Tagovi

Opće dobro i ima li koga (čega) iznad Hrvatskog sabora?

Parlamentarnu demokraciju obično tumačimo kao politički sustav u kojem najvišu zakonodavnu vlast u državi obnaša parlament (u našem slučaju Sabor). On donosi Ustav i zakone prema kojima se imaju ravnati svi građani odnosne zemlje.
Ustavom se definiraju i štite najviše društvene vrednote, u našem slučaju sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

Koristeći se pravom na slobodu koja uključuje i onu na slobodno iznošenje mišljenja, svi mi očitujemo vlastiti stav o najrazličitijim pitanjima. Na ovim stranicama najčešće o politici, političkim strankama i pojedinim političarima. Manje ili više svi istupamo s pozicije neke političke ili svjetonazorske opcije ne ustežući se kritizirati one ili ono što pripada nekoj drugoj opciji.

Naravno, ima i univerzalnih kritičara koji društvenu stvarnost sagledavaju i promišljaju iz nekog posebnog, svog kuta a u političkom sustavu i opcijama koje se nude ne vide niti jednu koja u potpunosti zastupa njihova stajališta. Takve običavamo uputiti da se organiziraju, uobliče svoj program i do kraja iskoriste blagodeti demokracije, odnosno da program ponude biračima. Međutim, neki to ne žele već radije ostaju sa strane i prozivaju one na političkoj pozornici. Jedan od takvih kritičara je zasigurno i Katolička Crkva koja pozivajući se na univerzalnost vlastitih vrednota i opće dobro, radije ocjenjuje rad drugih i kad nađe za shodno, proziva sve oko sebe. Zbog njenog značajnog utjecaja na dio građana koji su ujedno i birači, gotovo sve stranke s pažnjom osluškuju ocjene Crkvenih krugova i ulažu značajne napore da joj se previše ne zamjere.

Pravu buru je izazvao jedan novinski komentar u kojem se upravo na takav način prosuđuje rad Hrvatskog sabora i ocjenjuje ga se kao kočnicu razvitka demokracije u hrvatskom društvu.

To se tumači sljedećim opisom upravo raspuštenog petog saziva:

I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti.

Ovo je zbog još svježeg sjećanja na kopernikanski obrat stava HDZ-ovih i još nekih zastupnika u slučaju skidanja zastupničkog imuniteta Branimiru Glavašu na prvi pogled razumljivo. Već na drugi nije jer ima dosta zastupnika koji svojim radom i ponašanjem nisu zaslužili da ih se strpa u isti koš ovako oštre ocjene. Ključ za razumijevanje očito treba potražiti drugdje.

Kad je riječ o propustima petoga saziva Hrvatskoga sabora, gledajući s vjerničke perspektive odnosno iz perspektive općega dobra, osobito je potrebno istaknuti da nije imao snage ni volje makar modificirati Blaževićev zakon o pobačaju koji zločin nad nerođenom djecom (koja se nikako ne mogu sama braniti) ne samo da tako ne naziva nego ga dopušta te je baš takav krajnje liberalni zakon na snazi sve vrijeme postojanja samostalne Hrvatske. Peti saziv Hrvatskoga sabora, ovisan o stranačkim politikama, nije imao snage zaštititi nedjelju od nepotrebnoga rada, premda su, osim interesa profita, svi drugi, pa i oni najelementarniji interesi na strani slobodne i neradne nedjelje. Premda je imao priliku, i čak je pokušao nešto učiniti, peti saziv Hrvatskoga sabora nije dovoljno učinio za zaštitu hrvatskih žrtava, kako onih iz poraća, tako i onih iz doba velikosrpske agresije.
(boldirao ja)

Dakle, tumačeći famozno opće dobro autor članka koji je u današnjoj emisiji „Hrvatska uživo“ ustvrdio da je to samo njegovo mišljenje a ne i službeni stav Crkve, proziva cijeli Hrvatski sabor što nije zabranio pobačaj, „nepotreban“ rad nedjeljom i nije zaštitio hrvatske žrtve.
Komentator Glasa Koncila također cijeni da se opet „sa stajališta općeg dobra“ radi o neprepoznavaju i zanemarivanju hrvatskih nacionalnih interesa zbog čega osim zastupnika (Hrvaskog sabora) proziva i sustav, te sve političke stranke..

Ipak sva odgovornost za to nije na zastupnicima, nego i na sustavu, političkim strankama i njihovu neprepoznavanju i zanemarivanju stvarnih legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa.

Očigledno je da Katolička Crkva opće dobro tumači drugačije nego to čini Ustav RH kojim su definirane najviše društvene vrednote i politički sustav koji ih ima zadaću štititi.

Polemiku o tome što je važnije, Ustav ili „opće dobro“ koje se još naziva i „objektivnom etikom“ a koju su putem novinskih članaka vodili Inoslav Bešker i Živko Kustić najbolje je sažeo i protumačio Milan Polić, predsjednik udruge Protagora.

I na što se svodi Kustićev zaključak kad ga se očisti od sofističke retorike. Vrlo jednostavno:
1. Iznad svakog ljudskog zakona je objektivna etika.
2. Objektivna je etika od Boga.
3. Za tumačenje Božje volje i riječi ovlaštena je jedino Crkva.
4. To što Crkva proglasi etičkim načelima izraz je Božje volje i iznad ljudskih zakona.
Odnosno ljudski zakoni moraju se ravnati prema onome što Crkva kaže.
Ili kao što to Kustić sasvim otvoreni piše: „Demokracija u tom smislu uključuje teokraciju“.

Iz svega zaključujem sljedeće:

Da je Hrvatski sabor prihvatio inicijativu Katoličke crkve i donio zakone kojima se zabranjuju pobačaj i rad nedjeljom, te da je snažnije osudio komunizam i zločine nakon drugog svjetskog rata, siguran sam da bi od glavnog urednika Glasa Koncila dobio prolaznu ocjenu.

Ovako, shvaćajući opće dobro i hrvatske nacionalne interese u skladu s hrvatskim Ustavom a ne kako ih tumači Crkva, Hrvaski si je sabor priskrbio do sada najgoru ocjenu rada.

Komentari

ja bih se složio s

ja bih se složio s miklenićevim zaključkom, iako uz totalno drugačije argumente

ovo je doista najsramotniji saziv sabora i uvjerljivo najgora vlada koju smo imali, a nije da nismo imali loših

Tko je glasao

Naravno, ima i univerzalnih


Naravno, ima i univerzalnih kritičara koji društvenu stvarnost sagledavaju i promišljaju iz nekog posebnog, svog kuta a u političkom sustavu i opcijama koje se nude ne vide niti jednu koja u potpunosti zastupa njihova stajališta. Takve običavamo uputiti da se organiziraju, uobliče svoj program i do kraja iskoriste blagodeti demokracije, odnosno da program ponude biračima.

Prema ovom citatu postoje mi i vi. Jedni su oni koji sljepo prihvačaju programe nekih od stranaka a drugi su neorganizirani.
Mislim da je ovakva podjela u potpunosti promašena i neprihvatljiva. Ispada da moram prihvatiti program SDP-a ili HDZ-a ako nećemo biti neorganizirani.
Upravo smješno.

Tko je glasao

Nije dobro izvući komadić

Nije dobro izvući komadić teksta i na njemu graditi zaključke koji s temom članka nemaju previše veze a najmanje s opredjeljivanjem za SDP ili HDZ.

Citirani dio ima točno određeni kontekst i ne bih ga širio. Ja to nisam napravio s Miklenićevim člankom pa bih molio da se i moj promatra integralno.
A osnovno pitanje je smije li Crkva biti iznad Ustava, odnosno moje mišljenje da ona to pokušava biti što sam i obrazložio.

Ako mislš da nisam u pravu i ukažeš na grešku u argumentaciji, rado ću polemizirati.

B-52

Tko je glasao

s pozicije Crkve, naravno da

s pozicije Crkve, naravno da je Crkva iznad ustava

Tko je glasao

S pozicije Crkve je to tako

S pozicije Crkve je to tako na što smjera i Živko Kustić sa znamenitom tvrdnjom da u tom smislu "demokracija uključuje teokraciju".

Ali s pozicije sekularnog društva to nije i ne bi smjela biti.

B-52

Tko je glasao

Bez obzira na sve to, ovaj

Bez obzira na sve to, ovaj saziv Sabora je bio tako sramotan, da ga valja što prije zaboraviti. I samo nam Bog (ukoliko u njega vjerujete a ako ne onda sudbina) nam može pomoći da 25.11. uspijemo poboljšati strukturu i intelektualno-moralni lik sabornika.

Tko je glasao

Ja naravno ne branim pa čak

Ja naravno ne branim pa čak niti ne raščlanjujem rad i "uspjehe" ovog saziva Sabora.
Problematiziram pojam "općeg dobra" kako ga tumači Miklenić i općenito Crkva koja si uzima ekskluzivno pravo definirati ga, tumačiti i na temelju toga zahtijevati da se drugi istim ravnaju, stavljajući se time iznad Ustava.

Inače, poboljšanju strukture Sabora nakon 25.studenog možemo pridonijeti masovnim izlaskom na izbore jer ako izbor prepustimo drugima, može se dogoditi da bude još gore.
Hrvatska bi teško izdržala još četiri godine glavinjanja kakvo smo imali prilike gledati. Zbog predstojeće integracije u međunarodnu zajednicu ipak trebamo konzistentnije vodstvo. Nesklonost lopovluku i korupciji se podrazumijeva pa već samo to delegitimira sadašnje.

B-52

Tko je glasao

Mislim da si Crkva ne uzima

Mislim da si Crkva ne uzima "ekskluzivno" pravo, nego si uzima pravo koje stoji na raspolaganju svakom od nas. Samo što se Crkvu više, jasnije i bolje čuje.

Tko je glasao

Ja ipak mislim da ako netko

Ja ipak mislim da ako netko kaže da je "opće dobro" iznad svakog zakona a sebi uzima pravo da najbolje zna što je to, da onda je ipak to ekskluziva.

Naše pravo definiranja toga u demokratskom sustavu i kroz demokratski sustav doseže najdalje do toga da utječemo na oblikovanje Ustav i zakona.

Crkva negira upravo taj sustav i ne želi se uključiti u njega. Ona radije ostaje po strani ali sa željom da ju se mimo tog sustava sluša. Ako ju sustav "sluša" dobro, onda je demokratski. Ako pak ne, onda nije ni demokratski ni ljudski ni naravni.

Nisam se još susreo s nekom izjavom Crkve da netko izvan nje ima pravo tumačiti naravno. Promišljati da ali se zna "čija je zadnja".

Ja to zovem ekskluzivom ali je demokratski i da netko misli drugačije. Za razliku od Crkve, ja nemam ništa protiv toga.

B-52

Tko je glasao

meni je taj stav čista

meni je taj stav čista ucjena. ako ne donesete ovakav i ovakav zakon, ne zabranite ovo i ovo, e onda ćete od nas dobiti negativnu ocjenu. ucjena.
a druge strane, što crkva čini da smanji broj pobačaja? koliko pomaže roditeljeljima? koliko vrtića u sklopu crkve postoji? koliko župe pomažu siromašnim obiteljima i obiteljima s više djece? koliko ih ima neku edukaciju za roditelje?
sad će mi netko navesti dvije-tri crkve za svako pitanje, ali to je samo to, u manjim mjestima nema ništa od toga, a znamo svi da se hrvatska praktički cijela sastoji od malih mjesta.
najlakše je optuživati državu da nije zabranila pobačaj. ali ono što je ispravnije ali i teže bilo bi ući u razloge pobačaja i pokušati ih maksimalno suzbiti. to se crkvi ne da raditi. ali optuživati i ucjenjivati joj se da.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Miklenić je i inače vrlo

Miklenić je i inače vrlo strog u tim uvodnicima, i prema Vladi, i prema političarima i atmosferi u društvu. Provlači i tezu kako su stari kadrovi (udbaški?) nastavili kroz stare veze vladati u novoj Hrvatskoj (sličnost sa ap-om?).
Druga glavna teza tiče se Sanadera i Miklenić redovito insinuira kako je Vlast ucijenjena od prejakih stranih centara moći. Sanader je Crkvi, mislim, veliko razočaranje, zbog porijekla iz neupitno bogobojazne familije i neupitno prijateljske stranke koju je odveo na kozmopolitsku stranputicu

Tko je glasao

Ne čitam Miklenića. Ali

Ne čitam Miklenića. Ali Živko Kustić, ako je sličan njemu, je veliki manipulator. I ovo što sm obrađuje je prilična svinjarija. Ja ne pišem i nisam na teorijama veza i zavjera, naprosto ne živim na Marsu i znam da smo još uvijek druptvo starog ponašanja, tako da zavjere nisu ni potrebne, to je još uvijek osnova društva. Nisam uočio niti da to tko spori, samo se previše vade razlike.

Ad katoličke crkve u Hrvatskoj, ona je tradicijski a sada još više, nešto nehomogeno, kao i svi društveni djelovi. Čak niti stranke nisu homogene, tu uvijek imaš dijapazon od jednog do drugog ekstrema, dovoljno je viddjeti šta je npr. HSP, pa i HNS.

Ad crkve npr. aktualne su enormne gradnje crkvi, od kojih neke preskupe. U nekoliko listova iziđe respektabilni sastav liturgičara, očigledno krilo intelektualaca, i jako dolično i na svjetskoj razini kritizira skupoću i neadekvatnost nekih jako skupih i eksponiranih crkava, kojih su autori istaknuti arhitekti, krema. To je jedina ozbiljna kritika skupe i neadekvatne arhitekture kod nas, tu je samocenzura i jednoumlje uspjeha jače nego u politici. Tu se u biti radi o tome da mešetari iz crkve sa mešetarima u vlasti (zamjene zemljišta i slično), podstaknuti od strane istaknutih arhitekata, redom poznatih mešetara, zavrte to i na tome izvuku poprilične novce, i onome šta se ne vidi, što je u kombinaciji, npr. zamjene zemljišta, donacije. Ilustrativno je da su Vedrišev kum i ekipa, bonvivani, pokupili i zadnju kunu love za nuncijaturu, sve osigurano unaprijed, tako da se je jedan od njih i rukovao sa papom kao državnim poglavarom.

Tako da je u svim tim igrama veliko pitanje šta tko trži, zastupa, manipulira ... U Zagrebu npr. i katolička i druge crkve, pa i pravoslavna, imaju puno bolje odnose da Bandićevim SDP-om nego HDZ-om, naravno po pravilu koje nije homogeno.

U onom krovnom obliku, kroz čelnog kardinala i Vatikan, globalna politika je očigledno od prvog dolaska pape poboljšanje odnosa prema istoku i islamskom svijetu - Vatikan vodi neke duge politike i neke druge interese. Tako da je to sve skupa različito, a podosta i u drugim crkvama.

Ad katoličke crkve u svijetu, Bertran Russel joj baš kao vrlinu uzima ono što svi najviše kritiziraju - univerzalnost i po cijenu raznih kontroverzi i zbivanja. Time je, objašnjava, jedina takva organizirana snaga u svijetu, sada npr. most zapada prema islamu itd.

No, to su svjestke igre. Mi očigledno nismo u fokusu i, kao i u drugim duštvenim zbivanjima, pogodno je da više dođu do izražaja kokošari a manje pametniji djelovi crkve. Sve je pogodno za to, mode, navike, biznisi itd.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci