O moralu i nemoralu - na hrvatski način

• Dnevnik Danimir - Uto, 04/05/2010 - 05:28
• Glasujte
  27 Up Down
• Komentari 51 dodaj komentar

Nekoliko je dnevnika napisano i objavljeno na temu morala, i umjesto komentara evo dnevnika na tu temu.
Ono što držim nemoralnim je da se u eri krize, duboke krize i dalje
bestidno pokazuje BOGATSTVO, MOĆ, PRESTIŽ, neki koji do prije l9 -20 godina BJEHU ANONIMNI I POLUOBRAZOVANI odjednom raspolažu stotinama milijuna kuna ili eura, imovinom koju je teško procijeniti jer se ne zna što dotični tajkun sve posjeduje. Ne zna se jer je dio izvučen iz Hrvatske i već se okreće na nekim Djevičanskim otocima, Karibima, Dominikanskoj republici..I boli što se program izlaska iz krize lomi na leđima radnika, nezaposlenih ljudi, bolesnih, umirovljenika.. I umjesto da se dohvati ove prve – sumnjive bogatune- udarilo se na – najslabije. Iritira i to da gospođa Jadranka Kosor SVAKI DAN mijenja opravu, što ne rade ni manekenke, i priča o potrebi odricanja svih.
Moralno? Nije…

RAČUNALO SE NA SOCIJALNO RASLOJAVANJE...
Da se odmah razumijemo: opredjeljujući se za kapitalizam, poduzetništvo (i višestranačje) računalo se na povećanje socijalnih razlika i stvaranje sloja dobrostojećih u Hrvatskoj koji će svojim kapitalom dominirati i usmjeravati hrvatsko gospodarstvo na dobrobit – koga? Građana Hrvatske, ali i sebe, onih koji prihvaćaju rizik samostalnog poduzetništva. I ona stupidna Tuđmanova ideja o sto-dvjesto najbogatijih hrvatskih obitelji shvaćena je bukvalno: mora se STVORITI tih sto-dvjesto pa i nešto više najbogatijih obitelji! A kada se prisjetimo kako je to Francek počeo - sa svojom obitelji – koja je to radila po uzoru na Sadama Huseina, Causescua, Castra, mora nam poskočiti tlak. Zamislite, koliko je morala u činjenici da je Franjo Tuđman 48 sati prije stupanja na snagu zakona o zabrani otkupa određenih stanova svoj u Nazorovoj otkupio. I kako su svi oko njega – braća, Nevenka, pa i unuk Dejan PREKO NOĆI domogli se velikih bogatstava. Miroslav kao šef svih tajnih službi dobio je na poklon – neograničenu moć, moć unutar familije, po uzoru na diktatorske.
Čak i to socijalno raslojavanje bi bilo razumljivo da se ne postavlja jedno drugo pitanje: NA KOJI NAČIN se koncentriralo i koncentrirat će se i dalje bogatstvo Hrvatske u rukama tih sto-dvesto i više obitelji!? Radom, proizvodnjom, davanjem turističkih, zdravstvenih i drugih usluga, vrhunskim umjetničkim i sportskim kreacijama, probojima s idejama i poslovanjem po uzoru na zemlje koje su cvjetale zahvaljujući radišnosti, kreativnosti i hrabrosti svojih najtalentiranijih i najuspješnijih očeva i majki, sinova i kćeri, ILI na drugi način, onkraj morala i zakona?

DOGODILA SE BRUTALNA, NEMORALNA PLJAČKA...
U nas se DOGODIO RAT, u nas se dogodilo socijalno raslojavanje, ali zamalo od prvog dana nove, «neovisne» Hrvatske, zaorana je KRIVA BRAZDA! I ma koliko se trudili orati ravne brazde to zamalo više nikome ne uspijeva. PLJAČKA, brutalna pljačka započela je tzv. privatizacijom gdje je preskočena denacionalizacija (dakle, iz konkurencije su izbačeni stari kapitalisti i njihovi potomci), iz konkurencije su kasnije izbačeni brojni dobrostojeći Hrvati iz svijeta, izbačeni su dobrostojeći Srbi i pripadnici manjina, a sve u korist PODOBNIH, članova HDZ-a ili bliskih vladajućoj stranci HDZ. Osumnjičene «komunjare», ako nisu brzo promijenile dres i zavijali kao HDZ- vukovi ostali su također van konkurencije. Da li je bilo moralno da je s jedne strane tekla privatizacija i pretvorba, a istovremeno, paralelno, vodio se Domovinski rat?
Budimo realni, u svim burnim previranjima jedni gube, drugi dobivaju. Međutim, radi se o onome što do danas nije na cijeni i pitanje je da li će ikada biti - MORAL! Ako ga nema u samom početku nacionalne revolucije, kako bi ga moglo biti kasnije?
Moral se definira kao skup pravila određenog društva i društvene klase o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica. U svakodnevnom govoru misli se najčešće na poštenje, ispravnost, čestitost, krepost, etičnost, a i na korektan seksualni odnosno obiteljski život. Može se vezati i za polet, zanos, svijest o disciplini, pa postoji primjerice vojni moral (vidi: Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi) Budući da se ljudsko društvo mijenja , mijenja se i moral od naraštaja do naraštaja što je opet uzrok onome što se naziva – sukob generacija! I društveni moral je relativan i promjenljiv – dok je u jednom vremenu i društvu nešto dopušteno pa i općeprihvaćeno, ta ista pojava u neko drugo vrijeme i u drugom društvu može se smatrati – nemoralnom. U ovom tekstu misli se najčešće na moral u društvenom smislu.
U bogaćenju, koje je postalo i san i cilj mnogih u Hrvatskoj, smatralo se i uglavnom smatra, sva su sredstva dozvoljena, velika riba jede malu ribu, spretniji potiskuje manje spretnoga, ulogu igra čak i sreća, peh… No, s vremenom se ljudima otvaraju oči: iza nacionalnih interesa počeo je bujati EGOIZAM najgore vrste pa se pitalo samo do kada će se to stihijno otimanje i lov u mutnom početi zaustavljati. Jer, i vrapcu na grani postalo je jasno da do 1991. materijalno tek malo natprosječna obitelj Tuđmanovih nije mogla RADOM, POŠTENIM RADOM steći enormno bogatstvo, postalo je jasno da birtaši, sitni obrtnici, sinovi dobrostojećih "komunjarskih" tipova, šoferi,cvjećari, slabo obrazovani radnici, "branitelji", – ukratko mudrijaši zaogrnuti plaštem patriotizma pa i nacional-šovinizma, menedžerskim kreditima stječu tvornice, kupuju dionice od ljudi u nevolji, medije, nekretnine, nekada društveno vlasništvo razgrabilo se bez reda i plana (primjerice, stanovi su otkupljivani po vrlo pristupačnim cijenama, a do danas je nejasno što je učinjeno s tako prikupljenim novcem!?). Upozoravaju me da su Tuđmanovi skoro «male bebe» u odnosu na najbogatije Hrvate, no problem je u tome što je taj grabež Tuđmanovih postala paradigma za mnoge druge "ambiciozne", željne ostvarenja hrvatskog sna.

SPREGA POLITIČARA I AMBICIOZNIH, NEMORALNIH POJEDINACA I GRUPA
Država i politika umjesto da se miješaju u taj grabež ne samo da ga nisu sprječavali nego su stvorene SPREGE političara i ambicioznih, nemoralnih pojedinaca i grupa. Koristi se, pored ostaloga, politička pozicija da bi se «svojim « firmama osigurali unosni poslovi, a malo kome se može dokazati –sukob interesa! I tako se moglo dogoditi da pojedini galamdžije i bleferi, spretni i okretni pojedinci, uz našu prešutnu suglasnost, PREKO NOĆI dođu do imovine, ali i MOĆI. Događa se i to da se počne razmišljati i djelovati kao da se NOVCEM, poklonima, ali i UCJENAMA i NEVIĐENOM DRSKOŠĆU I BAHATOŠĆU može pribaviti zamalo SVE: Ako to pak ne mogu ja, učinit će to netko od onih koje ću platiti da to učine umjesto mene. Jedan bogati političar, recimo mu i ime – Radimir Čačić- bio je i još je uvjeren je da novcem može kupiti popularnost, medije, članove stranke, sportske udruge - ne znajući ni osnove političke matematike samoproglašava se kandidatom za premijera iako njegova stranka ne može osvojiti ni 10 posto glasova izbornog tijela. I što grčevitije želi vlast, to mu ona, e, ima pravde, izmiče!

Na ratno profiterstvo nadovezuje se KRIMINALNI MILJE, organizirane grupe kriminalaca niču poput gljiva poslije kiše, hobotnica kriminala širi se zamalo u sve pore hrvatskog društva, a pravna država FINGIRA obračun s kriminalnim podzemljem. Dilanje droge, prostitucija, kocka, reketarenje, trgovina nogometašima … sve do pljački i ubojstava u po bijela dana postaju unosne djelatnosti. I ova atmosfera divljeg, brutalnog kapitalizma počinje se reflektirati na MORAL! Što manje morala - to brutalniji kapitalizam, što brutalniji kapitalizam, to manje morala!
Treba, objektivnost radi, reći da hrvatska tragedija ima dublje i šire uzroke i prisutna je u mnogim zemljama tranzicije – međutim, negiranje krize sve dok nam voda nije došla do grla, u nas bilo je duboko nemoralno, sada smo suočeni s velikom ekonomskom krizom razmjera one tridesetih godina prošlog stoljeća. I sada se vidi - po slučaju Grčka – da Evropa nije prebrodila krizu kako se počelo optimistički govoriti i pisati. I to rano objavljivanje izlaska iz krize valja promatrati kao nemoralno i opet demagoško.

BEZAKONJE VRIŠTALO DO NEBA...
Onog trenutka kada su se u Hrvatskoj novcem MASOVNO počele kupovati sudske presude, kada je BEZAKONJE VRIŠTALO DO NEBA, postalo je jasno da nismo jednaki pred zakonom i da, ako nema više pravde nema više mira i da je pitanje vremena kada će mali čovjek postati divljač za lov, nezaštićen počesto ni od sindikata, policije, sudova… Da, dogodilo se da je i strani kapital u sprezi s domaćim i onima koji imaju moć, počeo djelovati na štetu hrvatskih nacionalnih interesa. I toliko razvikana NEOVISNOST Hrvatske postala je očigledna ovisnost o vanjskim čimbenicima, a svakodnevica je postajala sve tegobnija i atmosfera da su MLADOST, LJEPOTA I BOGATSTVO SVE A STAROST, PROSJEČNOST I SIROMAŠTVO ZAMALO BOLESTI, još je više snižavalo društvene vrijednosti kao što su POŠTEN RAD, ZNANJE, ISKUSTVO i – DANA RIJEČ! Konkretno, čemu da kao lijepa, atraktivna i mlada djevojka derem klupe fakulteta 4-5 godina kada mogu udajom za dobru priliku (nogometaša, starijeg biznismena ili njegova sina i sl.) riješiti preko noći svoje egzistencijalne probleme!? Čemu da budem pošten i istinoljubiv kada se to, vidim, ne isplati?

Onog trenutka kada je LAŽ tumačena kao dozvoljeno sredstvo u borbi, ili pak kao okretnost, snalažljivost, oni koji su se ponašali na staromodan, etičan način označeni su kao ljudi koje je pregazilo vrijeme. Dovodi me do bjesnila činjenica da su IZUZECI oni koji priznaju kažnjivo djelo, nitko zamalo ne priznaje, svi će se žaliti do Ustavnog suda, pa to i mnogi rade. Ni crkve, ni škole i fakulteti, ni udruge za zaštitu ljudskih prava, ni pojedinci koji su išli protiv struje (hrabri novinari i umjetnici primjerice) nisu mogli nemoral pretvoriti u moral i etičnost. Iluzorno je očekivati čudo od Predsjednika u nekoliko mjeseci, kada je zgrada nemorala građena umalo punih 20 godina… U malim sredinama, na lokalnoj razini STRAH je bio još prisutniji nego u većim gradovima i lokalni moćnici tipa pokojnog generala Koradea (kako je samo brzo zaboravljen taj slučaj!?) smještavali su se u provincijalno - seoske sredine kao vladari svih vladara kojima ni moćnici iz Zagreba nisu mogli ama baš ništa, sve do trenutka kada se otrgnu s lanca i počnu nekontrolirano ujedati, gristi sve oko sebe. I ti provincijalni gradovi i gradići imaju svoje lokalne moćnike i javna je tajna tko su oni. Nemoralno je ne uprijeti prste u njih, vrisnuti da nisu spašavatelji firmi i gradova, nego prodavači magle i još i danas, obećanja. Zakupiti dobrostojeći lokal, kupiti mutno gradsku parcelu, domoći se radnih mjesta u državnom aparatu, primjerice u diplomaciji, moglo se po vezi i najviše i najčešće po podobnosti.

NEMORAL I PRAVNA DRŽAVA...
Započinjali se tu i tamo sudski procesi koji su se razvlačili kao trakavice, zamalo svi se sudski procesi POLITIZIRAJU, mediji odmah nakon uhićenja nekoga ODMAH osuđuju - . slučajevi Glavaš, slučaj Ivane Hodak, Magaš, Zagorac, Polančec do najnovijeg slučaja suđenja za ubojstvo Ive Pukanića, pokazuju svu moć, ali NEMOĆ I NEMORAL koji je doveo u pitanje elementarne postavke pravne države. Ne tvrdim da je itko od uhićenih i osumnjičenih nevin ili kriv, ali zamalo svi slučajevi pokazuju da se politika umiješala do te mjere u pravo da su i osobe (posebno dio novinara) koje nisu vidjele ni jednu jedinu stranicu pravnog spisa, A PRIORI OSLOBAĐALE osumnjičenoga… Ili, obrnuto, označile ga UBOJICOM, KRIMINALCEM, NARKO-DILEROM, PROBISVJETOM, ukratko, nemoralnom, problematičnom osobom.
U sveopćem kaosu i gunguli posebna je priča koketiranje s ustaštvom, manipuliranje nacionalnim osjećajem Hrvata, posebno mladih…što zaslužuje posebnu analizu. Sve u svemu, vlast, nemoralno pomičući godinu ulaska u Evropsku zajednicu (2006.,2007.,2008, 2009., i danas 2012!!!) prodaje zadnje što je za prodati ( vrijedno zemljište uz jadransku obalu, putem tzv. golf terena) ova zemlja, htjeli mi to ili ne pretvara se u karikaturu od države, zemlju koju dijele oni koji se ponašaju kao feudalni moćnici, a ne – Evropljani 21 stoljeća. Naravno, ima i među bogatima onih koji su znanjem, umijećem, danonoćnim radom, preuzimanjem velikih rizika, stekli svoj imutak i renome, ali oni su ipak manjina, ili samozatajni, daleko od medija i dojam je da je takve moguće nabrojati na prste jedne ruke

A i to može biti samo pogrešan dojam!? Jer, ima i poštenih iskoraka, onih koji u općem rasapu vrijednosti čuvaju obraz, znaju da se nekoga može prevariti, jednom, dva puta, ali da dugoročno ozbiljan i veliki posao nije moguće održati na – nemoralu! I pitanje je, zaista, zašto nema većeg broja onih koji imaju višak novca i iskazuju se kao kulturni mecene, koji kupuju aparate za bolnice, sudjeluju na humanitarnim priredbama iz uvjerenja, a ne zbog reklame, koji iskazuju SOLIDARNOST sa sugrađanima? Ne otkriva se radost davanja, solidariziranja, sa slabima i nemoćnima. I stoga pesimističko stajalište i naizgled katastrofičan zaključak: onog trenutka kada su MORAL I PRAVO postali najsporednija stvar u ponašanju , zemlja se počela urušavati sama u sebe! Može li netko pijan skriviti smrt mlade djevojke i dobivati poslije godišnje odmore od zatvora i poštede da bi liječio rame nakon operacije, samo zato što se zove tako i tako dok istovremeno na tisuće ljudi čeka mjesecima rutinska liječnička snimanja i operacije!? Dok je u svijetu jedna od češćih kriminalnih radnji UTAJA POREZA u nas je kažnjavanje utajivača poreza prilično rijetka pojava. Nemoralno se prijavljuju lažne bilance, poreznici su neorganizirani, slabo opremljeni, nestimulirani.. i često nemoćni. I dok je drugdje FINANCIJSKA POLICIJA strah i trepet u nas je se jedva primjećuje. Nemoralno je da oni koji godinama toleriraju bezakonje ili fingiraju da se bore protiv mita i korupcije, dobivaju produženje mandata…
I tu smo - pored nemorala suočeni smo i s dvostrukim moralom odnosno onim što narod kaže NIJE ZA GUSKE SIJENO! Dakle, ono što mogu oni, ne mogu ja, i obrnuto.

MORAL INSANITY
Pri kraju, moglo bi se zapitati: nije li i ovaj tekst nepotrebno moraliziranje, preoštra kritika, nepotreban pesimizam? Želja mi je da se shvati kao potrebna analiza, kao apel za preispitivanjem svijesti i savjesti, kao jedno od mogućih razmišljanja na pitanje: gdje smo bili, kakvi smo, kamo idemo? Insistirati na idealima spada u domen pjesnika i maštara, no insistirati na VIŠE MORALA u hrvatskom društvu i državi, čini mi se mogućim putem ozdravljenja, onim što je svjetlo nasuprot onoj krležijanskoj: LAKU NOĆ, HRVATSKA!
Postoji jedna engleska sintagma –MORAL INSANITY- koja se odnosi na pomanjkanje etičkog rasuđivanja i osjećanja, djelovanje bez ikakvih obzira, vrsta ludila s antisocijalnim nagonima. Nadajmo se da MORAL INSANITY nije sveopće epidemija, da joj je podlegla samo labilna manjina, a ne i većina hrvatskog društva.
Jer, moralno labilni su oni koji vuku unatrag, moralno čvrsti, ustrajni, vuku naprijed. Ne bi trebalo insistirati na moralnosti po svaku cijenu i idealizirati je – popeti se na moralni pijedestal i dijeliti lekcije. Ćudorednost sama po sebi može biti i – nedostatak hrabrosti. Neki kažu – najmoralniji su – slabići!

Ali, nisu li najmoralniji ipak oni koji samo dozivaju u glavu deset zapovjedi Božjih i po njima žive svakodnevicu – ujedno i - najhrabriji?

• Dnevnik Danimir - Uto, 04/05/2010 - 05:28
  
• Komentari 51
• 3420 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar