Sad je u javnosti postalo vidljivo što je u vrijeme pregovora sa sindikatima i u vrijeme dramatične konstatacije: u banani smo, kupovao naš premijer, valjda zabrinut što će mu se dogoditi kad kriza stisne državu, a neimaština i bijeda istjera ljude na ulicu. U takvim situacijama najbolje se osigurati i voziti u neprobojnom autu. Jer nikad se ne zna kako može biti narod nezgodan, a s ljutim građanima najbolje se komunicira iz oklopnog vozila!
Jedino što nikako ne mogu razumjeti je tolika doza licemjerstva i bezobrazluka. Jer ne znam kako bih to mogla drugačije nazvati. Dok drugima objašnjavaš kako država nikako ne može bez njihovih 6 % plaće, a velikoj većini ljudi na koje se odnosi, to znači oko tristotinjak kuna u bruttu, i oni točno znaju koliko je to litara mlijeka, istovremeno kupuješ za svoje potrebe automobil takvih karakteristika kojega se ne bi postidjeli najveći svjetski državnici-diktatori. I ne misliš da taj novac može negdje drugdje značiti puno više. Netko će reći, radi se o sredstvima stranke. Da, istina, iste one koja svoje financijsko poslovanje krije kao zmija noge, i ne objavljuje javno financijsko izvješće, iako mora, a istovremeno bljuje vatru okolo putem „svojih“ medija po drugima optužujući ih za izvore financiranja i slične grijehe.
U demokratskim zemljama, padaju vlade i zbog manjih stvari, ali kod nas se ostavke ne podnose, osim kad te prisile. Baš me zanima što se to još mora dogoditi u ovoj zemlji da bi neko rekao kako je to razlog za ostavku.
Sada čujem, BMW se prodaje, i ništa ne razumijem. Da li to znači da je kupljen samo iz hira i da je nepotreban, što onda povlači još neka pitanja, ili samo da se premijer „malo zabrinuo“ zbog reakcija javnosti!? I što će sada premijer, u čemu će se voziti, hoće li, ne daj bože, ići pješice? Kakva je to država u kojoj premijer nema auto? – Država u banani!
Osim toga, i računica mi je sporna. Nisam shvatila što se prodajom postiže? Hoće li se na prodaji zaraditi? Oduvijek je bilo pravilo da se rabljeni automobili prodaju skuplje od novih, očito rađenih po narudžbi!!! Možda je od samog početka bio zamišljen takav scenarij, kupiš skupi novi automobil za državu, firmu, stranku, onda utvrdiš da nije odgovarajući i prodaš ga jeftino nekome „svome“, može i preko salona. I vuk sit i ovce na broju.
Samo, ovih dana čitamo o bijesnim vukovima, i ovcama kojih više nema. Ali to nije problem ove države, koja ima važnijih stvari od problema dvije-tri obitelji na opustjelom pograničnom dijelu Hrvatske, koje i tako više „kontroliraju“ susjedi iz BIH od naše policije. A, ta gramica sada i tako nije važna, i inače naše granice nisu važne ako s druge strane nije Slovenija.
Ali to je tema za neku drugu priču.
Neovisni, ali ne i neutralni