Puno toga već je rečeno, pa i na ovim stranicama, o privatizaciji. Ipak držim će još više toga biti potrebno za reći. Privatizacija je vječno aktualna i kontroverzna tema s obzirom da u sebi prelama sve ključne odredbe procesa tranzicije socijalističkih društava u kapitalizam. Ona u tom smislu označava ne samo ekonomski već prije svega politički i etički fenomen. Moja je namjera da na ovom mjestu pokušam ukratko rasvjetliti određene aspekte privatizacije, za koje vjerujem da dobro oslikavaju političku i etičku dimenziju poretka prema kojem privatizacija vodi. To će dakako nužno biti krajnje ograničen ogled.
Ono od čega želim krenuti jest raširena moralna kvalifikacija da je pretvorba i privatizacija u RH bila zločinački čin. Smatram naime da se u toj kvalifikaciji krije čitav niz ispravnih vrijednosnih sudova i intuicija, koji impliciraju inherentnu nepravednost samog procesa privatizacije i poretka kojeg ona uspostavlja. Kvalifikacija o pretvorbi i privatizaciji kao zločinu najraširenija je među običnim pukom, dok političari taj zločin svim silama nastoje uklopiti u legalistički okvir i prikazati ga eventualno tek kao nemoralnu povredu zakona. Uklapanjem u legalistički okvir nastoje se otkloniti upravo šire implikacije koje ne samo da zahtjevaju sankcioniranje pojedinačnih povreda morala i zakona koje su se prilikom pretvorbe i privatizacije desile, već puno važnije, koje dovode u pitanje samu ispravnost kolektivne odluke o prelasku na novi ekonomski sistem, što se ostvaruje upravo putem privatizacije. Razumljivo je da političari koji predvode tranziciju imaju najsnažniji interes da sam proces tranzicije i svoje predvodništvo u tom procesu kontinuirano legitimiraju. I da naravno spriječe ili diskvalificiraju svako ozbiljnije osporavanje nužnosti tranzicije kakvu provode..
No krenimo povijesnim redom. Nakon što se u drugoj polovici devedesetih u javnosti počela širiti svijest o pretvorbi i privatizaciji kao zločinu, rigidnoj Tuđmanovoj vladavini počeo se nazirati kraj. Tuđmanov model pretvorbe i privatizacije jasno je povezao odgovornost političke i nove tajkunske elite. To je u konačici i presudilo Tuđmanu i HDZ-u 2000-te. Ipak, srđba obespravljenih građana koji su u svojim vrijednosnim sudovima i intuiciji kvalificirali pretvorbu i privatizaciju kao zločin, nije dovedena do jasne svijesti o tome što sam zločin čini zločinom, već je usmjeravana i zadržavana od strane Tuđmanu opozicijskih političkih snaga u totalno nejasnoj perspektivi individualne odgovornosti. Politička opozicija također je uz proces pretvorbe i privatizacije vezala označitelj „zločin“, no samu prirodu zločina nikada nije jasno javnosti razložila već je legitimitet prikupljala prvenstveno obečanjem da će krivci za zločin, s njezinim dolaskom na vlast, biti strogo sankcionirani. I onda kad je Račan 2000-te došao na vlast tek je slegnuo ramenima i rekao da je on prije svega legalist i da je ono najgore nažalost učinjeno po zakonu. Da, provedena je revizija prevorbe i privatizacije koja je pokazala da čak i takvi zakoni nisu bili poštivani u največem broju slučajeva. A ubrzo su svi političari odahnuli kada im je u pomoć došla još jedna pravno-legalistička kamuflaža zločina - zastara.
Iz svega ovog nameće se više pitanja. Prvo, zašto je Tuđmanova opozicija prihvatila označitelj „zločin“ za pretvorbu i privatizaciju, a da ga nije jasno razložila?. Drugo, zašto Račan nije bio legalist prije izbora već je to postao tek u trenutku dolaska na vlast?. Treće, u kakvom je odnosu činjenica da večina pretvorbe i privatizacije nije učinjena po zakonu s kvalifikacijom da se radi o zločinu?.
Na prva dva pitanja odgovor je u jednom djelu jasan. Opozicija na čelu s Račanom, imala je direktnog izbornog interesa da do izbora 2000-te artikulira srđbu obespravljenih a da je u isto vrijeme jasno ne razloži, i da nakon dolaska na vlast janusovski podsjeti građane da smo kolektivno ipak prihvatili (?) da želimo kapitalizam i pravnu državu i da njihova načela nužno moraju biti ispred razumljivog gnjeva i resentimenta građana. Već je to bila jasna potvrda da je politika u Hrvata samu sebe osudila na neumitno provođenje procesa tranzicije i da to za nju predstavlja konačnu hrid o koju valja razbiti svako nezadovoljstvo i osjećaj nepravednosti te svaku lažnu iluziju hrvatskih građana, s obzirom da toj neumitnosti jednostavno nema alternative. I građani su vrlo brzo nakon dolaska na vlast koalicije 2000-te shvatili obmanu kojoj su nasjeli, shvatili su da je Račan&comp iskoristio njihovu srđbu ne kako bi na pravi način pokrenuo društvenu katarzu već da bi sebe zaposjeo na vlast. Račana je dakako mučila nečista komunistička savjest, i tu je slabost vrlo brzo iskorsitio HDZ za vlastitu konsolidaciju, dok Račanu građani nisu mogli oprostiti činjenicu da nije proveo ono za što je dobio mandat.
No za što je Račan zapravo dobio mandat 2000-te?! Kao pravi politički maher uspio je odgovor na to pitanje ostaviti u maglovitoj i općenitoj formulaciji o sankcioniranju pretvorbenog zločina, i tako sebe izuzeti od jasnih zahtjeva i jasne odgovornosti. Ljudi su se razočarali koalicijom, a da ni sami nisu znali što je Račan trebao učiniti da se zadovolji zahtjev pravednosti. Svim političarima bilo je u interesu da se pozivaju na legalitet i institute pravne države, vladajućoj koaliciji zato jer nije bila sprema razmrsiti gordijski čvor pretvorbe i privatizacije, a oporbenom HDZ-u zato jer je bio nasljednik struktura koje su ga inicjalno zaplele. I tako dolazimo do trečeg i ključnog pitanja o odnosu kvalifikacije pretvorbe i privatizacije kao zločina i činjenice da je ona učinjena po zakonu. Prije svega, revizija pretvorbe i privatizacije koju je pokrenuo Račan označila je pokušaj dokidanja istinske zločinačke dimenzije samog pretvorbeno-privatizacijskog procesa. Revizija je pokazala da u največoj mjeri nije poštovan zakon, no ključni problem nije ležao u povredi zakona nego u samom zakonu i posljedično onima koji su ga osmislili i izglasali, a posredno i onim oporbenim političarima koji su sjedili u parlamentu u kojem su takvi zakoni usvojeni, i koji su u največoj mjeri tu legalizaciju zločina šutke promatrali. Ako je zločin legaliziran u najvišem političkom tijelu jasno je da za njega moraju odgovarati oni koji su u njemu sjedili i takve zakone izglasali. No ako se privatizacija kvalificira kao zločin, tada odgovornost za njega ne može biti samo politička kako se to demagoški kaže, već prije svega kaznena (Ista bi stvar bila da se nacistima nakon drugog svjetskog rata nije sudilo, već da je njihova odgovornost svedena na gubitak parlamentarnih izbora). Račan na tako nešto nije bio spreman zato jer je bio u strahu da bi retroaktivno i njemu bilo moguće suditi za ono što se kvalificiralo kao komunistički zločin.
Zbog svega toga mi smo danas u situaciji da povijesno najštetnije i najnepravednije političke odluke i njihove vinovnike, ne možemo okvalificirat na pravi način i zahtjevati za njih adekvatnu odgovornost. Sve se rasplinjuje u relativizaciji zločina i pozivanju na legalizam, što u narodu s pravom izaziva gnjev prema političkoj kasti koja umjesto da potakne društvenu katarzu, sve čini da se spriječi uspostavljanje lanca odgovornosti.
No, što nakon svega pretvorbu i privatizaciju kvalificira kao zločinački čin?! Mislim da je posrijedi intuicija o istinski nepravednom karakteru prelaska vlasništva kojeg su svi stvarali u ruke nekolicine privatnih pojedinaca. I upravo je ekstremna i kondenzirana varijanta tog prijelaza, koja se desila u RH, omogučila da se karakter tog prijelaza raspozna kao otimalački i zločinački. Građani ostalih tranzicijskih zemalja nisu imali „privilegiju“ da u najčišćoj varijanti sagledaju istinski moralni i politički karakter promjene vlasništva. Razlog tome je činjenica da je u večini zemalja bivšeg istočnog bloka vlasništvo prije tranzicije bilo državno i upravljanje centralno-plansko, pa radnici nisu imali intuiciju da su tvornice njihove i rezultat njihovog rada, kao što je to bio slučaj u samoupravnom socijalizmu. S druge strane, u Sloveniji je politička elita bila puno odgovornija i svjesna da će nagla promjena vlasništva zasigurno dovesti do neprihvatljivih ekonomskih posljedica i socijalnog raslojavanja i da je potrebno što postupnije i pažljivije provoditi proces pretvorbe i privatizacije, pazeći da se u niti jednom trenutku ne zanemari njegova socijalna bilanca (zato su i išli s razrađenim vaučerskim modelom privatizacije).
Dakle, jedino je u RH zbog gluposti i bezobzirnosti političke elite omogućen povlašteni uvid u istinski karakter promjene vlasništa, upravo zbog njegove provedbe u najčišćem, „šok“ obliku (famozna Tuđmanova doktrina o 200 obitelji). Nažalost, taj povlašteni uvid u otimalački i zločinački karakter prevorbe i privatizacije, nakon dolaska koalicije 2000-te na vlast, svim je sredstvima amortiziran i ublažavan, prvenstveno uklapanjem u legalizacijski okvir i načela pravne države. No pravi i dugoročni učinci privatizacije tek dolaze na red, ne samo kod nas nego i u ostalim tranzicijskim zemljama. Aktualna svjetska kriza jedan je od katalizatora tih učinaka. Mađarska već ima velikih problema zato jer strane kompanije povlaće svoje profite, Poljska se polako osvještava oko onog što se nama upravo sprema – privatizacije brodogradilišta itd. Privatizacija je tranzicijske zemljame dovela u status kolonija, jer je međunarodni Kapital iz najrazvijenijih zemalja osigurao sebi postavljanje takvog okvira privatizacije koji će mu omogućiti najeftinije preuzimanje najvrijednije gospodarske infrastrukture i profitabilnog financijskog sektora, bez potrebe za ulaganjem u ljudski kapital radi stvaranja dodatne vrijednosti. Oni u okviru neoliberalnog koncepta jednostavno dolaze kao nametnici da preuzmu i sišu najvrijedniji supstrat svojeg domaćina. Slovenci su jedini toga bili donekle svijesni, pa su maksimalno odložili privatizaciju ili su je proveli u onoj mjeri u kojoj su znali da će ostati u vlasništvu domaćih rezidenata a profit se oplođivati u domaćim reprodukcijskim ciklusima (zato nisu ni imali potrebu sklapati aranžmane s MMF-om koji najviše i inzistira na privatizaciji, a njihov glavni ekonomski strateg Jože Menciger je poznat po knjizi o tome kako strane investicije u tranzicijskim zemljama ne vode prosperitetu domaćih ekonomija).
Sve u svemu, pravi karakter privatizacije kao otimalačkog, eksplatatorskog i kolonizatorskog sredstva tek će se osvijestiti. Tek tada uvidjet će se da ekonomske bilance ukljućuju i svoju socijalnu dimenziju, koja je za privatnog vlasnika i njegovu profitnu motivaciju jednostavno sporedna odnosno direktno mu se suprotsavlja. Gola nužda u konačnici će natjerati građane da ponovo dovedu u pitanje temeljne društvene odnose, da ih politiziraju, a to su uvijek i nužno upravo odnosi vlasništva. No dok je kredita za vjerovat je da će orkestar na Titaniku i dalje svirat. Živi bili pa vidjeli!
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
hrvoje štefan, članak ti
hrvoje štefan,
članak ti je jeko dobar.
Pojam tranzicija nisi spominjao, ali si rabio pojmove pretvorba i privatizacija.
Kao što je poznato sva ta tri pojma, a riječ je o stručnim pojmovima, nisu defiirali stručnjaci koje smo imali i imamo, već je rabila politička volja većine HDZ u Saboru, koja je bila materijalizacirana kroz vlast u sve 4 ključne institucije Hrvatske države. Predsjednik koji je postavljao vladu (Tuđman) - znači spojene institucije Predsjednika države i izvršne vlasti, zakonodavna vlast (Sabor), sudbena vlast (smjena oko 60% svih sudaca koji su postojali do 1990. godine), i ustavna (o)vlast preko Ustavnog suda (gdje je imenovao svoje partijske drugove). Prema tome, riječ je o PARTIJSKOJ DIKTATURI pod nazivom "demokracija".
Čitao sam što je Josipović potpisao kao tumačenje. Međutim, on nije potpisao upravo ovo - a to je da onda kada parlamentarna većina donosi zakone preko kojih materijaliziraju vlastitu političku volju za vlastitut lisnicu (a što nije teško dokazati) tada su ti zakoni NIŠTAVNI. Konačno, HDZ je poništio mnoštvo zakona iz bivšeg kom. sustava do 1990. godine, i retroaktivno uveo novo zakonodavstvo.
Ovime hoću reći da je isključivo stvar političke volje, temeljem koje je ostvarivo preko novog zakonodavstva ali i državnog sustava učiniti ono na što ta politička volje "u ime birača" ima pravo - i dapače legitimitet i legalitet. Ako ga rabi pogrešno-tada kada zastupnicima istekne mandat - sukladno Starčeviću - trebaju biti krivično gonjeni od državnog odvjetnika. Ne može se u Saboru sjediti bez odgovornosti i ubirati "lijepi život", konačno to je i protupravno. Naime, zastupnici odgovaraju građanima a ne svojem partijskom šefu neovisno što ih on postavlja na izborne liste. Naravno - ovo nitko ne želi primjenjivati ni HDZ, ni SDP !!! Dakle - gentlemenski dogovor, i tu je "kvaka 22".
U periodu 2000-2004. očevidno da Račan i "kompanija" NISU htjeli izvršiti ono što su obećali biračima - a temeljno je bilo PONIŠTENJE privatizacije tamo gdje je ona izvršena kriminalno, s procesuiranjem dijela onih koji su radili u Fondu ono što su radili.
Prema tome - laž je da se to nije moglo. Stvorena je sada lažno proizvedeno vjerovanja da je revizija nemoguća. Naravno da je itekako moguća samo to ne će ni SDP, a HDZ s razlogom. Dapače, ima načina da se ne izazove anarhije i pravna nesigurnost.
Nije neobično da građani (i) stoga doživljavaju SDP jednako je HDZ.
No, koja je treća opcija? Pogodi !
(U igri je jako, jako mnogo.)
ne samo ekonomski već prije
ne samo ekonomski već prije svega politički i etički fenomen.
Ono od čega želim krenuti jest raširena moralna kvalifikacija da je pretvorba i privatizacija u RH bila zločinački čin. Smatram naime da se u toj kvalifikaciji krije čitav niz ispravnih vrijednosnih sudova i intuicija, koji impliciraju inherentnu nepravednost samog procesa privatizacije i poretka kojeg ona uspostavlja. Kvalifikacija o pretvorbi i privatizaciji kao zločinu najraširenija je među običnim pukom, dok političari taj zločin svim silama nastoje uklopiti u legalistički okvir i prikazati ga eventualno tek kao nemoralnu povredu zakona. Mene recimo zanima promatrati moralno ponasanje u privatizaciji. Ne zelim uopce izricati moralni sud i ulaziti je li nesto moralno ili ne u vrijednosnom smislu, napose kako to radi uobicajeni govornik u nas, a iz toga proizilazi potpuno nerazumijevanje i jako puno zla, zle krvi i kojekakvih gluposti u nas.
Primjer politickog dozivljavanja privatizacije je fantastican primjer na kojemu se vidi sraz pred renesansnog politickog doba sa modernim.
Za zbunjene citatelje prije svega ukazao bih na potrebu sagledavanja Machiavelli/evog pogleda na odnos politickog i etickog. Samo blagi uvod i udubljivanje u ideje ovog izvrsnog Talijana odagnalo bi gomilu prakticki regresivnih politickih naplavina u nas i predpotopnog dozviljavanja politike.
Sta nasu djecu uce na FF? Pitam se i kakve ikakve koristi od njih tamo? sram ih treba biti da ja diletant sa posve drugog podrucja tu sad moram improvizirati. Strasno je biti neslobodan i pritajiti se i dopustiti svjetini da se razmase samo iz bijednih oportunisitckih potreba. Sramite se svi nasi FF-ovi. (sorrz na brzinskoj egotripnoj digresiji ali nesto tako otprilike doista i mislim)
Meni se vec vise uopce ne da to pojasnjavati. Ne treba tu pustih filozofa i velikog udubljivanja u stvar.
Politicko, tj. politicki akt je prije svega zadan konkretnim trenutkom i stvarnim mogucnostima koje postavlja stvarni zivot, a sve to sublimirano u konkretnim politickim odlukama, najcesce nema nikakve, a sto je najzanimljivije niti moze imati ikakve veze sa eticnim u onom prevladavajucem krscansko / antickom smislu. Svako insistiranje na dobrim namjerama u politici put je u siguran debeli pakao i njegove najzesce krugove. Nisam to ja izmislio vec su to namrli mnogi prije i prava je steta ne koristiti to raspolozivo znanje i dosege. Kod nas bi se za privatizaciju ustvari upravo i moglo konstatirati da je upravo zbog dobrih namjera stvar otisla u pakao. Tipicnim iskoristavanjem opcih eticnih dozivljaja kolektiva za ono na sto ukazuje Machiavelli a to je beskrupulozna kompeticija i kalkulacija interesa i ciljeva.
Dakle moj dozivljaj neuspjeha privatizacije je potpuno suprotan svakom ovdje izrecenom sudu. Ne u smislu konstatacije da je privatizacija polucila dobre rezultate jer sa ovim u glavama ona to nikako ne moze biti, ali da ako stvar treba promatrati u sklopu politike onda je potreban cijeli novi jezik za opisivanje sto se zbilo.
Ovo ovdje je podrucje politiziranja i populistickih tlapnji koje se mogu beskonacno ponavljati dok se bijedni narod i jos bijedniji politicari toga ne zasite. Stvarnost je politicka i ne uvrijedite se koji ne mislite tako, stvarnost ide dalje.
sjajan dnevnik (koji
sjajan dnevnik (koji zaslužuje naslovnicu)
no zanima me kako bi ti pomirio taj proces zastare i načelo pravne države s željom/potrebom da se kazne oni koji su se pretvorbom i privatizacijom okoristili
problem zastare se rješava
problem zastare se rješava promjenom ustava, a hrvatsko zakonodavstvo i te relativno nedavno poznaje retroaktivnost u važenju zakona (naravno kad to državi odgovara vidi npr novelu zkp-a koja je onemogućila naknadu štete onima koji su abolirani zakonom o oprostu) međutim ovo je tek kazenopravni aspekt problema. Naime, bit u ovom po mom mišljenju je imovina, pogotovo nekretnine, dionice koje su nelagalno stečene. u hrvatskom zakonodavstvu ima sasvim dovoljno alata da se odluke, ugovori, rješenja kojim je pretvarana društvena imovina stave izvan snage, proglase ništavim, a onda se i sve posljediice takvih radnji poništavaju. I to u zakonu o vlasništvu..., zakonu o obveznim odnosima, a putem procesnih zakona zakona o parničnom postupku i zakona o upravnom postupku. samo treba zapeti, treba volje (naravno kod države) postupci nisu jednostavni, ali i sukno i škare su u našim rukama i stvar bi se mogla u dobroj mjeri popraviti. Naime i sama pretvorba i privatizacija gledajući sa stručne, pravne strane je napravljena izuzetno traljavo i amaterski... ne čudim se hdzeovoj vlasti koja je tu ipak jako umočena, ali sdp i društvo su 2000. godine mogli pokrenuti stvar koja se onda ne bi mogla zaustaviti jer tužbe nitko ne bi imao balls da povuče... nevjerojatno je da niti u prošloj kampanji to nije bila istaknuta tema sdp-a Ipak u vrhu imaju josipovića koji je vrhunski pravnik i koji zna kako bi se vlasništvo moglo osporavati... stoga zaključujem da ni oni ne žele...a zašto ? potrebno je stvoriti i atmosferu i u pravosuđu jer i oni su ljudi koji osluškuju bilo politike, pa ne bi bilo komentara "pa neću je valjda osporavati pretvorbu..."
@ mrak, ... no zanima me
@ mrak,
... no zanima me kako bi ti pomirio taj proces zastare i načelo pravne države s željom/potrebom da se kazne oni koji su se pretvorbom i privatizacijom okoristili
U Sloveniji to se pokušalo postići odgođavanjev (t. j. produživanjem) doba, u kome činovi iz privatizacije zastarijevaju. Nije da je bilo nekog učinka ... čak je i jedini osuđeni na kraju pomilovan od predsjednika nam Drnovšeka, a da nije proveo ni dan svirajući glasovir.
(Iako se je morao za par dana skloniti u psihiatrijsku bolnicu;)))
Pozdrav iz Ljubljane
U Sloveniji to se pokušalo
U Sloveniji to se pokušalo postići odgođavanjev (t. j. produživanjem) doba, u kome činovi iz privatizacije zastarijevaju. Nije da je bilo nekog učinka ... čak je i jedini osuđeni na kraju pomilovan od predsjednika nam Drnovšeka, a da nije proveo ni dan svirajući glasovir.
To je u pretežno mjeri neizbježno po fenomenološkom karakteru stvari, to je nešto kao procesi obrađivanja zemlje, gradnje i seksa, koji se ne mogu poništiti ili ako mogu u nekom stupnju onda je pretežno to na način je bolje sanirati i ublažiti nego vršiti još gore.
A u društvima vičnim da je ceh (samo upravno) na zajednički račun, to je još više tako. Čak smo "pokvarili" i drugim pravilima poslovanja jako vičan svijet, kao da su uzeli velik misao čuvenog hrvatskog pučkog filozofa Ljube Ćesića Rojsa "tko je jamio jamio" (koja vijedi za stalno a ne samo za određeno razdoblje kako misle diletanti).
I sve je i više nego razumljivo - kako da čovjek odoli tako neodloljibvojoj privlačnosti koja ti se nudi kao na švedskom stolu i još tako prekrasna, sa živim čovjekom nešto ne bi bilo u redu kada bi odolio tome što ti život (partija) pruža.
Dobro pitanje. Naime potreba
Dobro pitanje. Naime potreba da se na pravi način kazne odgovorni za pretvorbeno-privatizacijski zločin u otvorenom je sukobu s načelima demokratske pravne države (načelima trodiobe vlasti, zabranjenom retroaktivnošću zakona itd). Očigledno je da ukoliko želimo sankcionirati zločin na pravi način moramo dovesti u pitanje sama načela i institute demokratske pravne države, i vidjeti dali je za uspostavljanje istinske odgovornosti možda nužno uspostaviti neke dodatne ili drugačije institute. . No to se ipak nitko ne usudi. Zbog čega?! Zbog toga jer su svi manje ili više svjesni da navedena načela kriju pravu istinu podaničkog i kolonijalnog položaja hrvatskog društva i da bi njihovo dovođenje u pitanje samo razljutilo naše gospodare - međunarodni kapital (vjerovnike) i njegove političke predstavnike (EU, NATO, MMF, Svjetska banka..).. A njih ne želimo razljutiti jer ukoliko nam blokiraju refinanciranje kredita i stave rampu na uvoz i izvoz, eto nas u bankrotu i socijalnom kaosu.
Naime, mi smo u klasičnoj poziciji ovisnika kome međunarodna zajednica pribavlja drogu. Svjesni smo da ta pozicija nije dobra i da bi trebali prestati s drogiranjem, pogotovo na dug, ali za to nemamo snage. Međunarodnim dilerima je svakako u interesu da nam prodaju drogu na dug, jer ako im nemamo za platit novostvorenom vrijednošću znaju da ćemo im platit obiteljskim srebrom. Načela demokratske pravne države naša su ovisnička racionalizacija zašto se u krajnjoj liniji ima smisla drogirat (postati ćemo razvijeni i civiliziran svijet), no oni u našem slučaju predstavljaju prvenstveno sredstvo koje diler koristi da bi zaštitio svoje ekonomske interese.
Da međunarodni kapital nema šape na preuzetoj i privatiziranoj imovini, stvari bi nam bile puno lakše. Ovako smo u poziciji da ne smijemo raspetljavat gordijski čvor privatizacije jer ćemo u jednom trenutku sigurno zagrebati u područje interesa međunarodnog kapitala, a on namanje želi da se njegova prava slobodnog raspolaganja vlasništvom i ubiranja rente, dovode u pitanje, bez obzira da li je privatizacija izvršena na štetu hrvatskih građana. Oni smatraju da su činom plačanja istaknute cijene imovine izuzeti od bilo kakve daljne odgovornosti i propitaivanja pravednosti samog čina privatizacije.
Svjesni toga naši su vrli političari, prvenstveno mislim oni u SDP-u, pokušali pomiriti načela demokratske pravne države i zahtjev za sankcioniranjem pretvorbeno-privatizacijskog zločina. I onda su kao rješenje predložili nekakav porez na ratno profiterstvo (i imovinu steknutu u sumnjivim okolnostima). No taj je prijedlog potpuno promašen jer on umjesto da sankcionira zločin, upravo ga legitimira. Ratni profiteri bi platili porez i time jednom zauvijek otkupili svoje grijehe. S druge strane o prijedlogu da se imovina oduzima prestalo se razmišljati u trenutku kada se shvatilo da nitko nije spreman tražiti od međunarodnog kapitala da vrati imovinu koju je kupio a za koju smo eto zaključili da je na štetu radnika privatizirana.
Jedini je Ivo Josipović jasno rekao da zločin nikada ne zastarjeva i da nas EU ne smije ucijenjivati po pitanju zabrane retroaktivnosti zakona gdje bi se putem lege special i nakon nastupa zastare mogli sankcionirati pretvorbeno-privatizacijski zločin.. No mislim da ga se baš i nije najozbiljnije shvatilo..
Dakle mrak, dokle god prihvaćamo podaničko-ovisničku poziciju koju opravdavamo putem racionalizacije nazvane - načela demokratske pravne države, do istinskog sankcioniranja pretvorbeno-privatizacijskog zločina neće i ne može doći.. Tek kad i ako razbijemo tu zabranu u mišljenju (denkverbot), možemo se nadati zadovoljenju pravde i početku istinske društvene katarze..
"Jedini je Ivo Josipović
"Jedini je Ivo Josipović jasno rekao da zločin nikada ne zastarjeva i da nas EU ne smije ucijenjivati po pitanju zabrane retroaktivnosti zakona gdje bi se putem lege special i nakon nastupa zastare mogli sankcionirati pretvorbeno-privatizacijski zločin"
@hrvoje štefan, nije Ivo Josipović jedini, ali je točno da ne može biti da sudbena i izvršna vlast prihvati i podrži činjenicu da su gramzivci, politički profiteri i moralne nakaze na čelu i pod pokroviteljstvom Franje Tuđmana, a nakon toga pod ratnom pobjeguljom Ivom Sanaderom i njegovim svinjama na državnim jaslama, pokrali i opljačkali državu, a sve to za vrijeme agresije i Domovinskog rata, u kojem su Tuđman i njegovi jastrebovi između sebe dijelili narodnu imovinu.
Ne može biti da sudbena i izvršna vlast prihvati i podrži činjenicu "tko je jamio, jamio je", a sve to iz razloga što je ešalon mafije pretežno regrutiran iz redova HDZ-a i što je politička mafije HDZ-a godinama opstruiraljući i spriječavajući policiju i Državno odvjetništvo u sankcioniranju privatizacijsko pretvorbene pljačke, taj zločin počinjen za vrijeme agresije, okupacije i rata "odvela" u zastaru.
Ne može biti da je oporba koja je također bila četiri godine sudbena i izvršna vlast prihvatila i podržala činjenicu "tko je jamio, jamio je", a sve to samo zato što su i neki njeni gramzivci, politički profiteri i moralne nakaze profitirale na tom istom ratnom zločinu pljačke vlastitog naroda.
Ne može biti da sudbena i izvršna vlast jedne slobodne demokratske i neovisne države prihvati i podrži da joj se EU, ili bilo tko drugi miješa u unutarnje stvari poput zakonodavstva i propisuje joj da tzv. elitno društvo nekažnjeno uživa u nezakonito stečenom kapitalu i opljačkanoj imovini, a sve to samo zato što su pripadnici pljačkaškog etablišmenta i gospodarske mafije putem te ista koruptne i mafijaške sudbena i izvršna vlast, tu opljačkanu i nezakonito stečenu imovinu podijelili između sebe, ali djelomično i rasprodali međunarodnim čimbenicima i sumnjivom kapitalu.
Prema tome nije to pitanje podaničkog i kolonijalnog položaja hrvatskog društva, već talačka uloga političkog vrha koji je u proteklih 18 godina sve navedeno režirao i proveo i omogućio da sve padne u zastaru. Ovdje nisu samo u pitanju domaća banda lopovska, već i međunarodni lupeži, oni politički i oni ekonomski koji su uzeli svoj danak i proviziju, a uvođenjem takvog zakona bi se i njima kao i domaćoj bandi lopovskoj zatresle gaće!
Svojevrsni paradoks a
Svojevrsni paradoks a ustvari Kvaka 22 leži u činjenici da proces pretvorbe i privatizacije može nama izledati krajnje nepravedan i zločinački, dok je u isto vrijeme za međunarodnu zajednicu gotovo u potpunosti legitiman. Razlika u perspektivi proizlazi iz različitih interesih i vrijednosnih pozicija, koje se ne mogu razlučiti sagledavajući samo apstraktan i formalan okvir i načela demokratske pravne države. Upravo to je ustrajno objašnjavao Marx putem koncepcije baze i nadgradnje. Naime, prividno neutralan i objektivan okvir demokratske pravne države u najužoj je vezi partikularnim interesima oplodnje i širenja Kapitala. Stoga je potrebno dovesti u pitanje prividnu neutralnost i objektivnost načela pravne države upravo na način da se razloži kome ona stvarno idu u prilog. Što se tiće RH privatizacija i pretvorba sigurno nije bila u sukobu sa interesom međunarodnog Kapitala, ona mu je i omogučila prodor na naše tržište. Također i daljna konsolidacija demokratske pravne države nakon 2000-te. No, hrvatske građane to je dovelo u sasvim podređenu poziciju čije blagodati će tek osjetiti..
Jedini je Ivo Josipović
Jedini je Ivo Josipović jasno rekao da zločin nikada ne zastarjeva i da nas EU ne smije ucijenjivati po pitanju zabrane retroaktivnosti zakona gdje bi se putem lege special i nakon nastupa zastare mogli sankcionirati pretvorbeno-privatizacijski zločin.. No mislim da ga se baš i nije najozbiljnije shvatilo..
Dobro da je Ivo Josipović to javno izjavio, sam je priznao pa se neće morati dokazivati (kao Linić kada pred kamerama na sjednici Vlade lomi sve mozgove i objašnjava prednost odluke i čina obnovljeni hotel Excelsior za 0 kuna).
Uz ključnu podršku Ljuštine, Bandića, partije i drugih naprednih snaga (trgovina sa HDZ, Biškupić itd.) napravio je no što o čemu Al Capone i ekipa nisu ni sanjali, a još manje pomislili, ni kada su imali svoga gradonačelnika - uzeo je pod kontrolu sav glazbeni biznis (ZAMP, Koncertna direkcija, MBZ, skladatelji, Zg filharmonija ...) i još vezi s tim pazari i naplaćuje u drugim područjima, dok pomoću ZAMP-a rade takva reketarenja kojima nisu nikom pala na pamet u svijetu, pa čak našima kojima pada svašta na pamet (uz asistenciju akademika Barbića).
On možda gaji iluzije naivnosti oko razlike stvarno i formalno, ali to je magla koju puše analfabeti, dok svi znaju da se zakoni odnose na stvarno a ne na formalno ili deklarativno. Dakle, Josipović je prešao sve poznate crte u vezi toga što priča i već je s onu stranu, kvarcanje tu ne pomože. Sustiže ga drugi profesor Pravnog fakulteta, najveći stručnjak za socijalna pitanja i moralna vertikala, jači od Kregara jer je bio oratka sa Slavkom Dakiće, Gojko Bežovan, kao stručnjak predvodi model gradnje stambenih slamova koji je nadmašio Čačićeve sukobe interesa i cijenu (cca 2-3 puta više za povjesno dno dna) - produkcija stanova "farma svinja" pomoću Grad Zagreb & ZG holding & IGH d.d. po krovnoj viziji Bežovana za Čačićev red veličina 2-3 puta više od cijene + sve cirkulacije i spirale derivata o znanja jest tako nedostižni SF film koji izaziva strahopoštovanje da se niti pola "sretnika" ne usuđuje javiti za mogućnost ulaska u hram (dok je Čačić uspio i sa stanovima tunelimabez svjetla i zraka i mogućnostima smještaja kreveta, dok fekalije pri svakoj kiši plave podrume i garaže).
Tako da ti vodeći sdp-ovski intelektualci (dodati dr Nevena Mimicu koji je asitirao za simboličnu naknadu od 3 stančića, Kregara koji je uvijek tu za sitnu svotu povezati sve sastavnice i službe i pokriti kao krovna vertikala, Ljubu Jurčića koji je malo provjeravao leaboracije komunalne banke i nekoliko tvrtki koje odmah obore konkurenciju prestižnim gradski poslovima ...), sigurno vode konvoje u nove pobjede, rame uz rame sa kolegama iz konkurentsko-pratnerskih ekipa (Čačić ne može pratiti trku i prelazi u misionare, Đapić prati), crte su prijeđene, milijarde dugova narasle, minus kreditni rejting i povjerenje još više ...
Veoma zanimljive pretvorbe i privatizacije svega i svačega, skladne, pravno briljantne ... tek glazba od toga, koja već prožima mase do srsi.
Slažem se, Josipović se sa
Slažem se, Josipović se sa ZAMP-om totalno kompromitirao kao ljevičar..
Koncertna direkcija, MBZ
Koncertna direkcija, MBZ (Muzički biennalle Zagreb), skladatelji, Zg filharmonija ... dakle cijeli glazbeni biznis (Bišupić i Ljuština kontroliraju ostalih 70 % biznisa a ovo su dali njemu, on zauzvrat osigurava pravnu i glazbenu opskrbu za Grad Zagreb Bandić SDP i pola HDZ-a - Al Capone, društvo i njhov gradonačelnik su bili diletanti koji su maksimalno doprli do proslave ponovne pobjede na izborima brodom sa puno uzvanika na račun grada Chicago-a, a kako se je pretovareni brod prevrnuo više su izgubili nego "zaradili" - ovo šta ovi rade ni blizu nema niti u Rusiji, ni Crnoj Gori ni Srbiji)
Haag, desetak pravnih biznisa, Grad Zagreb (razno), Sabor .... ni Jure Radić sa 55 čelnih uloga ga ne može pratiti, možda samo Polančec.
O kakvoj ljevici ti zboriš, možda ljevici Roberta Mugabe-a u prijateljskom Zimbabveu ili BAAS ljevici Sadama Huseina u zlatno doba, kada su svi iz svijeta osim Irana bili saveznici i prijatelji - sve su ti to veleimperijalni staljinisti, a to kao što znamo nije ljevica?
Mr. Mrak, kako sam imao
Mr. Mrak,
kako sam imao prilike malo razmišljati o istom pitanju :)
Moj odgovor je:
"Al Capone"
Odakle mu sva ta silna imovina?
Je li platio porez na tu dobit?
i eto nam pravde!
Jakša Matovinović
volim svoje i poštujem tuđe.
@Mr.Jaks, poučak "Al
@Mr.Jaks, poučak "Al Capone" je primjenljiv u svakoj pravno uređenoj državi gdje utajivači poreza završe u zatvoru, a ne kao što to slučaj Marka Babića pokazuje, kao sudci najviše sudske instance jedne države, na Ustavnom sudu.
Poučak "Al Capone" je primjenljiv u svakoj državi gdje se policija i Državno odvjetništvo usudi ispitati porijeklo imovine i satova dojučerašnjeg gologuzca Ive Sanadera, a današnjeg bogataša u ulozi i na dužnosti vođe vlade interesne koalicije.
Zar bilo tko sa zdravim razumom može pomisliti da su policija, Državno odvjetništvo, USKOK, hrvatsko pravosuđe na čelu s Vrhovnim i Ustavnim sudom institucija pravne države, ili kao i svaki drugi organ i institucija ove opljačkane i devastirane države sredstvo, mehanizam i puki poslušni instrument putem kojeg se svaka pljačka, svaki lopovluk, pa čak i kao što ovaj zadnji Zakona o golf igrališti, ozakonjenje krađe privatnog vlasništva, dobije zeleno svjetlo Marka Babića i njegovih pajdaša sa Ustavnog suda.
porezna te smije pitati za
porezna te smije pitati za tekuću godinu - 3, dakle za koji dan će te smjeti pitati samo za 2006, 2007 i 2008; sve prije toga mogu samo zaboraviti
Po zakonu! A izmjene i
Po zakonu!
A izmjene i dopune zakona se donose u Saboru!
A to nije stvar porezne onda.... već i našeg FBI!
Argument da je sve prije tog zakona ne važeće..... jednostavno ne drži vodu kada je utaja poreza u pitanju!
Pitajte Al Capone!
Pravilo broj jedan za sve državljane slobodni i demokrastki država u kojima je slobodno tržište (tzv. kapitalizam):
1. Samo dvije stvari se moraju u životu:
a) Porez se mora plaćati
b) Moraš umrit!
Nema više pravila života u tim državama.
Jakša
Argument da je sve prije tog
Argument da je sve prije tog zakona ne važeće..... jednostavno ne drži vodu kada je utaja poreza u pitanju!
sorry, no to jednostavno nije točno
imaš razdoblje u kojem te smiju pitati i točka, danas da ti ulete oni te jednostavno NE SMIJU pitati što se događalo 2004 godine
za kaznena djela su drugačije zastare, ali i one postoje
Opet je SABOR onda na
Opet je SABOR onda na redu!
Neka regulira taj zakon na pravedan i pošten način, koji štiti interes građana i države.
Da budemo na istoj valnoj dužini:
Ja ne govorim da je danas tako... ja jednostavno kažem kako je moguće uvesti takve zakone na pošten način koji neće oštetiti ovu državi niti malo.. a još manje ovaj Narod koji živi ovdje u RH.
Tvoja konstatacija da danas to nije moguće stoji kada gledamo sa stajališta da je to aktualni zakon takav!
Ali hajdemo malo pogledatie sa te razine 'da je sve moguće samo kada se hoće' i sa moralnim temeljima možemo ispraviti one griehe koji su ovi amoralni banditi nama nametnuli!
Jakša
Ako je bilo moguće
Ako je bilo moguće regulirati da ratni zločini ne zastarijevaju, zašto nebi bilo moguće donijeti zakone o nezastarijevanju ratnog profiterstva i svih oblika krađe u ratnim i poslijeratnim uvjetima?
Međutim, kvaka leži u tome što bi se ekstremnim tumačenjem i provedbom tog zakona ( po onoj o lojtri i tko lojtru drži) u zatvoru uz ratne i poratne profitere, našlo i 99 % hrvatskih političara i "stručnjaka" koji su u proteklih 18 godina prodefilirali Markovim trgom, što kao kokošari, jasterbovi i glasačka mašinerija u vladi, što kao kokošari, jasterbovi i glasačka mašinerija u saboru.
nisam pravnik, no koliko je
nisam pravnik, no koliko je meni poznato ne smiju se donositi zakoni koji imaju retroaktivno djelovanje jer to kreira pravnu nesigurnost
ratni zločini su već od ranije bili definirani kao zločini koji ne zastarijevaju
Na nimberski
Na nimberski nacin?
UZDP-Tiaktiv
Hrvoje, Sve to stoji .što
Hrvoje,
Sve to stoji .što si izvrsno napisao.
Molim te ,pročitaj moje dnevnike o privatizaciji Siporex dp. pretvorba u Ytong d.d.,
ZASTARA= KRIMINAL= ?
Obaviješten sam nakon mojih pisanih13 urgencija DORHu i Ministrastvu pravosuđa,28.10.2008. da je na desetak kaznenih prijava podnesenih ,2004 protiv likova(suci,odvjetnici,direktori) umreženih po kuverti sa Matanovićem ,došlo do zastare pa progon nije moguć. I da ja sada vjerujemo u ovaj sustav koji nam je oteo ono što nam je oteo onaj prijašnji ? Nažalost mislim da ni DORH u Zagrebu nije nažalost u mogučnosti kontrolirati dobro postavljenu mrežu interesa od lokalne razine do jedne promašene institucije kao što je HFP .
"kvalifikacija da je
"kvalifikacija da je pretvorba i privatizacija u RH bila zločinački čin. ", je mišljenja sam blaži naziv za ratno profiterstvo, zločin za koje je sve do nadležan uspostave cjelovitosti RH bio nadležan vojni, i to prijeki vojni sud.
Ah da taj i takav sud se osniva i djeluje u ratu i ratnim situacijama, a tobožnji otac Domovine Franjo Tuđman, je u naravi bio otac privatizacijsko-pretvorbene pljačke. Zato Tuđman nije nikada dozvolio da se taj rat objavi. Zato su pljačkaši Hrvatske nazvani mangipima u vlastitim redovima, a ne ratnim profiterima koji su trebali završiti pred streljačkim strojem.
Mislim da si u krivu. Rat
Mislim da si u krivu. Rat nije objavljen jer to nije bilo u interesu Tudjmana i Milosevica. Krajnji cilj je bila podijela BiH, a sa zvanicnom objavom rata zajednicku njihovu suradnju bi bilo prakticki nemoguce uspostaviti.
Live Free or Die !
Nebi se ložio s tim da je
Nebi se ložio s tim da je krajnji cilj bila podjela BiH, već stvaranje Banovine Hrvatske kojom će upravljati izabrani stališnici, po Tuđmanovoj zamisli njih 200-tinjak.
A što se tiče "zajedničke suradnje" podsjetio bi te samo na to da su se mnogi "veliki i takozvani državotvorni Hrvati" obogatili surađujući i trgujući sa okupatorom i agresorom, koji je jedino uz pomoć Tuđmanovih mangupa nabavljao gorivo za svoju ratnu mašineriju, i ne samo gorivo...........
Rat nije objavljen jer to
Rat nije objavljen jer to nije bilo u interesu Tudjmana i Milosevica. Krajnji cilj je bila podijela BiH, a sa zvanicnom objavom rata zajednicku njihovu suradnju bi bilo prakticki nemoguce uspostaviti.
Ta teorija se redovno ponavlja a u njoj nama ni malo logike.
Kad se nešto djeli, onda se to napravi tak da je ono kaj ja dobim uz moju granicu i smanjim postoječu duljinu te iste. Po tom kak se je sve odigravalo, bi duljina granice bila još veča.
Gola nužda u konačnici će
Gola nužda u konačnici će natjerati građane da ponovo dovedu u pitanje temeljne društvene odnose, da ih politiziraju, a to su uvijek i nužno upravo odnosi vlasništva.
Teško da politizacija vlasničkih odnosa može dovesti do ičeg drugog, nego li do promjene titulara tj. do ostvarene ili propale, u pravilu nasilne i krvave, socijalne revolucije. Suvremene okolnosti su, međutim, takve da se niti eventualna socijalna revolucija (to je ono kad progovore gladni trbusi) neće odnositi na pitanja vlasništva, nego na pitanja (re)distribucije bogatstva.
Naime, temeljni društveni odnos više nije onaj između rada i kapitala, nego između opstanka i kataklizme (ekološke, nuklearne, ratne, genetičke, zdravstvene itd.). Drugim riječima: način na koji i kakav svijet života proizvodimo i s kakvim posljedicama i rizicima središnja je tema refleksivne moderne. Stare društvene hijerarhije u kodu uključeni(e)/isključeni(e) postale su prepreka osiguranju opstanka života i zato su pitanja jednakosti i uključenosti temeljna politička pitanja današnjice.
nemesis
Odnosi vlasništva su
Odnosi vlasništva su temeljni društveni odnosi i njima je imanentna sama logika sustava i učinci koje ona proizvodi. Jedan od bitnih učinaka je i pitanje raspodjele. Upravo je Marx istaknuo da je problem s kapitalizmom taj što je proizvodnja u njemu društvena a prisvajanje privatno. A to je tako upravo zbog činjenice da se kapitalizam zasniva na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, pa njegova promjena ili ukidanje određuje i drugačiju raspodjelu. Slažem se da je naivno za očekivat da će to ići milom, ali ponekad je nužno da se objektivno sistemsko nasilje kapitalizma dokine jasno artikuliranom silom koja će zbaciti njegove institute i agente (kapitaliste, političare..)..
I dalje je temeljni društveni odnos ekonomski odnos kapitala i rada, i biti će to dokle god kapital i rad budu čovjeku uvjet da društveno održava i reproducira svoj život. Druga je stvar što kapital u svojoj neobuzdanoj logici širenja danas dovodi u pitanje sam opstanak ljudske vrste.. Sa zadnjom rečenicom se slažem..
hrvoje štefan I dalje je
hrvoje štefan
I dalje je temeljni društveni odnos ekonomski odnos kapitala i rada ..
U pravu si kada to govoriš iz marksističkog polazišta. Međutim, držim da je to bilo točno u vrijeme kada je K. Marx radio analizu industrijskog kapitalizma (Kapital I. i II.). A to je za nama.
Temeljno pitanje današnjeg kapitaliizma, a to se može uočiti i u primjeru postojeće kapitalističke Hrvatske, faktički neokolonije,
nije ekonomski odnos rada i kapitala !!!
TEMELJNO DRUŠTVENO PITANJE DANAŠNJEG KAPITALIZMA JE ODNOS VLASNIKA I NEVLASNIKA
Dakle, riječ je o bitnoj razlici u odnosu prema marksističkoj - tada - točnoj definiciji.
Stoga je to danas i temeljlno političko pitanje !!!
Pitanje vlasnistva je
Pitanje vlasnistva je sekundarno pitanje, a pitanje zamjene teza je primarno. Ovdje se nista kljucno nije izmjenilo.Prije je Partija odredjivala direktore, a od 1990. je shodno vlastitim mentalnim sklopovima iz doba kad su Tiletu cistili cizme provela - nacionalizaciju.
Tako je umjesto privatnog vlasnistva, nacionalizirano drustveno.Nekad je to nacionalizirano Partija dodijeljivala svojim ljudima, a od 1990 partija dodjeljuje opet to nacionalizirano svojim ljudima.Obzirom da se to radilo pod krinkom privatizacije, usput su im date na raspolaganje banke koje ce takvima dati kredite za tu tzv. privatizaciju. Lova je prebacena ili cak i nestala, pa su na kraju riknule sve banke.
Onda su ih sitnozubani sanirali i prodali za 5% vrijednosti strancima.Jos ima diltenata koji te nove rukovodioce/ kapitaliste drze poduzetnicima i sl. Ali to je slicna zamjena danasnje samozvane elite koja se do 1990 zvala avangarda.
Kapitalizam ne poznaje praksu da Partija dodijeljuje na poklon firme bilo kome.Bez obzira na uredno placenu partijsku clanarinu.Tako da ovo ima veze sa kapitalizmom ili jos ludje neoliberalizmom kao i krava sa vaterpolom.
Onda su ih sitnozubani
Onda su ih sitnozubani sanirali i prodali za 5% vrijednosti strancima.Jos ima diletanata koji te nove rukovodioce/ kapitaliste drze poduzetnicima i sl. Ali to je slicna zamjena danasnje samozvane elite koja se do 1990 zvala avangarda.
Kapitalizam ne poznaje praksu da Partija dodijeljuje na poklon firme bilo kome.Bez obzira na uredno placenu partijsku clanarinu.Tako da ovo ima veze sa kapitalizmom ili jos ludje neoliberalizmom kao i krava sa vaterpolom.
Kakav kapital, pa tu nitko već 60 godina nije uložio ni 1 dinar ni kunu.
Pojava da izabrani djelovi partije (i dalje svi odreda) uživaju u otetim rezdiencijama, vilama, vikendicama, stanovima, pomoću 114 ilegalnih pečata stečenog vlasništva te da i dalje zajediničkim dobrima na zajednički račun zarađuje 300-400 % na gradnji stanova za tržište i djeli sebi nekretnine za znanje oko toga također nema veze sa komunizmom (komuna, zajednica), socijalizmom (društvo), socijaldemokracijom i bilo čime poznatim, pa ni kapitalom i bilo kakvo logikom kapitala.
Kada na kraju 2008.g. te snage otvoreno donose zakone, GUP-ove, osnivaju javne udruge i pozivaju na odlučnu podršku oko nekoliko desetaka mlrd € za valjda završni odlučujući juriš (prije nego jači vjerovnici kaž gotovo je), sve kao najvažnije mjere spasa od velike krize i deficita financija i vrijednosti, i to se objavljuje kao posve normalne i ozbiljne vijesti, to nadilazi bilo kakve povjesne logike i pojave, nešto je svjetski iznimno i vrijedno za proučavanje - najsličnije Pol Potu i Crvenim Kmerima, koji su na sličan način vodili impresivnu bitku za čovječnost čovjeka možda nije slučajno što su bili na doškolovavanju ovdje, kod najiskusnijih i najuspješnijih revolucionara).
P.S. Da li su to sve partijske snage i sve savezničke snage, kakvih turbomaoiziranih 80 % elitnih divizija i 60 % društva, u novom durh maršu? Da li će revolucija uspjeti sa tim novom jurišom i skokom i da li će preostale snage morati stati na stranu najcrnje (kapitalističke) kontrarevolucije ?
Pojava da izabrani djelovi
Pojava da izabrani djelovi partije (i dalje svi odreda) uživaju u otetim rezdiencijama, vilama, vikendicama, stanovima, pomoću 114 ilegalnih pečata stečenog vlasništva te da i dalje zajediničkim dobrima na zajednički račun zarađuje 300-400 % na gradnji stanova za tržište i djeli sebi nekretnine za znanje oko toga također nema veze sa komunizmom (komuna, zajednica), socijalizmom (društvo), socijaldemokracijom i bilo čime poznatim, pa ni kapitalom i bilo kakvo logikom kapitala.
Pa ovo sa 114 pecata pozdravljam i odobravam.Bilo bi nakaradno jos uvijek javno se drzati one Titove "Ne treba se uvijek drzati zakona kao pijan plota!"
Bilo bi bizarno to staviti kao moto na zgrade sudova i institucija. Zato se koristi 114 pecata da se takva ludost kao sto je zakon izmajmunira na elegantan nacin.Postizemo zavidne rezultate iznad svih euopskih kriterija.Opet smo elitni, da ne kazem avangardni.
"Umjetnost medju narod" ili npr. "Nadrealizam u poduzeca", sudstvo i ostalo je oduvijek bio imperativ.Pa tako i u svim poslovanjima.
štefane, po običaju, sve u
štefane, po običaju, sve u sridu! (iako, obavezno vidjeti i "pojašnjenje" cara ap-a malo niže ;-).
nažalost, stil (diskurs?) je ponešto, kako da kažem, "znanstveni", tako da sumanjam da ćeš se teško dokopati naslovnice ;-)
a što se tiče:
Sve u svemu, pravi karakter privatizacije kao otimalačkog, eksplatatorskog i kolonizatorskog sredstva tek će se osvijestiti.
jednog dana mi ćemo se vjerojatno (nekih) naših "privatizatora" sjećati slično kao Ameri danas svojih "robber barona" (Vanderbilt, Carnegie, Rockefeller i ekipa), ali od takvog "osvješćivanja" neće biti puno vajde :-(.
Koliko se sjećam (slabo jer
Koliko se sjećam (slabo jer sam bio mali), pričalo se da će sindikati izaći na ulice i zaustaviti privatizaciju. Baš me zanima što o tomu ima reći Dragutin Lesar, koji je tada bio predsjednik SSSH.
Ono od čega želim krenuti
Ono od čega želim krenuti jest raširena moralna kvalifikacija da je pretvorba i privatizacija u RH bila zločinački čin.
Pretvorba je bila bezopasna jer se njome ništa nije dogodilo u stvarnost. Samo je sve društveno (ničije, svačije, neknjiživo) postalo državno...
Prva teza ti pada u vodu.
Drugo, privatizacija je bio toliko komplicirani proces u kojemu se događalo sve: od bajki o blagostanju nakon privatizacije (tipa TDR), do standardno uspješnih privatizacija i na kraju i kriminalnih operacija.. Svega kao i uvijek kada je čovjek u sredini svega, a novac motiv....
U privatizaciji su sudjelovali svi - čak i radnici (preko radničkih savjeta) i sasvim je nepošteno prekrižiti tu činjenicu kao da nije postojala. Ima u rezultatima državne revizije stotine rješenja gdje su uprava i radnički sindikati skupa kovali plan kako da za 0 kn od države drpe poduzeće i onda da ga podijele. Ali naravno, čim su krenuli takvim metodama brzo je došlo do svađe i naravno da su uprave tu prolazile bolje..
Treće, Kutle je bio budala koji je od 120+ poduzeća imao 2 ili 3 valjana, sve ostalo su bile tvrtke osuđene na propast koje je on jadnik kupovao umišljajući si da će biti veliki biznismen... Žrtva prve implementacije mergera i akivizicija na neukom hrvatskom tržištu.
Privatizacija nije krivica Franje Tuđmana. Privatizacija je skupna krivica cijelog naroda koji je iz jedne orgije mislio da će bez rada uživati u drugoj orgiji - posvajanju beskonačnih "društvenih" dobara u privatno vlasništvo i da će to preko noći postati još vrednije. Naravno greška br. 1 je da je hrpa društvenog gospodarstva bila trulež iznutra i nije vrijedila ništa....funkcionirala jedino u SFRJ okruženju ti meni šljive ja tebi pekmez, a ne pitaj za cijenu - TIto i partija će ti sve nadoknaditi...
Naravno, postojala je i opcija da se ne privatizira za vrijeme rata. Ali nitko nije napravio model za simulaciju takvog razvoja i što bi se događalo sa socijalističkim OUR-ima i SOURima za vrijeme rata da su ostali ničiji... Tko može jamčiti da bi se svi razvijali i napredovali kako nisu niti napredovali za vrijeme socijalističkih orgija? Koliko su imali cash flow? Koliko % tržišta izvan RH? čime bi nadoknadili gubitak SFRJ tržišta. Kakvo su im bile šanse na regionalnom trištu. Indeks produktivnosti? Koliko su imali višak radnika? Jesu li bili "uspješni" kao i brodogradilišta - veliki biznisi uz 2 milijarde kn godišnje pomoći od mame države....
I za kraj, ono što je sigurno da nema te privatizacije koja bi neobrazovanim, isfrustriranim i nesposobnima osigurala materijalno bogatsvo.
Pa socijalizam je upravo tvrdio da to može a na kraju su godinama plaće bili 300 marka (max) sve dok Marković nije dobio lovu od amera pa je par godina 700 marka (fucking 300 eura) izgledalo kao da smo Lenjina i Marksa skupa uhvatili za muda... I svi vi koji na Trgu Maršala Tita prosvjedujete da je Tito bio super - u to isto vrijeme dok ste vi za svoj rad dobijali 300 maraka u normalnom svijetu su ljudi kupili mjesečno 2000 maraka i više... Jer 300 marka je apsolutno 300 marka - manje od socijalne pomoći u n nekoj normalnoj državi tog doba...
youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen
Nisam čitao tvoj komentar
Nisam čitao tvoj komentar dalje od druge rečenice, pretpostavljam što si dalje pisao. Nevjerojatno mi je kako olako i paušalno izjvaljuješ nešto poput:
"Samo je sve društveno (ničije, svačije, neknjiživo) postalo državno..."
Ovo je možda točno u svijetu malog Ivice, ali ne i u bilo kakvom iole pravno uređenom sustavu...
Ma evo mu bod samo zato što
Ma evo mu bod samo zato što se potrudio,
ima tu nešto u tome što je napisao samo što je to napisano u njegovom klasičnom stilu!
Kao da ga Hebrang osobno školovao!
Jakša
Mr.Jaks, mislim da ćeš
Mr.Jaks, mislim da ćeš bitno promijeniti mišljenje nakon ovoga što sam napisao, i objavio na "mudrosti" - bijesdrugii.
Naime, početno nisam ni ja želio trošiti vrijeme na očevidne bezobrazluke - jednako kao i Delgado, no sada sam se predomislio. Naime, propuštati BESTIDNOST - nagrađivanje je BESTIDNOSTI !
bijesdrugi,
Nije mi jasna tolika razina cinizma - ili razina neznanja - ili razina bezobrazluka, odnosno u jednomu svo trje skupa?
Prvo.Temeljem čega ti to dokazuješ da je pretvorba bila bezopasna?
Temeljem čega ti to dokazuješ, nadalje - citiram: "Samo je sve društveno (ničije, svačije, nekažnjivo) postalo državno", tj. da je sve društveno (ničije svačije, nekažnjivo) bilo stvarno takvo kako ti to tumačiš, i da je moralo zato postati državno? A državno je tada bilo stvarno - U KASU KRADEZE !
Drugo. Privatizacija, suprotno što tvrdiš - nije bila komplicirani proces u kojem se događalo sve: od bajki o blagostanju do standardno uspješnih privatizacija i na kraju i kriminalnih operacija. PRIVATIZACIJA JE BILA KRIMINALNA zato što je od početka izravno od FRANJE TUĐMANA zamišljena, i osmišljena da bude KRIMINALNA.
Treće. Doslovna je tvoja PODVALA, citiram: "Ima u rezultatima državne revizije stotine rješenja gdje su uprava i radnički sindikati skupa kovali plan kako da za 0 kn od države drpe poduzeće i onda da ga podijele. Ali naravno, čim su krenuli takvim metodama brzo je došlo do svađe i naravno da su uprave tu prolazile bolje."
Tko ti je platio pisanje tih rečenica isisanih iz vlastitog PR KRADEZE PRSTA - zar kriminalni milje o 1990-2000. i nakon kratkog "oporavka" - i nadalje na vlasti ?
Četvrto. Kutle nje bio budala - već je bio i ostao poslovni gangster koji bi danas u bilo kojem pristojnijem pravosuđu gulio trostruke životne robije zbog poslovnog kriminala.
I s tim u svezi - od kuda ti tvoja "stručna ekspertiza" da je od 120 poduzeća imao 2 ili 3 valjana? Naime, od 120 koje je pokrao i ispraznio, nije bilo ništa valjano jer je sve uništio.
I s tim u svezi od kuda ti drskosti da je on sada, citiram: "Žrtva prve implementacije mergera i akvizicija na neukom hrvatskom tržištu." On je najobičniji poslovni gangster proizveden od gangstera koji su tada bili na vlasti u Hrvatskoj! A kojega, i Kutlu i Tuđmana - TI OSOBNO JOŠ I SLAVIŠ !
Peto. Privatizacija je izravna odgovornost Franje Tuđmana! Pa zar on nje imao ovlasti mandatara Vlade? Za što je bio Predsjednik Republike, zar zato da igra preferans i tenis?
ZAR TI SE ZATO SVIĐAO ?
Šesto. Citiram: Privatizacija je skupna krivica cijelog naroda koji je iz jedne orgije mislio da će bez rada uživati u drugoj orgiji - Naravno greška br. 1 je da je hrpa društvenog gospodarstva bila trulež iznutra i nije vrijedila ništa....funkcionirala jedino u SFRJ okruženju ti meni šljive ja tebi pekmez, a ne pitaj za cijenu - Tito i partija će ti sve nadoknaditi...
TE REČENICE POŠALJI NA AUTORIZACIJU BRAĆI SRBIMA !
Tko te je prehranjivao dok si bio u Hrvatskoj? Trulo hrvatsko gospodarstvo do 1990. godine. STIDI SE, AKO IMAŠ OBRAZA !
Od kuda ti "isisavanje iz tvojeg vehementnog prsta", citiram: Postojala je i opcija da se ne privatizira za vrijeme rata."
Naime, da nisi možda sjedio u Tuđmanovom krilu na njegovom Pantovčaku i slušao kako je prekrajao hrvatsko gospodarstvo i radio što je htio kao sa svojom i Ankičinom prćijom, i svojih KRADEZE BOJOVNIKA PLJAČKE HRVATSKE ? !
Nadalje, od kuda ti "fenomenalno znanje" da su OUR-i i SOUR-i bili ničiji? Ti si valjda u to vrijeme živio očevidno u Srbiji, ili na "Marsu"?
Je očevidno u Hrvatskoj nisi u to doba živio.
Nadalje, od kuda ti dokaz da se hrvatski OUR-i i SOUR-i ne bi razvijali i napredovali?
Te zasebno - u toj tvojoj "nobelovski vrijednoj rečenici" - od kuda ti "umotvorina" za tvrdnju kako nisu napredovali i kako se nisu razvijali za vrijeme socijalističkih orgija?
A kojih to socijalističkih orgija? Zar su u Hrvatskim OUR-ima i SOUR-ima zaposlenici orgijali? FUJ ! Je li to Hrvatska tvoja Domovina - orgijala? To mogu pisati i potpisivati samo hrvatski bastardi !
Postavljaš još pitanje: Koliko su imali cash flow?
A koliki je tvoj cash-flow za ovakve GADARIJE ?
I za kraj, kada ti kažeš kako nema te privatizacije koja bi neobrazovanim, isfrustriranim i nesposobnima osigurala materijalno bogatstvo - to se "slažem". Pa zato danas imamo bogatstvo od 40 milijardi međunarodnog duga, s pretežitim dijelom Hrvatskog gospodarstva u stranim rukama, ili u rukama tajkuna koje je proizveo FRANJO TUĐMAN !
Da, da Hrvati su "neobrazovani", a ti si po svemu sudeći "NADOBRAZOVAN" i to iz srbskih kafana.
Razvidno je da nemaš čak ni pojma o tomu što je socijalizam a što je komunizam. Naime, u periodu do 1990. godine u Hrvatskoj nije postojao, a ni bio socijalizam. Stoga "mi skupa" nismo "Lenjina i Marksa" uhvatili za muda - ali ti osobno po svemu sudeći jesi, ali očevidno s "pogrešne strane".
Glede tvojeg komentara zbog čega stanoviti broj osoba prosvjeduju na Trgu maršala Tita, držim da je prije riječ o tomu što je 80% hrvatskog stanovništva tada za 300 tadašnjih maraka imalo više nego danas za 5000 kuna, pa i više! Itekako dolaze crne godine. Zar zahvaljujući neobrazovanim Hrvatima, OUR-ima, SOUR-ima?
Ovoliko politički, ekonomski, društvenih i inih gadarija pročitati u tih tvojih tridesetak rečenica je za zasebnu objavu - kao trajno "delo revackih progresivnih snaga". Ali i kao trajna vrijednost pollitika.com - na kojoj upravo slobodna javna riječ otvara prostor da se i drugi upoznaju sa stvarnim vjednosnima "hrvatstva".
Naravno, ovako nešto zaslužuje još teže atribucije od predočenih, negativni bodovi bi bila, dapače, nagrada!
Sramota !
Priča o pretvorbi i
Priča o pretvorbi i privatizaciji (PP) vuče više zabuna i nezgoda:
1. najveća je nezgoda precepcija da su kroz to devedestih uzete/otete skoro sve vrijednosti, a otimačina društvenih stanova i dodatnog s time neodvojivo povezanog i još većeg u vrijednosti 3x PP i više; isisavanje protoka novca i zamjena 10x PP i više; esktrakamtarenjem i raznim derivatima toga 10x PP i više; subvencijama, spašavanjima , mnopolima, korupcijom .. 10x PP i više itd.;
2. u doba nakon 2000.g., kada je trebalo to malo srediti i kada su kreditni uvjeti počeli biti povoljniji, to se je radilo još revijalnije, npr. za 0 kuna obnovljeni najbolji hotel (Excelsior) i još nešto milijuna uz to kao Linić, glavne tvrtke pune novca za sitniš (Pliva, INA) a da nije državna obveza, tako da se ne može raditi o Račanovom ustezanju i tsrahu oko PP, nego neočekivano tečno i lako, kao Sloveniji dio mora ...;
3. PP je zvanično krenula još dok je bio socijalizam, Markovićevim zakonom, i u Hrvatskoj je to nabrže išlo, Čačić je privatizirao odmah sa bar 50 miljuna DEM državnog novca i logično nije izveo što treba, dao Elanu i drugima dobar dio i tako bio jako usšješna u socijalizmu: A nezvanično je PP vršena i nasilno tekla od 1941.g. , a od 1945.g. naročito intenzvino, ak ne vejrujete najbolje je bacite oko na zagrebačka brda gdje drugovi i danas uživaju u otetim vilama, zatim na filijale i megabiznise vani, rezdiencije ...;
4. u sustavu samo upravljanja imamo dodatne tihe a krupne pojave PP, koje ponekad idu u jakim valomima kao sedamdesetih kada velika količina mase PP očarava i malo šire mase ("jesu krali ali su i nama dali"), praktički sličan juriš 1990.-1991.g., zadnjih godina, naročito Zagreb ali i svuda;
5. unutar same PP devedesetih se ne dešava jedno nego besprizorne neujednačenosti, od toga da su neki časni ljudi pa i izvana, dali novce i nadrljali preko uspješnih primjera (npr. Kraš) do besprizornih ...
U društveno-političkom smislu su još veće zabune;
- kao i većina toga nije namjerno i znalački planirano i provedeno, nego baš suprotno, nenamjerno, pa je to uobičajena stihija. Jer da je planirano to bi bio puno bolje red, ekonomska i druga efikasnost ..., slična logika sa mitom Tuđman i Račan a i stranke;
- misli se da je daleko najveći svjetski bonvivan Tito, sa najviše rezidencija, glamura i svega, kojije diktirao svjetski tempo, socijalist, dok se za njegove dečke Todorića, Štroka, Čačića .. misli da su klasični neoliberalizam, što odgovara manje nego u Rusiji, jer neoliberalizma je npr. IKEA, najbogatiji Evropljanin, a koja bi za ex SFRJ u najrigidije ideološko doba bila ostvarenje ideala a odgovora za sve situcije i vremena, pa se logično i sada širi, pa bi nezin dolazka ovdje bio konačni pad Titovog neofeudalizma, i zato snage pružaju otpor;
- misli se da je Šuvar bio rigidni boljševik a nasuprot tome Račan i Tomac liberalni socijaldemokrati, Tuđman za kapitalizam, Šeks i Mesić zajedno s Matom Arlovićem demokrati itd. a sve je skoro pa obratno ...