pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dobar dan, dobro jutro ili dobra večer. Ne znam kad ste već otvorili ovu stvarčicu otuđenja čovika od čovika, zvanu kompjutor. Nije dobro što se zbog njega manje viđamo, komuniciramo face to face, ljubimo usta na usta, al' dobro je eto što putem žica i naših kućnih aparatića, "prozora u svijet", možemo izmijeniti neka iskustva, malo ubit vrime, šta bi rekli Dalmoši, i, na kraju krajeva, malko protračat, šta normalnom čoviku uvik dobro dođe. Namjerno kažem čoviku, jer mada nas žene bije glas najžešćih tračerica smatram da nam je ta titula nepravedno dodijeljena pošto su muškarci jednako, ako ne i veće babetine kad je pitanje ogovaranja, trača, ilitiga naslađivanja tuđem spoticanju. Poznato je da se naš, dakle, ljudski rod najviše raduje posrnuću bližnjeg. Izreka glasi: "Gledajući tuđi pad čovjek raste u vlastitim očima, tuđa sreća nije zabavna". Eto, tako stoje naše stvari, ilitiga naše koze (izvedenica iz cose nostre). No međutim, da ne mislite da govorim samo o nekom drugom, pozvala bih se na velikog B. Brechta koji je rekao: "Na kraju krajeva, takav sam i sam".
Stoga ću u ovoj kolumni, o ovim i onim našim stvarima, tjedno prokomentirati najaktualnije tračeve tjedna. Neće to biti samo prizemna blebetanja. Kroz komentare nastojat ću ukazati i na neke nepravilnosti koje će, nadam se, doprijeti do ušiju odgovornih, a isto se tako nadam da se na njih neće oglušiti, kao što to najčešće i čine. Dakle, prije nego počnemo s našim prvim javljanjem zahvaljujem svima koji su otvorili ovu stranicu i posvetili pažnju ovim redcima. Pošto među mojim dosadašnjim čitateljima i gledateljima ima dosta ženica i djedica koji ne znaju upaliti ovu modernu spravu, molim vas da ih vi, kompjutorski stručnjaci, poučite u toj vještini, naravno ako izraze želju. Stečeno iskustvo će im i inače dobro doći. Ženice će imati priliku pronaći širu ponudu svih mogućih recepata, izmjenjivati iskustva s mnogim drugim ženama sličnih sudbina, djedice će moći malko četati s damama, pogledat koji pornić, napariti umorne oči. Eto.

Živimo u stresnom vremenu, ali stručnjaci tvrde da je određena količina stresa neophodna za održavanje zdravlja.
Primjer:
Ako se pokušate zaštititi od njega pa, recimo, odlučite ništa ne raditi, ni s kim komunicirati, tek onda ćete doživjeti pravi stres. Razumijem Severinu kad kaže u jednom od svojih posljednjih intervjua da se užasava kako se tuđi životi povlače po novinama, ali to je kao i sa stresom. Treba znati mjeru. Jer dozu te krvi svjetina traži, a i onaj tko svjetini svoju priču nudi, kao npr. sad već ponovo gospođica Vlatka Pokos, za koju opet Seve tvrdi da je na njezinoj, odnosno uvijek na ženskoj strani. Ja nisam. Žena, znači, može biti apsolutni krivac i da sam na njezinoj strani. Može i ubit muža. Zašto? Mogu u određenom slučaju ne biti na ničijoj strani, kao u dotičnom hit traču godine Pokos-Radeljak. Preko noći, Vlatka sponzoruša postala je Vlatka sirotuša. Sirota mala bogatašica. Pa kako joj nije neugodno pred stotinama drugih, stvarno egzistencijalno ugroženih žena glumiti žrtveno janje, bez krova nad glavom. Ona je barem imala mogućnost investicije novca u čvrstu nekretninu, kao što je recimo garsonjera, umjesto u mekanu nekretninu, kao što su bundice i krpice u visini iznosa te garsonjerice. A kako naš narod obožava posrnule, što sam ranije navela, svi joj svesrdno pomažu radeći sebi reklamu. Šiju zvijezdi haljinice, pružaju joj krov nad glavom, skakuću s njom po bazenčiću na Zrću, s mlađahnim Tarzanima iz zemlje i svijeta, dok se ona u manje glamuroznim haljinicama smiješi sa naslovnica gotovo svih domaćih magazina, najavljujući novu karijeru u poznijim godinicama. To je to. Dobar skandal prodaje svaku robu.
Tek što je i naš popularni glumac Goran Višnjić dobio onu slatku kćerkicu (ista on, pljunuta faca), najznačajniji svjetski mediji raspisali se o njemu, samo ruku na srce, on je bio faca i prije afere, ali dobar skandal doveo ga je brže u centar pažnje od bilo koje dobro odglumljene uloge. Neću više o tim temama, dosta se o tome pisalo, ali samo bi mu htjela jedno poručit, očito čovik nema iskustvo s odgojem. Na pitanje hoće li viđati svoje dijete, odgovorio je da će sjesti s malom ako izraste u dobro odgojeno dijete, i ako je ne budu huškali protiv njegove familije. Moj Gorane, kad bi mi čekale da nam djeca budu pristojna, odnosno da nas svako malo ne počaste kojom psovkom (za šta stručnjaci tvrde da je normalno, pogotovo u pubertetu, kad te šalju u neku stvar) ne bismo nikad kavu popili sa svojom djecom, a što se familija tiče, kad su roditelji rastavljeni na zetove i neviste drvlje i kamenje se sasipa, iz svog raspoloživog oružja. A kad smo kod oružja, baš mi je pao na pamet onaj general Zagorac.

Zgodan je, nema šta. Višnjić je doduše marka, ali je i ovaj visok, plećat, ima lipu, svu svoju crnu kosicu, zašto li su ga umirovili tako mlada i nadasve sposobna za naše stvari, pitam se? Kažu da je vjerojatno sam inzistirao na izbacivanju sekvence s famoznog DVD-a u kojoj se spominje skoro 20 tona zlata koje glase na premijera Sanadera. Valjda se i njemu učinilo u nekom trenutku da Sanader nije baš Superman, koji bi tu količinu podiga na svoja kršna pleća i zakopa negdi na otoku s blagom. Ima Sanader mišića, ali isto se malkice nadeblja, a šta ćeš, teško je odolit kad te svi časte. General je valjda došao do zaključka kako je premijeru neko mora pomoć, ka šta je i njemu pomoglo dosta njih oko njegova blaga. I sad svi spominju taj DVD, više bogme čak i od svojevremeno Severininog. Ali nije fer. S ovog Zagorčevog su svako malo nešto brisali, a naša poštena Seve djelo je prikazala bez cenzure. Ima si na njemu šta vidit, a na tom njihovom nemaš šta vidit, ni čut. I šta sad reći, šta pitat? Stalno spominju DVD i umiješanost vlade. Ko da je teško utvrdit porijeklo imovine. Kako tako mlad čovik, a nije nekakav potomak Rockfelera, može toliko u svom kratkom životu zaraditi. Priznaje da ima nekakvu zgradurinu, ali kaže da nije na njegovom imenu, već imenima njegovih prijatelja, ka šta Pašalić tvrdi da mu je imanje na punca. Može Zagorac sve stavit i na babu. Onda sud samo pita prijatelje, babu, punca odakle im pare i eto. Fino pitaš: "Čuj baba, jesi li i ti kupovala kalašnjikove jeftino, pa prodavala Hrvatskoj skupo, ko je sve s tobom surađiva i gdje ste stavili pokradenu lovu"? I eto, odma znaš sve.

Vrućine su tropske, nesnosne, ubiru svoj danak, a na Splitskoj patologiji nema frižidera koliko ima leševa, tako da osoblje svako dva sata jedne vadi druge stavlja, oprema je stara tri desetljeća, sustav hlađenja neprimjeren visokim temperaturama. Ako su zauzeti svi hladnjaci, mrtvo se tijelo drži na kolicima i dalje, da ne pišem, znate već… Nije ugodno, ali naša je stvar. Mrtvi bar ništa ne osjećaju, ako je neka utjeha. Ali nedavno su roditelji s oduzetim sinom iz Splitske bolnice pobjegli u Zagreb. Otac dječaka kaže da se na odjelu radi u partizanskim uvjetima, a da je oprema iz drugog rata. Dežurni liječnik je na primjedbu o dotrajaloj opremi samo odgovorio: "Postoji razlika između Škode i Mercedesa". Znači Split je Škoda, Zagreb Mercedes, a Austrija ili Njemačka onda bi tribale bit Ferari. Znači, tko može od naroda iz Splita ide u Zagreb, a dužnosnici ili oni dubljeg džepa u Njemačku. Bože čuvaj Hrvatsku, mi idemo u Njemačku. Međutim, u zdravstvu najavljuju bolje uvjete. Iz proračuna je izdvojeno više para, a koliko se za nas brinu, dokazuje to što će nam od sad na kućnu adresu slati pločice na koje se moramo samo pokakiti, zamotat proizvod u kesicu i poslati natrag u laboratorij. Moramo samo pripaziti da se prilikom pakiranja sve to ne razmaže. Zato je preporučljivo večer prije jesti čokoladu da se stvrdne ili stavit u frižider. Ne znam samo kako će riješiti one nepregledne redove u bolnicama. Vjerojatno će se sad i oni smanjiti. Nećemo na svako sranje gubit vrime.