Tagovi

O patalogiji politike i mogu?nosti zalije?enja (2)

Ovo je drugi, završni dio ju?er zapo?etog ?lanka.

Ve?ina ljudi skromni su, ne žele se nametati, Na vode?e položaje probiju se oni, koji vole biti na vode?im položajima. U po?etku mogu biti pošteni i truditi se na radu za ideale, za op?e dobro isl, ali - vlast kvari; s vremenom, postane samosvrha i važnija od svega. A uvijek ?e na?i beski?menjake, koji ?e im služiti, prodavati se za sitnice.

Ako vidiš da ne možeš pobijediti - promijeni pravila. To jest mogu?e i mora biti u?injeno. Ne zbog neke marginalne stran?ice. Nego zbog Hrvatske, i zbog planeta Zemlja. (Problem postoji svuda, kod nas je izraženiji nego u ve?ini drugih zemalja.)

Artur Clarke u jednom SF-romanu piše o izborima u 23. stolje?u: kona?no se shvatilo da se pri izboru na politi?ke položaje prvo moraju eliminirati oni, koji žude biti na položaju. Pa je predsjednica SAD neka profesorica matematike, kojoj su naredili da to mora biti, pa ako bude dobra, skratit ?e joj mandat. Ona obavlja svoje dužnosti iz osje?aja dužnosti, a žudi vratiti se u miran sveu?ilišni život.

Ne može se ljude u?initi svecima. Taština i ambicija uvijek su prisutne. Legitimne su i treba ih uzeti u obzir. Ali nije nužno, da proždru sve ostalo,

Da se vratim na Zelenu listu: uza svu svoju pamet i iskustvo, tek prije dve i pol godine po?eo sam bivati svjestan što se zbiva oko mene - one podzemne igre, koje sam spomenuo. Prije sam neke stvari osje?ao, ali ih nisam vidio, pa sam bio frustriran i padao u depresiju.

A ja nisam altruist. Drugi sam tip li?nosti, koja se upušta u politiku. Ne privla?i me mo?; dapa?e, mislim da je dosadna. Ja sam "ideolog": uživam baviti se idejama, kreativan sam i u tom svijetu živim. Volim vidjet, da mojim idejama na druge utje?em.

NIsam skroman. Dapa?e, vrlo sam tašt. Taština je stožer moje osobnosti, ali ne ambicija. NIsam altruist. Pomažem drugima ne zato, jer sam svetac koji zanemaruje svoje interese, nego zato, i onda, kad je to u skladu s mojim idejama.

Ideja su važne. Dnevni pragmatizam ima svoje prednosti, ali stvara probleme ("eksterne troškove"), koji se na dulji rok gomilaju. I bira?i od stranaka traže, da imaju ideje - iako možda ni sami toga nisu svjesni.

Politi?ka stranka mora nuditi i kretati od nekog sustava ideja, ideologije, idejnog jezgra, da bi na dulji rok napredovala.

Ne mora naravno ideologija biti kruta, dogmati?na, totalitarna. Uvijek je moramo u praksi propitivati. Svaki skup ideja oslikava svijet manje ili više osiromašeno, pa ga se u svakodnevlju ne treba držati "kao pijan plota".

AlI tvoj sustav politi?kih ideja je tako?er sidro, da se sagledavaju vizije, a da one ne budu puko eskapisti?ko maštanje. Uže, koje povezuje ono što jest i predodžbu o onome, što treba biti.

Ja sam u ideologiji zadrt, ali sam u politici fleksibilan. Nema recepta, gdje je granica izme?u toga da se razumno prilagodiš, i toga da se prodaš. NIti izme?u toga da zadovoljiš svoju taštinu, i da sve podrediš svojoj ambiciji. Zato politika i jest posebna vještina, nesvodljiva na teoriju.

Ljudi su proturje?ni. Neki ljudi, unato? svemu, iako su tašti i ambiciozni, ipak istovremeno nešto rade i za ideale, za op?e dobro, za pomo? drugima.

Kad su kretale politi?ke stranke u Hrvatskoj, godine 1989., govorilo se o idejnim konceptima liberalizma, socijalne demokracije, demokrš?anstva, nacionalizma. Ubrzo se s tom gnjavažom prestalo. Sve stranke postale su eklekti?ne u idejama, posve uronjene u dnevno politi?arenje. Ideologije su proglašene staromodnim. Svi su prihvatili onu kombinaciju ideja, koja je tog trenutka u svijetu vladala (neoliberalizam u ekonomiji, protektivna a ne razvojna demokracija, kombinacija individualisti?kog liberalizma i umjerenog konzervativizma).

Ve? dvadeset godina, kad spomenem tu svoju sklonost idejama i usustavljanju ideja (ideologijama), objašnjavaju mi, uz ironi?an smješak, kako je to prazno laprdanje, jer politika nije i ne treba biti ništa drugo, nego dnevno laviranje, pragmatizam i demagogija, a strana?ki programi su niz šupljih fraza i dobrih želja - nitko to ozbiljno ne shva?a.

Imamo "zelene" koji ne bi znaii re?i koja su ?etiri "stupa" zelene politike, "liberale" koji su zapravo ?isti konzervativci, "socijaldemokrate" koji se ne usude izustiti rije? "radnik", "pravaše", koji se preneraze kad im kažeš kako je Ante Star?evi? slavio Veliku francesku revoluciju i mrzio popove.

Oni pak, koji na seminarima i okruglim stolovima o idejama, konceptima i vizijama mudruju, uvelike rezignirano prihva?aju, da ih "oni gore" ne?e slušati. Odnosi mo?i i trenutni kratkoro?ni interesi mo?nih uvijek ?e presuditi.

Gdje smo sada svi zajedno, nakon dvadeset godina "razboritog pragmatizma"? Koliko bira?i vjeruju svim strankama zajedno, svim politi?arima zajedno? Na kratke staze - funkcinira. Na dulji rok - nazaduju stranke, nazaduje politika, gubi se legitimitet, nazaduje država, nakupljaju se frustracije.

Govorim o razlici izme?u taktike i strategije. Kao šahist, koristim tu metaforu borba. Šahist amater, koji ima iskustva i dobro ra?una poteze ali nema obrazovanja o na?elima igre, uvijek se pita koji je najbolji slijede?i potez. I možda nijednom ne?e napraviti o?itu grešku, ali ?e nakon 20 poteza protiv majstora najednom shvatiti da je izgubljen. Jer, majstor uvijek osmišljava dugoro?nu strategiju.

Nakon dvadeset godina slijepog posrtanja, pod vodstvom dobrih takti?ara a bez ikakve strategije (prvih deset godina imali smo na ?elu anakronog ideologa, ?ije su ideje bile samo maska za hapanje), okruženi smo ruševinama nekadašnjih nada. "Nismo se za ovo borili": slušao sam to kao mladi?, slušaju to opet mladi?i od moje generacije.

Loša vijest jest, da smo na dnu. Dobra vijest glasi da se s poda ne može pasti.

Komentari

Krivi potez ulazi u povijest

Zorane Oštriću
Kao amater, amateru, cuger, cugeru podsjećam te da jedan krivi potez mnogo mijenja u povijesti. Sjeti se da je "španjolka" nastala jednim krivim potezom lovca.
Slažem se s tobom što se tiče usporedbe šaha i politike. U šahu se ne postaje kategornikom, majstorom i velemajstorom dekretima i poslušništvom. Tamo ne može do jučerašnji cuger- anonimus koji ima dovoljno bezobrazluka i sekundanata postati majstor.
To se postaje teškim radom i dokazivanjem. U politici postoje dvije borbe. Cuger najprije dolazi na vlast u stranci blateći i pljujući po onima prije. Ulazi u Sabor i halabući i pljuje one na vlasti ( ma koji bili ) da vuku krive poteze i da će sigurno izgubiti partiju. I kada on dođe na vlast zahvaljujući pogrešnim potezima prethodnika, nastoji se održati radeći isto tako glupe i neshvatljive poteze. U svemu on ostaje cuger. I slažem se s tvojim načinom opisa stranaka i političara.
No što se tiče tvojih " grincajga" kak ih mi zagrepčanci zovemo, ti su jako loši. Ne mislim na vojnike zelenih koji na terenu vode borbe, već na one koji pokupe vrhnje.
I sam sam 40 godina u jednoj prilično neizvjesnoj borbi što se okoliša tiče.

som

Moj glas tvome dnevnmiku. (Očekujem konstruktivnu kritiku prloženog linka).

Tko je glasao

@boltek:

Hm, valjda "cugeraš", a ne "cuger"; cuger je, koliko znam, pijanac. :(

Međutim, nikad nisam bio naročito dobar u cugeru. Sad najvše igram on-line partije na tri dana za potez. Naravno, omogućava bolju kvalitetu partija, te sanira manjkove memorije i konentracije, što su moji problemi. Nisam loš. :)

No što se tiče tvojih " grincajga" kak ih mi zagrepčanci zovemo, ti su jako loši. Ne mislim na vojnike zelenih koji na terenu vode borbe, već na one koji pokupe vrhnje.
Iako sam zagrepčanin, a zeleni već 25 godina, nikad nisam čuo da je netko upotrijebio riječ "grincajg" u tom kontekstu. Nema tu baš nekih velikih vojski, a na što točno misliš pod "oni koji pokupe vrhnje", ne znam.

Link koji si dao je na sajt ribolovnog društva iz Pisarovine - ne shvaćam, kakve veze ima s temom?

Tko je glasao

dno dna

Na sreću (ili na žalost) nismo još na dnu. Mogu otprilike zamisliti kako izgleda dno, a i sjećam se siromaštva početkom 90-ih... Nekako ne bih to htio ponoviti, a čini mi se da hoću (ili hoćemo).

Istina je da je danas "ideje" vrlo nepopularno iznositi - i da su svi politički potezi samo na dnevnoj razini. Nisam vrhunski šahist, ali recimo volim strateške on-line igre... i znam da bez strategije nema šanse niti igrati niti pobjeđivati u takvoj igri. No, nažalost - čini mi se da nas vode ljudi bez strategije. A i oni koji bi ih mogli zamijeniti - nisu ništa bolji.

Kada je došlo do pobjede koalicije - imao sam blagi osjećaj da je riječ o ljudima koji imaju neku viziju i taj mi je osjećaj bio drag.

Tko je glasao
Tko je glasao

Pioniri

U praksi se na rezultate rada onih koji nam kroje kapu, na predstavnike političkog života može reagirati jajima a ne samo političkim govorom, i izborima, strankama.

Danas su dvije djevojke na “”uspjehe” vlade Jadranke Kosor reagirale posve građanski – bacanjem jaja na Premijerku i njenu svitu. Poslijedice ovog načina iskazivanja revolta mogu biti ogromne, no, nadam se da ove dvije djevojke neće snositi nikakve sankcije već postati zapamćeni pioniri građanske pobune. Ako nije moguće politički u Saboru, možda je počeli građanski na ulici.

Za očekivati je da upravo ovaj način dočeka Premijerke ili njenih suradnika postane narodni običaj. Možda će Ploče i kraj veljače postati znamenit dan i mjesto.

Na pollititici mnogi od nas već dugo (riječima) bacamo na ovu Vladu virtualna jaja.

Tko je glasao

Omaška pereta, nisu Ploče već Omiš

Možda će Omiš i kraj veljače postati znamenit dan i mjesto.

Vidim još neko znamenje

  • - javnost - AKTIVISTICE udruge Volim Hrvatsku su dopustile da im se javno objave imena - Anita Barišić i Kristina Ćurković
  • - napale su večeras jajima HDZ-ovce na ulazu u Sjemenište.
Tko je glasao

@bube

Imaš li neki link ili nešto o toj vijesti? Želim uživati :)

Tko je glasao
Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci