pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kritika komunizma kod nas nije borba protiv nepostojećeg protivnika, nego borba desnih stranaka za glasove neodlučnih birača.

Stvaranjem KPH sada nebi se stvorio nikakav realni politički protivnik, jer iznimno mali dio hrvatskih birača gleda na komunizam kao na realnu političku opciju. Mislim da je kod nas problem taj što (iz razumljivih razloga) ljudi ne povezuju komunizam sa "novom ljevicom", već sa svim zlima ovog svijeta. Jednom kada politički i gospodarski sazrijemo i u fokus počnu dolaziti neke druge teme i debate, valjda će se naći prostora da i KPH ponudi svoja rješenja...

A i pitanje je što komunisti danas mogu ponuditi u svom programu, a da to ne nude i neke stranke umjerene ljevice (odumiranje država i svjetsku revoluciju? besklasno društvo?). Iako su neke misli iz Manifesta još uvijek vrlo aktualne, rješenja koja se tamo nameću nikako ne odgovaraju na potrebe današnjega društva. Niti glavni akteri - radnici - više ne mogu biti nosioci novog poretka.

P.S. još jedna sličnost između komunizma i katoličke crkve - oboje imaju dogme: jedni vjeruju da se papina nepogrešivost ne smije propitivati - drugi vjeruju povijesna izmjena društveno-ekonomskih sistema dokazuje da je svjetska proleterska revolucija samo pitanje vremena. Kakvi vjernici... :-)

Kako bi rekao ap – nije sve tako kao što izgleda jer...
Pokojni Stipe Šuvar, koji je osim uloge istaknutog političara bio i marljiv sociolog, je istraažio da su nakon pada berlinskog zida od Triglava do Vladivostoka ne samo preko noći nestale sve komunističke partije i komunisti nego da nakon toga dugo nije bilo nikakve ni socijaalističke ni radničke partije / staranke (pa je osnivao Socijalističko-radničku partiju SRP).

A zašto je to tako i zašto su razne pojave i promjene (koja vjerojatno nosu tolike i takve kako izgleda) je primjerenije tražiti po onome šta je prethodilo, zašto je došlo do pojava. Obzirom da usredotočenost na ono sada uvijek prejako dominira tim više, a dodatno jer su pojave i tendencije uvijek nešto malo složenije i drukčije nego što se pretežmo misli i vidi, jer je inercija selektivnog gledanja i gledanja kroz odabrane dioptrije jaka inercija.

Tako i sadašnje pojave, u vezi prethodnih i budućih, ne bi bilo zgorega malo drukčije gledati.

A da nije sve kako pretežno izgleda ni sada ni sutra ni kako je bilo je više nego evidentno, sa malo gledanja:
- oscilacije u istom ili primjerenom te prekomjereno oslanjanje na neodljive prdmete žudnje, državu, guranje umjesto pameti i rada i slično su već vječnost puno veće nego što pretežno izgleda i što se pokazuje. Već to je dvoljno da je samo čudo kako problemi u raznim razdobljima i sada nisu puno drastičniji, i da je sve ostaalo izvrsno (a nije);
- mnoge važne i osnovne pojave koje se desetljećima non stop iscrpljujuće i predramatično prikazuju i doživljavaju kao jako različite su doslovno prekomjerni iste. Zbog velikih rošada ljudi u RH i ostalim djelovima SFRJ nakon 1971.g., kada je već bezbroj pita čišćena vlast posgela za mlađim snagama, u svjetsskih nezapamćenoj mjeri je visok i dominantan i udio istih ljudi od tada do danas, doslovbno dominiraju u važnim procesima. To gotovo sigurno u tolikoj mjeri nije ni na Kubi i Sjevernoj Koreji;
- sa drukčijom praksom je veoma različito nego što pretežno izgleda. Pojednostavnjeno, vrijedniji dio onoga šta jest i što funkcionira su održale neke druge snage a ne niti komunisti niti bilo šta poslije 1990.g., baš nasuprot tim snagama koje su imale i imaju dominatni uticaj u vlasti, na novce, procese i ukupno društvo. Karikirano, napredak Zagreba šezdesetih nisu izveli Holjevac i partijaa, nego je partija dala Holjevcu mandat da se pokrenu razne stvari, prvenstveno pritisnuti velikom krizom i bijedom početkom šezdesetih te zaostajanjem čak za istočnim soc zemljama. I na osnovi toga su se brzo u svim bitnim ulogama pojavili neki drugi ljudi a ne vodeći ešaloni partije i vlasti. Nakon 1971.g. su, osim partijskih čistki sa osnove nacionalizma, počišćene i kompletne nepolitičke profesionalne ekipe iz struktura grada i po tvrtkama, maknute i skrivene sobice iza bez pravaa glasa. U tehnologiji se preko noći, sa Jugomontovih brzih gradnji velikih montažnih naselja i svega, naglo prešlo na nemogućnost montaže i ponekog djela i uz nove skupe tehnološke tvornice velikih kapaciteta (Industrogradnja i drugi) i za 10 godina su u Zagrebu u 100 % -tnom djelu sve to izvodile slovenske male tvrtke, koje su s tim počele sedmadesetih. Da se ne bi krivo shvaatilo, na čelu takvog "napretka" su dugo bili neki meni bliski ljudi, koji ni danas "ne shvaćaju" šta su radili, jer su nadošli krediti sa zapada stvorili osjećaj stvarnog napredovanja o ovo su sitnice.

U svakom slučaju zbog iznimno dugog puta naprijed nema razloga za bojazan da promjena neće biti, ako ništa drugo razne fizičke su već krenule.

A zašto je sve teklo kako je teklo i zašto sve sada ovakvo kakvo jest se nije ozbiljno raspravljalo, preiscrpljujuće je raspravljeno razno ali ovo ne - nije slučajno, ista napeta igra teče a ni računice nisu baš naročito sređene po raznim pozicijima pa se i dalje loži nogometni navijački štimung.