U tekstu objavljenom na internet stranici penzića HSU je duboko razočaran ponašanjem vlade.
Evo njihove reakcije:
Osvrt Željka Šempera, predsjednika HSU-ova Odbora za mirovinski sustav i člana Radne skupine Vlade za izradu zajedničkog Prijedloga o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju
S puno optimizma dočekali smo poziv za sjednicu Radne skupine koja je održana 3. srpnja u Vladi RH. Razlog za optimizam gradili smo na posljednjim izjavama premijera Sanadera u medijima, kao i potpredsjednika Vlade Damira Polančeca izrečenoj na skupštini Hrvatske stranke umirovljenika u Vrbovcu. Iz njihovih izjava stekli smo utisak da će Vlada podržati većinu zahtjeva iz dva HSU-ova Prijedloga zakona o izjednačavanju starih i novih umirovljenika i da će se dogovori uspješno završiti do predviđenog roka.
Ipak, na brzinu sazvana sjednica, bez primljenih poziva i potrebnih materijala očitovanja Vlade o prijedlozima umirovljenika, bila je za nas predstavnike umirovljenika pravo i veliko razočaranje.
Moj optimizam puknuo je poput balona, kad smo primili Prijedlog zakona o dodatku na mirovine od 2 – 14,5%, koji je bio odgovor na Prijedlog HSU-ova zakona o usklađivanju / povećanju mirovina od 5 – 38%.
Prema prijedlogu Vlade korisnik prosječne mirovine «novog» umirovljenika od 1.500 kuna, umirovljen 1999. godine dobio bi povećanje od 30 kuna, umirovljen 2002. 130 kuna, umirovljen 2006. 193 kune itd. Ovi iznosi neodoljivo me asociraju na navodni, kasnije demantirani prijedlog Vladina ureda, koji je procurio u medije, o povećanju od 50 – 250 kuna. Ovi iznosi sada su samo pretvoreni u postotke!
Ali, ono «pravo» tek je slijedilo:
Bez ikakvih materijala dobili smo tek usmena očitovanja od predstavnika Vlade o zahtjevima umirovljenika. Kad smo sve saslušali, bili smo razočarani i spremni za odlazak. Osobno sam bio šokiran, nakon Vrbovca nisam mogao vjerovati u ono što čujem:
a) usklađivanje mirovina prema rastu plaća sada je neprihvatljivo
b) kod invalidskih mirovina prihvaća se povećanje mirovinskog faktora sa 0,5 na 0,6667 dok se povećanje s 0,3333 na 0,5 ne prihvaća – predlaže se 0,3333 na 0,4!?
c) umirovljenje s 40, odnosno 35 godina radnog staža, bez obzira na godine života, se ne prihvaća
d) ukidanje trajnog umanjenja prijevremenih mirovina do kraja života se ne prihvaća. Ostavljena je tek mogućnost smanjenja postotka s 20,4% na 18%. (Hvala lijepa!)
e) prihvaća se koeficijent kod najnižih mirovina od 0,825% za sve godine staža
Sve to što su prihvatili, a to je gotovo ništa, asociralo me na mrvice koje ostanu na stolu nakon nedjeljnog ručka.
Koliko tu nije bilo dobre volje, osjećaja i želje, da se barem nešto riješi, pokazuje njihova korekcija kod invalidskih mirovina ( s 0,3333 na 0,4), a radi se stvarno o mizernom iznosu od 29 milijuna u tri naredne godine.
Uskoro će 15. srpanj i evo sada «frke». Hoće li sada, u vremenskom tjesnacu, pasti ponuda «Uzmi ili ostavi»!
Nastavi li se u ovakvom stilu, sigurno nećemo uzeti! ...... no dodajem pitanje dali HSU uopće ima izbora. Po nekima puno veči no što im se to sada čini, no pitanje je vide li oni to.
Komentari
prvo da se osvrnem na ovu
prvo da se osvrnem na ovu nemogućnost umirovljenja sa 35 ili 40 godina. u hrvatskoj tek 18% umirovljenika ima odrađeni puni radni staž. zašto je to tako? koliko ima umirovljenika od 50 i nešto godina? ja ih i sama poznajem puno previše.
nadalje, problem umirovljenika bio bi zadovoljavajuće riješen tek kada bi mirovina iznosila 70% prosječne plaće onako kako je to u Italiji. a možda bi i onda neki rekli da nije zadovoljavajuće. ali gdje je problem? pa nije problem u postotku niti u tome koliko će se proračunskih kuna nadoplatiti, nego je problem u odnosu zaposlenih i umirovljenika (1:1,3). doprinosi su previsoki, a mirovnine su preniske. problem umirovljenika riješen je tek kada se ovaj spomenuti omjer pomakne u korist radnika. SAD je bio sav u frci i panici kad ima se taj omjer približio na 1:3. a gle nas! ovo nije teret samo umirovljenicima, nego i ranicima i poslodavcima.
Mislim...Stvarno... Kad
Mislim...Stvarno...
Kad čujem sada ovakovu njihovu reakciju dođe mi da velim: praf vam budi! A onda se sjetim da su neki penzioneri normalni ljudi s uobičajenim političkim preferencijama i da ih, nakon što su tako besramno opljačkani, nije fer stavljati u isti koš s ovim idiotima koji su si uzeli pravo da ih predstavljaju.
nemesis
Interesantno je da i
Interesantno je da i penzićima, baš kao Adlešički, balon optimizma u odnošajima sa Sanaderom puca baš nekoliko mjeseci prije izbora.
Za ljude tih godina se teško može reći da je u pitanju naivnost i neiskustvo. Bit će da je nešto drugo u pitanju.
Vjerojatno goli osobni interes.
Penzići ne bi dobili ništa manje da su prilikom prve Sanaderove laži otišli u oporbu. A bili bi puno vjerodostojniji. I s većim izbornim šansama.