pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Izborna groznica još nije gotova i punom snagom trese političare, medije, političke analitičare i komentatore raznih vrsta. U takvoj situaciji nije preveliko čudo kad neki mijenjaju ocjene i ranije izrečene stavove. Ipak, neke bi stvari trebale biti konstanta, primjerice opće dobro. O tome što predstavlja nas je još nedavno u jednom od svojih komentara poučio Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila (temu sam obradio u postu Opće dobro i ima li koga (čega) iznad Hrvatskog sabora?).
Njegov najnoviji komentar Novi povodi za zabrinutost me je potaknuo da ponovno razmislim o općem dobru.

Da podsjetim, u prvom je komentaru Miklenić krajnje negativno ocijenio Hrvatski sabor i političke stranke koje ga čine. Optužio ih je da rade protiv općeg dobra i hrvatskih nacionalnih interesa. Logikom stvari, anatema je bačena na HDZ i premijera Sanadera po diktatu kojeg su donošeni ili odbijani pojedini zakoni.

U novom se komentaru stvar iz temelja mijenja iako je na prvi pogled ista:

Je li moguće da se nakon tolikoga višestranačkog iskustva u hrvatskom društvu javlja takvo anticivilizacijsko ponašanje, je li moguće da određene političke stranke 2007. godine ruše temeljne civilizacijske standarde?

On opet proziva političke stranke ali se logikom jasno iščitava da se ovaj puta obrušio na SDP. Imajući u vidu aktualnu trku za pridobivanje 77 potpisa potpore, vidljivo je da Miklenić otvoreno agitira za HDZ, onaj isti koji je do nedavno anatemizirao.

Doduše, Miklenić se pokušava ograditi ali nevješto:

Pritom nije riječ ni o kakvoj potpori izbornom pobjedniku - jer je u demokratskim porecima moguće da izborni pobjednik nakon što dobije mandat ne uspije sastaviti vladu pa je onda sastavi stranka koja nije izborni pobjednik - već je riječ o anticivilizacijskoj nekorektnosti za koju nitko ne bi mogao očekivati da je moguća u današnjoj Hrvatskoj.
(boldirao ja)

On dakle spočitava SDP-u što u izbornoj noći nije priznao poraz i čestitao Sanaderu na izbornoj pobjedi a još više što nije pasivan dok HDZ pokušava već je najavio borbu za pridobivanje potpore ostalih stranaka i formiranje vlade bez HDZ-a.

Kao čarobnim štapićem Miklenić u cijelosti demokratsko ponašanje jedne parlamentarne stranke pretvara ne samo u nedemokratsko nego i necivilizacijsko, te time suprotno općem dobru kojem za ovu prigodu dodjeljuje potpuno suprotan predznak.

Kako je moguće da je još prije mjesec i pol dana za Miklenića i Crkvu HDZ bio nositelj djelovanja protiv općeg dobra i hrvatskih nacionalnih interesa a sad da je Sanaderovo zadržavanje vlasti glavni sadržaj tog istog dobra? Malo tko će prihvatiti da se HDZ u međuvremenu toliko promijenio.

Kakav to katalizator omogućava da se do nedavno anatemizirana vlast sad uzdiže na pijedestal općeg dobra?

Znamo da se je nekada mogao kupiti oprost grijeha. Može li se i danas? Za koju cijenu?

Ima li s tim kakve veze činjenica da je HDZ-ova vlada baš na početku predizborne kampanje i nedugo nakon što je anatemizirana Crkvi tajno dala dodatnih 71,4 milijuna kuna?