pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Opet me je nešto pritisnulo, opet sam stjeran pred zid. Gorčina koju osjećam prema svijetu oko sebe i njegovim propisanim pravilima opet me tjera u očaj.
Jeste vi u zadnje vrijeme pogledali koji Dnevnik ( na bilo kojoj telki ) ili neku informativnu emisiju?
Uglavnom, svodi se na dvije grupacije vijesti: crna kronika i nevažne ( čitaj glupe vijesti ). Prvo neka vijest iz svijeta, o potresu, sudaru aviona, štrajku državnih službenika u Francuskoj. Nakon toga, neki sponzorirani prilog o posjetu nekog političara nekoj manifestaciji, ne bi li skupio neke poene za iduće izbore i prikrio činjenicu da je lopov. Nakon toga slijedi prilog o Hrvatu koji je na svjetskom prvenstvu u bacanju papirnatih aviona osvojio prvo mjesto. Naravno, ti avioni proizvode se od posebnog papira, koje proizvodi samo jedna firma na svijetu ( uz spomen imena firme, naravno ). Uglavnom, kompletne vijesti traju ( kao što svi znamo) oko pola sata. Na prilog o papirnatim avionima potroši se 7 minuta.
Pa kog VI jebete u zdrav mozak? Pa nije ovo Amerika - napišeš nešto na zid, a ljudi se ni ne zapitaju zašto je to tako, nego poslušno prionu ispunjavanju istog. Ovdje je nekad bilo duha, drskosti, kreacije. Sad sve više i više , iz dana u dan postajemo Amerikanci. Ne mislim pritom na činjenicu da su stranci ( Ameri ili bilo ko drugi ) već ionako kupili sve što ovdje vrijedi.
Postajemo glupi. Naravno ne svi. Ima nas još koji se ne damo, ali smo iz dana u dan sve slabiji.
Jeste vi svijesni činjenice da ljudi više ne čitaju, slušaju, gledaju. Još malo pa će umjesto školske lektire uvrstiti gledanje reklama. O bože, kad se sjetim pojma prosvjeta i povežem ga sa Hrvatskom, pred očima mi se pojavi najgora noćna mora - ona kreatura od ministra. Fuj, bljuje mi se.

Pa uz njega i cijela ta prokleta banda istih ljudi koji se konstantno vrte već 15 godina u krug. Nije važno kojoj grupaciji , stranci ili ideji pripadaju - ruka ruku mije.
Uostalom, to nije problem samo kod nas, nego i u cijelom "razvijenom" svijetu.
Nestalo je ideje, nestalo je humanosti, nestalo je osjećaja, jer postoji nešto iznad svega - NOVAC.

Sad je država skresala ( pod pritiskom javnosti ) trošarine na gorivo. Super, sad je narod sretan. Sad će to malo biti tako, dok se ne desi prava prilika za vratiti stvari na staro. Znam da je to umjetno održavanje cijena i da je nafta preskočila sve psihološke granice na svjetskim burzama. I sad se pojavio Spasitelj i obećao Hrvatima stare cijene, jer će se on odreći dio kolača.
Hoće moj kurac - isprike zbog riječnika.
Pitanje je samo kad i na koji način će ih vratiti. Uostalom, nije važan cilj i rezultat njegovog djelovanja. Bitno je da on ispadne heroj. Spasitelj. Svevišnji.
Pitanje je vremena kad će progurati stvar na mala vrata, upotrebivši pritom neku od već provjerenih metoda. Recimo, pronađen mrtvi galeb ili krava koja je luda.Ili je neka osoba sa Estrade popušila kurac tipu u liftu neke zgrade, a kamera za nadzor snimila događaj.
Serviraš nešto toga tipa ovom stadu ovaca, stoci sitnog zuba - i pored toga možeš kaj te god volja. Dižeš cijene, kradeš, mijenjaš nelkompetentne kadrove, one koji su poželjeli izaći iz mehanizma.
Nema izlaza. Iz tog mehanizma se izlazi samo nogama prema naprijed.

Moram prokomentirati još jedan događaj od jučer: u bircu u kojem obično pijem kavu ( u kvartu ) postoji ekipa ljudi koi ji vise tamo cijelo popodne u velikoj grupi. Djeca trče po parku, a oni mlate iz dana u dan jedne te iste teme, bez ideje i smisla. Jučer je jedan od njih, koji se bavi nekim kamatarenjem, lopovlukom uglavnom. Majstor je dofurao novi auto, direktno iz salona. S obzirom da se radilo o autu, za čiju cijenu možeš kupiti stan, svi su se iz te ekipe okupili oko njega. Gledaju, rade krugove po kvartu, dive se tom nedostupnom blještavilu, čiji je vlasnik od danas nihov frend, s kojim svaki dan piju kavu.
Iz očiju im je izlazio prezir , ali i divljenje prema nečem što oni nikad neće imati.
Gledao sam ih neko vrijeme.
Jedva sam susprezao bujicu smijeha koja se borila da izađe iz mene.

Odjednom, zapara me glas jedne žene za susjednim stolom, koja je sjedila sa mužem i prijateljicom i nekim djetetom ( valjda njezinim ),i također promatra ovu veselu ekipu koja razgledava novi auto : Vidiš - mentorskim glasom se obrati svojem društvu, kad kupiš ovakav auto, onda znaš da si uspio u životu.
Jedva sam iskontrolirao svoju prirodnu reakciju na takvu izjavu. Platio sam kavu i otišao u pizdu materinu.
Makar, kad bolje razmislim - žena ima apsolutno pravo, barem što se tiče Hrvatske.
Što si veći lopov, to ćeš bolje proći. Činjenica.
Nije važno što je tip "zaradio" taj auto na nečijoj nevolji - ili mu je potrgao kosti ili mu je nasilno uzeo, ili je uzeo od države. Bitno je da on ima taj auto.
To ga čini uspješnim, to ga čini " facom " pred njegovim društvom , ali i ostalim promatračima ovog bizarnog čina. Vjerojatno, da se odluči kandidirati na izborima, oni bi mu dali glas.
Jer on je uspješan. Ako zna osigurati sebi takav auto, možda ga osigura i nama.
Tako to otprilike funkcionira i na našoj političkoj sceni.
Moram priznati da je prema ovom modelu uspješnosti, naša Vlada vrlo uspješna.
Kod Indijanaca je da bi postao poglavica, ratnik morao biti najvještiji, najjači,najbolji lovac.
A slično funkcionira i ovdje.
Imamo i mi svojeg Poglavicu.
I on se domogao skupog auta, pa mu se drugi dive i vjeruju, jer možda i oni jednog dana ubodu takav auto.
I nije važno kako doći do njega.
Pregazi.
Uzmi.
Ubij.
Prevari.

Za kraj, kao krajnji komentar svega izrečenog u ovom postu, poslužit ću se citatom pjesme Ede Maajke:

MATER VAM JEBEM