Tagovi

O poduzetničkoj klimi

Imunologija, kao i pojedine metode treninga, temelje se na metodama "što te ne ubije, to te ojača". Ipak, ne trpe sve grane takav pristup. U posljednje se vrijeme puno govori o poboljšavanju investicijske klime, o poticanju poduzetništva i o jačanju postojećih gospodarskih subjekata. Koliko god za to nadu polažemo u europske fondove, srećom se ipak uviđa kako su problemi koje primarno treba rješavati unutarnje naravi. Za razliku od pojedinih političkih lidera koji uzrok vide u nedostatku poduzetničkog duha i financijskog žrtvovanja građana-poduzetnika, mišljenja sam kako je ipak onaj koji predvodi u stvaranju loše atmosfere - država.

Naravno, država postavlja pravila igre i oko toga nema spora. Država pravila igre postavlja propisima različitih vrsta, a provodi ih putem svojim mnogobrojnih i raznovrsnih produženih ruku.
Praktično, za poduzetnika postoje tri izvora prava:
1. zakoni,
2. podzakonski akti i
3. pravna i životna shvaćanja činovnika.

Naravno, zakoni su osnova cijele priče; kamen temeljac (ne)funkcioniranja. I upravo u njima leži značajni dio problema. Naime, nije poznato koliko je točno zakona trenutno na snazi. (Da budem iskrena, razmišljala sam da o tome temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama postavim Saboru pitanje koliko je zakona trenutno na snazi u RH, ali sam se pobojala da bi to moglo biti shvaćeno kao podla provokacija ili u najboljem slučaju politički performans.) Prema neslužbenim podacima iz 2008. godine, tada je na snazi bilo preko 20 000 zakona. Koliko god to zastrašujuće zvučalo, treba uzeti da je taj broj mogao u ovih 5 godina samo porasti s obzirom na intenzivnu zakonodavnu djelatnost Sabora. Da ne ulazimo u tešku matematiku, primjera radi, zamislimo da ih je samo 2 000. Mnogo je to, prijatelju. Normativni optimizam iz '90-ih prerastao je u normativnu hiperaktivnost u 21. stoljeću; od donošenja stotina novih zakona zbog prelaska u novi politički i gospodarski sustav preko donošenja stotina novih zakona radi usklade sa EU došli smo do uvjerljive prereguliranosti i situacije u kojoj od stabala ne vidiš ni stablo, a kamoli šumu (eventualno iz helikoptera, a to je skupo i nedovoljno precizno). Da danas Sabor u jednom mandatu donese samo 500 novih zakona, pitali bismo se što ti ljudi uopće rade. Srećom, posljednjih su godina rezultati zadovoljavajući. Prema službenim podacima, u 5. sazivu uspješno je doneseno 568 zakona, a u 6. sazivu 814 zakon. Za razliku od našega gospodarstva, u zakonodavnoj aktivnosti bilježi se stalni i uvjerljivi rast te će, uz odražavanje postojećeg trenda, do završetka 7. saziva u istome biti doneseno cca 900 zakona. Ako je uopće još i potrebno iznijeti ijedan detalj više o efikasnosti, za reći je svakako da se tek 10-25 % zakona (kako u kojoj sezoni) donosi u redovnoj proceduri, dok prestali idu cap-cap! (po hitnoj proceduri).
O podzakonskim aktima javno poznatih podataka je još manje zbog velikoj broja i raspršenosti njihovih donositelja. Što to znači za praćenje donošenja novih podzakonskih akata suvišno je uopće napominjati. Ako uzmemo da svaki zakon u prosjeku podrazumijeva donošenje najmanje dvaju podzakonskih akta (što je manje od realnog), dolazimo do toga da imamo više važećih akata nego Slavonski Brod stanovnika.

Kao da to samo po sebi nije dovoljno, tu je i treći izvor prava - pravna i životna shvaćanja činovnika. Ona se odražavaju u provedbi ili odbijanju provedbe navedenih akata, a sve se strogo odvija po sljedećim načelima:
1. načelu FT1P (načelo Fali Ti 1 Papir),
2. common law načelu (hrv. "to se tako radi") i
3. načelu makovog zrna ("manji si od", inače dođi sutra).
Tko to nije doživio, nikada nije bio u odjelu državne uprave, u nekoj gradskim uredima za koješta ili u bilo kojoj instituciji koja istovremeno u ponudi ima 10+ obrazaca. Birokracija i njezino djelovanje posljednja je linija obrane. I da energija zakonodavca posustane, i da podzakonski akti postanu zanemarena kategorija, birokracija bi i dalje stajala na granici između naroda i slova zakona, tražeći istovremeno ime, prezime, ime i prezime oca i majke, JMBG i OIB te otisak prsta sina prvorođenca da vidi s kime točno ima posla.
S obzirom na te tri komponente sustava ustrojene da bi čovjek točno znao što kada može očekivati, što se smije, a što ne smije, čovjek u šumi svega nema pojma ni o čemu. Presumpcija poznavanja propisa objavljenih u Narodnim novinama služi prvenstveno tome da se građaninu ušteti 30 sati tjedno koliko bi mu trebalo da iščita njihov Službeni dio. Birkoracija je tu na usluzi građanima, da im svaki od 5 puta kada dođu nešto obaviti da adekvatni dio slagalice kako bi u konačnici ostvarili neko svoje pravo ili izvršili neku svoju dužnost.
Šti se tiče same raznolikosti i bujnosti izvora pod 3., treba se samo sjetiti stare narodne "100 ljudi, 100 ćudi", uz uzimanje u obzir da je ćud promjenjiva, a i da birokrata ima mnogo više od 100.

Ono što je problem običnog građanina, problem je i običnog poduzetnika. Poduzetnička klima bit će popravljena, a investicije izglednije onoga trenutka kada država sama bude u stanju čovjeku dati popis obveza je dužan izvršiti ukoliko se želi baviti određenom djelatnošću. Konkretno, predlažem sljedeće: Vladin ured u kojega će moći doći Pero s ceste, reći čime se želi baviti i od države dobiti točan popis svega što mu za to treba, od 20,00 kn biljega do rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima. Onoga trenutka kada sama država bude u stanju na jednome mjestu objediniti što je sve za što potrebno, poduzetništvo će vidjeti svjetlo na kraju tunela.
Onoga trenutka kada država učini da sve to stane na jednu stranicu A4 papira, ovo će biti država u kojoj će ljudi odabirati raditi.

Komentari

Prije nego sto dnevnik ode na

Prije nego sto dnevnik ode na vjecna lovista, mala sumarizacija.
Iako se rasprava uglavnom razvila u smjeru gradjevine, dnevnik je pucao na najsiru osnovicu. U sumi birokracije i propisa ne pomazu ni tri doktorata, a kamoli samo dobra volja i pismenost, sto bi svakako trebao biti cilj. Pravna drzava ne moze funkcionirati ako njezini propisi nisu dostupni i jasni svima, pri cemu pod dostupnoscu ne mislim sa samu mogucnost da ih se otvori.
Umjesto intenzivne zakonodavne djelatnosti, vrijeme je za novu fazu - fazu revizije, sumarizacije i povecanja efikasnosti.
Takodjer, provedbena tijela trebaju primarno djelovati edukacijski i preventivno, a ne kao punionice drzavnog proracuna. Posve sigurno nije slucajno da su jedini sudovi koji rade u dvije smjene upravo prekrsajni sudovi (ne brkati dvosmjenski rad sa dezurstvom).
I danas citamo kako su zatvorena 64 ugostiteljska objekta jer nisu proveli propise o fiskalizaciji. Ne kazem da su trebali proci liso, ali zatvoriti objekt ekvivalent je ubojstvu covjeka. Malo umjerenosti ne bi skodilo.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Prije puuuno godina,

negdje odmah iza rata došao mi moj prijatelj i sumještanin koji od mladosti ,negdje ranih šezdesetih živi i radi u Njemačkoj. Vrlo uspješan tip. Između ostalog oženio se kćerkom jednog njemačkog političara ,ajmo tako reći - druge lige.
Uglavnom.
Za vrijeme Yuge kupio on plac (zajedno sa suprugom i podrškom tazbine) cca 20o m od mora iz uz "švapsku " pedantnost izgradio na nekoj kosini kuću dvokatnicu s pogledom na Kornate.

Dočekao baja Hrvatsku državu ,sudjelovao sa 100 Dem mjesečno ,hehe.

Još za rata počeli su ispred njega nicati kućerine na tri ,četiri kata bez ikakvih papira ,na divlje.

Normalno da je ,nezadovoljan obišao sva moguća vrata i institucije i protestirao ,jer je sve ovo ispred njega bilo tada nelegalno.

Vrijednost njegove nekretnine je rapidno pala jer više nema pogled na Kornate.

Pošto nije polučio rezultate institucionalno ,očajan ,podjebavaju ga žena i punica ,a tast mu vadi mast : te kakva ste vi to država ,toga nigdje nema i sl. ,obratio se meni , tražeći savjet.
Nisam mu mogao pomoći.

Da je bio samo jedan ,pa ajd srušimo mu kuću eksplozivom ,hehe (dolazio je i na takve ideje jadnik,platio bi ).

Međutim ,ne možeš tako srušiti malo naselje.

Eto ,mali moj doprinos raspravi ,ali pravde nikad ne bude.

sve dobro...

Tko je glasao

fic

Sagradio doktor kuću ... lijepa... velika... A onda došao Cigo pa sagradio i on isti takvu kraj doktora.

I sad pitaju doktora za koliko bi je prodao - a on kaže... za milion eura... A pitaju Cigu... a on kaže dva! Pa sad pitaju, a što Cigo za dva - pa doktor ima istu kuću, a Cigo će (šeretski) - da - ali kupite njegovu za milion... susjed će vam biti Cigo... a ako kupite od mene... onda za susjeda dobijete doktora.

Tko je glasao

Čitajući komentare na ovaj

Čitajući komentare na ovaj dnevnik ne mogu se oteti dojmu da je kod nas situacija zapravo odlična te ne mogu ne donijeti slijedeće zaključke:

Oni koji smatraju da nas prevelika domaća birokracija koči su jalnuški diletanti i stoka sitnog zuba. Kod nas je uređenost na zavidnoj razini i zapravo bi trebala biti još i veća, a samo se nesposobni i priglupi investitori-početnici ne mogu u njoj "snaći". Nadalje, kod nas porezi nisu preveliki, zapravo porezno opterećenje nema nikakve veze s konkurentnošću i onome tko razmišlja o potencijalnom poslovanju u RH zapravo je svejedno koliko će ga porezno opteretiti i koliko temeljito će biti izreguliran.

Zapravo jedino što nama nedostaje jest strategija gospodarskog razvoja kojom ćemo naše komparativne prednosti (velike poreze i zaista razvijenu, detaljnu i temeljitu državnu administraciju) iskoristiti na pravi način za svekoliki razvitak. Moramo se odlučiti, stručna javnost udružena sa političkom odgovornošću, koje grane i djelatnosti želimo da se razvijaju te ih snažno podržati kombiniranom politikom poticaja i olakšica od poreza koji nisu problem. Ah, samo da nam je pronaći tu strategiju...

Recimo ovo je primjer uspješnog poslovanja prilagođenog povoljnom poslovnom okruženju u Hrvata

Umjesto firmi treba otvarati državne agencije i zasnovati rentni odnos prema hrvatskim građanima. To je na tragu institucionalizacije poduzetništva kao i na tragu razdvajanja vlasništva od upravljanja, a sve su to osobine kapitalizma 21. stoljeća, kako se moglo pročitati u nekim komentarima.

A reakcija mladih visokoobrazovanih kadrova koji će biti obasjani sjajem razvoja gospodarstva u Hrvata možda se najbolje vidi u glasanju nogama i osnivanju facebook grupa za masovno napuštanje Hrvatske.

Ljudi moji, ne da je nešto trulo u državi Hrvatskoj, nego je nešto opako krepalo i sad se smrad širi uokolo. A smrad je toliko jak da više i ne znamo točno što smrdi pa mislimo da će poduzetnike privući veći porezi i otežano probijanje kroz birokraciju.

Stvarno nismo normalni.

Tko je glasao

Vidim da se referiraš na moj

Vidim da se referiraš na moj upis, a nisi me razumio, kao ni ledeni. Ne pišem da je uređenost na zavidnoj visini, potpuno se slažem sa autoricom glede opisa stanja. Ali to stanje nije zapreka investitorima, dapače moja je teza da je to stanje generiralo prošli investicijski ciklus, a vjerovatno će i budući. Veliki i važni investitori odavno imaju "A4 obrazac" s tim da oni dobiju A4 obrazac koji je prazan.

Ukoliko pak žele investirati 20 milijuna kuna o pogon za obradu otpada tamo gdje je to zakonom zabranjeno, ili izgraditi naftni terminal tamo gdje to prostorni plan ne dopušta, ili pak hotel dvostruke veličine od dopuštene, turističku zonu od milijun kvadrata na poljoprivrednom zemljištu, ili nešto slično, oni će uz prazni A4 format imati razumjevanja prema administraciji što im ne može izdati dozvolu baš u jedan dan.

Tko je glasao

Više manje sve je u ovom

Više manje sve je u ovom dnevniku dobro napisano kao i ovo što ledeni dole piše, Ali popisani problemi stvarno su problemi malih investitora, investitora koji se ne snalaze, investitora početnika, stranih investitora koji su našli lošu podršku. Velikm, važnim, starteškim,"velikim i važnim" investitorima svi popisani problemi su benefit. Uz agilnog arhitektu, dobrog geometra, naklonjenog referenta, malo političke podrške i dobru kesu, svi pobrojani problemi u stvari su prilike. Sve želje, uključujući i one izvan zakona i podzakonskih akata su ostvarive, do dozvola brzo i preko reda, do uvjeta, suglasnosti, procjena također. Primjera stotine. Sve pobrojano nije zapreka investiranju. Vidre uspiju izgraditi Hilton 25 % veći nego zakon dopušta, u njemu stanove za prodaju, graditi suprotno dozvoli, pa malo rivice ispred da nitko još dan danas nije vidio nacrt, pa luku nautičkog turizma koje još nema u županijskom planu, pa dva kafića gradskim novcem u koncesiju bratu svoje supruge, ....... Samo treba biti vidra. Do prije nekoliko godina u istom zakonodavnom okruženju sve je ključalo od gradnje i dozvola. Pobrojane probleme iskoristio je investitorski lobi kao excuse.

Tko je glasao

Parazakonski sustav

Ovo što spominješ nažalost stoji. To se odnosi na sve one tvrtke koje imaju zakonodavtsvo posloženo po vlastitim potrebama, a to znači da im se pogoduje, da ga se može zaobilaziti i da onemogućava konkurenciju (na znam zašto mi je prva asocijacija pala na Marinu i Juru - Dropulić i Radić, daprostite). Dakle radi se o onoj standardnoj priči o korupciji na najvišem nivou, no to je jedna druga priča koja nije tema ovog dnevnika.

leddevet

Tko je glasao

ima neka talijanska poslovica

da je sitan lopov - lopv,
a krupni - gospodin uzoriti
tako nekako

Tko je glasao

Samo mjena stalna jest

Temeljni problem našeg zakonodavstva su stalne promjene koje izlaze u nesuvislom ritmu. Ono što se dešava zbog takvih promjena je nemogućnost dugoročnog planiranja jer se po nekom zakonu nešto može, a da bi po novom zakonu to bilo nemoguće.

U građevini, gdje ja zarađujem "Žuju svoju svagdašnju", imamo nevjerojatni kaos koji se svakom promjenom povećava. Dešava se da danas nitko ne zna proračunati koliko neka zgrada ima kvadrata čak i za običnu obiteljsku kućicu, a te površine i volumeni su temelj za obračunavanje svih mogućih naknada. Tako neko vrijeme su na snazi neki faktori kojim se množe površine prema namjeni prostora da bi u sljedećem zakonu ti faktori nestali. Zatim se u sljedećoj zakonskoj reviziji ponovo vrate uz, naravno, neke manje razlike koje nitko nije primijetio. Sve to kod svake revizije se opet promijeni da bi se opet moglo promijeniti.

Kaos totalni koji ima još jednu posljedicu da se dešava da nakon neke takve promjene u obračunu ispada da zgrada može biti veća ili mora biti manja što zasigurno uveseljava investitore. Ne jednom sam doživio da su se predavali zahtjevi s priloženim praznim papirima umjesto nacrta, jer bitno je da se zahtjev podnio u određenoj zakonskoj situaciji.

Upravo sad imamo zakon koji zahtjeva određenu raviziju projekata, a da u Hrvatskoj ne postoji revident koji takve revizije smije raditi obzirom da nitko nema za to dozvolu ili je tih revidenata samo par komada i do njih je gotovo nemoguće doći.

Zakonski kaos ima još jedan dodatak, a to je da taj kaos svatko tumači na drugi način što dovodi do toga da ono što vrijedi u Zagrebu ne vrijedi u Puli ili Zadru i obratno. Dešava se čak da u istoj prostoriji dva referenta različito tumače neka dijelove zakona i sad ti budi pametan i uvjeri investitora da nisi glup.

Mislim da bi bilo jako zanimljivo kad bi se mogla proračunati nastala šteta zbog zakonskih grešaka i kad bi se bar dio tih troškova moglo naplatiti od onih što su te zakone pisali. Naravno postoji tu ona direktna šteta koja je proizvela promijenjene uvjete za samu izgradnju, ali postoji i ona teže vidljiva šteta na projektima koji nisu nikad pokrenuti nakon što su se sagledale nevjerojatne zakonske zavrzlame.

Sjetimo se samo ministrice Marine koja je nesuvislom odredbom da za izdavanje građevinske dozvole treba biti potpuno riješen pristup na parcelu je zaustavio kompletno građevinarstvo u državi za više mjeseci da bi nakon toga samo ministarstvo dalo upute kako zaobići (čitaj prevariti) tu zakonsku odredbu. Žalosno je pogotovo što je svakome bilo jasno da većina prometnica nisu po propisima jer nedostaju pločnici, nedovoljne su širine, raskršća nisu riješena, a to sve pogotovo vrijedi za dijelove gradova koji se upravo izgrađuju. Jasno da rekonstrukciju prometnice je trebao financirati onaj koji je kanio nešto graditi što je nesuvisli trošak obzirom ana temeljnu investiciju. Stvarno se čovjek pita tko može financirati 2 km ceste uz nepremostive vlasničke probleme?

Eto zakon bio i zakon otišao i baš briga vrlu ministricu za posljedice takve kretenarije.

leddevet

Tko je glasao

Sjetimo se samo ministrice

Sjetimo se samo ministrice Marine koja je nesuvislom odredbom da za izdavanje građevinske dozvole treba biti potpuno riješen pristup na parcelu je zaustavio kompletno građevinarstvo u državi za više mjeseci da bi nakon toga samo ministarstvo dalo upute kako zaobići (čitaj prevariti) tu zakonsku odredbu. Žalosno je pogotovo što je svakome bilo jasno da većina prometnica nisu po propisima jer nedostaju pločnici, nedovoljne su širine, raskršća nisu riješena, a to sve pogotovo vrijedi za dijelove gradova koji se upravo izgrađuju. Jasno da rekonstrukciju prometnice je trebao financirati onaj koji je kanio nešto graditi što je nesuvisli trošak obzirom ana temeljnu investiciju. Stvarno se čovjek pita tko može financirati 2 km ceste uz nepremostive vlasničke probleme?

S ovim se ne bih složio. Ta odredba ne da nije nesuvisla već je apsolutna potreba. Pristup parceli u skladu s prostornim planom mora biti preduvjet izadavanju akta za građenje. Kretenski je njen numot koji je dopustio da život ide dalje suprotno zakonu i donosi nebrojive sporove, probleme, nepravde. Uređeno je zakonom tko treba financirati 2 km zemlje, od kojih novaca i kako rješiti vlasničke odnose, samo se čeka vlast koja će politički odlučiti da na provođenju zakona treba inzistirati. Uređivanje sustava treba mrkvu i batinu i nužno će uzrokovati veće ili manje zastoje gradnje, ali iz toga proizlazi benefit a ne šteta.

Tko je glasao

Što se babi snilo

Uređeno je zakonom tko treba financirati 2 km zemlje, od kojih novaca i kako rješiti vlasničke odnose, samo se čeka vlast koja će politički odlučiti da na provođenju zakona treba inzistirati.
Naravno da je i to u praksi izgleda tako da lokalna uprava jednostavno nema love za rješavanje neke prometnice i to glatko prebaci na investitora po logici "oćeš-nećeš". To u praksi je izgledalo tako da ako si htio dignuti kat na svojoj kući, koja postoji i funkcionira već 100 godina, nisi mogao jer je pristupna cesta neadekvatna, a neadekvatna je jer je susjedova kuća s jednim uglom "pojela" 1/4 ceste. Tu je odgovor na pitanje "Tko će riješiti problem?" je vrlo jednostavan: "Nitko", barem ne u sljedećih 20 godina. Svakako lokalnoj upravi ne pada na pamet da čovjeku ide rušiti kuću obzirom da je to skupo, a ako ovaj neće ili se inati onda dugotrajno.


U slučaju da je ovo jedini pristup zbog ovakve situacije cijela ulica u nastavku nije smjela graditi ništa.

Nažalost takvih situacija ima podosta i nisu nimalo smiješne (kao eventualno ova) gdje je "istrčala" samo terasa, a ne niz kuća. Utoliko je blesavo uvoditi odredbe koje su realno neostvarive bez obzira koliko bilo dobro kad bi se stvarno ostvarile.

Pojavio se tu i nevjerojatni nonsens da se nije moglo graditi u pješačkim zonama ili u povijesnim jezgrama tipa Šibenik ili Korčula, no to su ekstremi gluposti dotične ekipe. Svakako takve propise može propagirati samo netko tko nema baš nikakve veze s konkretnom praksom ili netko tko "pakira" zakone za određenog korisnika.

leddevet

Tko je glasao

Ah, da sam pomislio da ću

Ah, da sam pomislio da ću vama morati opširno pisati abecedu zasigurno ne bih ništa napisao.

Taj prvi primjer koji navodiš upućuje na duboko nepoznavanje zakona. Od kad je donesen do danas u njemu postoji izuzeće za rekonstrukcije postojećih građevina i gradnju zamjenskih građevina od primjene propisa o kojemu govorimo. Potpuni promašaj.

Ovaj drugi sa fotografijom ti je već bolji. Jedino što ja mislim da treba biti ograničenog razuma da bi se podržavalo izdavanje dozvola iza ove građevine, i to u situaciji kada smo stigli dotle da to nije niti zakonom dozvoljeno. Praksa ograničenog razuma u mom gradu realizirala je najveći trgovački centar bez pristupnog puta, rodilište 21 stoljeća bez pristupnog puta, nekoliko blokova većih stambenih zgrada koje su po izdavanju uporabne dozvole ostale odsječene od svijeta bez ikakvog puta, veliku zgradu u obuhvatu unescove zaštite sa velikom podzemnom garažom u koju vozila pristupaju sa javne pješačke površine. Praksa i dalje napreduje. Stigla je do levela na kojemu se izda dozvola za novi najveći trgovački centar, nakon što je prethodno za tu potrebu izmjenjem Gup, pa se ugovori JPP, grad investitoru daje urbanistički bonus a investitor će ishodovati dozvole i izgraditi par prometnica, samo nitko ne zna tko će i kako i kad i pošto ukloniti jednu postojeću kuću koja priječi realizaciju projekta.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/a...

Nema novaca, ma gdje to. Općina Trilj donese prostoni plan, sredi vlasničke odnose, izgradi kompletnu infrastrukturu, pa onda izdaje dozvole u poduzetničkoj zoni. I općina Muć i Općina Dicmo i općina Sinj, i općina Dugopolje.

Tko je glasao

Kruške i bageri

Taj prvi primjer koji navodiš upućuje na duboko nepoznavanje zakona.
Jelte? U trenutku kad je taj zakon donesen nastao je opći zastoj u izdavanju lokacijskih dozvola, a slijedno tome i građevinskih (ili kako se to sad već kretenski zove). Obzirom da sam bio i ja među onima koji su ganjali neku dozvolu rečeno mi je u tom "uredu za dozvole" da već 3 mjeseca nisu izdali niti jednu dozvolu i da ne znaju što da rade.

Također sam u to vrijeme bio na seminaru gdje su ljudi iz Ministarstva graditeljstva nama objašnjavali kako se treba postupiti da bi se zaobišao problem neadekvatnog pristupa, a ako tu netko nije lud onda stvarno ne znam što reći. Eto toliko o poznavanju zakona i lijepim željama.

Ovo o čemu govori ti je problem prostornog planiranja koje je totalno u banani opet zahvaljujući istoj ministrici koja je tu struku definitivno uništila tzv "Konačno rješenje". Posljedica je da je današnji "urbanizam" direktna posluga investitorima i lokalnim političarima i ništa više.

I još: Ovih priča kako bi stvari trebale biti sam se naslušao, a tu ima i mojih doprinosa, naravno, no realnost i zakoni koji su na snazi su takvi kakvi jesu (odnosno su bili) i o njima govorim jer su oni ti koji određuju naš život na ne ovi "pozdravi i želje".

leddevet

Tko je glasao

@2573, nadovezat ću se na L9...

ti sve što komentiraš u vezi isparvnosti i kako bi trebalo je ok

ovdje nije ok ono što ekipe koje prazne gradske i državne blagajne pokušavaju uvesti nadred po kojem i imamo čitavu zbrku zakona i propisa

potpuno je nesuvislo da Dragec koji se odlučio prije 3 godine graditi kuću u ulici npr Dedići, treba rješiti sve pravnoimovinske zavrzlame, platiti i ishoditi lokacijsku i građevinsku dozvolu za ulicu Dedići i na koncu platiti rekonstrukciju ulice .....

eto to je bio rezultat toga zakona

ilitiga:

MI (rekao bi sad Linič, a odnosi se na razne vlasti zadnjih4 desetljeća) smo SUSTAVNO hapali svaki dinar/kunu koja bi išla za to, a onda smo se sjetili da ima onaj Dragec kaj bu sve platil

odnosno, taj zakon je : akoprođe prođe - a nije prošlo

drugo je njemačke, austrija i ostale zemlje koji nemeji kaos nereda u trajanju stoljeće

ne može takoav čistunski pristup proći - jer u ovom trenu on je stavljanje točke na i dugotrajnom lopovluku i njegovo totalno nagrađivanje

Tko je glasao

kad Dragecovu priču staviš u

kad Dragecovu priču staviš u jednu rečenicu i to na ovom mjestu gdje čitatelji nisu "od struke" i ne poznaju sve okolnosti onda krivo radiš. Dragecova priča je složena. Nesuvislo je da Dragec iz kontakata sa strukom, uredom za dozvole i čak nakon odslušanog seminarane ne sazna da se na njegov slučaj propis ne odnosi. Dalje, prosječni Dragec nije bio ministrici nikakav problem, prosječni Dragec se uopće nije bunio, bunili su se projektantski lobi i investicijski lobi u koje prosječni Dragec ne spada. Dragec proziva Ministricu jer je prostorno planiranje u banani, dok prosječni Dragec glasa za Bandića kojemu je Ustav i Zakon o lokalnoj samoupravi dao prostorno planiranje u ruke. Prosječni Dragec je i nakon što je ministrica skočila same sebi u usta i omogućila mu dobiti dozvolu odlučio graditi bespravnu tj. nezakonitu građevinu bez akta az građenje. Rijetki Dragec dobio je dozvolu ali od uplaćenog komunalnog doprinosa nije dobio ni cestu ni kanalizaciju, šanse da je uskoro dobije su sve manje i manje, a on i dalje viče na ministricu i glasa za istog gradonačelnika.

ne može takav čistunski pristup proći - jer u ovom trenu on je stavljanje točke na i dugotrajnom lopovluku i njegovo totalno nagrađivanje

Daj molim te. Mogu razumjeti da netko misli da provođenje neke odredbe ili uređivanje sustava ne može danas ići ili proći. Ali da bi to bilo zato jer bi to bilo stavljanje točke na i nagrađivanje nekoga.

Oduvjek je bilo popularno vikati na aktualnu vlast. To je nekako uobičajeno. Samo kod nas postoje dva problema. Prvi je zaključak svi su političari govna. Drugi je kad za jednu osobu zaključimo da je ona apriori negativac pa onda ne možemo unutar tog zaključka pojedine njenje poteze ocjenjivati, mjeriti, vagati. Marina je tipični slučaj. U pravilu drže je negativcem i svaki spomen na nju je obavezno negativan. A to nikako ne stoji. Brojne odredbe i potezi bile su dobre, neke i više od toga. Spasila je više šume i više obale nego tri civilna društva zajedno. Mnoge odredbe još su žive, usprkos napora svih lobija i aktualne vlasti da ih razmontiraju. Čak odredbe koje se ona sama kasnije zalagala ukinuti još žive, i trn su u oku odvestitorima i aktualnoj vlasti. Svakako glavna zamjerka koja joj se treba uputiti je ta da je lako odustajala od stvari koje je počela, to je naravno kad izvana stavri promatraš, kakvim je pritiscima bila izložena i što se u pozadini događalo ne zna se, a nikad se neće znati niti što bi bilo da nije odustala.

Ova odredba odličan je primjer za ono što želim reći. Odustajanje od nje rezultiralo je katastrofom koja još i danas traje. Što bi bilo da je bilo možemo nagađati. Sigurno je samo jedno, da je osim tvrdog inzistiranja na odredbi i njenog potpunog derogiranja bilo moguće zamisliti i brojna druga rješenja koja nisu probana.

Tko je glasao

na Žalost, Dragec je moj "slučaj"

Grad Zagreb je tada od Drageca tražio da riješi sve u vezi ulice Dedići ili da pričeka dok to netko drugi riješi, na koncu i sam GZ - što je značilo ono što ti piše L9 - potpuni zastoj

u pozadini tako izmontiranih zakonskih odredbi stajalo je: idemo sa mega okrupnjavanjima zemljišta i sa mega uratcima (MI se odnosi na vlast i "oporbu" gradsku i državnu - okreni kako voliš, pozn aješ Split - to je bio eldorado za kerum zdanja i imanja, samo grabi)

onda se "desilo čudo": nestalo i ono malo love

a to je zapravo bilo dno od kojega se moglo odgurnuti

i sad se malko krenuli prema mogućnosti da se dođe do malo svježine

dakle, ovo o MMD kao svijetloj pojavi ostavljam ti da meditiraš sam, ja to zbilja više nisam u stanju komentirati - nju kao temeljenje svega sranja, a što svatko vidi kad se na bilo kojem naseljenom mjestu malo okrene oko sebe - to su rezultati njenog vrijednog rada zadnjih pola stoljeća kojih je počela tako da je umjesto u zatvor zbog varaždunskih toplica, po direktivi partije otišla u industrogradnju..... žalosno je što tako kako ti misliš misli i nova ministrica - možda da joj se javiš za još jednog zamjenika, ova dvojica koje ima na žalost nemaju nikakva praktična radna iskustva ili bar tako izgleda iz mojih dosadašnjih susreta sa njima

Tko je glasao

i da je Dragec bio jedini slučaj

to je bio sustav koji je svih nas ostavio sa gotovim projektima koji nisu plaćeni
sustav koji bi i te kako trebao platiti otštetu svim projektantima koji su zbog toga u potpunoj propasti

mislim da se još nismo samo stigli udružiti za sustavnu tužbu protiv RH ali i komore koja nas nije u to vrijeme zastupala, a za što joj uredno caltamo svakih 6 mjeseci 900 kn

Tko je glasao

Hvala za preporuke, da ne

Hvala za preporuke, da ne ostanem dužan šapnem ti da Tomo traži dva lobista, ha,ha.

Nigdje ne napisah da zastoja nije bilo. Davno napisah da stavove i kritike treba preispitati, ako se hoće naprijed. Marina je kriva za sve, što svi vide, vodi u naručje Anki, a Anka je kriva za sve vodi u naručje nekoj goroj. Usput abolita Bandića i Keruma, i investitore, i civilno društvo i prijektante, i kritičare i mene osobno i babu Martu. Skrenuti ću ti pažnju uskoro kad budeš vikala: Ne Anko ne dirajte taj Marinin članak.

Projektanti će tužiti komoru, ili državu, ili Sabor. Projektanti nisu niti će ikad ikoga tužiti. A naročito u mandatu Marine.

Tko je glasao

nisi dobro informiran

uredima (oni nisu društva, osnivaju se preko komore) je upravo u tijeku nezakonito uvjetovana visina plaće (time i doprinosa) - očekuje se sumica po uredu cca 250.000 kn otštete što se komora nije prilagodila traženjima projektanata od kad je tvrdo počela kriza pa nisu mogli isplaćivati tolika davanja.

marinica jest bila komesar i nikome nije padalo na pamet se sa rogoatom bosti
ana ima u tjedan dana bar po par potpuno oprečnih izjava - po diktatu partije, odnosno kako okrene smijer vjetra

a to joj ne treba

Tko je glasao

Molim informiraj me kad tužba

Molim informiraj me kad tužba bude otpravljena.

Tko je glasao

Nego...

hoće li ova doista rušiti tih desetak tisuća i više objekata?! Što vas dvoje mislite o tome?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ako od 31000 zgrada sa

Ako od 31000 zgrada sa Rješenima za uklanjanje nije podneseno 10000 zahtjeva za legalizaciju i ako se takav postotak zadrži kod ostalih nezakonitih zgrada ostati će ih stotinu ili više tisuća bez podnesenog zahtjeva. Tada ih sigurno neće rušiti, čak mi se čini da će prije kuće srušiti Ministricu. Zato će do ljeta Ministrica pokušati popraviti taj postotak, stalnim prijetnjama rušenjem i povremenim ograničenim rušenjem. Osobno mislim da ni tih 10000 neće srušiti.
Medijske špekulacije o potrazi za izlaznom strategijom čine se sve realnijima.

Moram napisati da osobno mislim da zaustavljanje bespravne gradnje uopće ne mora niti treba biti povezano sa legalizacijom bespravnih kuća. Bespravnu gradnju moguće je zaustaviti za šest mjeseci, nakon što vlast donese čvrstu političku odluku u tom smjeru, bez ijedne srušene kuće. A legalizacija ili rušenje već izgrađenih građevina sasvim je drugo pitanje.

Pogledaj izbor kuća:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/a...

Tko je glasao

svakako bi trebala

socijalne slučajeve i ljude sa vrlo niskom primanjima - troškove legalizacije, za onaj osnovni stambeni dio, mogu (i negdje jesu) preuzeti općine

drugačije se neće zaustaviti divlja gradnja ako se ne ruši ono što ljudi namjerno ne žele legalizirati

moja primjedba je da se nije smjelo dopustiti lokalnim moćnicima da sad pred izbore do besvjesti snižavaju cijene doprinosa - sa kojom lovom će se onda sutra srediti komunalna infrastruktura?

ali ono šta se sve može legalizirati - to je i dalje jedna vrlo bolna tema

sad se bavim pokušajima zaustavljanja legalizacije balkona na način kako je sada propisano - obzirom na mogućnost da stambene zgrade dobiju i poticaje za obnovu fasada u smislu energetske učinkovitosti - mislim da se nije smjelo olako pristupiti ovom da gradovi imaju legalkzirane krnjava pročelja velikih stambenih zgrada

Tko je glasao

Ako samo socijalni slučajevi

Ako samo socijalni slučajevi ostanu iza akcije, a "rezidencije", "dvorci", "planinarski domovi" i slično opstanu, usrala je motku...Ako opstane sustav u kojem će normalni i legitimni zahtjevi biti noćna mora za podnositelje, isto...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

imamo veliki problem

novoj ministrici je stara veliki uzor
što i sama govori
a potvrđuje jučerašnja rečenica
gdje veli da će se dozvole rješavati u jednom danu

Tko je glasao

Suvremeni kapitalizam 21.

Suvremeni kapitalizam 21. stoljeća ima dvije bitne karakteristike

- potpuno razdvajanje vlasništva od upravljanja
- institucionalizirano poduzetništvo

Sve dok političke elite i mi ostali ne savladamo to gradimo, neće biti sreće.
I nakon dvadesetak godina stvaranja kapitalizma nama je stožerna teorija poduzetništva utemeljena na poduzetniku - fizičkoj osobi, koji uz pomoć obitelji radi dan i noć u nekoj garaži, a cijeli noć strepi što će se dogoditi s njegovim poduzetničkim pothvatom.
I naš najveći " poduzetnik " I.Todorić nikada ne zaboravi spomenuti da je Agrokor obiteljska kompanija, iako je registriran kao dioničko društvo.

Mi još uvijek poduzetništvo vežemo uz vlasništvo kapitala, iako toga već odavno nema, a pitanje da li je ikada i bilo, eventualni novi proizvod ili uslugu na hrvatskom tržištu vežemo uz ime fizičke osobe, a ne uz ime njegove kompanije.
Kad se prezentira novi hrvatski električni automobil, prezentacija se veže uz ime Pero i Đuro, a kad se to isto dogodi u Francuskoj, onda se prezentacija veže uz ime Renault, a nikakva imena se ne spominju. U tome je kvaka.
Poduzetnici su korporacije, i velike državne agencije, kao NASA, ili DARPA, a pojedinci su inovatori, čiji inovatorski potezi mogu zaživjeti u poduzetničkim vodama, ali mogu ostati u ladicama.
Za velike poduzetničke pothvate potreban je rizični kapital, a banke takvog nemaju, a nisu sklone pretjeranom transferu rizika na depozite. Zato je poduzetništvo danas rezervirano za bogate korporacije, koje ne zavise od banaka, a godišnje izdvajaju milijarde za R&D, a bez toga poduzetništva nema.
Mi smo od svega toga daleko jedno tisuću svjetlosnih godina. Ne možemo se na ideološkoj i teoretskoj razini dogovoriti tko uopće mora i može nositi poduzetnički teret, država ili privatni sektor?
Evo nam sada novi program HDZ-a, država izlazi iz poduzetništva, kaže Đuro Njavro, ( iako ja baš i ne vidim da i je bila poduzetnički raspoložena).... i u nastavku, neće se prodavati Croatia osiguranje, HPB, HEP, Janaf, ali kako onda izlazimo iz državnog poduzetništva?

Tko je glasao

Suvremeni kapitalizam 21.

Suvremeni kapitalizam 21. stoljeća ima dvije bitne karakteristike
- potpuno razdvajanje vlasništva od upravljanja
- institucionalizirano poduzetništvo

Nažalost u pravu si. Ali to je tragedija suvremene ekonomije i postavlja se pitanje kako te negativne trendove zaustaviti.

Kidanje veze između vlasništva i upravljanja dovodi do upravljanja bez posljedica. Zbog toga je moguće da manageri koji stvaraju gubitke imaju i velike bonuse, prebacivanje gubitaka na porezne obveznike ("too big to fail" ili kako se kod nas kaže "od društvenog interesa") kao i na globalno sve popularniju muljažu sa fondovima.

Tko je glasao

zanimljivo da si kao primjer

zanimljivo da si kao primjer odabrao baš Renault koji je također počeo kao obiteljska poduzetnička priča koja je uključivala trojicu braće Renault. Štoviše, i prvi je Renault (auto, ne brat) navodno prodan obiteljskom prijatelju.

u pogledu poatne tvog komentara, moje mišljenje može se sažeti u dvije točke:

1. renault je nastao prije više od 100 godina, NASA prije više od 50. postoji teorija o tome do vježba dovodi do savršenstva (famoznih 10 000 sati). uspjeh, bogata korporacija, poslovni ugled - to se ne može stvoriti u godinu ili dvije. činjenica je da pojedini poduzetnici u RH vrlo uspješno rade i za vanjsko tržište; dakle može se.
s druge strane, Pero koji napravi automobil (po mogućnosti tatinim novcem, radi obiteljske komponente) i naslika se za svaku domaću novinu koja drži do sebe nije time kompenzirao godine i godine rada.

2. veličina je precijenjena. dok čekamo da postanemo Renault ili da nam netko otvori NASU, stotine malih poduzetnika propadaju dijelom i zbog razloga navedenih u dnevniku. država će uvijek odabati spasiti jedan subjekt sa sto zaposlenih prije nego 30 subjekata sa 3-4 zaposlena. državi je uvijek radnik u brodogradilištu važniji od radnika u jednome obrtu ili poduzeću (možda i obiteljskom) sa 5 zaposlenih. kada veliki nemaju love za plaće, treba im pomoći; kada mali nemaju love za plaće, njihovo poslodavanje je nerentabilno i mogu okrenuti ključ u bravi. to je realnost i ne kažem da je bilo koji od dva ekstrema ispravan. ono što je činjenica je da će se prije ovi s burze zaposliti u malome poduzetništvu (do 50 radnika po Zakonu o računovodstvu).
dok čekamo da RH postane sjedište multinacionalke, možemo barem probati da razlozi iz dnevnika ne pregaze male poduzetnike;
uostalom, jedno ne isključuje drugo nego upravo naprotiv, ono što ide u korist malome poduzetništvu potaknulo bi i "veliko".

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

ja bih želio da bude ovako

ja bih želio da bude ovako kao što ti kažeš, ali ako nema velike privrede, nema ni male. Za koga bi radili mali?

Tko je glasao

Ovo je vrlo ograničeni pogled

Ovo je vrlo ograničeni pogled na male firme. Ispada da male firme ne mogu poslovati na lokalnom području, da ne mogu poslovati globalno u nekoj specijaliziranoj tržišnoj niši i tako dalje i tako dalje.

Nisu sve male firme ograničene na poslovanje s velikima.

Tko je glasao

plus za kraj komentara...

Mene je ipak nasmijalo, kad dižeš poduzetnički kredit - stavka "firma je obiteljska" daje dodatne bodove, ekstra za svau godinu. Baš zbog toga što se zna da će obitelj dati sve od sebe da kredit i vrati...

Za ostali dio komentara mislim da smo premala zemlja za većinu toga što si nabrojao... ali smo taman veličine za biti podizvođač mnogima, što i nije tako loša perspektiva.

Tko je glasao

Za ostali dio komentara

Za ostali dio komentara mislim da smo premala zemlja za većinu toga što si nabrojao... ali smo taman veličine za biti podizvođač mnogima, što i nije tako loša perspektiva.

Vidiš, tu griješe Milanovići, Kosori, Grčići, Linići i Josipovići, i ostali upravljači ovom lijepom malom državicom.
Razlika među malim državama (otprilike naše veličine) je upravo postojanje multinancionalnih korporacija, koje su izvorno nastale u maloj državi, a nisu rezultat stranih ulaganja.

Da sad ne ponavljam notorni primjer Nokia - Finska ( a za Nokiu mnogo ljudi još danas misli da su Japanci), 50 tisuća zaposlenih, 40 milijardi eura prometa, Motorolu su svojevremeno skinuli sa trona, danas imaju velikih problema, ali Nokia je još uvijek Nokia u državici od 5 milijuna stanovnika, sa vrlo oskudnim resursima. Naš najveći, Agrokor nacionale, 40 tisuća zaposlenih i negdje 5 milijardi eura prometa, i to uglavnom u trgovini.
Na motorima, koje je Treći maj ugrađuje u brodove je nekada pisalo Sulzer, a sada piše Wartsila. Pitam ja dečke koji tamo rade, tko je to Wartsila, finski brodski motori. Nedavno se rekonstruirala mostarska tvornica aluminija, izvođač radova Outokumpu, Finci.
Imaju jednu od najvećih tvornica papira na svijetu, grade nuklearku od 1600 MW, trenutno najveću u izgradnji, zajedno sa francuskim Flamanvillom, njihova INA se zove Nesteoil, u državnom vlasništvu, s godišnjim prometo od 10 milijardi eura, INA ima tri...

Da ne govorimo o danskoj, švedskoj, norveškoj, austrijskoj i nizozemskoj industriji, u svakoj od tih državica ima neka uspješna multinacionalka.

To je premijer liga malih država, s kojima se možemo i moramo uspoređivati. Važno je postaviti ambiciozne ciljeve. Ako ne staviš letvicu na 2 metra, nikada je nećeš preskočiti.

U sredini su manje uspješne državice, Slovačka, Češka, Slovenija, koje uspješno privlače investicije, ali ne mogu stvoriti korporaciju za svjetsku trgovinsku utakmicu.

I treći smo mi, kako ti kažeš, podizvođači MOL-u, Siemensu i Ericssonu. Da sam premijer, odavno bih pozvao na kulturni europski ručak njhovu upravu i pitao: dečki i cure, karte na stol, kaj je to u Hrvatskoj loše da imate tako slabe rezultate?

Tko je glasao

...

Sviđa mi se pristup problemu - ovo s radnim ručkom.

No... da imam... recimo milijardu dolara za investiranje... ne znam u što bih investirao u RH, a da je te veličine koju navodiš. I to zbog mnogih razloga. OK, do sada smo bili član OECD-a, sada ćemo EU-a... to neka tržišta popularizira, neka udaljava (mnogi ne znaju da će mnoge uvozne sirovine u RH poskupiti ulaskom u Uniju, budući da recimo jedna Švedska subvencionira izvoz papira u ne-EU zemlje, što opet daje nadu domaćoj industriji papira).

Uglavnom, ja više ne vidim proizvod koji mi možemo sklopiti bez ogromnog udjela uvoza, a to je za proizvodnju veliki problem. Također, prijelaz iz velike nacionalne tvrtke u multinacionalniju je vrlo riskantan.

Uglavnom, ne kažem da nisi u pravu. Ali mislim da je realnije ovo što ja tvrdim zbog same... realnosti. Mnoge strane nacionalne tvrtke imaju minimalne serije u proizvodnji koje su veće od naših maksimalnih - pa manje serije niti ne rade. Mi ih tu lijepo možemo krpati (imamo puno manje proizvodne kapacitete koji su ipak profitabilni - zbog zastarjelih strojeva).

Tko je glasao

Problem je što još nitko nije

Problem je što još nitko nije sagledao pravu veličinu štete koju je Hrvatska pretrpjela i još će dugo trpjeti zbog krajnje loše gospodarske strategije i voluntarizma u upravljanju ključnim resursima, a sve začinjeno nevidjenom pljačkom, u posljednjih dvadesetak godina, odnosno od osamostaljenja.

Očigledne potencijale koje je Hrvatska nasljedila iz bivšeg sistema nije trebalo izmišljati, nego pametnom politikom i managementom kapitalizirati i razvijati. Hrvatska je tradicionalno industrijska zemlja, što je bila velika prednost jer bogatog društva bez industrije nema.

U jednom boljem scenariju, danas je Hrvatska mogla imati:

- jaku regionalnu naftnu kompaniju (INA), s velikim izvozom plina
- srednje jaku farmacetsku tvrtku (Pliva) s nizom pridruženih manjih industrija i laboratorija
- brodara svjetske klase (udruženi brodari) a pridruženom brodogradnjom i lučkim kapaciteteima u Rijeci i Pločama
- snažnog regionalnog/europskog igrača u Agroindustriji, kao velikog izvoznika hrane
- jaki elektro-strojarski konzorcij (Končar/ĐĐ i ostali), kao konkurencija Siemensu i sličnima
- jaka drvna industrija s visokim stupnjem obrade domaće kvalitetne sirovine i originalnog dizajna
- turizam u sinergiji s poljoprivredom (s naglaskom na ekologiju)

Uz sve to bilo bi more prateće industrije, znanstvenih i stručnih ustanova koje imaju smisla, i raznih servisnih djelatnosti.

Ali, ovako kako je, skoro ničega od toga nema, barem ne u obliku koji bi bio prepoznat kao jedan od snažnih motora razvoja. Gubitak od dva desteljeća je još i veći, jer su drugi u medjuvremenu otišli naprijed, a i on čega je bilo kao temelj za budući razvoj, više u dobroj mjeri nema.

The Observer

Tko je glasao

...

Nažalost, ništa od toga nije bilo moguće uz ovoliku želju za osobnim bogaćenjem - bilo rastakanjem tvrtki, posredovanjem u prodaji ili rasprodajom strojeva i zemljišta.

Dakle, trebalo bi smisliti strategiju koja se temelji na realnosti (dakle na uočenom gubitku od dva desetljeća), a ne od tuge što smo sve mogli imati (iako je i ja osjećam).

Kada se sjetim koliko mi je bilo drago kada je Fižulić postao ministar gospodarstva - kao netko iz realnog sektora, i šoka kada mu je prvi službeni posjet bio onaj u Moskvu gdje je ugovarao uvoz plastičnih igračaka za tadašnji Turbo-limač.

Tko je glasao

to što ti i ja ne znamo gdje

to što ti i ja ne znamo gdje bi investirali milijardu je normalno, ali ovi gore ne znaju, a svaki dan mi pune uši sa, koliko ono, 8 milijardi eura strukturnih i kohezijskih fondova u narednom proračunskom razdoblju Europske unije. 8 milijardi u šta? par segmentića željezničkih pruga, obnova pročelja, spalionice smeća, nekoliko kolektora za odvodnju sanitarnih voda u more i...

lobiranje za lovu u Briselu je počelo, elaboratići su već lijepo uvezani, samo se čekaju natječaji.
Kinezi su kupili luku u Pireju, odmah se priključio Hewlett Packard, to im je glavni distribucijski hub za istočni Mediteran i Bliski istok, prebacili su dio roterdamskih operacija na Grčku.
Grčka očekuje barem 14 milijardi eura strukturnih fondova. Kinezi grade novu tvornicu automobila u Bugarskoj.... i tako to počinje

Da bi se planski i uspješno investiralo 8 milijardi eura, vlada mora danas znati odgovor na slijedeća pitanja:
- kako će izgledati hrvatsko gospodarstvo 2020. godine
- što i kako treba napraviti da bi došli do nekakvog cilja, i u koje branše treba uložiti
- tko treba uložiti, država ili privatni sektor
- ......i slijedi ofanziva na strukturne fondove, utakmica je počela.

Tko je glasao

to što ti i ja ne znamo gdje

to što ti i ja ne znamo gdje bi investirali milijardu je normalno, ali ovi gore ne znaju, a svaki dan mi pune uši sa, koliko ono, 8 milijardi eura strukturnih i kohezijskih fondova u narednom proračunskom razdoblju Europske unije. 8 milijardi u šta? par segmentića željezničkih pruga, obnova pročelja, spalionice smeća, nekoliko kolektora za odvodnju sanitarnih voda u more i...lobiranje za lovu u Briselu je počelo, elaboratići su već lijepo uvezani, samo se čekaju natječaji.

Svaka investicija pa i ona državna pumpa BDP, otud panična potraga za investicijama državnim ili stranim svejedno. Nije važno da li će se investirati u bojanje fasada ili pogone za beskorisno glancanje kamenja, sve dok se na kraju može reći da je BDP porastao za nešto posto.

To puno govori o prirodi državne ekonomije, o kvaliteti BDP-a kao mjere uspješnosti gospodarstva kao i o ekonomiji koja nastaje kao rezultat takvih politika.

Tko je glasao

sve što kažeš stoji

Ja tipujem na Ikeu, ako je tvrtka imala ... koliko ono, 14 godina vremena, volje i živaca pregovarati s nama, možda nešto i napravi :)

Ostajem u raspravi bez argumenata jer znam da bi bilo idealno imati - kao prvo, strategiju, a onda i par domaćih velikih tvrtki koje se u tu strategiju uklapaju i koje bi samim tim postale multinacionalne.

No, to još uvijek ne znači da nećemo biti... kako se to kaže ekonomski... zanimljivi podizvođači. Od automobilskih auto-stakala, malih serija u papirnoj i kartonažnoj industriji, male serije specijalnih metalnih proizvoda - dakle ono za što imamo kapacitete.

I ovaj moj plan je također optimističan, jer unatoč postojanju kapaciteta i ljudi - mora te "uočiti" netko izvana i uzeti za kooperanta.

Tko je glasao

nemas bad.. uociti ce.. tak

nemas bad.. uociti ce..

tak rade sve slovenske tvrtke koje jos nisu propale...

kao proizvodaci nekih sitnica za velike u njemackoj...

ostale su nestale...

a ove se ubijaju radeci za sicu po tudim uputama i tehnologijom prodajuci skoro pa ciste radne sate, lose placene sate, da se razumijemo..

a to bu i kod nas tak...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

(crtica iz malopoduzetničkog života)

31.1. - rok za predaju IP obrasca za zaposlenike (godišnji zbroj nečega...) - obrazac se skida on-line (pohvalno) a predaje osobno :) I to na disketi ili CD-u (dokument ima veličinu 8 Kb)

Nakon tjedan dana automatizirani mail iz centrale porezne "Dokument odbijen iz formalnog razloga". Nakon tri dana tel. poziv iz područne porezne "Hitno donesite novi IP obrazac" Na pitanje "A što trebam ispraviti?" odgovor je "Ne znam, formalna greška je" (uz napomenu da će referentica, ako ne uspijem otkriti što je greška ručno ukucati obrazac, što je vrlo ljubazno).

Nakon proučavanja pdf uputa za popunjavanje shvatih... na kontakt telefonu nisam stavio "+385" na početku :)

Novi CD, nova predaja... sada čekam u neizvjesnosti jesam li još nešto krivo unio...

Tko je glasao

obrazac se skida on-line

obrazac se skida on-line (pohvalno) a predaje osobno :) I to na disketi ili CD-u (dokument ima veličinu 8 Kb)

Šefove, u čijoj domeni odgovornosti ovakve nebuloze danas (ili još kratko vrijeme u budućnosti) još mogu postojati bi trebalo bez pardona metlom najuriti iz službe. On-line ispunjavanje obrazaca uz striktnu automatsku kontrolu ispravnosti upisa spada u abecedu IT-governmenta i jedan je od najvećih potencijala za povećanje efikasnosti javne uprave. Danas, s elektroničkim potpisom, čak i pravno obvezujući dokumenti tipa porezne prijave, upis u zemljišne knjige i još mnoge druge) mogu se u dobro organiziranom sistemu "obaviti" bez micanja sa svoje lokacije, osobno ili u ozbiljnijim slučajevima uz pomoć revizora, odvjetnka i slično). Osobni kontakt, i sve što uz to ide (putovanje,čekanje, razgovori s referentima i slično), trebali bi se ograničiti na iznimke i jako atipične slučajeve.

Uz ovakvu praksu koju opisuješ, "informatizacija" zapravo smanjuje efikasnost službi i znatno povećava troškove: em IT oprema košta, em službenika ima više nego prije, em stranka troši dragocjeno vrijeme.

The Observer

Tko je glasao

da ne griješim dušu...

Navodno se obrasci za razdoblje od 1.1.2013. nadalje predaju isključivo u elektronskom obliku (što sam saznao slušajući ljude u tramvaju), ali još ne znam da li to znači ovo što opisuješ (što bi bilo divno), ili opet "skidanje" nekog obrasca, pa popunjavanje, pa slanje, pa...

Tko je glasao

heh al kad ne znate najbolji

heh al kad ne znate najbolji detalj :)

postoji limit na velicinu fajla :) mislim da je 100kb :)) pa na cd :)))

Tko je glasao

razgovor salesa i programera

Sales: Bok, imam prezentaciju sutra, jel mi možeš to zapržiti na Cd i staviti na porti, nije velika 10 Mb.
Programer: 10 Mb...Mogu, ali cd će ti biti skoro prazan, hoćeš da ti to na mail?
Sales: Ma nemoj na mail, prezentacija je u hotelu, neću stići prije skidati, ajd sprži na cd.
Programer: Ali... 10 Mb... ostati će skoro 640 prazno... Hoćeš na stick neki?
Sales: Pusti stickove, znaš kakav je službeni lap, raspadne se na svakoj instalaciji. Ajd sprži mi to.
Programer: Ma znam, ali... 10 Mb... a 640 prazno...
Sales: OK, jel možeš na ostatak staviti pornjavu neku?
Programer: Aaa to, može, naravno!
Sales. E super, ajd tako onda!
Programer: Nema problema, bok!

Tko je glasao

zap, programeri na svom kompu

zap, programeri na svom kompu imaju edukativne sadrzaje, a ne pornjavu. :D

Tko je glasao

Konkretno, predlažem

Konkretno, predlažem sljedeće: Vladin ured u kojega će moći doći Pero s ceste, reći čime se želi baviti i od države dobiti točan popis svega što mu za to treba, od 20,00 kn biljega do rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima.

inače, MTU je još jedna relikvija iz komunizma. Naime, tako se kontroliralo tko se može baviti obrtništvom a tko ne može. I u pravilu, iako tolerirano, obrtnici su bili građani drugog reda. To još i danas stoji, naročito kada primjerice obrtnik dođe u poreznu upravu, često ga se gleda potpuno drugačije (lošije) nego primjerice nekog tko ima tvrtku.

Jedan od nonsensa je da je MTU vezan uz uporabnu dozvolu koju nema pola države iako ti prostor može biti savršeno u redu pa tako ispada da je forma uvijek pretpostavljena sadržaju (nešto slično, a gdje je pečat? http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=WMQLZkXe21I).

neki dan sam svjedočio kada su čovjeku zatvorili firmu zbog dugova poreza koje nije platio (kako to biva jer njemu nisu platili). Čovjek je stolar (pravi, nema pola prsta) i skužio sam da tog trenutka u prvi moment se zabrinuo a onda nakon razgovora sa knjigovođom je skužio da mu je tako lakše. Sada će raditi samo na crno, van sustava, što zaradi stavi u džep i papa.

Da ne govorim da su ti svi zakoni koje spominješ puni kazni od 50000, 100000, 500000 kn za svaki prekršaj. nema niš sitno. Puno puta sam spominjao, minimalni prekršaj za građevinske proizvode iznosi 500 000 kn. primjerice, otpadne ti deklaracija sa proizvoda, inspektor to primjeti i prijavi te, kazna 500 000 kn. Sudac ti može smanjiti na trećinu (ako je dobre volje) ali manje ne može. A ti se boriš da zaradiš 500 kn.

A osim toga najbitnije, mi sustavno gubimo radna mjesta. To znači da nešto nije u redu sa sustavom. Ako ti od svog rada ne možeš živjeti onda nešto nije u redu.

Danas je Obama rekao, kako otvoriti radna mjesta, kako osigurati da se ljudi školuju za znanja koja su potrebna za ta radna mjesta, kako osigurati da od poštenog rada možeš pristojno živjeti.

Umjesto da se reže bar 30000 radnih mjesta u administariciji Jovanović reže plaće u školstvu gdje bi trebao dizati jer je to mjesto gdje treba ulagati. Umjesto da država smanjuje poreze ona povećava poreze i poreznu presiju jer "uvodi red". Umjesto da se cijeni poduzetništbo šalje se poruka da je poduzentištvo zapravo lopovska djelatnost, leglo kriminala a znanje i rad rizično. Poželjno je biti zaposlen u državnom sustavu, po mogućnosti nekoj agenciji jer su tamo plaće nešto više.

Tko je glasao

Imaš li saznanja da se ovo:

Da ne govorim da su ti svi zakoni koje spominješ puni kazni od 50000, 100000, 500000 kn za svaki prekršaj. nema niš sitno. Puno puta sam spominjao, minimalni prekršaj za građevinske proizvode iznosi 500 000 kn. primjerice, otpadne ti deklaracija sa proizvoda, inspektor to primjeti i prijavi te, kazna 500 000 kn. Sudac ti može smanjiti na trećinu (ako je dobre volje) ali manje ne može. A ti se boriš da zaradiš 500 kn.

igdje zapravo primijenilo u praksi? Nepojmljivo mi je naime da bi neki obrtnik bio u stanju platiti takvu kaznu i preživjeti...

Često mi se čini, kao laiku, da su mnogi zakoni i propisi tek mrtvo slovo na papiru koji veze sa stvarnošću nemaju, ali dobro dođu za provođenje onog načela "manji od makova zrna"...

Znam dosta ljudi iz mog okruženja koji bi objektivno i mogli pokrenuti privatni biznis, ali se užasavaju šume zastrašujućih propisa u kojima se ne snalaze, pa se stoga drže honorarčenja i raduckanja na sivo...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

igdje zapravo primijenilo u

igdje zapravo primijenilo u praksi? Nepojmljivo mi je naime da bi neki obrtnik bio u stanju platiti takvu kaznu i preživjeti...

i meni je nepojmljivo ali se provodi. znam jednu tvrtku koja je morala platiti taj prekršaj i propala. Čovjek, vlasnik je imao troje djece. Imao je vrata koja su mu stajala u (maloj) trgovini nekjoliko godina i nije ih uspio prodati. U međuvremenu se promjenio zakon, naišla slučajna gospodarska inspekcija, provjerili papire za vrata, nema. Prekršajni nalog i zatvaranje firme. Inače taj zakon je pisala Marina Dropulić dok je bila ministirica i mislim da je ideja iza tih visokih kazni bila zaštita velikih tvrtki, posbeno IGH jer je on imao (i još ima ako nije sve otišlo kvragu) monopol na certificiranje građevinskih proizvoda. Naravski, ti certifikati koje su oni izdavali su bili enormno skupi.

Da li se što promijenilo (a rekli su da će smanjivati te kazne) neznam. Međutim, problem visokih kazni je sustavan. Ja se slažem da može postojati kazna od 500000 kn ali mora biti i ona od 1000 kn. Ja uopće ne bih dozvolio limitiranje donje granice prekršaja jer je to jako nestimulativno za male i start up tvrtke. Nije isto naplatiti 500 000 kn nekoj tvrtki koja je zaista nešto namjerno zgriješila, puno i velika je i nekoj tvrtci koja je prodavala vrata od 500 kn i ima jednog zaposlenog.

Također, naš inspektorat ima za cilj napisati što više prekršaja i što više kazni naplatiti. Inspektorat bi trebao imati prije svega edukativnu funkciju a ne funkciju punjenja proračuna. Tako npr ukoliko pregledaš prekršaje, najčešči za ugostiteljstvo su da npr nemaju cjenik. Zato što je to najmanji prešraj, inspektor nešto mora naplatiti (jer mu je dan nalog) a za cjenik je najmanja kazna. I svi sretni, kazna naplaćena, forma ispunjena, obrtnik preživio. Njemac koji im je kontrolirao sustav prije par godina ih je pitao koja je svrha toga ako na istom području uvijek imaju iste greške. Koji je onda cilj inspekcija? Po Njemcu nije cilj naplaćivanje kazni nego da se pravilno radi.

Tko je glasao

uvođenje reda

Dok zakonodavac, tj. Ministarstvo financija ne shvate da se "red uvodi" tako da neki porez SMANJIŠ, a onda kažeš "ok, smanjili smo ga - ali ćemo ga kontrolirati kao manijaci" - do tada neće biti pomaka.

Ova garnitura se, kao i prošla odlučila za suprotan smjer - od poreza na dobit, pa do pdv-a. Onaj sljedeći koji dođe - čak i ako smanji porez - neće polučiti povećanje prometa, tj, prihoda - jer će do tada građani i poduzetnici već toliko osiromašiti da im to smanjenje neće ništa značiti.

Vrlo je slično sa smanjenjem doprinosa za zdravstvo (koji je "namet na plaću"). U jednoj zdravoj zemlji bi smanjivanje doprinosa na bruto plaće od 2% značilo porast dobiti od 0-2% (tvrtkama s intelektualnim uslugama 2%, gdje su bruto plaće skoro jedini trošak).

Kod domaćih prenapregnutih poslodavaca koji stalno kasne s brojnim poreznim davanjima, sumnjam da je itko uopće primijetio to smanjenje. Osim toga - odmah je uveden poseban porez na neto dobit od 12%, troškovi fiskalizacije, troškovi izmjene poreznih kategorija, ovo ono... Nikako na zelenu granu.

Tko je glasao

Vrlo je slično sa smanjenjem

Vrlo je slično sa smanjenjem doprinosa za zdravstvo (koji je "namet na plaću"). U jednoj zdravoj zemlji bi smanjivanje doprinosa na bruto plaće od 2% značilo porast dobiti od 0-2% (tvrtkama s intelektualnim uslugama 2%, gdje su bruto plaće skoro jedini trošak).

od toga je opet imala najveću korist država jer je pola zaposlenih direktnot (kroz javni sektor) ili indirektno (kroz javne tvrtke) vezano uz državu. A i što ti vrijedi to odterećenje kada promet pada 10, 20, 30%. Minorno.

Porezi će se morati resetirati jer smo nekonkurentni (i to Linić vrlo dobro zna ali radi suprotno zdravom razumu). Pitanje je tko će biti živ u tom času. Sve što je mobilno i vrijedno će otići iz države a oni koji nisu će propasti. Primjerice porez na dobit od 20% je bio pošten i ja sam ga sa zadovoljstvom plaćao i pokušao prijaviti što više. Sada ću morait povećavati kapital tvrtke što nije loša opcija kada bi posao bio OK ali nije.

U sedmom mjesecu, ukoliko uđemo u uniju vjerovatno ćemo automatski izgubiti neke ovlasti nad vođenjem fiskalne politike. Dogoditi će se nešto slično MMFu ali od strane EU komisije radi deficita proračuna. To je jučer spomenuo Linić ali i Vujčić u nekoliko navrata. Radi se o tkz six-pack rules, nešto što smo i mi potpisali. http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-11-898_en.htm

Inače, HDZ je objavio čisto pristojan gospodarski program ovih dana koji ako ikada opet dođu na vlast vjerovatno neće provoditi :). Stvarno smo naivčine...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci