U godini kad se navršava četrdeset godina od revolucije '68-e, nakon desetaka tisuća sindikalaca u Hrvatskoj sada prosvjeduju srednjoškolci, nezadovoljni uvjetima svojega školovanja i posebno zabrinuti zbog načina na koji se uvodi državna matura. Njihov prosvjed otvara ključna neriješena mjesta našega obrazovnog sustava: za srednje škole u Hrvatskoj ne postoje standardi kao za osnovno obrazovanje (HNOS) te učenici uče po različitim programima koji nisu usklađeni. Naravno, u najgoroj su poziciji oni kojih je najviše - polaznici strukovnih škola koji u malo vremena i bez jasnih uputa moraju nadoknaditi gradivo da bi mogli pristupiti državnoj maturi. Treće, državna matura uvodi se a da nije jasan njezin status pri upisu na fakultet: tako će srednjoškolci, usprkos maturi, morati na nizu fakulteta na prijemne ispite. Slaba organizacija i nedostatna koordinacija od strane Ministarstva obrazovanja rezultiraju time da su i učenici i nastavnici srednjih škola nepripremljeni za uvođenje državne mature. S pravom se osjećaju kao «pokusni kunići». Ministarstvo obrazovanja koje, kao uostalom i u slučaju bolonjske reforme na sveučilištima, nasilno gura reforme bez pripremljenih jednakih uvjeta za sve srednjoškolce. Pokazuje se da je Hrvatska u školstvu «zemlja nejednakih šansi», a ne «jednakih šansi» - za koje se kontinuirano zalaže HNS. Državna matura srednjoškolcima će za cijeli život odrediti njihovu «startnu točku» i nije dopustivo u tako ozbiljan projekt kretati neorganizirano i pri tom neodgovorno žrtvovati sadašnje generacije srednjoškolaca. Na isti način na koji su se sada neodgovorno žrtvuju prve generacije studenata-bolonjaca, jer je upravnim tijelima Ministarstva i Sveučilišta jedino važno da se zadovolje formalni momenti reforme, a ne kvaliteta njezina provođenja i rezultati. Za kojih mjesec-dva imat ćemo prvu generaciju studenata s trogodišnjom diplomom «bakalaureusa». Da li ih išta čeka na «tržištu rada» za koje su se školovali? Zna li «tržište rada» što će s našim «bakalarićima», kad su – logikom reforme – svi elementi koji ih čine poželjnima tom tržištu prebačeni u petogodišnji studij. Ali, neka, u statistikama će od 2008. pisati da imamo toliko i toliko postotaka obrazovanih na razini bivše VSŠ.
Ne mislim da je neka povijesna logika u podudaranju 1968.-e i 2008.-e. Ali sam u nastupima i energiji u prosvjedima mladih prepoznala vrstu «emancipacijske snage». Možda je «emancipatorski moment» ono što smo, i ne znajući, naslijedili, možda je njegov obvezujući karakter nešto što nadilazi '68-u kao jednokratnu povijesnu dogodovštinu. Osjećaj za pravedno i nepravedno, potreba da živimo u društvu «jednakih šansi». Nasljeđe '68.-e što stoji kao izazov, i kao takav raste, jer problemi koji su u šezdesetosmoj prozvani, elementarno načeti, od onda do danas progrediraju. Lavina nije prikladna slika za način progresa problema, prije bi to bila plima, dizanje razine prljave vode. Ovo što živimo, očigledno, nisu revolucionarna vremena. Ali jedan «utopijski višak», jedna emancipacijska snaga, postoje i danas. Neka budu podcrtani u spomen na jednu od posljednjih figura koja je pozivala na revolucionarni moment, prošloga tjedna preminuloga profesora Kangrgu.
Ne mislim da je neka
Ne mislim da je neka povijesna logika u podudaranju 1968.-e i 2008.-e.
Točno.
Nema povijesne ali ima razložne - s novim konkretnim razlozima (i tehnologijom) bez političkih zahtjeva. Te u okruženju koje nema definirane standarde o tome što je sve dozvoljeno za postizanje cilja ili za onemogućavanje da se taj cilj postigne.
Da je kojim slučajem protest srednjoškolaca trajao koji dan duže tko zna što bi se sve moglo dogoditi (neredi). Zato je reakcija vlasti i bila tako brza i odgovorila pozitivno na njihove zahtjeve. Slično će biti i kod studentskih ukoliko zahtjevi ne budu preširoki.
Te 1968 su isticani i politički zahtjevi i izmjene društvenog uređenja, sada se to iz najava studentskih protesta neće dogoditi.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoEvo bas citam na B92 da bi
Evo bas citam na B92 da bi 87% mladih i obrazovanih odmah napustilo Srbiju da moze! Pa to je sjajno!
Kod nas je takvih ako me sjecanje ne vara jedva nesto ispod 65%.I odmah mi je puno lakse zbog toga :)
Ako se od onih preostalih 35% kojima je doma "bas super" odbije cca 3-4% onih koji su zbrinuti od seniora i nekih 5-7% koje je vec zela droga & pijaca ostaje nam cca do 25% novih snaga koje ce marljivo zapeti da ociste prepune Augijeve stale koje ce im sadasnji gerontokarati darezljivo prepustiti.Cim ih biologija primora na uzmak...
Pa mladi:
strpljivo i s voljom u buducnost!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoEvo bas citam na B92 da bi
Evo bas citam na B92 da bi 87% mladih i obrazovanih odmah napustilo Srbiju da moze! ... Kod nas je takvih ako me sjecanje ne vara jedva nesto ispod 65%.
Ovdje je ključno "da može"... Jer u tih 65% je 80% nesposobnih koji su toliko nesposobni da ne mogu ništa napraviti gdje se i s 10% znanja više od narodnog prosjeka može napredovati brzo i naplaćivati svoje usluge. A u njihovoj nesposobnosti su i ograničenog znanja pa misle da je problem u sustavu i da ih kao takvima negdje u bjelom svijetu očekuju s veseljem i otvorenim vratima i putem na vrh. Nažalost njihovu, očekuju ih da za 5 dolara po satu čiste ulice ili peru suđe u restoranima...
youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com
Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen
youtube.com/bijesdrugi
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNema razloga ni za kakve
Nema razloga ni za kakve natezanja i naprezanja jer se stvar što rješava što ima rješenja:
- svi koji ne zadovoljavaju te kritrije još uvijek imaju razna područja i niše koja ih trebaju i primaju, npr. u Zagrebu to ide;
- Mudriniću, Bagi, Kuštraku, Fižuliću i drugima, kao Štroku za nedostatke na Excelsioru u Dubrovniku, treba dati pravična obeštećenja jer ne dobijaju stručnjake primjerene njima;
- Marina MD je već toliko napredovala sa EU harmonizacijom da se stvar može smatrati rješenom, sve ono prije je EU harmonizirano a novo također, na načun da se rješi cca 10 od 1.000 slučajeva, tako da sve zadovoljava, i stručnost i EU nivo;
- Primorac je rješiti stvar, rekao je a zna i može, Kregar je već rješio kao Marina MD, još malo da donesemo nešto tih zakona i paragrafa, nešto malo sređivanja i pjesma.
Ako nešto i iskrsne, vično smo. Dodamo malo kakvu izmjenu i dopunu, neki članak kojim to proglasimo EU harmoniziranim, i sve je pod kontrolom, kao nekad.
Stranke su blizu sređenja, jos samo SDP za par dana.
Nakon toga će svi imati prilike za sve, na velikom tržištu. Nema razloga za uzbuđenja.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNeka budu podcrtani u spomen
Neka budu podcrtani u spomen na jednu od posljednjih figura koja je pozivala na revolucionarni moment, prošloga tjedna preminuloga profesora Kangrgu.
Povodom digresija o školstvu (matura, neravnopravno strukovno obrazovanje ...) i Kangrgi, kod oboje toga se djelom radi o naknadnom približavanju liku i djelu pokojnog Stipe Šuvara, što dalje neizrečeno znači približavanje bavljenju obrazovanjem od strane filozofa Alberta Bazale i Pavla Vuk-Pavlovića, pa se možda u konačnici radi o približavanju pitanjima preuređenja školstva, kao praksi koja nije puka pragma, za Isidora Kršnjavoga i kasnije za smušenoga dr Vlatka Mačeka.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKad već povezuješ sada
Kad već povezuješ sada pokojne profesore Filozofskog fakulteta u Zagrebu Kangrgu i Šuvara, spomenuo bih samo, za one koji možda ne znaju, da je prof. Kangrga bio, uz nas studente i studentice, najveći protivnik reizbora prof. Šuvara, tamo negdje 1982. ili 1983. (nisam siguran u kojoj od te dvije godine). Naše protivljenje reizboru Šuvara kulminiralo je burnim događanjima, kada smo tražili veće i značajnije sudjelovanje studenata u upravljanju fakultetom i, poslovično, bolju kvalitetu studija. Tih godina režim na pobunjene studente i studentice nije više mogao ići otvorenom represijom, ali su primjenjivane suptilne metode. Primjerice, na sociologiji je za to bio zadužen, tada Šuvarov pulen i partijski junoša, Stipe Orešković. Puno godina poslije, prof. Kangrga je odao poštovanje Šuvaru za dosljednost.
A što se tiče Šuvarove reforme školstva, mi u Klasičnoj gimnaziji smo joj se žestoko protivili, a naši profesori i profesorice (posebno pokojni ravnatelj prof. Marijan Bručić) činili su sve da Klasična gimnazija opstane u općoj uravnilovki svih srednjih škola. Jednako kao i današnji srednjoškolci i srednjoškolke i mi smo tražili da nas tadašnji ministar Šuvar primi. Jednako tako nije nas primio on, nego neka njegova zamjenica. Tada sam prvi puta doživio bliski susret s vlašću i birokracijom i bio devastiran nemoći da se argumentima bilo što postigne u sučeljavanju s tim bastionom moći.
Razlika između Šuvarove reforme i jednakih šansi koje bi trebala osigurati današnja reforma, a o čemu govori Andrea Zlatar u svom postu, je bitna. Naime, Šuvar je pod parolom jednakosti praktično proveo opće i jednako snižavanje kriterija i kvalitete obrazovanja, dok je danas cilj upravo obrnut: povećati kvalitetu obrazovanja i učiniti ju dostupnom svima.
grgo
grgo
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPotpuno je razumljivo da je
Potpuno je razumljivo da je Kangrga bio uz studentice i studente protiv reizbora i izbora Šuvara u zvanje redovnog profesora, a još više da je Igor Šuljić, kao predstavnik studenata i ključni glas još dulje obarao taj reizbor / izbor.
Samo igra je, kao i uvijek, bila složenija:
- Kangrga je napredovao do Šuvareva partijskog najbliskijeg suradnika i nasljednika (SRP). Igor je ratovao kao dobrovoljac i časnik HV-a;
- prije skoro 2 godine je radna grupa RH, predsjedavajući prof.dr. Pero Lučin HNS-LD, završila prvo poglavlje usklađenja sa EU, ono oko obrazovanja, osnove skoro pa po Šuvaru;
- ad Igora kao udarnog borca protiv Šuvara, paralelno je teklo bavljenje raznim devijacijama, što je uz ostalo sadržavalo savjetovanje zapisano kao "bijela knjiga", pod vodstvom Šuvara (i Račana, kao IPD), nešto najmračnije, u okviru čega su od nešto mlađih pojava uredno označene kao sporne jedna druga grupa u kojoj je Igor značajno sudjelovao, zatim rock grupa Haustor ... To je bilo cca vrijeme progona Kiša i raznih komešanja u Beogradu, komešanja u Ljubljani itd. Pojednostavljeno, strukture su se ozbiljno bavile ozbiljnijim discipliniranjem stanja, do kupnog discipliniranja Slovenije i ozbiljnog discipliniranja već jako discipliniranog Zagreba, u Zagrebu sustavnijeg hapšenja sa osnovu optužbi za anarholiberalističke devijacije koje ugrožavaju sve (nacionalizam i ostalo je bilo tip top disciplinirano). Šuvar je unutar toga igrao igre, iz grupe i grupa je bilo skoro pa normalno da ga se otvoreno vrijeđa kao profesora i ministra u javnoj prigodi, čak je srušen na pod nehotice od naguravanja, a paralelno je uz kvalifikacije na savjetovanju kao ministar dao nagrade istima, drugovi po strukturama su ga tretirali kao specifičnu egzotiku koju trpe jer djelomično govori oni ne uspjevaju od pjene na ustima, te je takvim slalomima amortizirao hapšenja i razno. To je, zajedno sa raznim, malo zadržavalo tada veoma spremne drugove od Triglava do Vladivostoka, kojima je vidljivo bilo dosta svega, otvoreno su pjenili po Beogradu, Zagrebu i Ljubljani i svuda, čak bi uključili jake razglase i deri sat dva usred nekog grada (razni osobni uvidi);
- razumijevanje i solidarnost sa nekim tada uredno napadnutim pojavama, pa i veliko ime Kiša, a sve u Zagreba i Ljubljani da ne spominjemo, je vidljivije sada, svi se sjećaju Zvečke i Poleta te razne slavne borbe protiv Šuvara, malo su zaboravljeni angažmani protiv progona Vojislava Šešelja i Vojislava Koštunice (nije zgodno) te pohađanje tribina na kojima nastupaju čuveni praksisovci Mihailo Marković i Ljubomir Tadić, i slično. Sve ostalo iz tih razdoblja, pa i sedmadesetih je, ha, neka rubna egzotika, ne samo tada nego i sada, iako se ljudi više nego dobro znaju, a Šuvar i dalje služi za šutiranje i dokazivanje naprednosti u društvu. Slično je sa svim šta je bilo i što jeste, iako se ljudi i pojave jako dobro znaju, pa i kada su se neke nijanse promjenile. Ni Kangrgu se ne čita ukupno a gdje bi ostalo (o Šuvaru, spekulacija, njemačka klasična filozofija, Isus krist kao njegov pajdaš i nadasve praksa koja nije puka pragma), kao što je čuveni izdajnik ljevice Budiša rekao "ne zanima hrvatsku ljevicu Hrvatska", treba dodati ne zanima ni ostale snage, ni po ostalim djelovima napredne ex SFRJ, ništa osim forsanja i borbe za slavnu prošlost, što je razumljivo obzirom da se je već tih godina dosegao vrh svijeta (pa taj vrh nisu mogli razumjeti ni Crnci u Zagrebu a Kinezi koji su nakon kulturne revolucije stigli u Zagreb su već bili u groznici sve većeg nerazumijevanja, pa sam jednu ekipu uputio baš Kangrgi da im objasni, i jeste, bilo je prilično ludo).
Ad praksisovskih učenika je za primjetiti da im najmanje nešto znači "praksa nije puka pragma", što je pravilo sa svim pojavama - glavni moto ništa ozbiljno ne znači, zato se jako naglašava, kad god netko nešto jako naglašava radi se o tome. U širem smislu je Šuvar pojava koja ujedinjava veoma različite pojave, ne toliko što je on velika faca nego zato što te pojave imaju cca takav zajednički nazivnik, pa Šuvar u tom smislu nadmašuje i Budišu i Račana i razne novije pojave a ako tako nastavi ozbiljno konkurira i najjačem takvom igraču na ovim prostorima, onome koga zbilja najviše svi pljuju, čuvenom smušenom dr Vlatku Mačeku, fiškalu.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoRazni kibici "bolonjskog
Razni kibici "bolonjskog procesa" drže da postoji velika sličnost između njega i Šuvarove reforme školstva iz druge polovice '70-tih godina prošlog stoljeća. Dijelom je to i zbog toga što se "bolonja" u Hrvatskoj reklamirala prvenstveno kao efikasan odgovor obrazovnog sustava visokog školstva na potrebe tržišta, a kao što znamo mi koji smo na svojoj koži iskusili Šuvarovu reformu i njezin je cilj bio da se mladi ljudi čim prije uključe u svijet rada. Međutim, tu i prestaje svaka sličnost. Obrazovati ljude za potrebe svijeta proizvodnje je, naime, univerzalni cilj svakog obrazovnog sustava. Bilo bi lijepo obrazovati se da bismo djelovali u dokolici, ali taj stupanj razvoja društva još ćemo morati čekati.
Šuvarova reforma zaista nema ništa zajedničko s bolonjskim procesom i to, prvo, zbog razine (srednja škola) na kojoj se provodila, a drugo zbog ideologije na kojoj se temeljila (uravnilovka). Ukidanje gimnazija kao legla ozloglašenog "elitizma" bio je prvi korak u toj reformi. Ali, budući da su obrazovni centri koji su nastali umjesto njih i dalje prvenstveno služili kao priprema za fakultet, to se nastojalo prikriti kreiranjem ridikuloznih zanimanja poput "suradnik u odgojno-obrazovnom procesu". S druge strane, ukinute su (odnosno svedene na dvije godine) srednje strukovne škole, što je dugoročno upropastilo kvalitetu osposobljenosti srednjeg stručnog kadra.
Šuvarova uloga u upropaštavanju životnih izgleda generacija je znatna, a za njegove zasluge u "praksi koja nije puka pragma" počast će mu, nadam se, odati oni koje je tom praksom zadužio. U svakom slučaju, "socijalizam s ljudskim likom" po dafaultu nije mogao stvoriti nešto poput bolonjskog procesa. Mislim da ne trebam posebno navoditi razloge za to. Stoga svako izjednačavanje tih dviju reformi nije ništa drugo nego revizionizam s jedne strane i vulgarna simplifikacija s druge.
grgo
grgo
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoŠuvar je više oznaka
Šuvar je više oznaka pokušaja bilo kakve pragme u nemogućim okolnostima, pri čemu se onda iza glavnih svjetala reflektora dešava i nešto "prakse koja nije puka pragma", pri čemu mu je npr. najnapadanija fora bila pokušaj ukidanja Fakulteta političkih znanosti (politolozi, ONO i DSZ, novinari), pod objašnjenjem da je društvo i onako kontaminirano takvim niti stručnjacima niti političarima, politikantima.
Nakon njega je neko vrijeme čelnik (republički sekretar) bio prof. Solar, vjerojatno najnekonfliktniji i možda najprimjereniji, ali to nije bilo dovoljno da ima s kime uopće razgovarati, što označava drugu pojavu - kada neto ima i jeste, nitko nema pojma o tome. Ad obrazovanja i povezanog nitko nema pojma da su istaknute osobe hrvatskog obrazovanja evropske tradicije profesori filozofije Bazala (osnivač pučkog učilišta, dugo pored FF-a, sa jako uglednom tadicijom, pa čak ugledno i kao zgrada, autori Nikšić&Bernardi), te Pavao Vuk-Pavlović, pa čak i da ti ljudi postoje.
Tako se iz istoga razloga ne zna da je Zagreb šezdesetih bio svjetski kulturni centar, veoma ugodni i zabavni skladatelj Milko Kelemen je pokrenuo Muzički Biennale Zagreb ...
Tako ni sada nitko ne zna, jer nije elitno na razini, da Nataša Rajković u SC-u pod opskurnim HDZ-om i Močvara produciraju, za sitnu paru, cca 90 % hrvatske produkcije u kulturi.
Da je glavnina toga nicala iz ničega i po rupama, a zapravo vezano uz respektabilnu tradiciju.
Dakle, riječ je o minimalnoj praktičnosti, koja možda odmah ne rađa "praksu koja nije puka pragma", ali pomoću koje stalno imamo evropsku tradiciju "prakse koja nije puka pragma", samo većina iz nekog razloga to ne vidi i kada vidi, i kada je jako dobro upoznata s tim.
Ili jasnije:
- čak sa Šuvarom se je radilo značajnih stvari, ako ništa kao Holjevac je bio bitan ne da on nešto napravi nego da malo drži zid prema naprednim snagama koje čiste sve živo, a i prtema beskrajnim angažiranim snagama koje, i u najboljoj namjeri, nerijetko dave 99 % toga;
- Solar bi još i te kako mogao nešto reći, samo tko zna za Solara, kao šta tko uopće zna šta se je radilo šezdesetih, a spomenuti značni likovi i pojave i ne postoje, iako su tu, pa ne treba puno da pučko učilište bude šta je bilo nekad i dugo;
- a uvijek i ono što se radi ne postoji, iako je tu i svi znaju za to, ne samo znaju nego i vole malo degustirati, samo ...
Neki čudni razlog, koji se stalno sluti, bez namjere povezuje raznovrsne snage u nepraktičnosti, do nepraktičnosti vida, pamćenja, sjećanja, mišljenja na razini minimuma, neki spoj iscrpljujućih visokih razina i volje za neodoljivim vizijama.
Ima i evropske prakse a naša je jako respektabilna, kojom se nemoguće misije reformi pojedinih društvenih područja najednom kao od šale počnu rješavati tako da se nekom liku da malo zraka, pa kad ona malo krene lako krenu i drugi. Obrazovanje, kultura ... a vjerojatno i sve redom bi se najlakše tako obrnuli, da se postojeće snage sve napnu oko toga da se za ukupno angažira po 1 lik koji bi kao glavni trasr / komesar / menadžer / savjetnik ili šta već, trasirao praktične djelove smjera.
U navedenom smislu je i Šuvar bio dovoljno dobar traser, Solar također, teorijski možda i Ljilja Vokić po pravilu kao Šuvar ili još bolje kao Holjevac (kao zid, ne bi bilo sumnje da nije lojalna stvari ..), sve te prilike su propuštene, ovi prije Primorca i on nemaju smisla za praktično a svi zajedno i oni dave neke niže koji imaju, pa se tako približavamo u raznom onome što se komentira da drugom postu o obrazovanju - potpunoj EU harmonizaciji, već sada je ponegdje, gdje je bolje harmonizirano, 17 od 1.000 uspjelo, niz tog čaak i naprednije, i manje od 10 na 1.000, i uskoro smo na potpunoj pobjedi - EU harmonizirano 100 %, uspjelo 1 ili 2 od 1.000 novog i sve ono od prije, koje je poptuno EU harmonizirano. da su Tito i Mao tu ni oni ne bi uspjeli doći do takvog rezultata, da je sve njihovo i njihovih učenika 100 % tip top a novo niti 0,5 %.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKakav je to samo bio tim
Kakav je to samo bio tim gdje je Suvar bio rezerva.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao