Dosta je dnevnika i puno riječi ovdje napisano o liberalima, onim HSLS-ovim i onim HNS-LDovim, ali malo manje ili skoro ništa o Gotovčevim koji su utopljeni u HSLS po Kramarićevoj ideji. Krajnji rezultat je vidljiv i mjerljiv nakon dvije godine od ujedinjenja LSa i HSLSa, od 2006.godine. Jedini ostatak od nekad parlamentarne Liberalne stranke ostala je Dalmatinska liberalna stranka (DLS) kao regionalna stranka koja se nije dala pokoriti ničijoj trgovini. Dvije godine sustavno se guši liberalizam na hrvatskoj političkoj sceni, odnosno liberalima se predstavljaju prema potrebi i lijevi i desni. Kolega leddevet objavio je ovdje odličan dnevnik liberali for dummies, i zato nema potrebe za poseban osvrt na HSLS, a o HNS-ovim liberalima ionako se piše u kontinuitetu.
Ljudi su snaga, ljudi sve pokreću i upropaštavaju, ideje se rađaju i umiru, ali i ponovo oživljavaju. Tako se reinkarnira Gotovčeva ideologija i poimanje liberala na ovim našim prostorima, dali iz nužnosti, procijenite sami.
U svakom slučaju Split-Zagreb-Osijek gradovi i centri građanskog liberalizma koji su to oduvijek bili od stvaranja hrvatske države, ponovo se bude. Nova Liberalna stranka imat će svoje uporište u davno zacrtanim načelima, politici čistog obraza i javnog djelovanja, kritici sadašnje vlasti, ali i iznošenju vlastitih programa.
Nova Liberalna stranka ne želi masovnost, već kvalitetu koja mora dostići onu kakve imaju europske liberalne stranke. Usmjerena na mlade i socijalnu državu okrenuta čovjeku kao pojedincu, vratit će prepoznatljivost i izgubljenu vjerodostojnost liberala.
Niže su načela Liberalne stranke, kakva su bila i kakva ostaju za sve one koji ih prihvaćaju i koji će prema njima djelovati, a evo čemu teži:
Liberalna stranka (LS) je politička stranka čiji su ciljevi usmjereni na stvaranje i oblikovanje političke volje te političko djelovanje građana koji Republiku Hrvatsku žele izgraditi na načelima, tradicijama i vrijednostima hrvatske i europske liberalne demokracije.
Političko djelovanje Liberalne stranke usmjereno je na ostvarenje slobodnog i otvorenog hrvatskog društva u kojem su jednakost, sloboda, odgovornost, solidarnost, socijalna ravnoteža, poduzetništvo, građanska inicijativa i mogućnost osobnog prosperiteta svakog pojedinca njegove temeljne vrijednosti.
Političko djelovanje Liberalne stranke usmjereno je na uključivanje Republike Hrvatske u suvremene europske i svjetske političke, gospodarske i druge integracije, te na trajno unapređivanje odnosa sa zemljama koje pripadaju istom pravnom i civilizacijskom krugu.
Pojedinac i njegova sloboda, u svojoj neizrecivoj jedinstvenosti i raznolikosti, ishodišna su točka liberalnog učenja i liberalno-demokratskog pogleda na svijet.
Prava građana, shvaćena kao ograničavanje vlasti, neophodno su sredstvo očuvanja slobode.
Osobna prava su ona čije se važenje odnosi samo na čovjeka kao izoliranu individuu i ne ovise o čovjekovoj povezanosti s drugim ljudima (život i sigurnost osobe i njezine imovine, tajnost pisama i bankovnih računa, pravo na ispravno suđenje, zabrana proizvoljnih pretresa i hapšenja).
Društvena prava su ona koja se ostvaruju samo u odnosu na druge članove društva (pravo na komunikaciju, pravo na vlasništvo, slobodu vjeroispovijesti, slobodu govora i javnog okupljanja). Korištenje tih prava ne smije lišiti druge njihovih prava. Sloboda jednoga mora biti sjedinjiva sa slobodom svih. Osiguranjem tih pretpostavki, osiguravaju se i pretpostavke za slobodnog čovjeka u slobodnoj zajednici, čovjeka kojemu su urođeni: razvoj i prosperitet, žeđ za znanjem i učenjem, želja za probojem u nova područja, osjećaj odgovornosti pred dolazećim generacijama, solidarnost prema drugome.
Politička prava su ona čija su priroda i opseg određeni prirodom političkog sistema, to jest onim što politički sistem za sebe tvrdi da jest (jednako biračko pravo, jednaki pristup svim javnim službama, jednaki tretman u vezi sa zaposlenjem, pozivom i imenovanjima).
Temeljna su prava neophodna za ostvarenje slobode, ali ta prava ne sačinjavaju cjelokupnu slobodu.
Sloboda je više od obrane prava: ona implicira mogućnost da se do kraja ostvare čovjekovi potencijali. Samo zato što nemamo povjerenja ni u kakvu moć, ma kako dobronamjernu, i njezino prosuđivanje o tome što je dobro a što je loše za nas, tražimo područje slobode u kojem nema prisile. To je fundamentalni i neotuđivi aspekt naše slobode.
Sloboda se u najopćenitijem smislu, dakle, shvaća kao sloboda od prisile, kao postupno širenje područja slobode pojedinca od miješanja javne vlasti u njegovu privatnu sferu i kao postupna emancipacija civilnog društva od države.
Uz strogo poštivanje nacionalnog zakonodavstva, Liberalna stranka u svom političkom djelovanju i oblikovanju svoje politike neposredno uvažava, prihvaća i provodi načela, standarde i pravila međunarodnog prava.
Liberalizam je političko učenje s jasno izraženim osjećajem za optimizam. Mi želimo spojiti istinsku vjeru u napredak i razvitak s nastojanjima za uspostavom što pravednijeg društva. Samo tako možemo uspjeti, a da istodobno ne napustimo ishodište našega djelovanja - čovjeka i njegovu sudbinu.

Komentari
Hoće li vam Radoš bit
Hoće li vam Radoš bit "precjednik"? :rolajz:
Carice, samo javi kad je
Carice, samo javi kad je osnivačka skupština, i ja stižem :-)
Dosta je bilo izdrkavanja ...
Zvone, sa zadovoljstvom:)
Zvone, sa zadovoljstvom:)
Zvone legendo, ideš u NLS ?
Zvone legendo, ideš u NLS ? otkud ti u male sitne stranke ? daj ne zezaj, vračaj se ovamo, gdje ti je i mjesto !
Nova Liberalna stranka imat
Nova Liberalna stranka imat će svoje uporište u davno zacrtanim načelima, politici čistog obraza i javnog djelovanja, kritici sadašnje vlasti, ali i iznošenju vlastitih programa.
Ovdje je naglasak na "nova". Jako dobro za početak.
Samo iz dnevnika nije jasno tko stoji imenima i prezimenima iza ove najavljene obnove, a da bi opravdao atribut "nova".
Mi želimo spojiti istinsku vjeru u napredak i razvitak s nastojanjima za uspostavom što pravednijeg društva.
Vrlo dobro, ali u načelima nema naznake što se to smatra pravednim društvom, odnosno kakav stav stranka ima prema činjenici da (kao što grgo drugdje navodi kao ideološku zabludu) startne pozicije ljudi nikako nisu jednake, pa za postizanje pravde treba i nešto više od neograničene slobode.
Vlado Gotovac nas je
Vlado Gotovac nas je napustio u prosincu 2000. znaci pred 7,5 godina. Ne želim sad ulaziti u njegove neminovne moralne kvalitete, međutim problem je da su danas liberalne stranke (bez obzira kako se zvale) jednostavno postale neprepoznatljive i time nezamjetljive. Realnost je da danas liberalna ideja nema dovoljno jaku grupu ljudi koji su prisutni na hrvatskoj političkoj sceni (osim HSLS koji su "izgubljeni u prijevodu" njihovih kvalitetnih programa). Gotovčevo vrijeme ima breme višestrukih sukoba i rascjepa nekad važne liberalne stranke koja je bila 2. po snazi. Ono što mi nije jasno dali i on ima negativne zasluge u toj priči jer moralne kvalitete i vrhunsko govorništvo nisu dovoljni elementi za kvalitetno vođenje stranke.
Rezutlat svega toga je zapravo da danas rezultata nema.
leddevet
Gotovčevo vrijeme je
Gotovčevo vrijeme je prošlost iz koje se uči, a njemu ne treba ništa zamjeriti, već naprotiv biti zahvalan za ono što nam je ostavio u naslijeđe i oko čega predstoji vrijeme obnove i kako kažeš
Realnost je da danas liberalna ideja nema dovoljno jaku grupu ljudi koji su prisutni na hrvatskoj političkoj sceni a na čemu treba raditi.
Gotovčevo vrijeme je
Gotovčevo vrijeme je prošlost iz koje se uči, a njemu ne treba ništa zamjeriti,
Ja sam postavio jedno pitanje, ili bolje rečeno, sumnju vezano za vrijeme kad je Vlado Gotovac upravljao liberalima. O tome znam samo ono što se moglo pročitati u novinama ali grize me jedna logička sumnja, a to je pitanje dali je u stranci nastala neka vrsta kaosa gdje je sve nakon toga popustilo po svim šavovima što Gotovac nije znao ili nije mogao spriječiti.
I kad već slažem zamjerke, evo još jedna, a to je vezivanje stranke za neku povijesnu osobu. Osobno me to podsjeća na stranke očeva domovine Ante Starčevića ili Stjepana Radića koje su se pokazale prilično promašene.
Nadam se da ćemo uskoro saznati neke detalje o toj inicijativi, a pogotovo tko tu inicijativu pokreće i možda se vratim svojim korijenima.
leddevet
Realnost je da danas
Realnost je da danas liberalna ideja nema dovoljno jaku grupu ljudi koji su prisutni na hrvatskoj političkoj sceni
Danas je realnost da u svakoj stranki ima krtica i u nekima im uspjeva manje a u drugim više rashebat homogenost.
Ima onih koji tvrde da je
Ima onih koji tvrde da je Sanader dobar retoričar. Sanader je zapravo čisti floskulaš (izašao iz škole modernog PR-a za manipulaciju glupim masama) kad ga se usporedi s Gotovcem koji je, makar nekad malo prepatetičan zbog svoje pjesničke prirode, bio prirodno nadareni govornik kojeg je bilo užitak slušati. Šteta što njegovog govora sa skupa za radio 101 nema na YouTubeu....
Govor Vlade Gotovca pored 5. vojne oblasti na Trgu Petra Krešimira IV u Zagrebu 1990.
"Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca"
Oduvijek su me obarale
Oduvijek su me obarale izjave i konstrukcije tipa: najbolji saksofonist medu rovokopacima ili najbolji filatelist medu dugoprugasima... i gomila drugih kombinacija, ali je sto me jos vise fasciniralo sto je obicno vrijedilo i obrnuto najbolji rovokopac medu saksofonistima ....
Cemu ta potreba mijesati Gotovca sa Sanaderom? Posve je primjetno da je glavni cilj narugati se govornistvu Sanadera usporedbom sa Gotovcem, a nista posebno reci o Gotovcu osim uhvatiti se tu za covjeka i njegovu sjenu. Nije li to malo uvreda reci Gotovcu da je bolji od Sanadera, a Sanaderu cak i kompliment pa eto Gotovac je bolji kad se vec pita, ha?
Eto zato je taj Gotovcev liberalizam u politickom smislu isprazna ljustura jer je sluzio i sluzi da netko po potrebi to ovako usporeduje sa onim iritantnim ili sto bi iritantno trebalo postati. U principu opalim te liberalom, a svi liberali nikom ponikuse.
Mislim da si djelomično u
Mislim da si djelomično u pravu - te dvije osobe se ne mogu uspoređivati, ni približno!
Gotovac u osnovi nije bio političar, nije imao osobnih kapaciteta ni sklonosti k moralnim kompromisima da bi to mogao biti. No, ono što mu nitko ne može osporiti jest da je on kroz svoje životne i političke traume izišao moralno uspravan, a to je veličina i vrijednost koja traje i po čemu će biti i ostati zapisan u hrvatskoj i kulturnoj i političkoj povijesti. S njegovog stanovišta to je dovoljno, a s pozicija dugoročnih povijesnih hrvatskih interesa više nego prepoznatljivo.
Sanader je samo politički pragmatist, čak mislim previše dobar pragmatist sklon svakakvim kompromisima, pa će i o njemu suditi povijest. I to bez obzira na moj osobni stav o njemu - koji je do određene granice pozitivan (jer nam je trebao pragmatizam u jednom razdoblju) i negativan (jer sam pragmatizam ne može riješiti glavne probleme u društvu, pa su mu ukupni rezultati poprilično mršavi).
Gotovac je više bio jedna kulturna institucija i moralna vertikala ne samo liberalne opcije, nego i hrvatske nacije, jer takav intelektualac odgovoran pred vlastitom savješću je rijetkost i među većim nacijama s dužom demokratskom tradicijom. Gotovac je možda dijelom i kriv za raspad liberalne političke opcije u Hrvatskoj, jer nije dopuštao ni benigna moralna odstupanja kojima je bio sklon sam osnivač Dražen Budiša. No danas se liberalna politička opcija u Hrvatskoj do kraja prostituirala, toliko da ju se je i sam osnivač javno odrekao, kao uostalom i prije njega Gotovac. Tako da su današnje liberalne "veličine" postale neprepoznatljive (Đurđa, Zlatko) - otuda ideje da se liberalna opcija reinkarnira na nacionalnoj razini. Đurđa i Zlatko su jednostavno ostatke ostataka liberalne opcije uselili u HDZ, gdje više ne mogu igrati ulogu ni njegovog liberalnog krila. Ovaj govornički biser ispred Zagrebačke vojne oblasti nije toliko vrijednost po sebi (to je ustvari pjesnikova izuzetna pjesma u prozi) nego je to bio jedan izuzetni moralni uzlet, kojem do tada nije bilo, a ni danas nema premca.
Gotovac je nadrastao "političke liberale" još odavna, jer je i njegova LS je bila previše tuđa političkom pragmatizmu, pa se poslije njega dodatno raspadala i rastopila u drugi strankama. Zato mislim da oživljavanje nove liberalne opcije na Gotovčevim temeljima nema budućnosti, jer ju je on nadrastao, a možda joj do kraja nikada nije ni pripadao jer je bio daleko iznad nje. Gotovac bi ubuduće trebao biti dio svake političke opcije (namjerno bježim od pojma stranka) koja u svoj rad mora ugraditi moral kao temeljni princip javnog i osobnog ponašanja. A to će biti vrlo skoro jer u EU, kojoj težimo, mora past svaki onaj koji to bude sprječavao. Iako u današnjoj razvijenoj demokraciji postoje moralne devijacije, na određenim razinama postoji puritanizam od kojeg se ne može pobjeći - kad se u javnosti nemoral otkrije protagonisti moraju otići, tu nema nikakvih ustupaka ni zastara.
Eto, to je moje mišljenje, kakvo jest da jest. Zato i mislim da se Gotovac i Sanader ne mogu uspoređivati - i to baš po svom europejstvu. Gotovac je bio prvi ispred svih - Hrvat i građanin svijeta, a Sanader baš po tom istom europejstvu već odavna je trebao otići (radi vlastitih manguparija i mangupa u svojim redovima - za koje je on isključivo odgovoran). Možda baš zato danas ovoliko kasnimo u priključivanju demokratskom svijetu! A mislim da to i sam Sanader zna, pa ne samo da ne čini dovoljno da bi to ostvario što prije i na pravi način, nego to svojom pragmatičnom neefikasnošću odgađa koliko je god moguće.
Zato i jesam rekao, da je Primorac možda ipak bolji dio te previše pragmatični i kontraproduktivne ekipe, jer pada na praktičnim detaljima koje nije moguće ni realizirati u takvom nemoralno okruženju u kojem dominiraju faustovski učenici.
Najzadovoljniji si, izmedju
Najzadovoljniji si, izmedju nas, ti dragi Vlado,
nista te vise ne tisti, sve si nevolje nadvlad'o,
medjutim da si medju nama, ne bi skladao rado
cestitke i hvalospjeve za svoje nestasno stado.
Tko zna mozda bi i tebi, zbog jadi, srce puklo
sto se u nasa njedra svakakvog zla uvuklo.
Mnogi smo u grcu, prevareni smo podmuklo,
bezdusje nas je slomilo, zlosilje dotuklo.
Nije daleko trenutak, uskoro cemo se susresti,
beskrajno cemo vrijeme moci zajedno provesti
pa cu ti (is)pricati kol'ko smo postali zlocesti,
nadobudni, castohlepni i puni obijesti.
Neka te andjeli cuvaju u hladovini cempresa!
Pocivaj blazeno u zagrljaju nebesa,
a svijece neka plamte oko tvojega lijesa,
na tebi blijesti kruna s bezbrojem uresa.
STARA PJESMA O, ta uska
STARA PJESMA
O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
matoš
Poštujući oba pjesnika,
Poštujući oba pjesnika, ovdje biram onog prvog (dakle Jelovica), mada je manje priznat.
Matoš je posao o vremenima kad su nama vladali tuđi ljudi a njima pomagali naši popuzani. I kad smo uvijek po tuđinu smo mogli opaliti kao dežurnoim krivcu.
Jelovic priča o vremenu krize kod nas kad smo ostali sami sa sovom i svojom nelijepom slikom u ogledalu.
O ovom problemu sam pisao u mome prilično davnom postu Drumovi će poželjet Turaka, a Turaka nigdje biti neće!
kroz svoje životne i
kroz svoje životne i političke traume izišao moralno uspravan meni se cini da mu je ta trauma dala veliku snagu baviti se univerzalnim pitanjima koja nisu bas jako ljutila progonitelje pa su ga ako nista tolerirali. Ima ih gomila sa slicnim manjim ili vecim zivotno politickim traumama koji se nisu izdigli iznad dnevnog i prizemnog pa su iz svega izasli moralno pogrbljeni i skraceni jer se progonitelji nisu zaustavljali dok u tome nisu do kraja uspjeli.
U drustvu gdje je jedino znacenje moralnosti ukazivati na situacije koje nas posramljuju u bjesomucnom trazenju i iscrpljivanju neugodnih situacija gdje onda u pomoc prizivamo moral, umjesto da naprosto trazimo dobro i djelujemo pozitivno. Gotovcevo pjesnistvo je izravno pozitivno djelovanje i zato ostavlja bez daha one koji se bave ispiranjem morala trazeci zlatna zrnca u uspostavljenom mutljagu. Njima je Gotovac uzor ne da poticu dobrotu ljudskog zivljenja vec upravo da nastave iscrpljivati neugodne situacije po sistemu da se ne nesto nemoralno ne presuti (bez obzira sto o tome jedino i govorimo).
Eto to je ta razlika izmedu morala i morala, a nije kovanje Gotovca u zvijezde garancija da ga se razumjelo jer treba gledati djela, a ne hvatanje uporista.
Svakako ima upotreba i
Svakako ima upotreba i zloupotreba, i s tim se treba suočiti ali ne i pomiriti - naime tvrdnja:
Eto to je ta razlika između morala i morala, a nije kovanje Gotovca u zvijezde garancija da ga se razumjelo jer treba gledati djela, a ne hvatanje uporista.
Može se djelomično prihvatiti na osobnim razinama (mada ne znam kakva je to osoba može biti koja ima tako popustljive i prevrtljive osobne a kamoli javne moralne kriterije). Morl je jedan jedini i nema opravdanja ni u kom slučaju, pa čak i kad je domoljublje u pitanju. Sin mi je imao prošlu subotu maturalnu zabavu na kojoj su posebno istakli istina simboličnom nagradom (jedna ruža) ali prelijepom riječju: To je naš profesor koji nas je učio da je važnije biti dobra osoba nego dobar učenik!!
No ne i na javnim funkcijama i to je tako svugdje u demokratski razvijenom svijetu. Onaj koji je odabrao javnu funkciju u društvu se mora oprostiti sa pravima na privatnost u slučajevima prekoračivanja zakonskih i moralnih kodeksa. A domovinski ili patriotski zadatak svakog svjesnog građanina, pogotovo intelektualca, je da upozorava na takve devijacije, ali ne ne radi kratkoročne osvete nekome tko takve stvari čini, nego da se dugoročno spriječi da se takve stvari ponavljaju - to je neka vrsta društvenog filtera dozvoljenosti.Tu ne smije biti ustupaka. Nema ih nigdje u demokratski razvijenom svijetu.
Isto tako onaj koji svojim autoritetom ili na drugi način pokušava tkve stvari prikrivati ili opravdavati čini dugoročnu štetu državnom, društvenom i pravnom poretku. Ni tu ne smije biti ustupaka. Nema ih nigdje u demokratski razvijenom svijetu.
Ne možemo u demokraciji imati jedan sustav za domaću upotrebu jedan za svjetsku, to je providno i ustvari kontraproduktivno. Ta dvostrukost kriterija nam ruši društvenu strukturu i destruira pravni poredak.
Moral je ponasanje u skladu
Moral je ponasanje u skladu ..., a ne trazenje problematicnih slucajeva i stalno bjesomucno iscrpljivanje u tomu. To je nizi oblik doticaja sa moralom, ako uopce ima kakve veze š njim. To je naprosto prosirivanje spiska losih iskustava oko kojeg se ljudi koji to propitkuju skupljaju i onda mantraju nad tim iz posve drugih, a najcesce najmanje moralnih vec uglavnom ideolsokih i dr. razloga (moral su parvila za sve), i to se narodski receno zove moraliziranje. Tu je svatko tko je cuo za kakav takav problematican slucaj pozvan o moralu govoriti, cak stovise to je dokaz intelektualizma i moralnosti. Nista lakse i nista bolje (poznati vic: kad je mene krenulo).
S druge strane moralno ponasanje je djelovanje u skladu sa moralnim nacelima i sirenje toga i kao takav aktivni odnos, a tu su pozvani oni koji se tako ponasaju. To nije uopce lako i tako jednostavno, ne zato sto to nekog mocnog prenerazuje vec sto te gomiletina smatra obicnom budalom i idiotom i vec odavno perzrenog od glavnih "moralnih" nositelja. To je ta razlika.
Politika cesto, a napose populizam nas nasusnji to podrucje morala strasno uzurpira i kontaminira. Zato bih ja inzistirao na pazljivosti kad govorimo o moralu.
Da "drustvenu strukturu" rusi nam upravo neobuzdano i nevjerojatno moraliziranje kao prekrasna podloga za sveopce licemjerstvo. "Nigdje u demokratskom svijetu" ustvari ne postoji vec je u tim postavkama nesto kao cvrsta referenca za moraliziranje (za sto se ustvari uzelo i Gotovca pa ja prosvjedujem pokusavajuci opisati navedenu podlogu i ostalo).
Ja zastupam mišljenje
Ja zastupam mišljenje (realno - očekivanje) da najveća većina građana ove zemlje žive u skladu sa svojim mogućnostima, a one nisu takve da im omogućujavaju ozbiljnije kršenje morala i zakona, barem ne na ozbiljnijoj razini, pa po tvome takvi upravo imaju pravo tražiti odgovornost za sve ono što vide da nije OK na razinama gdje nepridržavanje moralnih kodeksa može biti unosno. Jer se o moralu može govoriti samo integralno.
Nikakav ekskluzivizam u ovom pogledu ne može postojati, pa ni na jednoj razini. Što si god na višem položaju društvene ljestvice veće su ti mogvućnosti štete koju ćeš okolo sebe širiti. Svako moraliziranje ako ima podloge, osim promašenog i neutemeljenog , nije i ne može biti rušenje sustava nego njegovo ojačavanje. Tu se jako razlikujemo.
No, ako se ne možemo se složiti - neka tako ostane. Nećemo više moralizirati isprazno.
Dakako ne moramo isprazno.
Dakako ne moramo isprazno. Ja sam pokusao govoriti o moralu, ali smo cini mi se zapali govoriti o puno toga pomijesanog istovremeno sto tek ima veze s njim.
"pravo tražiti odgovornost za sve ono što vide da nije OK" dio je od glavnih zahtijeva demokracije.
Bjesomucno redanje lose prakse pri trazenju odgovornosti, tj krsenja moralnih nacela nije zadaca morala vec dio demokratskog ponasanja u drustvu. To je neizostavno potrebno, nema tu spora, ali to nije dio morala, jer se olako moze pomisliti, a to se i uglavnom radi, da je to dovoljni uvjet moralnog ponasanja. Kao sto rekoh ovo brkanje vrlo je cesto pa tako imamo moralne prvoborce i vertikale koje su se tim nacinom uspele na drustvenim ljestvicama, a moralne su nistarije ili to tako dobar dio ljudi na koje se upravo pozivas, tako dozivljava.
Umjesto da se svatko iz svog kuta naprosto moralno ponasa i to bas primjereno svacijoj "mogucnosti" kako velis, dogada se to da se nemoralno upravlja ljudskim strastima istovremeno dok se na moral poziva.
Ti si tu sitna ribica i vise kao refleks cijelog drustva, ali to je naprosto strahoviti pritisak iz svih pravaca.