Uz sve peripetije – od prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, do najnovijih slovenskih zatezanja na tom pitanju – Hrvatska polako stiže pred ispunjenje jednog od najvećih strateških vanjskopolitičkih ciljeva, „imenovanje članova Odbora za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj“ kojeg sam ovdje (bez namjere umanjivanja važnosti) prigodno nazvao „odborom za branje krumpira“.
Kako? Zašto???
Pa ne znam kako drugačije protumačiti najave saborske većine, utjelovljene u izjavama Sanadera, Bebića i Šeksa – da je za ulazak Hrvatske u NATO savez, dovoljna „obična većina“. Što bi značilo 39 (trideset i devet) zastupnika, pod uvijetom da je u sabornici ispunjen kvorum. Iz te tvrdnje slijedi i naslov dnevnika. Naime upravo su tom većinom u spomenuti odbor imenovani članovi na 5. zasjedanju Sabora (zapisanik 5. sjednice – oveći pdf file): sa 72 glasa “za”, tj. većinom prisutnih zastupnika. To mi nikako ne ide u glavu. Iz svih struktura vlasti, a Vlade pogotovo, kada se govori o pristupanju NATO savezu, stalno slušamo o „najvećem vanjskopolitičkom dostignuću“, i „ispunjenju sna mnogih generacija“. No s druge strane, način na koji se ta odluka namjerava donjeti u potpunosi degradira veličinu, važnost i značaj tog čina. Ne samo to, već se i umjetno unosi razdor u političko i društveno biće.
Naime, takvi povijesni koraci u demokratskom razvoju neke zemlje trebaju biti rezultat širokog koncenzusa. Najširi koncenzus po tom pitanju, ali i najveći stupanj legitimiteta, posigao bi se održavanjem referenduma. Tada bi odluka o pristupanju NATO savezu bio sporazuman čin cijeloga društva. No vladajući su – očigledno strahujući od javnosti – odlučili zaobići referendum, usprkos 60 postotnoj podršci ulazu u NATO savez kojom su se hvalili. I naj taj način onemogućili postizanje zajedničke odluke o tako bitnom potezu na razini cijelog društva.
No tu nije kraj. Nakon što su zaobišli društvo u cjelini, HDZ je sa istom praksom nastavio i u Saboru, ustvrdivši da za izglasavanje odluke o ulasku u NATO savez nije potrena dvotrećinska već kvalificirana većina, tj. da se ta odluka može donjeti većinom glasova svih zastupnika u Saboru. Na tom su mjestu odustali i od stvaranja političkog koncenzusa, usprkos najavama SDPa da namjerava glasati „za“.
A ovih dana su otišli još jedan korak dalje, ustvrdivši da nije potrebna i kvalificirana, već „obična“ većina , tj. većina glasova zastupnika koji se taj dan zateknu u Saboru, pod uvijetom da postoji kvorum. Srozavši bitnu odluku o ulasku u vojni savez na razinu političko-administrativnog popunjavanja „odbora za branje krumpira“. Indikativno je da ovim činom HDZ, nakon iskazivanja nepovjerenja prema odgovornosti društva u cjelini, pa potom oporbe, ovim činom iskazuje i nepovjrenje prema svojim koalicijskim partnerima. Još malo paranoje, pa bi Sanader zaključio da je za donošenje takve odluke dovoljna i odluka užeg kabineta Vlade. Bez Stanimirovića i Adlešič – ta, čemu izazivati probleme...
U biti, čitava ova rasprava je sa jedne strane akademskog tipa, budući je SDP odavno najavio da namjerava podržati ulazak Hrvatske u NATO savez. Tako da će glasova u Saboru najvjerojatnije biti više nego li je potrebno za postizanje dvotrećinske većine. Uostalom, takva politika je bila i dio SDPove predizborne kampanje. OK, u svijetu u kojemu HSS ima jedne stavove u kampanji, a druge u Vladi (ZERP, participacija u zdravstvu, referendum o NATOu...), baš kao i HDZ (nema novih poreza, smanjenje PDVa...), smješno je koristiti ovakvu činjenicu kao argument – no ponašanje u kojem od drugih očekuješ da odustanu od svojih (predizbornih) obećanja, najviše govori o tebi samome.
No ono što nije ni malo „akademsko“ u cijeloj ovoj priči, jest jasno iskazana politika formalnog provođenja odluka na osnovi administrativnog minimuma, umjesto na osnovi društvenog (ili barem političkog) koncenzusa. Brine činjenica da će HDZ prije posegnuti za zakonskim, ustavnim ili poslovničkim „rupam“ kako bi progurao političku odluku, nego li za izgradnjom koncenzusa u širim slojevima društva / politike. Pogotovo kada se radi o odlukama koje ipak obilježavaju jedan značajni vremenski period, i bitno određuju vanjskopolitički položaj Hrvatske.
Ali ne, HDZ će i ulazak u NATO svesti na branje krumpira. Sve zbog paranoje jedne stranke. Ili čovjeka?
Objavljeno @ www.hatzivelkos.blog.hr
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
mogu li podsjetiti da je za
mogu li podsjetiti da je za razliku od hdza
spd, kad je bio na vlasti, postupao potpuno drugačije
pa je npr.
sdp imao ozbiljan plan da
svoje veliko dostignuće, dogovor Račan-Drnovšek
ne provuče kroz sabor običnom većinom prisutnih zastupnika
pa niti dvotrećinskom većinom
nego je svakako o tome planirao raspisati referendum svih građana
Dok Dubrovačka republika
Dok Dubrovačka republika nije imala dodira sa Savudrijskom valom.
novi pojam za naučiti http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_troll
Na kraju se može
Na kraju se može ispostaviti da odluku o ulasku Hrvatske u NATO Sabor ni ne mora donositi. Možda je to u nadležnosti Vlade?
PS. I državni proračun se donosi "običnom večinom".
Kako bi bilo ponoviti
Kako bi bilo ponoviti prošlogodišnju peticiju za referendum o NATO-u?
Godinu poslije, sa puno više iskustva i sa puno većim nezadovoljstvom građana možda će i rezultati peticije biti povoljniji.
silverci
a trebala bi i peticija za
a trebala bi i peticija za promjenu zakona o referendumu.
Sramotno. Definitivno se
Sramotno.
Definitivno se Đurđu Adlešič mora konzultirati kad je u pitanju branje krumpira.
Meni ovo liči na pripremu
Meni ovo liči na pripremu svih struktura društva na donošenje važih odluka uz minimalnu podršku. Imali smo prilike vidjeti kako bitno može biti zastupnike vraćati s puta, pa i iz drugih država ili im davati šećera i vode. Ne mogu si ni zamisliti što su još u stanju učiniti da ostanu na vlasti pa i uz trošenje novaca poreznih obveznika.
Našoj Vladi nije strano ni mijenjanje volje sabora.
U ovom slučaju je najvažnije pokazivati mišiće i dokazati članstvu HDZ - a da su samo oni bitni za gospodarenje Hrvatskom.