pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neki svježi događaju na relaciji crkva - država - politika pokazuju da su nastojanja oko iste igre jača od suočavanja sa i onako nužnim razvojem događaja, što je naravno ne slučajno nego interesno:
- crkva je dio društva, kao i sve drugo, također nehomogena i specifična, kao što su to u političke stranke, strukovne udruge, pravosuđe, društveni slojevi itd.;
- igra se interesno, suošavanje sa globalom društva i najelemntarnijim nužnostima nije na dnevnom redu jer su šanse za uspjeh u dosadašnjo igri i dalje dobre a u toj neizbježnoj malo promjenjenoj igri lako i gubiš a i naporno je;
- stranke i vlast se odavno, od Tita, ne libe prekršiti i najsvetije norme svojih religija radi probitka a i ostale snage također, pa i crkva;
- u ovom vremenu isto. Istrčavaju jaki crkveni igrači. Istrčava jaki predsjednik RH sa jakim savjetnikom, ekipa kojoj je manji problem baviti se discipliniranjem i Vatikana nego Staljinu i Titu jer je takvo doba (nedavno su slično oko fojbi sa jakim Eu snagama). Vjeronauk, za kojeg se vjerojatno i većina struktura u crkvi slaže da treba iz škola u crkve, je zgodan za daljnju igru jer ex komunisti i profiteri iz crkve, koji i onako odavno surađuju, na taj način mogu i dalje manipulirati i društvo i crkvu i razno. Imovine, novci i sve ostalo isto;
- načela i principi na najvišem nivou, a podloga je iskusno trženje;
. onda i puno humora, zabave. U Zagrebu SK SDP Bandić i društvo, svih nacija i vjera, i više nego odlično uključuju sve crkve i vjere pa naravno i Rkt, idila, to je ujedno ekipa dobra i sa Mesićem i HDZ-om itd. Zato don dr Grubišić nema izbora nego Čačić, poznati demokršćanin koji zna i može ...;
- unutar takvog vrenja religijska pitanja su složena, jako puno je religija i po strankama i po društvu a i po crkvama. Ne neki način je krajnje vrijeme da se oko svakog istaknutog političara i grupe formira po jedna nova crkva, da bi se već stasala religija urednije uklopila u društvo, da ne hara milijun sekti nego tisuće organiziranih religija. Npr. sada i Čačić svoju, oko Bandića nekoliko, od Rkt crkve više njih, i onako stižu nove (mormoni grade u Vrbabni III) ...

Dakle, zabava teče dalje, sa puno humora. Neka cvjeta tisuće cvjetova i neka se tisuće škola natječe.

Logika priče je jednostavna, ako Čuček nije silovao djecu u ime Crkve onda ni Grubišić nije politički agitirao u ime Crkve. Obojica su radili to u svoje slobodno vrijeme, no da su to napravili sa oltara, za vrijeme mise onda je to napravljeno unutar i u sklopu njihovog posla, pa onda i poslodavac (Crkva) odgovara (ili se ograđuje i sankcionira, što nije usljedilo za politprop sa oltara).

Druga distinkcija koju ne radiš je da kad nešto izjavi svećenik ima daleko manju težinu nego kad to izjavi biskup (pa makar i u slobodno vrijeme) zato jer je biskup visoki dužnosnik te organizacije i neposredno sudjeluje u donošenju odluka. Jednako kako je bilo ispravno protumačiti izjavu Marije Lugarić o micanju vjeronauka iz škola kao stav SDPa jer je ona visoka dužnosnica te stranke. Ili kao što su sva zlodjela Milana Bandića danas zlodjela za koja treba odgovarati SDP.

Tako da zapravo natežeš jarca traženjem dosljednosti, jer je lako pokazati da ako iste standarde "dosljednosti" primjenimo u drugim prilikama, komunjara je svatko tko poštuje crvenu boju pa stane na semaforu.

Ovo je mišljenje jednog svećenika. Zašto on ne bi smio ono, što mi ovdje radimo non-stop: laprdamo o politici?

Možda je fundamentalna razlika u tome što Ivan Grubišić (a i drugi koje spominješ) iznose svoje mišljenje u obliku svjetovnog dijaloga a ne nastupaju sa oltara u ime Crkve i Boga sa porukama koje uključuju sotonoziranje svjetovnih neistomišljenika. Dijalog je jedno, a propovjed je nešto sasvim drugo.

Po mojem limitiranom shvaćanju, ovaj slučaj je nečiji osobni stav, dok je crkva u prijašnjim istupima direktno sugerirala vjernicima za što da glasaju, odnosno koristila katoličku doktrinu da bi nametnula neku političku opciju.

Moguće je da se varam, kaj ja uostalom znam.