pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).

Ako nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna, mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni, uzmimo to tako (a kasnije ćemo dovestu sumnju, znam dqa ništa ne znam), onda ni daljnje bavljenje time, ovdje još više, ne samo nije nužno nego ni posve pristojno, jer je obavljanje nužde privilegirani čin u smislu smisla i neodoljivosti, niti je nužniku nužde niti potencijalnom promatraču do bavljenja stalo (pa zbilja nije jasno tolika neodoljivost i bavljenje time). Zato je i ovo bavljenje neko pred-nuždno ili poslije-nužno bavljenje čuđenjem, koje čuđenje još nije ili upravo jeste obavilo nuždu, nešto kao neka mala nužda čuđenja bavljenjem (pod okrutnošću mjeseca travnja, koji nemilosrdno izvlači plodove i iz puste zemlje, a gdje je plodno i jako se plodi još i jače), ni bavljenje ni čitanje nije nužno, ni preporučljivo.

Siemens je njemačka tvrtka koja je raširila poslovanja i tamo gdje nema raznih iskustava poslovanja, pa ih sada plaća, iskustva i učenja ( http://www.dw-world.de/dw/article/0,2144,3302220,00.html ).
Kod nas je za to rano, pogotovo za plaćanje znanja i iskustava, jer je raznih iskustava i znanja veliki višak a dobiti od toga puno puno veće nego Siemens za isti ulog, a isto globalno razdoblje zrelosti nosi nešto sasvim drugo, izraženo u 3 riječi "sređivanje, sređivanje i sređivanje" (nekad Đilas - pohlepa, pohlepa i samo pohlepa), i to po pravilu krajnje nužno.

U vezi prethodnog a u duhu (razmatranja onoga prije ili poslije nužde), najprije utvrdimo da je u vezi raznog sada sa opcijom "filozofi su samo tumačili svijet a radi se o tome da se on izmjeni" nešto drugo, niz toga niti je nužno tumačiti niti mijenjati niti se radi o tome, makar bila nužda (jer se i ta nužda odnosi na to da netko i nešto mora obaviti nuždu, dok ostalo ne mora nužno nešto oko toga, pa čak nije nužno tražiti povrat preplaćenog poreza, što je zanimljivo u svemu tome).
Npr. moćna mreža državne mature pala je u prvom blago naletu ne toliko od iznimnosti akcije, pa niti od toga što nužnost nužnosti u nuždi nije posve nužno pripremljena (iako vjerojatno malo više, ali desetljećima se priprema tako nešto pa), koliko od toga što razno prije te nužde, za nje i poslije nužde nije nužno, ili se čak posve drukčije priprema (začinja i jede). Čak sama moćnost raznog je u pitanju, iskustava smo raznih oko toga, pa se treba zapitati da li je to tako i da li je slično sa raznim pojavama u carstvu, nužnosti, tim više što razni događaji koji su potresli svijet sami na to sile a kretanja milijardi se slute. Kao što vatrogasci nisu trebali ići gasiti tamo neku travu, kao što mlađi stasali čovjek koji je popio 27 piva i zatukao troje palicama glavu i sam zna da nužnost nužnosti u nuždi nije posve nužna, slično kao igre oko Jasenovca i Bleiburga i forsanja općenito, tako je vjerojatno i Račan znao da se ne mora nužno igrati kako se je igralo, kao što Budiša vjerojatno zna da je i prije mogao početi povrtlarstvo, ako ne drugo onda u dijelu "ne navlačiti nepotrebno" posve sigurno, obzirom na iznimnu volju, plimu na zapad u nove vizije i pobjede kretanjem na istok i po čaršiji, i kada je konačno stiglo, milijarde potocima teku, vrata širom otvorena, svi junaci nikom ponikoše (umjesto snažnih predmeta opredjeljenja, bez smetnji, novim prilozima oko Jasenovca i Bleiburga, zatim "sređivanje, sređivanje i sređivanje", kakvo sređivanje?, zatim ... tim i tim, dopisati razno, sve ono što se inače nikad ne bi radilo, i nije nikad nigdje radilo, da se nije radilo i radi ... također dopisati razno).

Dok su drugovi i gospoda bili zauzeti prevažnim, duga nužna tehnologija gašenje vatre, obrambenih kontraofanziva, je bilo i jeste pojava u upitnoj zoni prostora, gledanje u oči, odnošaj kao da nije ništa (i nije) i sve kao da je normalno i ok (na kome je teret toga ?), toptanje nogama, vika, ulijevanje straha u kosti i razno slično, ali tehnologija koja stalno odgađa pitanje nužde same, farizeja u hramu, da to nije nužno nego je više pitanje poslovanja (ne i apsolutno) i "minimalizma još ne", nego što je pitanje nužde nužnosti u nuždi (to svakako i bez ostatka). Jer nikada nije bilo jasno otkud i čemu takva nužnost, kad sama pokazuje da nije nužna, kad grčeviti pokreti trupa i stalno bdijenje i angažmani/propagande sami govore da nužnost nužnosti nije nužna sila, više obrnuto (jer nešto što je nužno ne treba ništa toga, već ide bez oklijevanja), a milost nije nikad bila posve spremna za takve pokrete. Pa se radi o tome da nužnost nužnosti nije nužna, time ni promjene nužnosti nužde nisu nužne a ni jaki angažmani oko toga, iz čega proizilazi da ni davež koja to hrani i koja se time hrani nije nužna, ni grčeviti pokreti trupa i stalno bdijenje sada, pa je igra htjeli ne htjeli i obrnuta i druga.

Malo dulji pokreti trupa radi napretka samog se mogu razumjeti, kao i imperijalne faze i pripreme terena za sve vrste razvitka, pa i cca 35 mlrd € vanjskog i cca 125 mlrd € unutarnjeg duga (za povrat preplaćenog poreza i neplaćene poreze i doprinose), ali nužnost nužnosti da nužda daveži stalno igra, do stupnja da davi i samu sebe po bespućima toga, nije nužna, u najmanju ruku nije nikad pripremljena, bila ni sad jeste (o šibenska pismo mila) a biti će još manje, pa se u tehničkom i drugom smislu ne radi o tome da filozofi tumače taj dio svijeta niti da se on izmjeni niti da se s njime bavimo kao još neutemeljenom i neizgrađenom gradnjom pa ni gradnjom toga ni vizijama, nego se radi o tome da to što nije nužno je samo dio šire igre koju znamo u nekoj dovoljnoj mjeri, igre poslovanja čovjeka i građanina, koja se igra nešto bolje i nešto lakše se diše, dok igra (bronhi), objašnjenja i promjene nisu nužni ili su tekuća poslovanja, hej honey, my sweet honey (Lou Reed).

Nužnost nužnosti nije izgubljena u prijevodu, nego je tražena i traži se u labirintima vizija, i paragrafa, i ne nimalo namjerno nego tek tako, što je u tome važno, jako važno, više od forsanja a manje od prognoze vremena. Takve uobičajene pojave objektivno sile likove na nešto oko toga, iz čega izlaze beskrajni pokreti trupa, koji pokreti hrane nužnost i nužnost njih do nove zrelosti, što nije krajnje nužno ili uopće nužno, tako i toliko da više nitko ne zna niti se pita o čemu se radi i zašto, pa otud nužda, toliko nužde i obavljanja, nužde, samoproizvodnja.

Nužnost nužnosti je estetska pojava, slika sebe u slikama i snažni porivi za slikom i slikom sebe u slikama poriva, koja se najbolje čita i mjeri kao obrnuto proporcionalna matematička pojava, što je više te estetike i uvjeravanja u nužnost njezine nužnosti to je veća magla, nedostatak pokrića (deficit), forsanje bez pokrića, jer poznato je da se estetika s pokrićem (suficit) lako zapaža i običnim okom, pa i slijepci nekako, drukčije, i u običnim slikama, pa i u navodno ružnim slikama. Kao takva estetska pojava, nužnost nužnosti u nužnom je pretežno isto, kvar ponavljanja istog, puno njih, rekla kazala itd., odlagalište koje nije isto nego raste i kada ne obraćamo pažnju, iz čega proizilazi zamor materije, nedostatak kisika i pojave vrenja, pa su u nekim situacijama takvu nužnost (kvazi)znastvena znatiželja i nužnost koristili za nužnost čovječnosti čovjeka, pretvaranje nekih ljudi u neku materiju radi nekih drugih proizvoda, iznimno angažirani hrvatski intelektualac Krleža je zapisao samo "nešto vonja". Pomalo miriše na raznim pozicijama i daje signale da je oko nužnosti nužde kao dulje estetske pojave zrelo, možda čak prezrelo, da je dalo ploda, iz kuhinje se širi miris.

Nužnost nužnosti ne jenjava u nuždi, drži se i dalje, hrabro, i sređuje. To je konačno dobro i humora ima, plodno, ne zato što smo jako sposobni i genijalni te unaprijedili poslovanje, nego što je pojava već odavno prešla sve granice, s onu stranu (sve veće količine nužnih milijardi sa sve većom količinom nedostajućih i za povrat preplaćenog, o rastućim zaprekama i rupama da ne pričamo), da je s ovu stranu kao Imotska krajina (čine se čuda), pa nužnost nužde u takvoj nuždi nije nužna, sada više ni ako se baš jako hoće, čak i da se Milku Planinc za to opet angažira, jer duga industrija toga je stvorila zrelost, plodovi se njišu i počinju samozbrinjavanje.
Neki tračci takvih nužnosti nose 100 po dugoj tradiciji, sada milijardi kuna, na tako draga čista preseravanja u Blatu, od čega samo 1/100 = 1 mlrd kuna, više nego dovoljna za više nego solidno i odmah bolje učenje i znanje matematike, književnosti i ostalog šta treba, jer potencijala ima na sve strane i napoj im više nego dobro dođe, te više nego solidnu i odmah primjenu tog znanja po raznim smjerovima i točkama.

Ali ipak, nije oko učenja i primjene znanja tako bezuvjetno odmah sve moguće kako što se prethodno ilustrira. U slikovnicama uz ilustracije ide nešto malo teksta a u čitankama čak i više - pekar peče kruh za učiteljicu, učiteljica uči pekareva sina, krava pase travu pored jezera, jezero je (a ne samo odabrane kapi)... Uz tumačenje i promjene, to je već cijeli sklop toga, pa se radi o nešto složenijoj matematici i književnosti, poslovanju koje nužno traži, minimalno ...

Dakle, nužnost je na provjeri, ili nužda ili nešto drugo.