirano podrucje u travi, pa vam cijela unutrasnjost vrije dok izlazite van na sigurno
Kad vidite osmrtnice poginulih prijatelja i poznanika
Kad hodate polugluhi tjednima od bliskih susreta s granatama
Kad pet dana bez izlaska sjedite u necem sto od milja zovete skloniste, a razbio bi ga malo jaci udarac, a ne granata
Kad nebrojenomnogominutadugihkaovjecnost cetveronoske stojite nad svojim sestogodisnjim djetetom KOJE SE NAVIKLO SPAVATI UZ GRANATIRANJE u nadi da ce ubiti samo vas ako prasne i pogodi
Kad tom istom djetetu nakon granate koja vam pokuca na kucni prag a vi ste unutra govorite kako je sve u redu, sad je sve ok i nije nas ubilo, a ono se trese i govori : " Vidi mama, tresu mi se noge i ruke..." a onda zatvarate plin koji sisti iz cijevi koja ulazi u ormaric
Kad vas trese struja iz zidova jer ne mozete napopravljati sto srapneli uniste
Kad se otimate sa stakorima za jelo jer vam ulaze u hladnjak i kucu zbog otvorenih prozora na kojima nema stakala, a dijete veli kako je vidjelo malu macu koja je drukcija
Kad nosite sa sobom oruzje i na posao i kod roditelja na rucak
Kad shvatite da vam je poznanik s posla, mirno pitomo celjade postao krvi zedan monstrum koji prica na komsijskoj tv lazi
Kad vam drugi poznanik s posla ponekad dolazi na kavu u firmu i stalno pijan prica kako je biti snajperist na stablu i kako tocno izgleda kad biras kako ces - ubiti samilosno metkom u glavu, ili samo raniti i obogaljiti
Kad vam kolegica s posla ide na prepoznavanje ostataka brata, a druga majke i vi ne znate sto im nakon toga reci i kako ih utjesiti jer utjehe nema
Kad se nocima budite u suzama, a danima potiskujete sjecanja
Kad naucite iskoraciti iz sna i probuditi se jer je san prestrasan
Kad citate u vijestima kako vam se braca po oruzju ubijaju, vjesaju i samospaljuju
Kad vidite veterane domovinskog rata kako skapavaju s mizernim prihodima i bore se s nocnim kosmarima, obogaljeni u dusi i tijelu
Kad vidite bijednike na visokim politickim i inim polozajima koji su unovcili krv i suze
...

I da, ja osobno sam i vise nego zahvalna i svjesna da mi moze biti luksuz govoriti o oprastanju jer nisam prosla ono najgore sto su neki prosli. Moja je obitelj na broju. Mi smo imali srece.

Medutim - da nisam oprostila i zatvorila ta vrata za sobom, i dan danas bi me jad izjedao kao kiselina i unistavao mi zivot.

Oprostiti treba da bi covjek pomogao SEBI i nastavio zivjeti sam sa sobom, a ne da bi neke druge razrijesio grijeha. Mi im ne mozemo niti suditi niti oprastati - to ce uciniti Onaj gore ...

Arcade Fire "My Body is a Cage"