Tagovi

Oda starosti ili remake prošlosti

Smije li čovjek koji u životu nešto iskusi, proživi, i preživi ponuditi savjet ili svoje viđenje onome koji nikada nije to prošao. Smijem li ja (rođen neposredno nakon WW2.) reći da sam u odnosu na današnje 30-godišnjake i dvadeset godišnjake jednostavno privilegiran, da ne kažem blagoslovljen svojim godinama.
Kako današnjim mladim juncima jedan stari bik more reći ovo:
Lako vam dragi moji mladci kad vam silažu, smjesu, balirano sijeno pred gubec deneju . Još vam ni dobro.
Mlada hamburger i fast food generacija nije nikada čula za točkice i ostale bonove za hranu. Čekao si u redu a nikada nisi bio siguran hoće li hrane biti dovoljno i kada ti stigneš na red. I kad smo rekli polovicom 50 - tih ne ponovilo se više, mladost nam se vratila. Koji privilegij. I ponovno vidim moju generaciju a i onu nešto mlađu u redovima za hranu. Javna, pučka, narodna ili ju možemo nazvati bilo kojim drugim imenom u Branimirovoj ( a i drugdje u Zagrebu) Ponovo traži kartice na uvid i poništenje dan kada ste dobili objed. Svojevrsni remake socijalizma potpomognut čelnicima Hrvatske neovisnosti. Srećom da mi stari ne možemo još dugo zauzimati mjesto u sirotinjskim kuhinjama mladosti koja je tu prisutnija nego na fakultetima.
I onda se odjednom jave veliki mislioci, e-intelektualci koji nude svoj izlaz iz krize viđenjem svog načina prekrajanja izbornih zakona. Pri tome govore da nas do sada svi vladajući od HDZ-a do SDP-a smatraju maloumnom stokom i manipuliraju s nama. Kada im dobronamjerno ukažeš da su u krivu, onda za njih postajemo retardirani, neuki i slično. A kad zagrebeš ispod površine vidiš jad i bijedu ljudi koji najveći broj „prijatelja“ imaju preko društvenih mreža tipa Facebook, Twitter i koji svoje umotvorine plasiraju putem svojih blogova.
U pravilu ni oni na vlasti a ni ovi e-junoše ne žele vidjeti sirotinjske kuhinje. Filozofiranje i predlaganje receptura podsjeća me na moj dnevnik ili kolumnu na portalu e-međimurje ( objavljenu i na pollitika.com) „Masterchef za prežganu juhu“.

http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-masterchef-za-prezgonu-juhu

Novi politički e-filozofi nude nam novu kreativnu „kuhinju“. Prežgana juha (ajmprem juha) s umočenim nespojivim namirnicama postaje skupa delicija od koje na kraju svi ostanu gladni.
Imao sam privilegiju graditi nasip na Savi. Tri smjene. Nitko me nije tjerao, Osim želje da više nikad ne doživim da mi u kući ( tada Glavni Vrbik 20 gdje je do poplave bilo skladište Kraševe ambalaže) bude 160 cm vode, i da na kraju provedem
3 godine u barakama kod Brodarskog Instituta. Imam privilegij da ponovo vidim poplave, dok se milijarde kuna slijevaju u hmmmm…. a tisuće mladih šeće, tumara gradom u potrazi za nečim.
Imam privilegij da mogu ponosno tvrditi da se obitelj Pongrac uvijek borila na pobjedničkoj strani. I tu je nanovo remak prošlih vremena. Stari kao partizan otišel je u radničku mirovinu a poput svog nećaka to jest mog bratića pobjednička strana mu je darovala grobno mjesto. Nakon ovogodišnjeg sjećanja na akciju u Borovu Selu 02. 05. 1991. pitam se, mogu li zaista biti ponosan, ili bijesan.

http://www.medjimurje.hr/clanak/2899/2010-11-16/stampar-oreski-i-tabacek...

U cijelom tom remaku prošlosti stižem do trečeg susjeda koji se raoditeljima do 1991.g skupio lijepo stado od 14 Simentalki.
Živjeli su skromno ali dobro. No mom mladom susjedu 43.g. umre otac, nešto kasnije i mati. Radio je kak črvek, i bio zadovoljan. Onda je odjednom nastao kaos. Dukat Hoće mlijeko po toj cijeni. Vindija po onoj cijeni. Razne analize i bakteriološki pregledi još više umanjuju cijenu. Rezultat: Otac i mati počeli sa dvije kravice, on završio 31.12. 2013. s praznom štalom. Ode u konobariju po svadbama.
Jebe se njemu (da prostite) za izborne sisteme i e- predsjednike.
Kad dojdem doma u Zagreb pokupiti poštu i platit svu kmetarinu opet me dočeka nešto što vuče na tamo konac 40-tih i dio 50-tih. Osim „gerijatrije“ koja karta belu u parku na Srednjacima u haustoru tišina i muk. U 15 stanova na četiri kata više ne prepoznaješ nikog. Kao da nitko s nikim ne komunicira. Dobar dan, dobar dan. I to je sve. Nemreš ni pošteno nikoga ni istračati. Si se zapreju u svoje gajbe i trečaju se prek Facebooka. Jebote kaj da je opet rezolucija informbiroa na djelu, pak se bojiš da neko ne vupre prstom u tebe. Dok ti dokažeš da nisi taj, već si izučil zanat za Meštrovića na Golom Otoku. Jebeš grad bežim ja na selo. Tu se mi retardirani zidemo ili na cintoru ili utorkom na sajmu bez straha da bumo tucali kamenje. Pardonček danas su moderni norc-hauzi.
Najviše od svega me žalosti što prolazeći Zagrebom sve više i više srećem invalida
domovinskog rata kako stoje na raskršćima i prose. Vrate me u djetinjstvo kada sam već dobro razumio da striček kaj prosi na trgu republike nije pijanac, nego borac.
Drugi su govorili da je istina i jedno i drugo. Treći su se od njih micali kao od gubavaca.
Mnogi tako i danas govore.
Gdje je tu istina? Kome vjerovati.
Dali je istina u onome što vidim i doživljavamo ili filozofskim pokušajima nove elite da si utre put u politiku. Teme se ne mijenjaju ali se mjenjaju osobe koje su hodajući sveznadari.
Ne znam jeste li primjetili da umjesto vječnog i sveznajućeg Slavena Letice na scenu stupa novi sveznadar Nino Raspudić. Pazite kad otvarate konzerve.
Ruku na srce politika je ipak kruh bez motike.

Tagovi

Komentari

2020

Raduje me ovo iskustvo. Da li ce mo ga i mi imati ?

Tko je glasao

1948

Blizak mi je Vaš članak i način razmišljanja.
Rođen sam na sutrašnji dan 1948.
U šali, za sebe kažem da sam dijete - Informbiroa.

Toliko prisutna apatija u Vašem članku ima itekako osnova.
Da je ista bila nazočna u građanstvu 1990. godine, početkom srbske agresije na Hrvatsku - izgubili bi Domovinski rat.

U onim davnim "vunenim vremenima" solidarnost, humanizam i tradacija nas je održala i obranila.
Danas je to najslabija osobina našeg Naroda.

Zato sam i zabrinut.

Tko je glasao

U pravu ste

@Tonči Majica
Šjor Tonči. Domovinski rat smo dobili ajmo tako reći ne samo da pobjegnemo od izrabljivača, već da ne dozvolimo da ikada više Hrvati ne postanu apatični promatrači onog što se s njima i oko njih događa. Zato sam nazvao to svojevrsnim remakeom prošlosti. Stvoriš neovisnost s kojom ne znaš što bi i jednostavno ju izručiš stoljetnim gospodarima.
Da u prvu ste kad našu 48-generaciju nazivate(ju) djecom informbiroa.
No što se od onih dana do danas promijenilo? Onda ste izjašnjavanjem za određenu stranu promijenili okoliš. Goli Otok, Lepoglava i slično. Danas isto tako kad nekog prozovete,brzo promijenite okoliš. Pravac, burza. ( Zavod za zapošljavanje.)
Seljaci su došli u poziciju u kakvoj su bili za vrijeme otkupa.
Onda ih se tjeralo u zadruge.
Baš jučer gledam na Plodovima zemlje o sredstvima EU za 2015- i dalje.
Da možete dobiti ako se udružite. Neću dalje, oprostite ali zaista mi se čini da sam sve to već jednom doživio.

Tko je glasao

stari odlazi, mlađi dolazi

Boltek, ti si vidovit.
Potrefilo ti se s dnevnikom, ode stari Slavko (65), dolazi mlađi Boris Lalovac (38).

Tko je glasao

prosim ne pretjeruj

@hlad
Kaj bi bil stari? on je 1949. godište, a ja sam 1948. Pak se ne osjećam star.
Ajd vidovit nisam ali Milanče si je natovario Goransko, Primorski (Riječki) klan SDP-a na svoja već dobrano iskrivljena leđa. Čeka ga sudbina Slovenske (sad bivše ) premijerke, prvo u stranci, a poslije bumo vidli.

Tko je glasao

e, vidiš, u tome je stvar.

Oni mlađi od tebe misle da si ti star, zato si star. Izgleda mi da linić nije skužil tu relaciju. Čovjek od 65 godina nema više ispred sebe vremensku perspektivu kao onaj od 40. Liniću je ovaj politički mandat bio posljednji, a Milanoviću nije. To, što Linić misli da je radio dobre stvari je primjereno toj dobi. Za Milanovića, stari je postao trouble maker, koji bitno smanjuje šanse pobjede na slijedećim izborima, na kojima će Milanovića biti sigurno, ali neće biti Linića. Zato je stari odigrao presing, i izgubio od mlađih, što, ruku na srce je i normalno.
Ameri za nas stare penziće imaju jednu uzrečicu:
penzić je čovjek, koji sve zna, ali ga nitko ništa ne pita.

Tko je glasao

mali probelm

stvari koje je radio Linić nemaju nikave veze s dobi dotičnog ministra. prie njega su bili miinistri, koji su bili mlađi i koji su se više oslanjali na kredite nego na pravljenju reda u kući. Linić je napravio stvari koje su vani potpuno nomralne. proglem je što dvostrukost kriterija i ono što e vrijedilo za druge građane nije vrijedilo za njegove prijatelje. teško je objasniti da njegovi prijatelji i kumče ne plaćaju piorez, ne plaćaju račune ili rade muljaže s njima, dolaze u sukob interesa .

w. ;)

Tko je glasao

normalno?

ako je linić normalan i ako je on radio normalne stvari onda je čast i privilegija biti nenormalan.

digao je pdv na 25% a na ugostiteljske usluge smanjio na 10% pa domalo povećao na 13%, pa je uveo fiskalne balgajne, strože kontrole bla, bla... i koji su rezultati? prihodi od pdv-a sve manji, a nestabilnost sustava sve veća.

predstečajne nagodbe su kriminalne, one su legalizacija kriminala, mogao je i s prebijanjem dugova pa da tu vidimo tko koliko duguje. ovako državi moraš platiti, a država ne mora platiti.
pa onda se neplatišama oproste dugovi, a oni koji sve plaćaju državi još im država u znak zahvale otpiše potraživanja od poduzeća koja su im dužna a ne plaćaju obaveze.
otpuštaju se dugovi mafijaškom medijima, a državni vjesnik je ugašen.

zašto nisu otpušteni dugovi mljekarima, zašto im se nije plaćalo na vrijeme poticaje ili se to bar nekako prebilo. glavno da su kriminalcima otpušteni dugovi ne treba nama proizvodnja.

velik dio ekonomske politike, politike poreza, kako će se trošiti je određvao linić.
spustio je doprinose na zdravstvo pa ih vratio, u međuvremenu je zdravstveni sustav dogurao do ruba propasti.
slično radi i s reinvestiranom dobiti.

te poreze i doprinose je smanjio jer bi to trebalo povećati zapošljavanje, a nije se to dogodilo. znaći pogriješio je.
i porez na ugostiteljske usluge je smanjio jer je govorio da će tako smanjiti cijene i biti konkurentnij, nisu smanjili cijene. opet krivo.
ukinut je porez na luksuz i uvedeni porezi na kruh i mlijeko. za putne troškove se nema a za aute se ima. što tu nije režao i pokazivao snagu i temeljitost u provođenju štednje.
što nije lajao zašto se kasni s softverom i drugim stvarima da se povuku brže i više sredstva iz eu fondova.

sa svima se svađao. i oporbom i svojima iz koalicije i stranke, sa radnicima, sindikatima i poslodavcima, svakome svašta govorio. bez takta i bez pameti.

tu su još i porezi koje nije uspio ubaciti onaj o oporezivanju drugog dohotka i nekretnina, a tu je i ovaj koji tek treba doći o oporezivanju štednje.

porezi viši i dugovi viši, nikako u balansu, krive procjene i projekcije, sve je krivo radio, svaki proračun mu je išao na rebalans i za to se spremaju još prije nego uopće usvoje proračun. deficit leti u nebo.
liste srama za neke, a tajni oprost dugova za druge (da ne bi pala i na njih sramota zbog neplaćanja).

glup, lijen i štetočina. nije ni milanović puno bolji, ali braniti linića i govoriti o njegovom potezima kao normalnim je bezveze.

Tko je glasao

...

Tko je glasao

...lijepo je to

...lijepo je to povezano...
...@Boltek se prisjeća kako je to bilo i uspoređuje to s onim što vidi, i ima bar sjećanja i prostore u koja se sa zadovoljstvom može vratiti
...a mladi @Busola vidi to što vidi i s pravom mu se to ne sviđa...(iako, oni kojima se upravo to tako sviđa, imaju svoje opravdane razloge što im se upravo to sviđa)
A nije se prostor promjenio niti proticanje vremena u toj vremensko-prostornoj razlici od parnešto desetljeća. Promjenilo se je poimanje vrijednosti. Promjenile su se percepcije ljudskih mogućnosti, iako su stvarne te mogućnosti ostale iste...
Nekada kuće skoro da nisu imale brojčanu vrijednost, već vrijednost sigurnosti za obitelj, vrijednost ljepote vrta i vrijednost ponosa domaćinskog održavanja, vrijednost djedovine, vrijednost dobrog susjedstva. Danas? znamo, imaju ili nemaju tržišnu vrijednost...ništa između.
Dom je samo očiti primjer. Ekonomiziranje koje, usput, smatram važnim postaje jedinim kriterijem i tamo gdje mu nije mjesto biti jedinim...kao što i u slučaju beskučnika nije jedini njihov problem siromaštvo.
Domovi i stanovi u novoj mrežno i medijski definiranoj percepciji imaju dimenziju financijske vrijednosti i vrijednosti uspjeha/neuspjeha, eventualno "umjetničku" vrijednost dobro plaćenog posla arhitekta
...beskučnik bez doma nema u istom viđenju niti muku, niti životno rasulo, niti nezadovoljstvo, niti ime...ali ima društvenu funkciju društvenog problema, ima problem siromaštva i to je njegova društvenokorisna uloga i status.
...sve reducirano na izabrane pojmove, za što širu pozitivnu recepciju i što više "lajkova", kao da druge dimenzije bilo čega što vidimo ne postoje, redukcija svega na kvadrat...
...ako i vas @Bo i @Bu otprilike to tjera na bijes, onda vas razumijem...
(žalim što se ne stignem osvrnuti na zanimljivi problem tračeva)

Tko je glasao

Šta uradi facebook . zatvori

Šta uradi facebook . zatvori ljude u sebe i stvori im imaginaran život... Boltek opasan nažalost alat kojeg bi ja ograničio vremenom na sat-dva..., jer je sve ošlo u krajnost.

Imam brdo tih facebook prijatelja i najžešće mi je pogledati cure, one svaka 2 dana rotiraju novi profil kako bi dobile lajkove... Bolesno malo , možda malo previše.

Mnogo puta čujem priču od prijateljice pitao me dečko jedan za izlazak , provjeriti ću ga na facebook-u ... Slušam i ne vjerujem šta čujem. Izađi , uživaj, upoznavaj ljude (ne moraš ići sa njima spavati ili nešto ozbiljnije...) , pokušavaj stvarati i boriti se i ŽIVI ŽIVOT... SVE SE PRETVORILO u čekanje princa na konju sa facebook-a... I onda pogriješi i izađe sa nekim šminkerom "sigurnim" u sebe , da bi se na kraju razočarala i još više povukla u sebe.

Ili prozovem prijatelja na facebook-u i on se naljuti što sam eto ja njemu rekao da nije u pravu. PA čovječe koji ti je vrag , ako nemožeš primiti kritiku nemoj ni pisati na tom čudu.

Fali života u ljudima i nažalost većina mlade generacije je asimilirana... Ono što krasi mlade je ubijeno = bunt, ponos, prkos, revolt, želja za promijeniti svijet... A kada mlada generacija je uništena tada se uništava i zemlja i zato imamo one kreature na vlasti , u opoziciji, na važnim mjestima, u javnosti...

Justice for all !

Tko je glasao

facebook je alat,

facebook je alat, paradoksalno, osobno na toj "društvenoj mreži" nemam prijatelja pod "prijateljima"

uglavnom je riječ o ljudima koje slabo ili uopće ne poznajem ali dijelimo slične (ponajprije muzičke) i svjetonazorske poglede i to je ground zero našeg "prijateljstva"

I to je ok stvar za moj pojam.

Tko je glasao

facebook je alat,

facebook je alat, paradoksalno, osobno na toj "društvenoj mreži" nemam prijatelja pod "prijateljima"

Problem kod mene je što ja previše ljudi poznajem , pa ajmo reći imam prijatelje i prijatelje... , ali to je takav alat..

Justice for all !

Tko je glasao

Smije li čovjek koji u životu

Smije li čovjek koji u životu nešto iskusi, proživi, i preživi ponuditi savjet ili svoje viđenje onome koji nikada nije to prošao.

gospon Boltek, plus, ipak dajte malo detaljnije o životu u barakama i tom periodu 50-ih i 60-ih godina..

ovo, da smo u qurcu, nam ne morate pripovedati, to znamo i sami

Tko je glasao

e, moj mladi buntovniče evo ukratko

@Rebel
Slijedeće godine (ako poživim) u štampu mi trebala krenuti moja trilogija
" Moj vujec Mika" ili po današnjem, " My Uncle Mike "
Bum ti poslal primjerak tam buš na široko mogel čitati o tome, a sad u kratko.
Teško je danas o tome govoriti jer neke stvari ljudima neće biti pojmljive.
I onda kao i danas političari su obilazili poplavljene u pratnji ondašnjih medija.
No nikog se nije prozivalo da je kriv za poplavu. No nakon katastrofe nije se čekalo.
Odmah se krenulo u izgradnju 60-etak kilometara nasipa koji i dan danas brani metropolu. Uoči nadolazeće zime ljudima su podijeljene peči koksare, kako bi isušili kuće i stanove. One koje je komisija proglasila nemogućim za stanovanje smješteni su u barake za poplavljena na nekoliko lokacija.
I opet se moram vratiti u taj remake. Tada je pomoć poplavljenima dijelio Crveni Križ. Danas to radi Caritas. I onda su bolju robu ( prema mišljenju stradale sirotinje robu i namirnice bolje kvalitete) dobivali oni koji nisu poplavu ni osjetili. Znači ponovno postavljanje već viđenog.
A baraka ko baraka. Ulaz s jedne i druge strane. Po sredini hodnik. Prvo s lijeve i desne strane 4 wc – a čučavca i jedan sa školjkom za invalide.
Nakon toga s jedne i druge strane pipe s koritima.
Onda dolaze sobe. 7 s jedne strane, 7 s druge. 4x4 m za četveročlanu obitelj. Tu kuhaš, jedeš, spavaš, i pereš se u lavoru. Naravno na smjenu. Dok se jedan pere drugi van. Kako god se to danas činilo nestvarnim, nakon početnog šoka i suza za izgubljenim, svi smo postali jedna obitelj. Moralo se živjeti raditi, rađala su se nova prijateljstva, nove ljubavi. Tu se prestalo pitati tko slavi Božić a tko ne. Jelku niste mogli nakititi jer nije bilo mjesta. Hodnik je za Novu godinu bio kao danas Jelačić Plac. Svi smo donesli klopu. Boris je sviral gitaru, Milan harmoniku a plesali smo svi kak na balu. Bilo je situacija kad smo krepavali od smijeha. Sobe je djelio zid od 5mm debelog lesonita. Na jednom čavlu visjela je naša slika a na drugoj strani čavla susjedova. Meni, srednješkolcu bilo je teško kad se netko s lijeve ili desne strane upustio u seksualne igrice. Susjeda Blanka je bila zborska pjevačica u komediji (tak je bar tvrdila) a ja sam prema njezinom uzdisanju i stenjanju i huškanju mislil da je primadona. Ak je susjed u 7-moj sobi kihnul onaj iz prve vikal mu je nazdravlje.
Jedne večeri susjed Stevo zvani Juda prek zida špreha s mojim starim.
„Pongrac. Aj pogodi kaj moja Olga drži u ruci? Prvo slovo k a zadnje c.
Moj stari zajebant prve kategorije odmah odvali. Kurac !
-Ne -veli Juda. Konac šiva mi gumb na hlačama.
I to je trajalo dvije i pol godine. Privreda je rasla, love je bilo sve više, kmetarinu nam je plačala država (nama poplavljenima većim djelom), no onda su izgradnjom stanova za poplavljene (Botinec i Retkovec, Čulinec ) počele trzavice. 90 % stanara u mojoj baraci bili su podstanari do poplave. Sada im je država izgradila stanove. Bez kinte udjela postali su nosioci stanarskog prava u jednosobnim i dvosobnim stanovima. I tu ti je počelo. Zakaj ne meni dvosobni, zakaj meni ne trosobni i na kraju su se uspjeli ogrepsti za veće stanove.
Ja i moji ostali smo još 6 mjeseci dulje u baraci jer je stari među prvima na listi dobil dvosobni stan na srednjacima i dal učešće 800 000 dinara da je mogel birati .
93. smo žena i ja taj stan otkupili za 9000 DM u kešu.
Sad kužiš zakaj sam u naslov stavio starost i remake.
Ne samo odgoj koji sam dobio od staraca, već i situacija u kojoj sam se našao nekoliko puta u životu daje mi za pravo da nekima ukažem da život nije filozofija već bespoštedna borba za opstanak.
Tada sam se (1964.- 1967.) zarekao da nikad neću biti nacionalist i rasist.
Prve noći kada nisu imali gdje spavati, roditelje je udomio na neodređenosada pokojni ppukovnik Reljić Đorđe inače autor knjiga o polaganju vozačkih ispita za profesionalce. On i njegova žena Borka ( rođena Beograđanka) s mojim starcima djelili su zadnju cigaretu i komad kruha dok ujutro Kraševi kamioni nisu započeli s dostavom namirnica.
Ja sam otišao kod tete Fanike i Vinka Kočiša ( roditelja V. Kočiša - Zeca ) i kod njih živio do odlaska u baraku.
To je najkrače rečeno. Život treba proživjeti. Iz pogrešaka učiti. Ljude cijeniti prema djelima.

Tko je glasao

Život treba proživjeti. Iz

Život treba proživjeti. Iz pogrešaka učiti. Ljude cijeniti prema djelima.

I onda meni kažu lud si i neozbiljan :)... , a mogao bi danima pisati ovakve stvari.

PS. Jako dobro si opisao ljudsku oholost i pakost i želju za stalno većim što je donijelo pobjedu ovom neoliberalnom kapitalizmu i bujanju zla u svijetu.

Justice for all !

Tko je glasao

Bravo. E to je već

Bravo. E to je već tekst.

Bilo je situacija kad smo krepavali od smijeha. Sobe je djelio zid od 5mm debelog lesonita. Na jednom čavlu visjela je naša slika a na drugoj strani čavla susjedova. Meni, srednješkolcu bilo je teško kad se netko s lijeve ili desne strane upustio u seksualne igrice. Susjeda Blanka je bila zborska pjevačica u komediji (tak je bar tvrdila) a ja sam prema njezinom uzdisanju i stenjanju i huškanju mislil da je primadona. Ak je susjed u 7-moj sobi kihnul onaj iz prve vikal mu je nazdravlje.
Jedne večeri susjed Stevo zvani Juda prek zida špreha s mojim starim.
„Pongrac. Aj pogodi kaj moja Olga drži u ruci? Prvo slovo k a zadnje c.
Moj stari zajebant prve kategorije odmah odvali. Kurac !
-Ne -veli Juda. Konac šiva mi gumb na hlačama.

Valjanje :D

Tko je glasao

Vidiš vraga

@Rebel
Znaš kaj me u svemu tome veseli? Najbolji (Hrvatski) filmovi i serije dolaze iz naroda. Malo i Velo Misto, Gruntovčani, Tko pjeva zlo ne misli, a da ( nek mi oproste mnogi) o srpskim serijama i filmovima ne govorim. Ja bi narode bivše Juge usporedio s francuzima. Puni smo humora u jednostavnim svakidašnjim situacijama. Neki puta toga nismo svjesni. Evo ti primjer kak smo se jučer keglali od smijeha.
Svaki utorak je u Pisarovini sajam. Stojimo mi pred dučanom "kod Pere" a čovjek sa gospođom u traktoru vozi prasicu na pripust. Bicku, nerastu.
Limar Ivek vikne . - Kaj ju vodiš na sajam.
Čovjek s traktora odmahne glavom i rukama poput vještog pantomimičara pokaže kuda ju vodi.
Nako sat i pol vraća se a limar Ivek opet viče.
Je li dobila ?
Ovaj na traktoru se zadere.
Na koju misliš ?
Na to ga žena onako ko u šali počne lupati po plečima a ovaj stisne gas cereči se od vuha do vuha. Kao mladić imao sam susjede Češnovare, porijeklom iz okolice Sombora. Mislim da je u pitanju Kljaičevo. Od njnjihovih staraca sam se naslušao vojvođanskog humora da ti suze na oči dođu.
I po stoti put ponavljam. Ljude treba slušati i znati razumjeti. Nije sve idilično, no jave se blistavi trenuci.

Tko je glasao

ovo, da smo u qurcu, nam ne

ovo, da smo u qurcu, nam ne morate pripovedati, to znamo i sami

Nismo valjda svi ;) ... Ako ćemo se srozavati , biti će nam još gore...

Ono što sam ja čuo (od iskrenijih ljudi koji govore o tom dobu...) iz tog doba je slično ovom spotu-himni DDR-a ...

http://www.youtube.com/watch?v=P1CyPjQQTAM

Takav je otprilike bio život u komunizmu , samo taj život donosi puno odricanja i nema baš bjesnih auta, a pojedinac ne naplaćuje dovoljno svoj rad , nego jedino satisfakciju dobija u nekoj "bezveznoj " pohvali ili čak slici na novčanici.

U biti dosta mana (ispada da bivši sistem je imao puno više mana nego današnji nam...) i odricanja uz trenutke iskrene sreće nakon nečeg novog stvorenog... Ironije li ološ je ipak lošije prolazio većinom u prošlom sistemu...

Justice for all !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci