Tagovi

O „jednakosti pred zakonom“

.

Ljudi u suvremenom (zapadnom) svijetu vole „misliti“ (misliti je kurac znati) kako je jedan od najvećih dosega suvremene „demokracije“ i „pravno uređenih“ društava jedan (doboko nenormalan) postulat koji glasi: „svi su pred zakonom jednaki“. I ministar, i premijer, i sudac, i klošar koji pije pivo u parkiću, i kamiondžija, i ribar, i vojnik i policajac – svi smo „mi“ jednaki pred zakonom. Ako običan šljaker pregazi pješaka vozeći pijan, i ako to napravi i premijer – i jedan i drugi idu na sud, i oba će vjerovatno završiti u zatvoru zbog svog zločina.
To se smatra velikim civilizacijskim dosegom, velikim uspjehom, i vrlinom tzv. zapadnih demokracija.

Pustimo pritom u stranu što je ta izjava, tj. ta formula: jednakost pred zakonom“ utopija, tj. idealtip, fantazija koja je neostvariva u potpunosti.
Štoviše, pođimo od radne hipoteze da svi zaista jesu jednaki pred zakonom, i da svi zaista imaju „isti tretman“. Formalno dakle, to je tako - svi smo jednaki u očima zakona.

Postoji velika mogućnost da svi oni koji misle kako je „jednakost“ pred zakonom normalna i poželjna pate od retardacije.

Kad smo - nakon navodno „dugotrajne i mukotrpne društeven borbe“ - dosegli taj „divni ideal“ da svi, bez obzira na status i porijeklo budemo jednaki pred zakonom, ljudi su zadovoljnio počeli trljati ruke. „Eto, napokon pravednost. Napokon svi mi koji živimo u tom i tom društvu, u demokraciji i pluralizmu uspjesmo postići taj veliki cilj – svi ljudi, svi građani, i moćni i nemoćni, i bogati i siromašni – svi mi „imamo“ jednakost pred zakonom, i sve nas se tretira isto. Pa ima li išta pravednije i logičnije od toga?“.
Naravno da ima – nejednakost pred zakonom.
To je jedini normalan put u budućnost, i jedini sistem koji je dugoročno održiv.
Zašto?
Ljudi misle da su nakon dugotrajne političke borbe i društvenih previranja u Evropi (18.-20. st.) uspjeli „prisiliti“ političare da se prestanu ponašati kao „povlašteni“ sloj, i da prihvate da ne mogu biti abolirani od prekršaja protiv zakona. Ako političar primi mito i on mora kazneno odgovarati kao što bi kazneno odgovarao policajac ili zaposlenik komunalnog poduzeća koji prima mito da nekome nelegalno spoji kuću na gradski vodovod.
To „izjednačavanje pred zakonom“ bi navodno stoga trebao biti veliki uspjeh „malog čovjeka“, čin kojim se „malom čovjeku“ priznaje da je „jednak“ političaru i moćnim ljudima – jer su pred zakonom svi isti.
No, to je tek „patka“, „finta“, „fora“, kojom se obične ljude uspjelo zavesti da pomisle kako su nešto postigli. Nisu, postigli su kurac od ovce.

Jednakost pred zakonom nije „uspjeh“, nego suštinski neuspjeh.
Naime, ne radi se o tome da su postizanjem „jednakosti pred zakonom“ građani primorali političare da ih političari prihvate kao "sebi jednake", već upravo suprotno – tom fintom su političari prisilili građane da njih, političare, ti isti idiotski građani izjednače sa sobom.
Nisu dakle građani „izigrali“ političare, već upravo suprotno - političari su izigrali građane.
Nisu građani postali jednaki političarima - već su političari postali jednaki građanima.
Naoko je ista stvar u pitanju - ali to je pogrešan dojam.

Kad netko postane premijer, njegov utjecaj u društvu postaje hiljadu puta veći nego običnoga građanina. Porastao mu je prestiž, porasla mu je plaća, porastao mu je utjecaj. Čak i zakonski, on ima ovlasti i prava koja su mnogostruko veća od ovlasti i prava običnoga čovjeka. Premijer ima pravo da određuje politiku države, da usmjerava ekonomiju i društvo – njegove su ovlasti, i ovlasti onih 150 likova koji sjede u parlamentu ogromne. Mi ostali, obični ljudi, politički smo nebitni. Mi ne odlučujemo – odlučuju oni. Mi ne potpisujemo sporazume, potpisuju oni, mi ne zarađujemo 4-5 puta veće plaće od prosjeka – zarađuju oni.
Dakle, pitanje se nameće samo od sebe – ako političar ima nekoliko puta veći ugled, moć, plaću – sve – od običnoga građanina; ne bi li onda logikom stvari političar treba biti i u kazneno-pravnom smislu nekoliko puta odgovorniji od građanina u slučaju prekršaja koji bi npr. bio istovjetan prekršaju običnog građanina?
Recimo, ako Ivo Sanader bude osuđen za korupciju u vezi slučajeva u kojima je osumnjičen i optužen, što će se desiti? Dobit će recimo 10 god. zatvora. Da sam ja šef neke firme i da sam prnevjerio 10 miliona eura, il iprimio mito kao i Sanader, bio bih osuđen na 5-10 g. zatvora, slično kao i Sanader (govorim hipotetski, kao da je već presuđeno da je Sanader kriv).
Moja firma pritom ima 100 zaposlenih. Dakle, kad ja dam potpis na krivi dokument, i zajebem stvari – namjerno, zbog svoje koristi – dobijem 10 g. zatvora.
Kad šef firme koja ima 4000 000 zaposlenih, i zove se Hrvatska, potpiše krivi dokument, ili zajebe stvari, i primi mito – dobije 10 g. zatvora.
Što nije u redu s ovom slikom?
Nije u redu to što moje zlodjelo ima efekta na tih 100 ljudi, i njihove familije.
Nedjelo ovog Sanadera ima efekte na nekoliko miliona ljudi.
Kako onda zakonske reperkusije mogu biti identične – ili makar slične?

Kako netko tko nema nikakvu društvenu i političku moć, običan je šljaker u tvornici, poludi, uzme sjekiru s tavana, izađe na ulicu i poubija 23 prolaznika.. dobije recimo 30 g.? Jedan Paravinja dobije 40 godina za ubojstvo jedne osobe...A istovremeno, za ubijanje budućnosti stotina hiljada ljudi političar koji je osuđen dobije 10 ili 15 godina zatvora?

Ponovit ću još jednom: princip „svi su jednaki pred zakonom“ je besmislen.
Pravnici generalno, a pogotovo pravnici koji nam vode i kroje državu su gola govna – svi do zadnjeg. Generalizacija je potpuno opravdana, jer ne vidim da se ijedno od tih govana buni protiv ovakvog bolesnog pravnog modela koji ovdje kritiziram.
Pritom me ne zanima što je u „demokratskom“ svijetu ovo načelo „općeprihvaćeno“, jer to nije argument za ništa, i za nikog normalnog.
Princip da su „svi jednaki pred zakonom“ je protuprirodan i nepravedan, i predstavlja obično smeće, koje ovaj svijet i čini sranjem u kojem 95% ljudi gladuje, a ostalih 5% kopiladi ždere na račun ovih prvih 95%.

Zavisno od društvene i političke moći treba u pravnom smislu prosuđivati ljude.
Ne mogu svi biti jednaki pred zakonom, jer svi nisu jednaki ni u stvarnosti – ni po imovini, ni po intelektu, ni po političkom položaju, tj. hijerarhijskoj poziciji, ni po čemu.
„Jednakost“ je finta koja služi vlastima da uspješno vladaju debilima koje zovemo „narodom“, i taj narod je dovoljno glup da tu fintu popuši, i misli si, laska si, kako je eto sve ok, jer „mi smo jednaki pred zakonom“.
A zapravo ta finta koristi najviše političarima koji za zlodjela za koja običan čovjek nije uopće sposoban - jer nema takav utjecaj kao političar - dobije gotovo istu kaznu kao i običan čovjek.

Dakle, jednakost pred zakonom jedino ide u korist onih koji su najveće štetočine - jer "svi smo jednaki" - stoga ostaje neshvatljivo kako je to "veliki" uspjeh "građanskog društva"?
To nije uspjeh, već glupost.

Ako klošar iz parka razbije kiosk i ukrade 3000 kuna, ide u zatvor na 2-3 godine.
Damir Polančec godinama je izigravao mladog majmuna na ministarskoj funkciji, ujebao je privredu, i dobio koliko? Par godina?
Ako kreten od premijera sjedi na fuknciji 4 godine, a stanje u državi nakon njegovog mandata bude jednako ili gore nego prije njegovog mandata, onda nikom ništa – frajer će još dobiti penziju.
Ali, kolika je pritom društvena štetnost klošareve provale u kiosk? Ona iznosi 3000 kuna.
A kolika je društvena štetnost političarevog nerada i nečinjenja?
Nemjerljiva – jer čak i ako vladajuće strukture ne primaju mito, i čak ako se ne bave kriminalnim radnjama – dovoljno je da se ne bave ničim, da ne rade, da nisu proactive, da zabušavaju, i to je već sasvim dostatno da država ode u kurac, po inerciji, ako nikako drugačije.
Država je ekonomsko poduzeće, a poduzeće koje je na nuli, dakle, čak i ako nije u dobitku, nego na "pozitivnoj nuli" - opet je na gubitku na duge staze.

Kako je dakle „normalno“ da se ljudi i grupacije potpuno različitih mogućnosti i potpuno drugačijih dometa društvene štete koju mogu svojim djelovanjem izazvati – kako to da ih se tretira kao „jednake“?
Je li to imalo normalno?
Kaznene i pravne sankcije ne mogu biti jednake za sve. Ne mogu biti iste za one od kojih se očekuje da poštuju zakon, i za one koji jesu zakon, tj. koji ga propisuju.
Ako želiš moć i položaj koji ti omogućava da određuješ ritam života u društvu, i koja ti omogućava da propisuješ zakone – onda trebaš sukladno tome biti i kazneno-pravno tretiran.
Ako ti, koji se prekršio zakon za koji si plaćen da ga čuvaš, snosiš iste posljedice kao i ja kad prekršim taj zakon – a pritom niti ga čuvam, niti ga donosim - onda s tim zakonom i tim društvom nešto nije u redu.

Ne mogu na isti broj godina zatvora biti osuđeni inžinjer strojarstva koji je pronevjerio 500 000 eura, i političar koji je pronevjerio istu svotu novca. Taj političar mora biti osuđen na mnogostruko dužu kaznu – jer i njegova je moć ali i odgovornost mnogostruka, kao i njegova uloga u društvu mnogostruko važnija, kao i njegov ugled mnogostruko veći zahvaljujući toj političkoj poziciji.
Imaš mnogostruko veću plaću od prosjeka jer si premijer? Super. Onda u slučaju da napraviš bilo kakvo kazneno djelo - npr. zapošljavanje preko veze nekog rođaka – ideš u zatvor na mnogostruko duže vrijeme od prosječnog čovjeka koji je počinio isto to djelo.
Ovakav je pristup jedini način da se političarsku gamad drži pod kontrolom.

Sloboda i ovlasti moraju imati jedan temeljni preduvjet – odgovornost, i to kaznenu. I to rigoroznu. Što je veća nečija moć u društvu, te što time raste njegov utjecaj na to društvo, kao i odgovornost za to društvo - time mora rasti i kazna za prekršaje i izdaju tog društva u slučaju da ju taj netko počini. Zloupotreba moći mora biti rigorozno kažnjavana - ako se nekome to ne sviđa, onda nek se ne bavi politikom, nego uzgojem činčila, ili sadnjom paprika.

Ako vodoinstalater koji dođe popraviti moju kupaonicu zajebe stvar, i ja se ne mogu kupati mjesec dana zbog njegove gluposti – ja imam pravo da ga tužim i tražim odštetu. Nebitno je da li je on to namjerno napravio, ili nije znao bolje - jer nije dovoljno stručan... na koncu postoji čak i osiguranje koje takve troškove pokriva, jer vodoinstalater je (su)odgovoran.
Ali, zanimljivo da ako političar 4 godine vodi državu (pa neka i nije bio korumpiran, nego samo nesposoban), i nesposobnošću ju sjebe tako da postane još gora od onoga što je bilo prije, pa npr. vanjski dug nije više 40 milijardi kao prije 4 godine, nego je sada 50 milijardi – tom političaru ne može da se desi ništa. Za što da ga se tuži? po kojoj osnovi? Govno će još dobiti i pravo na penziju – i zahvalnicu za svoju „službu javnosti“.
Kako se osigurati od takvog govnara? Ne možemo zvati osiguravajuću kuću, nego jedino igrati na kartu promjene pravnog okvira.
A on mora biti tako podešen da potpuno obeshrabri gamad i gmazove od natjecanja za političke funkcije.
Da skratim - za sve prekrišaje koji su kaznene naravi, a podrazumijevaju ogranizirani kriminal, korupciju, pljačku, nerad, upropaštavanje privrede - smrtna kazna.
Nebitno da li je političar uzeo mito od 12 000 ili 12 000 000 eura - smrtna kazna.
Oštetio je državu, jer je potpisao loš ugovor s dobavljačem plina za gradsku plinaru u Zagrebu - pa makar i nije primio mito - smrtna kazna.
Preuzeo je državu s 300 000 nezaposlenih - a predao je vlast drugima kad je broj nezaposlenih dosegnuo 350 000 - smrtna kazna.

šta mislite - jel pretjerujem s tim smrtnim kaznama? :D

Komentari

jednakost

Da budem vrlo jasan:
Jednakost pred zakonom je mit

Ono o političarima je već sasma sedma stvar, ali ih ipak ne možeš streljat, objesiti ili nešto treće u tom stilu.

Tko je glasao

loša politika i ekonomija

Hrvatska se nalzi u situaciju u kojoj je zbog loše vođene politike i loše ekonomije. kad se vodi način n koji su vođene politika, naglasak na unutarnjoj i ekonomije teško je odvojiti koliko u tome igra nečija nesposobnost a koliko težnja da se u što kraće vrijeme zgrne što više love na privatnim računima. niz firmi je uništeno zbog loše uprav, ne postoje nikakve vizije i projekti na duži rok u gospodarstvu, sve što se radi se radi se radi na kratki rok, čak se firme koje imaju sklopljene poslove tjeraju u stečaj zbog dugova. raznim tajkunima se dozvoljava neplaćanje poreza i računa dobavljačima na vrijeme. s jedne strane se dozvoljava gomilanje bogatstva nastalog na sumnjiv način a s druge za funkcioniranje države uzima se običnim građanima.
moj prijedlog je oduzeti svu imovinu , pokretnu i nepokretnu i poslati ih da čiste minska polja polja i obrađuju zapuštenu zemlju. možda ne bi bilo loše poslati ih na goli otok zajedno s političarima i lokalnim šerifima koji su im to omogućili. neka ga lijepo urede za turizam. prehrana će im biti ono što uzgoje kako bi počeli poštovati domaći proizvod u potpunosti a ne samo na riječima.

w. ;)

Tko je glasao

:D

Možda ne baš streljački vod ali pljenidba sve imovine uključujući i one obitelji( uže i šire )dakle ne samo dokazano nezakonito stečene
te oduzimanje putovnice tako da može dijeliti sudbinu ljudi koje je zajebo bilo bi dovoljno :D.

Reanimator

Tko je glasao

Malo si pretjerao s smrtnim

Malo si pretjerao s smrtnim kaznama.
Hrvatsko gospodarstvo je u ozbiljnoj krizi od 1982 godine , vjerojatno i prije, ali tada su vlasti javno priznale da smo u krizi. Po tvom prijedlog do sada je trebalo pobiti tisuće ljudi iz politike.
Nezgoda tvog prijedloga što se možda nitko nebi htio prihvatiti posla upravljanja državom kada kola krenu nizbrdo jer je puno puta potrebno dosta vremena do poboljšanja. Najbolji primjer ti je Račanova vlada koja je riješila problem neplaćanja i potaknula investicije a tek su se u Sanaderovo vrijeme pokazali prvi rezultati u rastu plaća, povećanju broja zaposlenih i dr. Na žalost Sanader je odveo zemlju u pogrešan smjer.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci