Neovisni, ali ne i neutralni

Po čemu će se pamtiti 11.02.2010? Vjerojatno po neviđenoj intervenciji policije nad prosvjednicima u Varšavskoj ulici. Jer eto se bune protiv javnog interesa jednog privatnika u čije je ime mijenjan zagrebački GUP. Treba se zapitati je li kod izmjena GUP-a sprovedena bilo kakva javna rasprava i koliko zainteresiranih Zagrepčana dobilo poziv na javnu raspravu u svezi izmjena GUP-a? Ali nema veze, glavno je poslati interventnu policiju koja će zbog komunalnog prekršaja napraviti rusvaj, pohapsiti prosvjednike te ukloniti sve remetilačke faktore kako bi Tomo Horvatinčić ostvario javni interes.

Dakako, trebaju se poštovati zakoni i ovo je bila demonstracija efikasnosti represivnog aparata nad običnim ljudima koji nemaju nikakvu političku zaleđinu niti zvjezdani status. Samo imaju zdrav razum i argumente te dovoljno hrabrosti organizirati se bez ikakvog političkog pokroviteljstva u udrugu građana i ne žele biti ovčice. Jednostavno žele da se i njih nešto pita jer žele znati kako i na što se koristi njihov novac te kakav je njihov interes u takvoj gradnji. A to je ono što naše političke elite ne vole čuti, građanske inicijative ometaju njihovu retardiranu viziju demokracije u kojoj su građani ove države samo glas koji im treba omogućiti dolazak na vlast gdje će raditi upravo protiv njih.

Dakle, ukoliko niste pripadnik svetog političkog stada ili nemate zvjezdani status budite sigurni kako će se zakoni ove države itekako primjenjivati na vas. Možda se treba prisjetiti nedavnog incidenta u koji je umješan Dinamov igrač Igor Bišćan. Lik je malo nepropisno parkirao pa malo poslije isprovociran ponašanjem taksista izmjenio lični opis dotičnog. Reakcija javnosti je izostala jer je u pitanju dobar glas nogometnog zvjezdana. Ono što je gore od ovakvog pristupa su i reakcije forumaša sa net.hr.foruma. Začuđujuće je koliko ovčica Republike Hrvatske daje pravo na nepropisno parkiranje zvjezdanu Igoru Bišćanu. Ako je već pravo na Varšavsku ulicu dano Tomi Horvatinčići sasvim je ugodno pokrenuti građansku inicijativu Igor Bišćan koje će dati pravo zvjezdanim osobama na nepropisno parkiranje. Pače, još neka vam takve osobe promijene lični opis te poslije takvog postupka usrdno tražite autogram i prijavite sami sebe policiji. Bez sekiracije, sletit će se represivni sustav i dovršiti posao gdje je poznati stao.

Možda bih sada trebao prestati pisati jer ni u Osijeku stanje nije nimalo bolje. Građani ovog grada se dobro sjećaju zuluma sinova suca Petra Kljajića. Junoše su skupile sveukupno oko 100 što kaznenih što prekršajnih prijava ali zbog ćaćinog položaja nikada nisu bile procesuirane. Čak ni nakon divljanja osječkih specijalaca po Đakovu kojem je uzrok bio nedolično ponašanje najmlađeg Kljaijića u jednoj birtiji. Nakon svega, niti je bilo što pokrenuto a mlađi Kljaijić je za četiri dana završio 4 godine srednje škole te sa diplomom osnovne škole uspješno upisao Pravni fakultet. Takvu djecu ja zovem djecom sa posebnim potrebama. Zbog toga, djeci sa posebnim potrebama iz uglednih obitelji se zažmiri kada autom ubiju nečije dijete iz neugledne obitelji na pješačkom prijelazu. Dapače, tada se represivni aparat ne stavlja u funkciju žrtve niti žele odraditi svoj posao koji se od njih traži,a za koji su plaćeni od poreskih obveznika Republike Hrvatske. Nema veze, sudbina djeteta iz neugledne obitelji se ne može mjeriti sa sudbinom djeteta sa posebnim potrebama.

Važnu ulogu odgoja ovaca u Republici Hrvatskoj čine mediji, javni, privatni i elektronski. Ne samo što ne mogu zadržati fokus javnosti na stvarne probleme ove države već i zbog korporativnih interesa namjerno obmanjuju javnost. Pritome se valja prisjetiti interesa građana Hrvatske koje je dozvolilo duopol u mobilnoj telefoniji od strane Vipa i HT mobilea. Kao i interesa Hrvatskog Telekoma u fiksnoj telefoniji. Račanova vlada je tada poklekla nad interesima okupatorskog telekoma (DT) u ubiranju velikih svota profita nauštrb razvoja telekomunikacijskih usluga. Ipak se tada pozivalo građane ove države na socijalnu osjetljivost prema DT kojeg se nimalo nije ticala tržišna utakmica. Dapače, prijepori autora ovog teksta i uglednog računalnog kolumniste su osvanule na pločama Hrvatskog Telekoma diljem Lijepe Naše te služile za ismijavanje osobe koje se zalagala (imenom i prezimenom) za ravnopravnu tržišnu utakmicu svih sudionika u telekomunikacijskom poslu.

Naravno, oni koji formiraju interes javnosti su prezauzeti prodajom oglasnog prostora velikim igračima. Također su zauzeti prodaom kruha i igara koje su patentirali diktatori prije više od dva tisućljeća. Koga briga za stvarnost, u interesu javnosti je saznanje tko je na špici prošetao tange, teške duševne bolesti osobe koja nema ideju što obući za izlazak u javnost i kome je ispala vagina prilikom nekakvog društvenog okupljanja. Ili kalkulacijski ulaze u polemike sa vrlo važnim javnim osobama koje nemaju veliki rejting u javnosti zbog nedoličnih radnji u njegovom ministarstvu. Ali je važno prodati novine bez obzira na sve ili pumpati ego nekakvog lokalnog šerifa kojem u nedostatku novca iznenada ponestaje ideja za dobrobit javnosti. Javnost ionako nije njegova klijentela. Njegovi su financijeri kampanja za koje će uskoro namještati poslove i obući ih u javni interes. Nikoga tada nije briga za one male ljude pred čijim će očima izrasti nešto od čega neće imati korist.

I dokle tako? Javnost je ionako blazirana i ne osvrće se previše na poremećene društvene vrijednosti. Ionako se više nitko na njih ne obazire. Došli smo do točke kada nas niti kanibalizam Sagawe Juniora ne bi prenerazio. Hladno bi prešli preko silovanja, ubojstva i konzumiranja ljudskog mesa kao preko zgaženog mrava i ne bi se osvrnuli. I tako unedogled. Koga briga za javnost? Samo zbrojite koliko ste dobili promidžbenog materijala stranaka i poziva na javnu raspravu zbog trošenja vašeg novca na projekte sumnjive važnosti. Živite li možda po maksimi: "Ljudi koji se boje umiru svaki dan. Hrabri samo jedanputa." Na Vama je izbor hoćete li živjeti kao ovca ili kao lav.