pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Buduci sto se Frederik nedavno u jednom komentaru osvrnuo na "Norvalsku skupinu" i iseljenistvo pa usputno spomenuo i moje ime, zbog toga mu, s rijecju-dvije, odgovaram uz osjetno zakasnjenje. Ne, necu lamentirati o "Norvalcima", jer je ionako o njima puno i do sada receno. Jedino cu naglasiti da nisu bas ni oni krivi za sva zla koja su se dogadjala i koja se dogadjaju u Hrvatskoj. Daleko od toga, imaju oni putra na glavi, ali ne bas toliko koliko neki tvrde.
Takodjer mi se ne da pisati kilometarske elaborate o iseljenistvu, jer nam je mnogima i ono poznato. Umjesto suvisnog elaboriranja, tek cu vam predociti jedan vlastiti tekst koji je objavljen 1. sijecnja 1991-ve u zagrebackom Danas-u.
Ali prije nego sto to ucinim pocastit cu vas s jednim stihom iz moje prije dva-tri tjedna tiskane knjige. A on ovako kaze:

Davna sam vas opominj'o, ljudi, da budete razumni i budni,
A vi ste mi tada govorili: "Gle budale, zasto li mudruje,
Ali ja vam sada opetujem: Pjesnici su uistinu cudni,
Cesto vide sto drugi ne vide, no u to im tek gdjetko vjeruje.

A sada izvolite tekst iz Danas-a broj 458

Proveo sam ove godine vise vremena u Hrvatskoj nego li pak u Kanadi, pa sam se zahvaljujuci tome osobno uvjerio u kriva polazista i pogresne premise nekih istaknutijih pojedinaca politickog i javnog zivota Republike Hrvatske, a koja se odnose na nase iseljenistvo, na njegov ekonomski potencijal kao i na njegovu volju da potencijal u cijelosti ili pak djelomicno investira u Hrvatskoj, pa tako doprinese revitaliziranju njene privrede.

Nije mi poznat europski dio iseljenistva, pa samim time ne mogu o hrvatskom iseljenistvu govoriti opcenito. Medjutim, ako je situacija i u tom dijelu dijaspore ista ili slicna kao u prekooceanskom, onda je ona, vjerujte mi, jako porazna.

Naime, na sjeverno-americkom kontinentu je vrlo mali broj takvih Hrvata koji bi bili voljni vratiti se u Hrvatsku dokle god je ona u sastavu Jugoslavije. Bez obzira bila li Jugoslavija federativnog ili konfederativnog oblika.

S druge strane, svi oni koji su se zalagali i koji su propagirali povratak toga bogatijeg iseljenistva nisu jos ni sa cim dokazali da su spremni i voljni eliminirati iz privrede birokratske i korumpirane pojedince koji su doveli privredu u kolapsno stanje.

Po pitanju povratka tog iseljenistva postoji jos jedan moment, medju bogatijim Hrvatima u dijaspori je i odredjeni broj takvih kojima je Hrvatstvo, sve do jucer, bilo nepoznato. Bilo im je strano.Njima je jedina ideologija bila njihov biznis, a jedini Bog im je bio dolar.
Rijetko su oni u svojim poduzecima zaposljavali hrvatske radnike. Ako ponekad pokojeg i jesu, u tom slucaju su ih slabo placali i svakvim ih nacinima zakidali. Nikada oni nisu ni jednog Hrvata bas nisa cime pomogli.
Takvi nasi sunarodnjaci, u slucaju njihovapovratka, nebi ni u Hrvatskoj nikoga pomogli, nego bi ga protivno nastojali ostetiti. Iskreno misli da to hrvatskim radnicima nije u interesu. Njihova zelja nije bila zbaciti sa sebe jedne jahace, a nabaciti na se druge.

Cvrsto sam uvjeren da se bogatasi iz ove kategorije iseljenika nece lako odluciti na povratak. Odlucit ce se tek onda kada budu sigurni da ce im se ulozeni kapital barem nekoliko puta povecati.

Iznenadjuje me ako ove cinjenice nisu bile poznate nasim celnicima. Da su im bile poznate onda nebi tako zucno i glasno zagovarali povratak tih nasih bogatasa, a istovremeno okretali gleve od siromasnijih Hrvata, kao od sugavih pasa, jer su upravo ovi drugi poduzi niz godina stajali i duhom i tijelom uz neke nase danasnje celnike. Takodjer su ovi siromasniji bili kreatori hrvatskog zajednistva i uzajamnog pomaganja u dijaspori.

Sto je vrijedilo sto sam ja to davno govorio, kade me nitko nije htio cuti.Dajte, molim vas, tko u Hrvatskoj vjeruje pjesnicima?