Tagovi

O hrvatskoj "pretvorbi vlasništva": Što je bio savjetovao Milton Friedman (plus razni drugi)

Ovaj dnevnik nastao je bez ikakvog prethodnog plana, vanjskih poticajem. Možete ga promatrati kao dopunu dnevnika Uzrok negativnosti u RH, kojeg je napisao Mr.Jaks. Započeo sam tamo komentar Često se i sam vraćam na to (...), pa onda počeo proučavati svoje bilješke iz posljednjih 20-ak godina, pa je to postalo predugačko. Dakle, ako vas zanima, pročitajte Jakšin dopis i moj odgovor - a ovdje imate neposredan nastavak (prva rečenica ovdje je zadnja rečenica navedenog komentara).

Javljaju se "kapitalisti" i "poduzetnici" koji su navikli raditi bez faktički ikakvog kapitala - rezultat je opća kriza likvidnosti, jer oni koji rade i proizvode i isporučuju, ne mogu naplatiti svoja potraživanja, pa onda i oni ostaju dužni drugima...

Evo uostalom citata najuglednijeg našeg stručnjaka za financije - da ne dobijem opet kritike kako ja mali bedasti zeleni nešto napamet lupam.

»Ovo je tek uopćena priča o grabežljivim barunima iskrslim iz mraka (…) Cilj je bio puka krađa.« (Ivo Perišin: Financijski mehanizam i hrvatska zbilja: Traktat o arteriosklerozi našeg financijskog mehanizma, Zagreb: Barbat, 2000:174-175) Cijelo je gospodarstvo strukturirano oko mentaliteta pljačke (Perišin, 2000:176) i podrovano mrežom ortakluka. (Perišin, 2000:179)

»Ta pljačka čije razmjere još i ne znamo, ostvarivana stjecanjem bogatstva bez ulaganja kapitala, dakle majstorstvom neplaćanja, zaogrnuta je perfidnim odgođenim plađanjima i darežljivm bankarskim pozajmicama. (…) Samo je po sebi jasno da su time i naše banke potopljene u vrtlogu prezaduženosti, a da za te darežjivie kredite nisu imale nikakvog osiguranja.« (Perišin, 2000:174) Strategiju neplaćanja onda preuzimaju i drugi, za preživljavanje ili bogaćenje. Krug grabežljivaca se širio i potkopavao ekonomiju, dok su za većinu enormno skupi bankarski krediti postali omča oko vrata, pa se na kraju ponovo pojavljuje »državni intervencionizam i distribucija, a time i sve snažnija porezna presija u ambijentu siromaštva, nezaposlenosti, slabe ili nikakve stope investicije, nedovoljnog izvoza, nenamjernog uvoza i deficita platne bilance, a s njima ubrzane zaduženosti prema inozemstvu. Nikakva jamstva države nisu mogla pomoći. Ona su samo odgodila žalosni završetak egzistencije prezaduženih i i siromašenih poduzeća.« (Perišin, 2000:175)

Sjećam se kako sam te 1990. s užasom pratio kako ova vlast smijući se bahato i mašući zastavama sa šahovnicom pred očima ushićenog naroda sustavno uništavala sve velike inudstrijske pogone - Prvomajska, Đuro Đaković, Rade Končar itd.- kao i agrokombinata, koji su svi imali obziljne mane, ali i vrijedne resurse koje se moglo održati i na njima zasnovati dalji razvoj. U tim i brojnim drugim slučajevima poduzeća svih veličina često se namjerno nanose goleme štete, da se smanji cijena prije preuzimanja. Postojeći oskudni kapital odlazi u financiranje spekulacija i preuzimanja gotovih poduzeća, ništa ne ostaje za proizvodnju. Paralelno naglo raste javna potrošnja: ne samo vojska i policija (još shvatljivo zbog situacije prijetećeg, a zatim stvarnog rata) nego i državna i lokalna birokracija (mislim da negdje ima točan podatak - danas u svim tijelima države i regionalne i lokalne samouprave ima dvaput više činovnika nego što je bilo krajem 1980-ih, u tom grdom socijalizmu poznatom po prevelikom administriranju).

Za one pak koji se zgražaju nad idejom da bi u radničkom samoupravljanju moglo biti i nešto dobro, za svjedoka zazivam izvjesnog Miltona Friedmana - kojem se vjerojatno nekakva ljubav prema socijalizmu ne može predbaciti. Slijedi bilješka koja je isprva bila spremljena na jednu disketu 5,25. (U to doba pojavio se procesor 286 - čitao sam o performansama i uzdisao: vau, zver! Jede malu djecu! Vrhunac razvoja tehnologije, nikad nam ništa bolje neće trebati! :)) A hebiga, čak je i Bill Gates mislio tako nešto...)

29. prosinca 1989. Milton Fridman, američki ekonomist, otac neoliberalizma, nekoliko puta je boravio u Jugoslaviji i dobro pozna situaciju. "Privredni vjesnik" donosi opsežni intervju s njim (novinar: Vlado Baum, dopisnik iz SAD). Friedman kaže da samoupravljanje nema budućnosti - jedino je rješenje privatizacija, u kojoj radnici postaju dioničari.

»Vaše samoupravno poduzeće treba pretvoriti u dioničarsko društvo (…) svaki radnik, koji sad ima pravo na razmjeran dio dohotka, dobit će isti razmjeran dio u dionicama (…) ta promjena neće izazvati nikakve poremećaje.« Podjela dionica samo radnicima nije baš etična, jer oni raspolažu kapitalom koji nisu samo oni stvarali, ali je praktično rješenje, koje se može provesti brzo, a brzina je posebno važna.

Friedman spominje urušavanje komunističkog sustava svuda. Dolazi demokracija - a trebalo bi privatizaciju dovršiti što prije. Bolje je da radnici postanu vlasnici, nego političari.

Radnici »najviše znaju o poduzeću i najbolje su kvalificirani da ga učine produktivnim i djelotvornim.« Nemojte polagati puno nade u strani kapital. »Inozemni kupac neće doći da bi vam pomogao već samo zbog vlastite koristi.« Stranci će »jefino kupovati najbolja poduzeća, čime će si zemlja stvoriti izvanredno teške problem za budućnost.«

I evo samo još jedan citat, dovoljno za duljinu jednog dnevnika a i bliži se dva sata noću.

Svibnja 1991 u organizaciji Hoover Instituta u Stanfordu organizirana je velika međunarodna konferencija "Ekonomska tranzicija u Centralnoj i Istočnoj Europi", na kojoj su govorili i nobelovci Milton Friedman, Kenneth Arrow i George Stigler, te Jeffrey Sachs i George Shultz. Prihvaćena su četiri načela za poštenu pretvorbu vlasništva:

1. Proces privatizacije mora uključivati povrat nacionalizirane ili oduzete imovine bivšim vlasnicima.
2. Kapital koji se privatizira treba alocirati zaposlenima ili svim građanima.
3. Te treba pretjerano odgađati proces privatizacije zbog ograničenog kupovnog potencijala domaćih ili stranih investitora.
4. Svako zadržavanje državnog monopola u vlasništvu and poduzećima u privatizaciji imat će za posljedicu usporavanje procesa tranzicije.

Ovo je citat iz Darko Petričić: Kriminal u hrvatskoj pretvorbi: tko, kako, zašto, Zagreb: Abakus, 2000, str. 186.

Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, NN 19/91, 23. travnja 1991. Članak 8, stavak 2, izričito zabranjuje "menadžerske kredite", tj. »Poduzeće u pretvorbi ne može kreditirati kupnju dionica odnosno udjela, niti jamčiti za kredite koji se uzimaju u tu svrhu.« (Petričić, 2000:73) Usprkos tome, prema podacima NBH, samo do 1993. poslovne banke dodijelile su oko 20.000 managerskih kredita u iznosu blizu 300 milijuna DEM na taj način, da je poduzeće bilo hipoteka za kupnju samog sebe ili jamac za kupovinu drugih poduzeća. (Petričić, 2000:86)

I moglo bi se tako nizat još za deset dnevnika..

»Budući da je parlamentarnim izborima uspostavljena natpolovična vlast jedne stranke vrlo izraženih vlasničkih ambicija, došlo je do srastanja političke i državne vlasti u svojevrsni političko-birokratski blok. (…) S jedne strane uspostavljeno je hipertrofirano liberalno i otvoreno tržište, dok su s druge strane državno-partijska birokracija i tajkuni kao njezina inačica, diktirali uvjete poslovanja te tijekove novca i kapitala. Pokret tranzicije je stoga u Hrvatskoj isključivo istaknuo motive vlasničke transformacije, dok su motivi restrukturacije gotovo nestali. Posljedice su se prirodno izrazile u socijalnoj asimetriji, odnosno elitizmu, siromaštvu, deinvestiranju, nezaposlenosti te golemim vanjskim i unutarnjim dugovima.« te također u visokoj centralizaciji sustava, vezano uz silan rast i sniženu djelotvornost birokracije.

Ovo je iz Branimir Lokin: Hrvatska 2015, Zagreb: Golden marketing, 2000., str. 146.

»Regulacija tržišta započela je puno kasnije nego privatizacija. Temeljni regulaciji zakoni, kao ąto su Zakon o preuzimanju dioničkih društava, Zakon o izdavanju i trgovanju vrijednosnim papirima te Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, doneseni su tek u drugoj polovici devedesetih godina, u prosjeku pet godina kasnije nego u drugim tranzicijskim zemljama. Još je neko vrijeme prošlo dok nisu uspostavljene temeljne regulacijske institucije (Agencija za zaštitu tržiąnog natjecanja, Komisija za vrijednosne papire). Nakon uspostave, budžeti tih neprocjenjivo važnih institucija zadržani su na zanemarivoj razini u usporedbi s veličinom problema, te financijskom i političkom moći koja je koncentrirana u rukama mogućih prekršitelja zakona. Primjerice, Agencija za zaątitu tržišnog natjecanja imala je godišnje proračune od oko pola milijuna američkih dolara ili oko 0,006% konsolidiranih izdataka središnje države. Ta brojka jasno pokazuje težinu koju su političari u procesu javnoga izbora pridali spomenutim institucijama. Jednostavno, javnost i politika nisu prepoznali važnost tih institucija i nisu stvorili demokratski pritisak radi povećanja njihovoga financiranja.

Tako se nakon početne privatizacije moglo "u miru" nastaviti s nereguliranim trgovanjem na sekundarnom tržištu. Hrvatski se model privatizacije zasnivao na potpunom odbacivanju liberalnoga plana podjele vouchera u reguliranom okruženju. Ostvarena je suprotnost: od strane države izravno nadziran čin privatizacije proveden je u pravno i institucionalno nereguliranom okruženju. (…) Radilo se o političkoj instrumentalizaciji ideje o privatizaciji u cilju promjene odnosa moći, uz zadržavanje, ili čak jačanje slabosti naslijeđene ekonomske strukture koja je bila obilježena izrazitom monopolizacijom.«

Ovo je pak iz:
Velimir Šonje, Boris Vujčić: "Liberalizam" u vođenju ekonomske politike u Hrvatskoj devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Ekonomija moderna, 2001. (Ovo je zapravo bilo na internetu - izgubio sam adresu a sad ne mogu naći...)

OK, sad je stvarno dosta!

Zoran Oštrić, glavni tajnik stranke Zelena lista, pridružene članice Europske zelene stranke.

Komentari

Što se željelo postići?

Što se željelo postići? Kako ne znate? Pljačka. A Hrvatska ne napreduje najsporije. Hrvatska nazaduje ubrzano.

Tko je glasao

@Solaris: To što pišu

@Solaris:

To što pišu Šonje i Vujčić nije točno. Nije se hrvatski model privatizacije zasnivao na odbacivanju liberalne ideje. Dionice su podijeljene

"Liberalna ideja" koji oni spominju je podjela vaučera - to je jedan drugi model. Oni govore o "pravno i institucionalno nereguliranom okruženju"; naravno: neka vrsta regulacije uvijek postoji. A ja mislim (a i upućeniji od mene) da je ona regulacija, koja je postojala, zapravo bila sasvim adekvatna "onome što se željelo postići". A to je bilo - pljačka društvenog vlasništva. Ono što je načelno pripadalo svima, postalo je imovina malog broja ljudi, koji su stvarno od te imovine platili tek simbolički dio (a ostatak je proglašen imovinom države - nacionalizacija je provedena paralelno sa privatizacijom.) Činjenicu da je Jugoslavija imala društveno, a ne državno vlasništvo danas recimo i B. Škegro u svojoj apologiji preskače, a M. Friedman ju je 1989. znao i uvažavao.

Zoran Oštrić

O meni reče bijesdrugi: dežurni protestant protiv svega, jebivjetar i probisvijet koji ne radi ništa u životu. Cool, that's me! :)

Mrak reče: "zdrav razum", "etika" i "moral" nisu kategorije koje možeš koristiti u pravnoj argumentaciji a političkoj još manje. Ima pravo: na te se kategorije pozivaju samo dežurni protestanti, jebivjetri i probisvjeti.

Tko je glasao

Oštriću, ovo je po mom

Oštriću, ovo je po mom mišljenju jako dobro. Ubojito. Nedajte da Vam bijesdrugi i njegove slabosti upravljaju Vašim razmišljanjem. Zanemarite i malo se zabavite. Njegovo riganje uvreda oslikava njega, a ne Vas. Da ima argumenata, vjerojatno bi govorio sasvim drugačije.
Ovo što mrak kaže nemojte prihvatiti nekritički, samo zato što je on navodno autoritet. U ovom slučaju nema pravo. Na njegove kategorije se uvijek i samo, pozivaju karakteri, a ne jebivjetri. Može i obrnuto, jebivjetri koji su karakteri. A takvima Hrvatska baš i ne obiluje naročito. Zato nam i politička i pravna argumentacija nemaju veze sa zdravim razumom, etikom i moralom. Čudi me da to mrak ne zna!

Tko je glasao

Zato nam i politička i

Zato nam i politička i pravna argumentacija nemaju veze sa zdravim razumom, etikom i moralom. Čudi me da to mrak ne zna!

cijela moja teza zbog koje je izbio "sukob" (doduše na drugom dnevniku) je upravo sadržana u gornjoj tvrdnji, nisam ja taj koji to ne zna, nego oštrić :)
to ne znači da ja ne bih htio nešto drugo, ja samo konstatiram situaciju i predlažem po meni jedini efikasni način na koji se protiv toga može boriti

Tko je glasao

Bravo.... i svaka ideja koja

Bravo.... i svaka ideja koja je konstruktivna, iskrena i rečena.... se treba razmotriti.

Ideje su poput pitanja.... postoji samo jedno glupo pitanje.... i to je ono koje ne pitaš....

Ne mora nitko se slagati sa idejom... ali ipak treba ju razmotriti.....

Evo jedan primjer o ideji koja je pala u vodu...

prije 80ak godina se u Đurđenovcu razmatralo dal da uvedu tramvaje ili uskotračne pruge (gutmanove pruge).... i odluka je bila bolje uskotračne pruge sa malim lokomotivima...... Đurđenovac danas nije gradić...već moje malo misto... a da su tada razmotrili malo trendove po ostalim srednjoeuropsim zemljama i gradovima... vidjeli bi kako ipak drugi se odlućuju za trajvan.... a ne ćiru..... eeeee da su barem razmotrili tu ideju malo dublje i konkretnije.....

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Koliko je Friedman poznavao

Koliko je Friedman poznavao drustveno vlasnistvo je dosta tricky pitanje. Takodjer je pitanje koliko se on uopce zanimao za teoriju vlasnistva. Kljucna razlika koju je on pravio je privatno i drzavno vlasnistvo, bez ulazenja u nijanse. Takodjer, Friedman je bio gorljivi zagovornik potpune deregulacije. Poanta je njegovog savjeta, privatizirajte sto prije, a kad vec imate taj sistem s radnickim kolektivnim vlasistvom onda nominirajte na pojedince onaj dio prihoda na koji su dosad imali kolektivno pravo. Nema puno koristi od tog njegovog savjeta.

Istina je (sto je Lion Queen ustvrdila): 600.000 ljudi je dobilo dionice. Dvije trecine njih je brisano iz popisa dionicara u 2000. godini a da svoje dionicarsko pravo nisu iskoristili ni na koji nacin. Dakle u tih dvije trecine nisu oni koji su svoje dionice prodali. Tih dvije trecine su potpuno odustali od dionicarstva. Zasto? To je pitanje.

Kad je pak rijec o Sonji i Vujcicu stvar je kompliciranija. Ti pises: "A ja mislim (a i upućeniji od mene) da je ona regulacija, koja je postojala, zapravo bila sasvim adekvatna 'onome što se željelo postići'. "

E vidis, ja bih volio vidjeti citat bilo kojeg hrvatskog ekonomista koji potvrdjuje to sto ti govoris - da je regulacija koja je postojala bila adekvatna onome sto se zeljelo postici. Molim da to ne bude Branko Horvat, i da taj citat bude iz vreman PRIJE nego sto je "drustveno vlasnistvo opljackano", kako ti to kazes.

Naime, zanima me jedan jedini citat koji kaze - regulacija trzista kapitala nam je takva da ce to dovesti do pljacke. Jedan citat, jedan jedini citat.

Podsjecam, imali smo Burzu kad i Slovenci, imali smo registre dionica u firmama, ondje gdje su dotad carevali radnicki savjeti. Imali smo sudove koji su odlucivali u sporovima dionicara, i imali smo - suprotno onome sto pise Lokin - zakon o vrijednosnim papirima. Da ga nismo imali ne bi bilo moguce izdavati dionice. Imali smo i zakon o trgovackim drustvima koji je propisivao sastavljanje i ovlasti skupstine dionickih drustava, koji je propisivao ovlasti nadzornog odbora i uprave.
To sto Sonje i Vujcic i Lokin pisu a ti si citirao, to se dogadja kad je sve vec proslo.
Sonje i Vujcic ne pisu sta je bilo neadekvatno u prijasnjoj regulaciji i kakva bi trebala biti buduca regulacija, koji bi bili njezini ciljevi. Ja poznajem taj njihov tekst. Dakle, oni kazu, nije trebalo onako kako se dogodilo, nego drukcije. Sta bi se time dobilo? Koji bi bili ciljevi privatizacije u reguliranom okruzenju, kakva bi ta regulacija trebala biti, to oni ne kazu.

Sonje i Vujcic pisu u vrijeme kad je postalo jasno da je Hrvatska 1999. usla u recesiju. Dakle, zasto ne pisu 97. godine kad Hrvatska biljezi stope rasta od sest, sedam posto.

U Hrvatskoj se covjek uvijek treba ogradjivati od proizvoljnih tumacenja njegovih rijeci. Dakle, ja se ne sluzim kontrafaktualnom logikom: da je trzisno okruzenje bilo drukcije regulirano a dionice podijeljene radnicima ne bi bilo krize s kraja devedesetih ali ni oporavka iz druge polovice devedesetih. Ja, dapace, tvrdim da se hrvatski ekonomisti koriste implicite kontrafaktualnom logikom koja je logicka pogreska, jer proizvoljno iz proslosti bira uzroke i posljedice.

Mi ne mozemo znati sta bi bilo da je registar dionica vec pocetkom devedesetih umjesto u poduzecima (i na sudovima) bio u SDA. Uostalom ta SDA ni dan danas nije neka jako efikasna institucija za trziste kapitala. To je oblik administrativne organizacije i svu krivnju za probleme privatizacije svoditi na cinjenicu da SDA nije ustanovljena vec pocetkom devedesetih cini mi se preuvelicavanjem uloge ovog ili onog oblika administrativne organizacije.

Uostalom, Komisija za vrijednosne papire (Hanfa) aktivniju ulogu igra tek s dolaskom Samodola, a ni ona nema nista supstancijalno sa danasnjom sudbinom Plive.
Petriciciva knjiga, kao i vecina novinskih tekstova na temelju kojih je napisana, potpuno je povrsna.
Tu si sad citirao propis da poduzece ne moze biti jamac za kredit za kupnju njegovih dionica.
Razmisljaj logicki - kupujem stan i zelim kredit. Ima li ista prirodnije nego kao jamstvo za taj kredit staviti stan. Bez takvog leveragea nema financijskog trzista. Bez takve financijske poluge ne bi bila moguca privatizacija po principu ESOP-a.
A nisam siguran da je vecina managerskih kredita bila zaista protuzakonita. Kao jamstvo davane su police osiguranja iz managerskih ugovora.
Drugim rijecima, i tu je sva poanta ovog sta sam htio napisati, niti su hrvatski ekonomisti (zajedno s Friedmanom) prije imali ideju, naglasavam - razradjenu ideju i projekciju sto i kako treba raditi, sta se zeli postici i kako (osim frazetina o privatizaciji i slobodnom trzistu) niti njihova naknadna kritika pogadja bit problema.

Kao sto rekoh, ni kad su formalne institucije osnovane, a uglavnom nisu osnovane imajuci na umu neke ciljeve i sta se njima zeli ekonomski postici, ni kad su formalne institucije pokazale da su aktivne nije se to pokazalo kao jamstvo nekog supstancijalnog probitka.

Ne zna se sta se hoce, kakvu se zemlju hoce, kakve se odnose medju ljudima hoce, pa ni kakvu se ekonomiju hoce, a pogotovu se ne zna kako se to sto se hoce zeli postici. Zato ni HDZ ni Lion Queen, ni bijesdrugi nemaju previse problema da na svaki tzv. argument pronadju protuargument. (OK, bijesdrugi je krajnje povrsan i to sto on pise pozivajuci se na novinske tekstove je izrazito suplje).

Tvrdnja da je regulacija bila unaprijed svjesno slozena tako da se opljacka drustveno vlasnistvo vuce na teoriju zavjere. Ja bih rekao da je problem puno dublji, da je u mindset-u, i to u svim njegovim komponentama, od akademskog vrha koji ga inicijalno kreira, preko sfere javne rasprave, do razine opceprihvacenih popularnih fraza.

Tko je glasao

Branko Horvat – jedan ali

Branko Horvat – jedan ali vrijedan!! Ne znam zasto moliš da se ne citira Branka Horvata kada je on dao neprikosnoveno objašnjenje zašto je pretvorba&privatizacija ne samo ekonomski pogrešna već i etički neprihvatljiva?! Mislim da je upravo reakcija na lik i djelo Branka Horvata, vrlo važan simptom koji ukazuje na potisnutu istinu ovog našeg društveno-ekonomsko poretka, kojeg nazivamo kapitalizam. Naime, Branka Horvata se u širem javnom diskursu nakon devedesete posebno, a značajno već i ranije, počelo tretirati kao zombija ilitiga živog mrtvaca. S jedne strane činjenično je uživao najveći međunarodni autoritet kojeg je ikada imao jedan hrvatski ekonomist, prije svega kao nesuđeni nobelovac za njegovu briljantnu „Političku ekonomiju socijalizma“. Tu činjenicu se jednostavno nije moglo zaobici prilikom značajnijih javnih rasprava o ekonomskim pitanjima. S druge strane, ono o cemu je pricao i što je zagovarao, postalo je potpuno nekompatibilno sa novim ideološkim usmjerenjem (ideološkim okvirom) koje je postalo hegemonijsko. Pozivali su Horvata uredno na tradicionalni godišnji skup ekonomista u Opatiji, na HTV-ovu Latinicu itd, ali ono što je on govorio večina je počela tretirati kao parodiju. Drugim riječima, nije više postojala spremnost da ga se ozbiljno sasluša, a kamo li da se na njegove teze ponudi kvalitetna kontraargumentacija. Misao Branka Horvata postala je neugodno-parodični šum u javnom diskursu o ekonomskim pitanjima kojeg je nadodređivao novi ideološki okvir (nikad neću zaboravit komentare ljudi na njegov nastup u Latinici kada se nitko nije osvrnuo na njegove vrlo jasne teze, već isključivo na njegove „poplava“ hlace i bijele čarape).. Mislim da takav simptomatski tretman objektivno najveceg hrvatskog ekonomista ukazuje da je pitanje pretvorbe&privatizacija prvenstveno etičko-ideološki, a ne znanstveni problem. Odnosno ukazuje da se prevladavajuća znanstvena pitanja u javnom diskursu uvijek postavljaju unutar određenog okvira koji ima funkciju etičko-ideološkog filtera. Horvatove teze se ne uklapaju u horizont razumijevanja, ali prije svega vjerovanja, kojeg nameće takav etičko-ideološki okvir, pa su one vrlo važne za otkrivanje njegovih nekonzistentnosti, i za pogled „s one strane“ na novu ideološku hegemoniju. Horvatove teze vrlo su uvjerljivo i znanstveno-metodološki vrlo rigorozno dekonstruirale sve ono što se pojavilo kao površna kvaziznstvena doktrina prelaska na kapitalizam i samog ustroja društva i ekonomije u novom poretku. No ono što je po mojem sudu najznačajniji Horvatov doprinos, a kojeg cemo tek možda postati svjesni, jest uvid u proturjecnost izmedju imaginarija koji je uzrokovao zelju gradjana za novim poretkom koji se naziva kapitalizam i „demokracija“ , i samih realnih odnosa koje takva promjena konstituira. Drugim rijecima, ljudi su zeleci kapitalizam mislili da ce dobiti eldorado potrošnje zapada + netlacenje partije, a u isto vrijeme zadrzati socijalnu sigurnost (izostanak straha zbog socijalizacije rizika), malo raditi i imati puno slobodnog vremena, te društveno sacuvati prostor za njegovanje etike intrizicnih vrijednosti..Horvat je putem ekonomskih kategorija pokazao kako su takvi ciljevi proturjecni...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

@solaris: Ja sam u ovom

@solaris: Ja sam u ovom tekstu dao malo svojeg, a citirao sam neka znanstvena djela, koja su napisali ekonomisti različitih orijentacija. Nisam siguran na što zapravo cilja cijeli tvoj odgovor - globalna osuda cjelokupne ekonomističke struke? Gle, ja nisam ekonomist, ali sam pročitao, ne znam točno, tridesetak knjiga iz ekonomije, i vidio da postoji visok stupanj slaganja inače raznolikih struja u našoj ekonomskoj znanosti (koliko sam vidio, barem tri struje u vremenu krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, kada sam se time intenzivnije bavio).

Daješ čudne zahtjeve: da ti citiram nekog ekonomsita koji govori o načinima privatizacije, koji predviđa pljačku, ali da to molim fino kaže unaprijed, i da to ne bude Branko Horvat... (Kojeg sam cijenio kao ekonomsita ali ne i kao političara - UJDI, kasnije SDU - i čiju sam knjigu Poduzetništvo i tržišna transformacija "Društvenog vlasništva" iz 1990. čitao) vjerojatno ima još uvijeta. Jednog sam međutim citirao u dnevniku: Milton Fridman (ali i o njemu si rekao neke potcjenjivačke ocjene). Drugi, od kojeg bih nešto mogao naći, je Marijan Korošić, koji je nekoliko mjeseci bio ministar gospodarstva (ili posebni ministar za privatizaciju, ne sjećam se sad), pa je onda dao ostavku jer je vidio što ljudi opasnih namjera oko njega pripremaju (njegov model je bio do "državnog poglavara" prezrivo odbačen). Radikalni model podjele vaučera (ne "dionica" - opet to miješaš!) opisao je Drago Buvač u dvije svoje knjige (Korošićev model bio je mješovit). Koliko znam - sličan model realizirale su Slovenija i Češka.

A zašto bi zapravo znanstvenici trebali biti priznati samo kad su dobrri prognozeri budućnosti? Ekonomija, sigurno, ni danas nije egzaktna znanost. Zašto bismo naknadna tumačenja (uostalom, i tumačenja u tijeku procesa) - puno ljudi, znanstvenika različitih usmjerenja, "škola" mišljenja (koje u ekonomiji postoje - upravo zato jer nije egzaktna znanost ) - trebali sva zajedno odbaciti? Pa onda recimo i Petričića i "većinu novinskih napisa"? Kad tako postvljaš stvri, naravno da se sve svodi samo na prepucavanje zaludhih u birtijama, uključivo i ove internetske (ok, pollitika.com je jedna vrlo fina gostioncia, prava bečka kavana! :)), u kojima svatko ima jednako pravo, pa onda i LQ i B2 ispadaju autoriteti koji mogu popljuvati Friedmana, Šonju, Horvata, Lokina itd..

Tražiš od mene da "razmišljam logički" o tome da netko kupuje poduzeće s time da je samo poduzeće koje je kupio bude garancija za vraćanje kredita. Pa to uspoređuješ sa kupovinom stana - koji ti mogu oduzeti, ako ga prestaneš otplaćivati. Pa, meni moj smisao za logiku (onaj "zdravi razum" na kojeg se po Mraku ne smijemo pozivati u pravu i politici - ne znam što misli o ekonomiji), kaže, da su to bitno različiti slučajevi. A sjećam se dobro da je ta vrsta "prodaje" bila zakonski zabranjena - i da se masovno kršila. Spominješ police osiguranja kao garanciju... phu... A osiguravateljskim kućama, kao i bankama, upravljali su partijski podobni kadrovi...

"Vuče na teoriju zavjere?" Hm. Pa - ne vuče: to jest bila zavjera. Kad je Tuđman rekao "Imamo Hrvatsku!" nije mislio isto, kao i velika većina onih koji ga slušaju. Ne da se hvalim - ali meni je to već tada bilo jasno.

Ne znam što ti znači to da je "problem u mindsetu".

Tko je glasao

@Oštrić i drugi 1. Već

@Oštrić i drugi
1. Već drugi put to pišeš, da je Marijan Korošić bio ministar gospodarstva. Nije. Vjerojatno misliš na Dražena Kalogjeru.
2. Nije riječ ni o kakvom potcjenjivanju nego o realnom dimenzioniranju. Milton Friedman se nije bavio teorijom vlasništva, tzv, property rights economics. Nekolicina pripadnika te škole dobila je Nobela, počevši s Coaseom. Čak i Stiglitz istražuje na tom tragu, ali Friedman ne, iako radi na istom sveučilištu kao i mainstream property rights economics. O tome je riječ u objekciji o Friedmanu. Dakle to što Friedman daje intervju novinaru PV-a Dragi Baumu (a ne V. Baumu kako si ti napisao) i unutra otprilike sugerira što bi bilo zgodno učiniti ne treba uzeti kao osobito jak argument u ozbiljnim raspravama. Naprotiv, postoji dosta obilna literatura koja pokazuej da su preporuke tzv. Washingtonskog konsenzusa, a medju njih se moze svrstati i ova Friedmanova, bile pogubne za tranzicijske zemlje. Stieglitz je o tome napisao dvije knjige. I to naravno treba uzimati cum grano salis.
3. Horvata sam izostavio upravo zato sto su ga svi odbacili. I ja mislim s nepravom. Ali, takva su bila vremena. Dominantni svjetonazor ga je odbacio.
4. Kao što nitko nije od hrvatskih ekonomista uspostavio uzročno posljedičnu vezu izmedju onoga što treba učiniti i koji će se rezultati polučiti, a da to predvidi pljačku (odnosno potpunu degradaciju ekonomske strukture i moralnu depresiju), tako su i uzročno-posljedične veze koje uspostavljaju naknadno najčešće potpuno proizvoljne.
Oni rade po principu da svakom efektu uzrok može biti sve što se prije dogodilo. Konstatiraju pljačku i onda tvrde da je to zbog ovog ili onog, na primjer zbog toga što je Franjo Tudjman rekao Imamo Hrvatsku.

A zašto ne bismo tvrdili da se pljačka dogodila zbog toga što Škegro nije doktorirao nego je stigao samo magistrirati, ili zbog nekog još banalnijeg razloga. Takvo razmišljanje je u racionalnom okviru bezvrijedno. To je poanta kritke naknadne pameti, zato što vezu uzroka i posljedice uspostavlja površno i proizvoljno.

5. AP. Slažem se daje i moj zaključak o mindset-u i točan ali i zakurac. Ali, zar nije i sav tvoj napor usmjeren na opisivanje dominantnog mindset-a.

Tko je glasao

@solaris: Istina - zamijenio

@solaris: Istina - zamijenio sam Korošića i Kalođeru.

U ostalome - ništa novo, u odnosu na tvoje ranije sustavno odbacivanje svakog ekonomista koji ne odgovara tvojim stavovima, od M Friedmana do B. Horvata. Nema ništa bitno novo za dodati. (Mada ne kužim ovo za Horvata - odbacio si g zato jer ga je odbacio dominantni svjetonazor? - o čemu gore piše i Hrvoje Štefan - iako se ti navodno s tim "dominantnim svjetonazorom" ne slažeš, ali eto, zabranjeno je spominjati ga? Iako je o temi pretvorbe vlasništva napisao knjigu 1990?)

Glede Friedmana - ej, nemoj meni pričat' kako je Vašingtonski konzenzus fuj-fuj, pa ja sam sudjelovao u raznim tzv. "antiglobalističkim" aktivnostima protiv gadnog trojstva IMF- WB - G7/8! :)) Samo - ovdje se ne radi o tome.

Stiglitz je naravno nešto drugo - čitao sam ga mnogo ranije, a prije par mjeseci sam kupio "Pravedna trgovina za sve" koju je napisao s A. Charltonom.

Kao filozof, moram ti reći da je ovo tvoje općenito dociranje o uzroku i posljedici - prazno "mudrovanje", upravo ono što bi se očekivalo od nekog "filozofa" koji s vizoka drži lekcije ekonomstima, fizičarima, trgovcima, smetlarima itd. jer on eto kuži "principe".

Zoran Oštrić

O meni reče bijesdrugi: dežurni protestant protiv svega, jebivjetar i probisvijet koji ne radi ništa u životu. Cool, that's me! :)

Mrak reče: "zdrav razum", "etika" i "moral" nisu kategorije koje možeš koristiti u pravnoj argumentaciji a političkoj još manje. Ima pravo: na te se kategorije pozivaju samo dežurni protestanti, jebivjetri i probisvjeti.

Tko je glasao

@ Ostricu, ti pises: 1. "Kao

@ Ostricu, ti pises:
1. "Kao filozof, moram ti reći da je ovo tvoje općenito dociranje o uzroku i posljedici - prazno 'mudrovanje'." To je uvredljivo. Ne znam čime si si priskrbio pravo da tako pišeš. Ti si sebi uzeo to pravo jer si filozof, dok sam ja 'filozof'. Ne znam po čemu si ti filozof, kao što ti ne znaš jesam li ja filozof ili 'filozof'. Bilo bi lijepo da mi ukažeš po čemu je moje pisanje o uzroku i posljedici prazno.
2. Sam si konstatirao da si ti sudjelovao u prosvjedima protiv Washingtonskog konsenzusa, a da se u onome što Friedman zagovara radi o nečemu drugome a ne o istom teoretskom okviru na kojem počiva i Washingtonskog konsenzus. To je ono što treba zabilježiti. Mislim da je tu bit problema.
3. Na isti način na koji si ti prosvjedovao protiv Washingtonskog konsenzusa pozivajući se na Friedmana, tako je dominantni svjetonazor u Hrvatskoj odbacio Horvata a sad jauče da je došlo do pljačke.
4. Stvarno vrijedjaš kad tvrdiš da lekcije držim s visoka jer ja kužim principe. Pišem što mislim, i ne tvrdim da to netko drugi ne kuži. To bi bilo proturječno. Suprotno, pišem jer mislim da je to shvatljivo onome tko čita.

Tko je glasao

AP. Slažem se daje i moj

AP. Slažem se daje i moj zaključak o mindset-u i točan ali i zakurac. Ali, zar nije i sav tvoj napor usmjeren na opisivanje dominantnog mindset-a
Slažem se, razumjeli smo se.

Ja se time bavim non stop iz razloga konkretnih poslovanja (htio ne htio non stop koristim te osperavcije za poslove), po mojim i brojnim drugim iskustvima je to jedn te ista pojava od sedamdesetih na ovamo (prilike su se tako složile, svima je odgovaralo, zapad je pojačao dotok love i razno a Titu je odgovaralo dati malo zabave), varijacije su važne ali ne toliko.

Npr. sada, ad kapitalnih poteza po Gradu Zagrebu koji su stigli na dnevni red, npr. okretanje na projekt Sava ili nastvak raznoraznog trasha na osnovama iz šezdesetih, zaključujem da je došlo doba sinteze u kojem neka globalna znanja mogu ležerno igrati igru dulje vrijeme, jer se elitne divizije i vizije počinju sve više ograđivati - arhitektonske, IGH Jure Radić, ekonomske, čak su i medijske zbunjene itd.

Upravo sam dovršio vizitaciju benignog čvorišta budućih događaja, zapadna strana Jaruna gdje bi trebao krenuti Jarunski most, najveća prometnica u nastavku, pored prvi auto-camp u Zagrebu itd., sve vezano za Zagreb zapad. Predviđam razne promjene, npr. na tom potezu bujanje tranzitnog i drugog turizma te studentskog smještaja i transformaciju elitnih stručnih divizija u raznorazne servisne snage, uz neprimjetnu transformaciju velikih vizija sa desetine mlrd kuna u skoro pa ništa troška, najviše 1/10 od tekućih dobiti. Ništa ne forsiram, samo čitam/gatam, radi samog poslovanja non stop to moram raditi i dosta sam uspjevao, mene su angažirali uvijek kada nema ni 10 % sredstava za planirano a htjelo bi se ili mora puno toga.

Tko je glasao

ok, pollitika.com je jedna

ok, pollitika.com je jedna vrlo fina gostioncia, prava bečka kavana! :)), u kojima svatko ima jednako pravo, pa onda i LQ i B2 ispadaju autoriteti koji mogu popljuvati Friedmana, Šonju, Horvata, Lokina itd..

Ja ne znam koliko ti imaš obrazovanja, ni što ti je struka, ali mislim da te nikad nisam uvrijedila kao što si ti mene ovim tekstom. Kao gospodarstvenik, koji vuče dugogodišnje iskustvo iz starog sustava i preko čijih pleća je prošla kompletna pretvorba iz socijalističkog u kapitalistički sustav gospodarenja, skupa sa kompletnom promjenom poreznog i računovodstvenog sustava, trenutno na poslu u kojem imam uvida u sve što se ovog trena događa u gospodarstvu, obrazovana na ekonomskom fakultetu u Rijeci i Zagrebu i još nekim fakultetima izvan ekonomskog područja, ne samo da imam pravo popljuvati bilo koga od tih teoretičara, već imam pravo pisati svoje teorije i svoje viđenje gospodarskog trenutka kako jugoslavenskog, tako tranzicijskog, ali i ovog hard-kapitalističkog. To što si ti iskompleksiran u odnosu na Friedmana, Šonju, Lokina ili bilo koga drugog, je tvoj problem, moguće da ti fali ili obrazovanja ili prakse! S mene se skini, jer me ne razumiješ. Ako ovdje koristim jednostavnu terminologiju, jer ne želim pametovati, to ne znači da imaš pravo svrstavati me u kafanske pijandure s kojima se vjerojatno družiš! Ma svašta!
Izvoli se ispričati!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Fanatizam nema veze s

Fanatizam nema veze s obrazovanjem i praksom. Nema veze ni s čim vrijednim. Fanatizam je groznica, teški egoizam. Izaziva kratkovidnost, a često posve oduzima vid. U poslu, politici, religiji U svemu. Fanatizam nije duboko uvjerenje. Zapravo nije nikakvo uvjerenje. Fanatizam često ne zna za mjeru, čak redovito upada u naizgled dovitljivu oholost i smatra se pozvanim da sudi i kažnjava druge.
Fanatici su općenito prenapeti, ne poznaju dobro ono što tvrde, redovito postupaju po prirođenom nagonu svoga nedostatnog karaktera i svoga neznanja.
Bog kojega poštujete traži istinsku, slobodnu i posvemašnju ljubav. Nipošto fanatizam!
Mali savjet: Činite se da niste vidjeli ove uvrede.

Tko je glasao

Ne diraj Lavicu dok spava.

Ne diraj Lavicu dok spava.

Ups, Lavica nikad ne spava. Ona vreba. Kao Čak Noris. :)

Lavice: često galamiš svima koji gunđaju zbog malih plaća itd. kako bilo tko može biti poduzetnik, sa sićom love pokrenuti dobar posao i zarađivat lovu. E sad, ja ti mogu reći: bilo tko može biti i znanstvenik!

Gle, ovo jest kavana: prepucavamo se ovak il onak, ja sam se eto ovdje potrudio citirati razne priznate znanstvene autoritete (samo mali dio od bilježaka koje su se u 20-ak godina nakupile), pa to onda mijenja diskurs. Kako pisah gore - nemam ekonomsko obrazovanje, osim 30-ak pročitanih knjiga, plus naravno raznih kraćih djela, a tu i tamo vidio sam ponešto i u praksi.

E, što hoć reći s ovim "bilo tko može biti znanstvenik". Ako hoćeš pak biti stvarno uvažavana van "kavane" (to inače nije mišljeno nimalo uvredljivo! Kavane su cool; a ja mrzim pijance - koj su pak preplavili većinu ostaloga weba, razne forume i dr.), lijepo napiši i objavi znansvene radove, neka prođu recenziju itd., neka te onda drugi koji znanstvene radove pišu mogu napasti... (Ja sam to napravio desetak puta.) Onda ću i ja taj rad možda pročitati i napisati barem bilješku o njemu na svojem hard disku.

Te fore "znam ja sve iz prakse, neće meni teoretičari solit pamet!" dobre su samo u kavani.

Zoran Oštrić

O meni reče bijesdrugi: dežurni protestant protiv svega, jebivjetar i probisvijet koji ne radi ništa u životu. Cool, that's me! :)

Mrak reče: "zdrav razum", "etika" i "moral" nisu kategorije koje možeš koristiti u pravnoj argumentaciji a političkoj još manje. Ima pravo: na te se kategorije pozivaju samo dežurni protestanti, jebivjetri i probisvjeti.

Tko je glasao

Solaris, moj naklon! ;-)

Solaris, moj naklon! ;-)

Tko je glasao

Tvrdnja da je regulacija

Tvrdnja da je regulacija bila unaprijed svjesno slozena tako da se opljacka drustveno vlasnistvo vuce na teoriju zavjere. Ja bih rekao da je problem puno dublji, da je u mindset-u, i to u svim njegovim komponentama, od akademskog vrha koji ga inicijalno kreira, preko sfere javne rasprave, do razine opceprihvacenih popularnih fraza.
Oprosti na izrazu (ne izražavam se tako ali razumijevanja radi), iako to stoji tako i veoma je ozbiljno sročeno, među najboljim zaključcima, ipak je - za kurac ( a la rad Tomislava Gotovca - pun mi je kurac).

Desetine i stotine tisuća ljudi koji su već stasali sedamdesetih zna jako dobro, i previše, da sve osnove sustava i osnove poslovanja imaju težište na "oslobađanje" društvenog, državnog pa i privatnog iz tih okvira i korištenje i usmjeravanje u suvremenije želje i mogućnosti koje novi život pruža. Na koncu to je i osnova "avangarde", osvojiti i osigurati svoju neprikosnovenu ulogu. SFRJ a SRH/RH nisu kao zemlje istočnog socrealizma, kod nas u najgorljiviji mladi i niži "komunisti", oni koji djeci nisu dali nositi traperice, već početkom sedamdesetih vozili tada najbolje Audije, imali velike stanove, intenzivno gradili vikendice, putovali i trošili svijetom. Akademska struka koju spominješ je u raznim djelovima, nakon raznih čišćenja, cca u stupnju 90 % razvijena na ordinarnom ždanovljevizmu, kardeljizmu itd.

Npr. Karlovac. I dok obavijesti o Markovićevu zakonu nisu stigle privatiziraano je za 0 kuna jako puno. Onda ide rat. Kada se ljudi vraćaju iz rata, ekipe koje nisu bile HDZ niti u ratu su HDZ i privatizirale ama baš sve, i razno privatno vlasništvo, te su, zbog sukoba, i sve vodeće hdz-ovce izbacili iz HDZ-a, pa su oni postali SDP.

U Zagrebu je 1990.g. vlast dobio i konstituirao HDZ, ali su za 3 dana usmeno smijenjeni i vlast dana "provjerenim snagama", koje su za 0 kuna privatizirale većinu ZABA, Plivu ... i još jako puno toga.

Problem je cca 40 godina plitak, preplitak i pretrivijalan, možemo ga pojednostavniti na jednu rječ za sve, a P&P je samo dio toga - kokošarenje.

B2 je negdje dao neki komentar cca kao moja zadnja rečenica. To ne znači da nema jako puno posla i da ne treba znanja i još više obrada po raznom da bi uopće bolje znali šta jest i bilo šta dalje - to će tako morati ići i trajati će jako dugo, jer su jako dugo sva područja zapostavljena do mjere da nije plaćano i ne plaća se ništa za stvarne stručne i znanstvene obrade stanja, pogotovo za elementarne djelove, one koji trebaju dnevno i masovno, a "avangrada" se najednom u 2008.g. sjetila da joj to treba točno i jednostavno, po mogućnosti da uz elaboraciju odmah i sve dovede na tip top EU nivo, npr. svu infrastrukturu, pitanje financiranja, serdi vlasništvo itd. RH postaje sinteza najšireg svjetskog humora i vodeći show u Evropi i šire, ni Srbija i BiH nam nemaju šanse konkurirati.

Tko je glasao

Ja mislim da bi ovo bio

Ja mislim da bi ovo bio sjajan komentar da Solaris nije malo zapao u afekt i dopustio da mu nijanse kod određenih objašnjenja zaklone vidike i odvrate fokus.
Uopće nije pitanje, i Vi na njega u komentaru odlično odgovarate, zašto su dvije trećine dioničara odustali od svojih prava. Brojni su citati naših nazovi ekonomista koji tvrde da je regulacija bila adekvatna onome što se željelo postići, ali oni ne razumiju da svoje mišljenje ne mogu argumentirati i time zapravo otkrivaju stvarne namjere pljačkaša. Drugo je i drugačije, traženje citata, iz onih vremena, koji bi najavio pljačku. Bojim se da takvih autora nije bilo, pogotovo ne naših, jer bi im mafijaši skinuli glavu prije nego bi zinuli.
Varate se kada mislite da LQ i bijesdrugi nemaju problema na svaki stvarni argument ( ne navodni), pronaći navodni protuargument( a ne stvarni). Obrnuto se izražavate u odnosu na ono što mislite, pa ispada da su oni u pravu i da se Vi s time mirite. Oni uvijek imaju itekako velikih problema s argumentacijom svojih stavova koji to nisu.
Pljačka društvenog vlasništva ovakvih razmjera i posljedica ne može biti ni slučajnost ni neznanje, nego zavjera. Ne teoretska , nego praktična. Zato problem i jest dublji kako Vi kažete, jer su u toj zavjeri sudjelovali svi, pa nesvjesno i radnici. A bilo je i svjesnih urotnika, je li tako?

Tko je glasao

1. Za mene to jest pitanje

1. Za mene to jest pitanje zasto su dvije trecine dionicara odustale od svojih prava. ja dogovor na to pitanje znam, ali bi bilo malo predugo da ovdje na njega odgovaram. Mislim da to jest pitanje, dapace, da je to najvaznije pitanje, da je to pitanje svih pitanja.
2. "Brojni su citati naših nazovi ekonomista koji tvrde da je regulacija bila adekvatna onome što se željelo postići, ali oni ne razumiju da svoje mišljenje ne mogu argumentirati i time zapravo otkrivaju stvarne namjere pljačkaša."
a) Dakle, brojni su citati nasih ekonomista koji tvrde da je regulacija bila adekvatna. To sam zelio cuti.
b) Kako to oni ne razumiju da svoje misljenje ne mogu argumentirati. Ako oni tvrde da je regulacija bila adekvatna, i da je Hrvatska zahvaljujuci privatizaciji (kao sto tvrdi Skegro) postigla odredjene ekonomske rezultate onda oni time argumentiraju svoje tvrdnje.
3. Zavjera u kojoj sudjeluju svi, je contradictio in adjecto. U zavjeri uvijek sudjeluju neki protiv drugih. Ne mogu u zavjeri sudjelovati svi, pa i radnici. Zar su radnici sudjelovali u zavjeri da opljackaju sami sebe?
4. "Pljačka društvenog vlasništva ovakvih razmjera i posljedica ne može biti ni slučajnost ni neznanje, nego zavjera."
a) Prvo treba reci kojih je razmjera ta pljacka?
b) Naravno da pljacka ne moze biti posljedica slucajnosti i neznanja, ali neznanje i slucajnost mogu biti sjajni preduvjeti da se pljacka dogodi i ne otkrije.
Zato prvo treba dokazati da je rijec o pljacki a ne privatizaciji. I drugo, treba dokazati zavjeru.

Tko je glasao

A za AP-a. Pratim vće dugo

A za AP-a. Pratim vće dugo što piše. Točno je da Hrvatska "napreduje" kao uostalom i većina zemalja, osobito u okruženju. Nezgoda je što Hrvatska napreduje najsporije. Barem prema pokazateljima.
Neke stvari odgovaraju a neke važne potpuno ne.

U svim oblicima rasta nekretnina (imamo cca 50 % toga na ugaru, dozrijevanju), bankovnih i općenito financijskih zarada, besmislenih velikih projekata (npr. pročistač u Zagrebu za 12 mlrd kuna, sanacija jakuševca, bolnica Blato ...), strukturi trgovine i svih oblika šverca, kamatarenju ... smo što apsolutni evropski vrh što tik do toga. Npr. u po udjelu privatnog vlasništa na stambenom prostoru je prva u Evropi Rumunjska sa 99,9% a mi drugi sa 99,89 %, dok je Švedska na začelju sa samo 20 %, ali smo mi apsolutno bez konkurencije us vim drugim kategorijama istog stambenog prostora i još non stop povećava razmak, tako da nas nitko nema šanse stići, a npr. u kategoriji koliko država izravno kao poduzetnik gradi stanova za tržište smo usmaljeni u konkurenciji i rastemo (PO, Bandićevi ...).

U kategoriji ulaganja u kulturu i visoko obrazovanje smo također apsolutni vrh. Zanimljivo je da smo apsolutni vrh, bez mogućnosti konkurencije, po zaradama akademika i vodećih profesora. Jedini imamo nešto kao IGH .d.d., aposlutno najjaču stručnu ustanovu u Evropi i do Vladivostoka, koja je ujedno sinteza vlasti (dioničari ministri, direktori ddržavnih poduzeća, čelnici gradova), države (razne držvane ovlasti), iznimno uspješnog poduzetništva (bez barijera i ikakvih procedura okreće sa partnerima jako velike mlrd, imamju rješenje da im beskrajni zakoni ništa ne znače), znanosti i znanja (znaju se čak i potpisati na nešto što drugi naprave a i zavući prste svuda), visokog obrazovanja (skoro u rangu onog Mate Granić-Ivo Pukanić), čvrstu suradnju sa akademikom Kinclom ...

Još samo da izmjenimo gumice na pumpama i prebacimo pumpe na jače na izvorištima financiranja te to nešto dodatno oplemenimo (financijski poslovi po Čačiću itd.) i konačno poslušamo savjete Mesića i Lion Queen - vjerojatno nas više nitko ne bi mogao stići.

Tko je glasao

Ne bih volio gnjaviti, ali

Ne bih volio gnjaviti, ali cijele jedna serija tvrdnji mi ovdje nije jasna. Ne znam izvore tih podataka, a izgledaju mi sumnjivi. Na primjer: "U kategoriji ulaganja u kulturu i visoko obrazovanje smo takodjer apsolutni vrh." Na osnovi kojih podataka je izvedena ta tvrdnja? Ako se i "ulaže" toliko da smo apsolutni vrh, rezultati nisu adekvatni da bi ih se moglo nazvati "napretkom". Nijedno hrvatsko sveučilište nije ni na jednoj rang-listi svrstano u prvih nekoliko stotina, a hrvatske znanstvenike koji su objavili znanstveni rad u priznatim publikacijama gotovo da i nema. Sličan je problem i sa stambenim prostorom u privatnom vlasništvu. Ako su podaci i točni, to još ne govori o napretku". "Jedini imamo IGH, apsolutno najjaču stručnu ustanovu u Evropi do Vladivostoka". Na osnovi čega je izvedena ta tvrdnja. Možda poslije prosurfam pa to istražim. Ali, površni pogled na kvalitetu gradnje i projekata izvan granica Hrvatske i onih koje su izvele druge ustanove, a ne IGH, navodi me na sumnju da je riječ o nekoj tako kvalitetnoj ustanovi.

Tko je glasao

@Solaris: AP ima jednu

@Solaris: AP ima jednu solidnu bazu iskustva i upućenosti, ali je nažalost umjetnička priroda ("Kugla glumilište", namjerno karikiranje stvarnosti) koja se u istom dahu lepršavo uzdigne u svoje osobne metafore koje su - onome koje razmišlja pragmatički, znanstveno ili politički - besmislene. Kad naiđeš na nešto očito besmisleno, tipa da smo po ulaganju u kulturu i obrazovanje "apsolutni vrh", jednostavno zanemari. NIje vrijedno truda tražiti razjašnjenje - dobit ćeš novo lepršanje. Ja preletim pogledom njegove tekstove, iskopiram poneku zanimljivu rečenicu koja sadrži neke korisne podatke, neke druge koje daju neku zanimljivu ideju ali ih treba prevesti iz umjetničkog u politički jezik, a većinu zaboravim.

Zoran Oštrić

O meni reče bijesdrugi: dežurni protestant protiv svega, jebivjetar i probisvijet koji ne radi ništa u životu. Cool, that's me! :)

Mrak reče: "zdrav razum", "etika" i "moral" nisu kategorije koje možeš koristiti u pravnoj argumentaciji a političkoj još manje. Ima pravo: na te se kategorije pozivaju samo dežurni protestanti, jebivjetri i probisvjeti.

Tko je glasao

Ja preletim pogledom njegove

Ja preletim pogledom njegove tekstove, iskopiram poneku zanimljivu rečenicu koja sadrži neke korisne podatke, neke druge koje daju neku zanimljivu ideju ali ih treba prevesti iz umjetničkog u politički jezik, a većinu zaboravim. hotimice ili ne, ali tako stoje stvari sire gledano, a razna misljenja o raznim temama i nisu nego kosare pune ovakvih misaonih bljeskova skupljene vremenom po prije svega ideoloskom principu. Vrijedi podjednako i za lijeve i desne, razlike prakticki nema osim sto su lijevi medijski militantniji, a desni nezgrapni i onako pa vise sute i/ili hine.
Malo karikirano, ali covjek danas u recenici, doslovno u rijeci ili slovu prepoznaje ideolosku matricu govornika i odmah -filo ili -fobno slaze izreceno u svoju kosaru. Npr cim je AP rekao Evropa umjesto Europa, vec je sve receno i amenovano prije svega na toj neduznoj rijeci, makar sto se tice pravila u leprsanju o kojem Zoran govori. Mislim da sam jasan ;-)

Tko je glasao

Npr cim je AP rekao Evropa

Npr cim je AP rekao Evropa umjesto Europa, vec je sve receno i amenovano prije svega na toj neduznoj rijeci, makar sto se tice pravila u leprsanju o kojem Zoran govori. Mislim da sam jasan
Jasan si.

Gotovo sigurno ne poznaš stvarne razlike u pristupu među recentnim hrvatskim stručnjacima, o čemu smo nedavno davali linkove i imali post.

Moji profesori su bili Slamnig, Vince itd. Namjerno pišem Evropa jer je to po mom sudu bliže recentnom hrvatskom jeziku. Da izraz Europa i slično nisu za pojmove jezika forsirali ipak budalaši, ljudi bez škole (Tuđmaan), udbaši (Brozović) i slično, možda bi i to pisali. Ovako mi, koji smo i prije pisali i govorili kako mislimo da je hrvatski, moramo paziti na to.

Evo ti malo linkova.

Ivan Slamnig Štedimo i oči i kune
http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/41.htm
http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/41.htm

http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/Vijenac136.htm

http://www.google.com/custom?hl=hr&client=google-coop-np&cof=AH:left%3BS...

P.S. Ad Evrope hrvatski intelektualci evropskog formata i ugledni po Evropi i šire te koncilijantni su Katičić, Žmegač, Slamnig ...

Tko je glasao

Oštrić, kandidat za člana

Oštrić, kandidat za člana poglavarstva za kulturu Grada Zagreba
Kad naiđeš na nešto očito besmisleno, tipa da smo po ulaganju u kulturu i obrazovanje "apsolutni vrh", jednostavno zanemari.
Ap je prethodno dolje napisao
Kultura.
Razmjerno najviše potpomognutih kulturnih djelatnika u Evropi a u raznom i najviše razmjerne potpore, npr. i u filmu. Razmjerno daleko najviše u zaštiti nekretnina spomenika kulture (građevine) te održavanju postojećih i gradnji novih, s čime je npr. u blagoj vezi da je plaćeno na gradnju muzeja u Novom zagrebu već 320 mlijuna kuna a negdje je sredina, a planirani sve skupa manje od 100, sve a la Bolnica Blato, te možda u vezi da je jedan naš ministar usred rata izgradio sebi dva kompleksam, na Braču i u Zagrebu, a koji sadrže dosta toga i za širu kulturu, drugi također jako puno toga izgardio i uredi samo za jedan mandat i tko zna koliko toga. Npr. desetljećima je u djelu kulture u naoko zapuštenim djelovima Studentskog centra ulagano jako puno novaca za održavanje zgrada. Ljjudi to teže uočavaju, jer se sve desetljećima odvija po našoj, najsuvremenijoj organizaciji i tehnologiji, gdje se ne vidi ništa da se radilo i radi ali sve ide besprijekorno, kao je to npr. objasnio na TV Jure Radić na 2. dolasku pape i radovima u mariji Bistrici. Zgopdan primjer za to shvatiti su središnji djelovi Zagreba, Donji grad sa štakornjacima, Gornji grad i Kaptol, sve pod zaštitom a razno pod najvišom, jako puno ulaganja i troškova a sev se idvijaa neopterećujuće po građane i alike, praktično ne vide, pa niti kada se javnost i sva struka angažiraju kao nedavno, kada čelnica te zaštite Grada Zagreba Doris Kažimir to izlaže a cijela struka raspravlja. Ima jako puno javnih izvora podataka, deseci tisuća.

Za daljnju elaboraciju te i raznih tema će u 2008.g. i dalje jedino biti primjereno plaćati i jako pažljivo čeekaati da se dobije šta vjerodostojno i uporabljivo, jer se radi o dijagnosticiranju veom složenih i ćudljivih procesa, pri čemu kalsična znanosti struka ne mogu dati niti pola odgovora, sve drugo je kontraproduktivno, na temelju višedesetljetnog iskustva - što netko više sam financira, elaborira, rješava, izvodi itd. društvo je sve razmaženije i ekskluzivnije, prešlo je sve granice i već je s onu stranu svih poznatih granica, pa i u kulturi.

Btw, ad kultura Zagreb pitaj malo Dragutina Palašeka Kubu, on je neko malo vrijeme bio član poglavarstva za kulturu.

I sada je konačno došlo doba sinteze i minimalističkih poslovanja, koje počinje prozračivanje i opuštanje sve te nužnosti nužnosti koja nije bila nužna.

Tko je glasao

Ne znam izvore tih

Ne znam izvore tih podataka, a izgledaju mi sumnjivi.
Dirnuli smo neke desetljećima, vječnost, nevažne djelove zbilje - podaci.

Dvojim koliko se ima smisla baviti tim nevažnim stvarima pa ipak.

Za uvod, na aparat čiji je to posao trošimo najmanje nekoliko mlrd kuna godišnje, pa ipak nemamo ni minimalno pouzdano sređenih podataka o desetinam tisuća pobijenih, stotinama tisuća oduzete imovine vrijedne stotine mlrd kuna, minimalnih podataka o osnovnim poslovanjima, o stanju i kretanju infrastrukture, ni o čemu što se po nekim (prevladanim) shvaćanjima smatralo i/ili smatra važnim... iako imamo najvišu produkciju neke zvanične, stručne i znastvene materije, ne samo za rekordno doba sedamdesetih nego i kontinuirano. To već samo po sebi dovoljno govori o raznom, a uz ostalo da će nakon do sada plaćenih cca 200 mlrd kuna jednoga dana biti neke zarade i na minimalnoj obradi toga.

Na primjer: "U kategoriji ulaganja u kulturu i visoko obrazovanje smo takodjer apsolutni vrh." Na osnovi kojih podataka je izvedena ta tvrdnja? Ako se i "ulaže" toliko da smo apsolutni vrh, rezultati nisu adekvatni da bi ih se moglo nazvati "napretkom". Nijedno hrvatsko sveučilište nije ni na jednoj rang-listi svrstano u prvih nekoliko stotina, a hrvatske znanstvenike koji su objavili znanstveni rad u priznatim publikacijama gotovo da i nema.
Kultura.

Razmjerno najviše potpomognutih kulturnih djelatnika u Evropi a u raznom i najviše razmjerne potpore, npr. i u filmu. Razmjerno daleko najviše u zaštiti nekretnina spomenika kulture (građevine) te održavanju postojećih i gradnji novih, s čime je npr. u blagoj vezi da je plaćeno na gradnju muzeja u Novom zagrebu već 320 mlijuna kuna a negdje je sredina, a planirani sve skupa manje od 100, sve a la Bolnica Blato, te možda u vezi da je jedan naš ministar usred rata izgradio sebi dva kompleksam, na Braču i u Zagrebu, a koji sadrže dosta toga i za širu kulturu, drugi također jako puno toga izgardio i uredi samo za jedan mandat i tko zna koliko toga. Npr. desetljećima je u djelu kulture u naoko zapuštenim djelovima Studentskog centra ulagano jako puno novaca za održavanje zgrada. Ljjudi to teže uočavaju, jer se sve desetljećima odvija po našoj, najsuvremenijoj organizaciji i tehnologiji, gdje se ne vidi ništa da se radilo i radi ali sve ide besprijekorno, kao je to npr. objasnio na TV Jure Radić na 2. dolasku pape i radovima u mariji Bistrici. Zgopdan primjer za to shvatiti su središnji djelovi Zagreba, Donji grad sa štakornjacima, Gornji grad i Kaptol, sve pod zaštitom a razno pod najvišom, jako puno ulaganja i troškova a sev se idvijaa neopterećujuće po građane i alike, praktično ne vide, pa niti kada se javnost i sva struka angažiraju kao nedavno, kada čelnica te zaštite Grada Zagreba Doris Kažimir to izlaže a cijela struka raspravlja. Ima jako puno javnih izvora podataka, deseci tisuća.

Ad visokog obrazovanja veoma sličmno prtethodnom, uz napomenu da se radi o puno većim brojkama i tazmjerima te, što je posebno važno, specijalnim akademskim autonomijama i slobodama, kakvih nije bilo od Platonove akademije na ovamo, što nije regulirano ali je izboreno i poštiva se. Npr. na benignu obnovu fasade i nešto još malo Medicinskog fakulteta ode 30-40 milijuna kuna. Na zgradu Kostovićevoh instituta više od 150. Trenutno praši na kampuse i slično cca 10 mlrd kuna. Ritam je satlno ubitačan. Pojedini akdemici redkordno u svijetu, Npr. čitaš akademiku Kinclu samo za razliku u rješenjima, dio projekata, stadiona Maksimir isplaćeno 12 milijuna EUR-a, npr. projektno rješenje čuvenog ustakljenog pročelja kao aluminijsko ustakljnje pa to 3x, i to krajnje genijalno bez crteža. samo vizija. Itd. bezbroj javnih izvora, uvida ...

"Jedini imamo IGH, apsolutno najjaču stručnu ustanovu u Evropi do Vladivostoka". Na osnovi čega je izvedena ta tvrdnja. Možda poslije prosurfam pa to istražim. Ali, površni pogled na kvalitetu gradnje i projekata izvan granica Hrvatske i onih koje su izvele druge ustanove, a ne IGH, navodi me na sumnju da je riječ o nekoj tako kvalitetnoj ustanovi.

Ne samo da je to rekaoo Jure Radić nego po podacima da ključno koordinira poslove u vrijednosti preko 20 mlrd € (RH 6, Zagreb 1, Rusija 3 ...) i sve to jako raste da je teško pratiti, tako da je možda već puno više. Evropski i ruski stil nisu da su instituti ključni u poslovima, a još manje da imaju specijalne nezvanične punomoći u ime države, gradova ...

P.S. napomena - radi se o poslovnoj logici i interesima. U RH malo koga zanimaju sređeni podaci, a interes da ih nema je odavno velik i po inerciji dominira i bez namjere. Odavno nije namjerno skrivanje ili nešto slično, nego je više posljedica jako dobrih zarada na drukčijim pristupima. Kada i ako se taj "zržišni" i poslovni interes promjene, onda će se početi zarađivati na obradama podataka. To je vjerojatno blizu, o čemu je primjereno spekulirati po činjenici da se nailazi na sve složeniju arheologiju razne zbilje, koja najednom iz nekog neobjašnjivog razloga ne odgavara na pozive da se sredi i da bude u skladu s očekivanjima. Naročito se opire na neki način mrtva i/ili nepostojeća materija, koja čak oživljava.

Dakle, sve stvar minmalnog interesa i plaćanja, nešto sasvim trivijalno i rutinski.

Tko je glasao

Reko bi da je Ap ovaj puta

Reko bi da je Ap ovaj puta bio otvoreno ironican.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Moguce je da je AP ironican.

Moguce je da je AP ironican. Da bi ironija bila uspjesna potrebno je da se i ona osniva na nekim neupitnim tvrdnjama, da je mozemo shvatiti.

Na primjer, to zaista moze biti znak obilja ako se na bolnicu Blato i sanaciju Jakusevca moze rasipati a da ipak sve ide dalje. Ili da se na kulturu i visoko obrazovanje moze rasipati a da se sve ipak drzi.

Naravno, mogu se AP-ove objekcije shvatiti kao ironija, ali to ipak nije sigurno. Zato bih rekao da AP nikad nije "otvoreno" ironican. Uostalom, to vidim i po komentarima drugih.

Sta je ironicno u tvrdnji da je IGH tako uspjesna kao sto se tvrdi da je uspjesna. Da bi to bilo shvaceno kao ironija moralo bi biti ocigledno da tome nije tako. A ako to i jest ironicno, u usporedbi tih tvrdnji s onima Jure Radica ironija je od slabe koristi.

Dopustam da ne shvacam, ali takav mi je mozak, iz njega se izvuci ne mogu. Jer je besplodna, ironija moze biti i dosadna, to jest neduhovita. Ironija moze biti i oblik skrivanja.

Tko je glasao

Moguce je da je AP

Moguce je da je AP ironican. Da bi ironija bila uspjesna potrebno je da se i ona osniva na nekim neupitnim tvrdnjama, da je mozemo shvatiti.
Gore sam malo dodao komentara.

Ali, radi se o tome da, iako nije jednostavno i baš zato što nije jednostavno, uopće ne dolazi u obzir raspored da bi se, nako desetljeća i desetljeća hinjenog i naviknutog izbjegavanja bilo čega pa i elementarnog u našoj zbilji i praksi još vraćali na neupitno, a još manje jer u 2008.g. i dalje počinje zanimanje za to sa velikim zahtjevima. Osim ???? to će se već na nivou zanimanja trebati jako jako skupo i jako jako dugo plaćati. Radi se višedesetljetnim pijankama većih razmjera.

A za normalnu komunikaciju se podrazumijeva nešto poznavanja i/ili mišljenja.

Ja se namjerno izražavam neležerno i neprecizno, uz razne razloge (sloboda izražavanja zahvaljujući mraku i dugoj tradiciji) i zbog samog predmeta izražavanja. U ovom komentaru i inače aktualni IGH d.d. je nešto veoma iznimno i za svjestske prilike i ta iznimnost je u vezi sa iznimnom zrelokardeljističkom teorijom i praksom samoupravljanja pod vodstvom partije, trenutno ad Hrvatske i Zagreba šira koncepcija i praksa zaokruživanja svega i svačega od tadaašnjeg za kardelja i daleko šira i iznimnija nego ruski i kineski modeli, to njima nije palo ni na pamet. To nešto složeno, što povezuje i koordinira cca pola novaca o kojima se može odličivati (većina novca ima objektivno zadanu logiku), je došlo jednostavnom i dugom inercijom puzanja nekih procesa a la kineska "kulturna revolucija", nitko ne zaustavlja pa ide. Naravno da krši sve moguće zakone, i to bitno, pa su čak i sami shvatli da je nezgodno i teče razdvajanje na cca 5 djelova.

Ali i u toj zbrci i složenosti postoje jednostavni precizni ključni djelovi. Npr. precizno je to da je većina toga prešla sve granice svojih mogućnosti i znanja, pa je sada već nastupilo doba narudžbi elementarnih znanja i rješenja za te neočekivane okolnosti, prijelaz u 3 pm. To se odnosi i na većinu gradova i općina, idu izbori, Zagreb i Split su naročito u problemima nereda i nesvjesti zadnjih 40 godina.

Tko je glasao

Idemo dalje !

Idemo dalje !

Tko je glasao

netokracija A da mi možda

netokracija
A da mi možda ipak idemo dolje , što mislite.

netokracija

Tko je glasao

A što je tebi, da na svakom

A što je tebi, da na svakom postu pišeš isto. Jesi li se zbilja učlanio u HDZ? He, možda sam ja bar mrvicu pridonijela tome? :):):)

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Bolje je da radnici postanu

Bolje je da radnici postanu vlasnici, nego političari.

To je najobičnija glupost. Radila sam u firmi koja je pretvorbu provela na školski način. Radnici su pod povoljnim uvjetima kupili dionice. Prvi torbar koji je naišao, od svih njih je pokupovao dionice! Nedugo zatim, firma je upropaštena, svi su završili na ulici. Sami su prodali svoje dionice, nitko ih nije tjerao! Sad im je država kriva za sve! Pa netko mora biti kriv, samo ne oni!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Draga moja, zabrinjavajuće

Draga moja, zabrinjavajuće Vas zadnje vrijeme izdaje logika i strpljenje. A znanja nemate da bi kompenzirali gubitak. Previše Vam je kontradiktornosti u ovako malom komentaru, pa se ja ne bih time bavio.
Evo Vam citat iz jedne knjige, čiji naslov i autora neću navesti, jer ne želim propagirati knjigu s kojom se u osnovi ne slažem. Knjiga je odlična, ali poput Vas, autor ide s nekim pretpostavkama koje mu se čine stvarnim, ali ih nije provjerio. Zato su mu analize odlične, a zaključci promašeni.
"Nakon što se sveobuhvatni socijalizam postupno prestao smatrati prihvatljivom ili djelotvornom ideologijom, pojavila se suprotna, premda ograničenija doktrina. Riječ je o privatizaciji, općem povratku javnih poduzeća i djelatnosti na privatno upravljanje i tržišno gospodarstvo. U načelu, privatizacija je isto toliko irelevantna kao i sveobuhvatni socijalizam.......Zbog toga privatizacija nije nimalo bolji kontrolni okvir za javno djelovanje od socijalizma. U oba slučaja doktrina prvenstveno služi izbjegavanju razmišljanja! U dobrom društvu postoji samo jedno dominantno pravilo s tim u vezi: mora se odlučivati o društvenoj i ekonomskoj suštini u svakom pojedinom slučaju. Ovo nije doba doktrine; ovo je doba ideja i praktičnog prosuđivanja".
Ako se mislite prepirati oko ovoga, javiti ću Vam ime autora, poznatog američkog ekonomiste, pa izvolite. Recite njemu da piše gluposti. Da stvar bude zanimljivija, u knjizi čak ni ne spominje hrvatski način privatizacije, ali se, kako vidite, izražava i argumentira kao da je mislio na Hrvatsku.
Nemojte nikada svoje negativno životno iskustvo staviti na postolje apsolutne istine. Razmišljajte i provjeravajte prije nego donesete pogrešne zaključke.

Tko je glasao

Stiglitz, mogao bi biti.

Stiglitz, mogao bi biti. Jedna od onih njegovih dvije knjige o tranziciji, globalizaciji i slicnim novinskim fenomenima. Knjige za more, pa sam ih i zaboravio. Kako je jedan moj profesor rekao: Stiglitz, ah zakasnjeli Galbraith. Drugi moj prijatelj misli da je Stglitz jedan od najvecih genija koje je ekonomika ikad imala. Ja ipak mislim da nikog ne treba prezirati. Zapravo, ovo sta je rekla Lion Queen je cinjenica, ako nam je stvarno stalo do cinjenica, kao sto je cinjenica da su u Sloveniji dionice tkodjer dosle u ruke radnicima, ali je zabranjena prodaja dvije godine, da o torbarenju i ne govorim. Najvise me zanima je li Stiglitz.

Tko je glasao

Nisam baš imala vremena

Nisam baš imala vremena proučavati Stiglitza (svakako hoću), ali sam pročitala, za moj pojam dobar, Mesarićev članak o Stiglitzu, temeljem kojeg sam zaključila da su mi Stiglitz i način njegova razmišljanja bliski i da bih se u mnogočemu složila s njim. Mislim da bi se na tragu Stiglitza moglo promišljati o poboljšanju naše situacije. Da ja vodim politiku, Stiglitz bi mi poslužio za putokaz!
Stiglitz ima srce!

Preporučujem obvezno pročitati:
http://hrcak.srce.hr/file/20678

Članak je zakon!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Stalo nam je do činjenica

Stalo nam je do činjenica ali ne zato da opravdamo pljačku. Jer dosta ljudi je već onda upozoravalo što će se dogoditi. Neki su prodali radi egzistencije, neki da bi se napili. Stvar je u tome da su vukovi pripremili krvavu zamku za ovce, a pastira (usmjeravanja ovaca) niotkud. Tako da je vrlo neumjesno sada sve svaljivati na ovce. Neću se ponavljati, imaš malo niže moj komentar o odnosu vukovi-ovce-pastiri.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ovo nije doba doktrine; ovo

Ovo nije doba doktrine; ovo je doba ideja i praktičnog prosuđivanja
Poveznik, hvala za citiranje.

Ako može malo tvojih razmišljanja o idejama i prosuđivanju, nego toliko radi altruizma i naših sugrađana nego radi zarada, a opet držeći se malo posta.

Šta npr. misliš o zadnjoj odlučnoj varijanti programa Čačić za premijera - financijski poslovi i turizam? Tu je neizravno rješena i predmetna pretvorba i privatizacija - šta je bilo bilo a ostalo sve što brže prodati i od toga se baviti finansijskim zaradama. Pretpostavljam da su Čačića privukle dobre zarade naših na burtzama po Srbiji, BiH i slično. Da se je njega uzelo za premijera vjerojatno bi se nešto malo okrenulo ali i izgubilo, dionice su i tamo i kod nas pale i desilo se obratno. Tu se vidi kako i genijalne ideje, praćene najvećim sposobnsotima, mogu biti veliki rizik.

Ja bih ipak zagovarao što bržu rasprodaju preostalog. Zašto? Pa zato što to i onako ide, samo na jedan beskrajno dug način, desetljećima, uz stalno podvlačenje crte za sve, gdje onda stalno gube oni koji su nešto radili uredno i platili, dok ono sve što nije biva nagrađeno, oslobođeno i još proglašeno karjnje zakonitim, bez i najmanje mrlje, čak EU usklađeno ... Čak ne bih pravio velikih pitanja da li se je prodalo za cijenu manju od troškova prodaje ni kome, nije beg cicija i široke je ruke i nazora, a i onako tako ide i još gore, sa još više troškova novaca i živaca.

I šta bih onda radio. Prvih dana ne bih radio ništa, samo bih zavlačio i pratio. Kladim se da bi razni uz takve fore, onako kako i jeste, već nakon mjesec dana došli i kapitulirali, jer bi već u tom roku pobjeglo što i onako bježi, ali sada uz rizike da se ne vrati kao Sophia Loren u Italiju, a ostalo bi moralo doći po nove uvjete poslovanja. Onda bih im samo dao rok od nešto dana da sami donesu minimalni pregled dosadašnjeg poslovanja, kako oni misle i znaju da je teklo i rekao da postupe po tome. Tu bi već bilo jako puno podmirenja dugova, od Franje Josipa na ovamo, na bazi RH kakvih 100 mlrd EUR-a. Onda bih dao to sve ukucati i obraditi po praktično dostupnim pregledima, uključujući označene velike razlike u iskazima te dao javno i institucijama sistema neka dalje rade oko toga par mjeseci, pa ponovna obrada i tako opet. Naravno da ni nastala zbrka, ali sigurno vrlo brzo i krajnja disciplina mašte. Svaki mjesec bi se povrat povećao za 100 mlrd EUR-a, pri čemu je važno omah vršiti i povrate dugova.

Onda bih sa viškom od kakvih 200 mlrd EUR-a brzo plaćao znanje i minimalni rad s tim te rješavao infrastrukturu i dao svima od svuda tko hoće nešto raditi najbolje uvjete na svijetu, osim onih poznatih dodatno i kuća i stanova i sličnog jer bi se i toga pojavilo u povratu cca 500.000 komada. Onda bih ustrojio automatiku i ulagao isključivo u znanje za izvoz, ostalo bi rješavao svatko sebi, kako mu je ćeif.

Šta kažeš na to?

Tko je glasao

Žao mi je što ne poznajem

Žao mi je što ne poznajem Vaš opus toliko da bih Vas mogao citirati. Priznajem da me malo iznenadilo saznanje da ste napisali knjigu (ili više njih?). Baš bi me veselilo pročitati Vaša djela. Meni je to neka vrsta hobija: pažljivo slušati i čitati drugoga i onda mu vrlo jednostavno prodati njegov san, njegove vlastite ideje. Funkcionira fantastično, ali pod uvjetom da je čovjek pravi borac. Nekvalitetnima nemate što prodati, jer je ponižavajuće prodavati im ono što oni imaju- prazninu. Moglo bi se i to, ali to nije moj nivo. Inače, jako mi je drago da smo neovisno jedan od drugoga, ostvarili pobratimstvo lica u svemiru i prepoznali bitno. Dokaz je to da se može i da nije teško.
Prije nego se vratim na naš teren ideja i praktičnog prosuđivanja s ciljem zarađivanja, osvrnuo bi se na ideje i ostvarenja naših čačića. Moje je životno pravilo ( jedno od mnogih) da nikada ne gubim vrijeme na prazne, šuplje stvari oko kojih nema ničega. Možda se čini da sam sebi proturječim samim boravkom na ovoj stranici, ali ja imam i sprovodim ovdje striktnu namjeru i u skladu s planom - napredujem.
Da mi kojim slučajem imamo sreću da nam se pojavi samo jedan sposoban i pošten čovjek, vidjeli bi Vi rezultata kao u priči. Mislim da tada ne bi pričali i živjeli crnu kroniku, jer bi svi osjetili znatnu korist od konkretnih rezultata. Međutim, takva nadanja i očekivanja nemaju veze sa srećom. Sreću treba zaslužiti. Zato je i nemamo. Dokle god naši šarlatani u politici i gospodarstvu se budu bavili, poslužiti ću se Vašim rječnikom, minimalističkim postocima napretka, zaboravite sreću. Sve ispod 90% je garantirana nesreća. Svima, osim naravno njima. Ali ne očajavajte! Što bi pogrešno rekla jedna kolegica, njima će suditi vrhovni Sudac ( pogrešno , jer takav ne postoji ). Njima sude i sudit će svaki dan njihova bijedna života prirodni, životni zakoni ( a ne Bog) i ti im neće dopustiti da uživaju ni mrvice od onoga što su, upropaštavajući druge, priskrbili sebi i svojoj djeci. Mene to nimalo ne veseli, jer iskreno mislim da priroda nije poštena što kažnjava one koji nisu krivi i odgovorni za odluke i postupke svojih roditelja. Pod pretpostavkom da su nevini. Čačić i slični imaju vrlo siromašan način razmišljanja, žive siromaštvo duha i u osnovi su siromašni u svakom pogledu.
Prepoznajem li ja u Vašoj ideji svoj utjecaj? Veseli me,ako je to tako.
Veseli me Vaš prijedlog da izložimo ideje s ciljem zarađivanja. Evo mog mišljenja o tome.
Slažem se da od narcisoidnog teoretiziranja nema koristi. Nula bodova.
Slažem se da je ideja isplativija i lakše ostvariva, što je veća. Milijarde eura? I više! Slažem se da velike ideje ne može ostvarivati država, jer je po definiciji ona nesposobna. To može samo pojedinac sposoban se okružiti vrijednijima od sebe, dati im slobodu odlučivanja i kontrolirati rezultat. Milijarde eura? I više. Slažem se da ušteđen novac treba reinvestirati u razvoj, a ne ga trošiti na idiotski luksuz. Posebno Vam odobravam ideju da se ogromni viškovi investiraju u ljude, u znanje, jer samo ljudski kapital može stvarati profit, vrijednosti i blagostanje. Pametnim korištenjem ljudskog kapitala ne bi trebalo vraćati dugove. Ne bi ih ni bilo. Moram citirati prof. dr. Antuna Lauca i dio njegova osvrta na epohalno djelo Vladimira Vugrina "Algoritam kapitala":
".... i razvijem viziju o Hrvatskoj sa 100 milijardi dolara BDPa (sada imamo pet puta manje). Morali bismo imati najmanje 50 milijardi dolara da bismo zakucali na evropska vrata, no o tome ne govore naši politički lideri koji nam obećavaju EU, ali nažalost ni naši ekonomisti. Ukratko, kao neka inteligencija ne znamo ni kako doći do 50 milijardi dolara, a 100 milijardi za većinu je čista utopija. Bez PRIRODNOG RAČUNOVODSTVA (istaknuo Poveznik), koje u ovoj knjizi razrađuje V. Vugrin, i dalje će mo imati visoku nezaposlenost, nisku kvalitetu i produktivnost rada, stalni kaos u gospodarstvu i politici. Naši ekonomisti ne znaju objasniti varijancu profitabilnosti, a ni strani nisu otišli mnogo dalje u teoriji, iako je u praksi već neosporno dokazano da LJUDSKI KAPITAL STVARA DODANU VRIJEDNOST I VIŠAK VRIJEDNOSTI
( istakao Poveznik). Dugi niz godina bila mi je enigma zašto ne želimo znati i, u konačnici, NE ZNAMO KNJIŽITI LJUDSKI KAPITAL (istakao Poveznik). Već sam u doktoratu postulirao kako investicijski proces ne smije ići od primarnog ulaganja u fizički kapital ( prostor i opremu) pa onda samo reziduum u ljude, nego obrnuto: treba prvenstveno ulagati u ljude (podizanje motivacije, znanja i timske organizacije) te samo na visokoj motivaciji, znanju i organizacijskom potencijalu mudrom monetarnom i fiskalnom politikom ulagati u opremu i prostor........" Idemo. Ustanite, skinite šešir, poklonite se i pet minuta u svečanoj tišini i stavu "Mirno", odajte počast ovim genijalnim mislima istinskog doktora i profesora Lauca!
Pozivam sve koji su u svom djelovanju zagovarali suprotno od profesora Lauca, da iskidaju svoje diplome, vežu kamenje oko vrata i utope se u prvoj baruštini veličine veće od čaše. Jedino tako mogu okajati štetu koju su svojim neznanjem i nerazumijevanjem stvari napravili.
Sjećam se jednog stručnog skupa održanog u Gradskoj vijećnici Korčule u organizaciji poslovnih banaka i Komora (obrtničke i gospodarske) te Centra za poduzetništvo iz Dubrovnika, od prije četiri-pet godina. Našli se pametnjakovići pozvati sve poduzetnike i one koji bi to željeli postati, da im ponude kredite, svekoliku pomoć u poslovanju i pri otvaranju obrta i firmi. Na skup sam otišao itekako naoštren, što bi se ovdje reklo, nafuman. Nakon salve ispaljenih fraza u stilu: Vi ste sposobni, znamo mi to, Vi će te uz našu pomoć uspjeti, Vi ovo, Vi ono, nitko od prisutnih nazovi poduzetnika nije imao ni jedno jedino pitanje. Ljudima sve jasno. Vidjelo se da i nije baš. Strah se osjećao u nastaloj tišini, ali kako se argumentirano suprostaviti slatkorječivosti? Kada sam eksplodirao imali su što čuti. Bilo im je dosta i pola.
Potpuno istom argumentacijom kao i profesor Lauc,( tada nisam znao da se radi o prirodnom računovodstvu) napao sam te bandite od organizatora masovne prevare. Pitao sam ih kako se usuđuju ljude nagovarati da idu u strašan i predvidljiv rizik, koji nemaju načina eliminirati ili ublažiti. U poslovanju na hrvatski način apsolutno sve je van kruga utjecaja poduzetnika ili vlasnika, a jedino što je u njegovom krugu utjecaja, znanje i sposobnost ne shvaća kao kapital. A nema mogućnost ulagati u sebe i svoje sposobnosti. Toliko sam pobjesnio da me nisu mogli zaustaviti ni isprikama , ni molbama, ni opravdanjima da nisu mislili na taj način. Sa stotinu primjera iz prakse i s neoborivim argumentima sam im razjurio skup, tako da im , koliko ja znam, više nije palo na pamet doći u Korčulu.
U međuvremenu je odjel Centra za poduzetništvo u Korčuli zatvoren. Ne znaju raditi, a savjetovali bi druge da investiraju i rade. Što? Gluposti? Prevare?
Vratimo se malo na Lauca i Vugrina. Pročitajte ponovno dijelove citata koje sam ja istakao. Što ste dobili? Prirodno računovodstvo; ljudski kapital stvara dodanu vrijednost i višak vrijednosti; ne znamo knjižiti ljudski kapital! A što ja tupim cijelo vrijeme, već godinama i znatno prije dolaska na ovu stranicu? Potpuno isto! Ne znam za Vas Ap, koliko Vi zagovarate važnost poznavanja prirodnih zakona i njihov učinak na ljudski kapital, ali se meni u praksi i iskustvu pokazalo da je to jedini lijek za ljudsku neučinkovitost. Ne flaster ili aspirin, nego lijek.
Vi kažete disciplina mašte? Ja bih rekao nedisciplina mašte. Samo nekontrolirana, bujna, gorljiva mašta može ograničiti ljudski potencijal. Nemam ništa protiv takve vrste ograničenja. Nema veće tragedije nego gledati i slušati ljude koji su svoj životni potencijal iskoristili negdje oko 1% kako svoje iskustvo i svoje viđenje života nameću drugim ljudima kao recept. Uvijek se refleksno pitam jesu li normalni. Normalno da jesu, ali ne razumiju ama baš ništa. Jer se nisu navikli koristiti maštu, vizije, sinergiju, sintezu i vodstvo. Oni misle da korištenjem lijeve strane mozga, koja se bavi upravljanjem, mogu voditi desnu stranu, koja je u funkciji vodstva. Svašta. Svaštarije, rekao bi Oštrić.
Još jedna napomena prije prelaska na konkretne ideje. Nikada i nikome ne bih savjetovao da u životu radi vlastiti biznis ili da se zaposli. I da prije toga završava fakultet. Nema veće zablude u povijesti ljudskog roda od ideje da se radom može osigurati pristojan i dobar život. To je nemoguće.Ta ideja temeljito hara svijetom i uništava sve one koje obuzme. Njen učinak je istovjetan učinku ogromne nezaposlenosti.
Za ogroman broj ljudi na svijetu nerješiv rebus je odnos vremena i novca. Ako puno rade da bi preživili, imaju nešto novca, ali samo dok rade. Tada nemaju vrijeme ni život. Ako ne rade, imaju vrijeme, ali ga ne mogu kvalitetno koristiti, jer nemaju novca. Sve između ova dva ekstrema je još gore od ekstrema samih. I? Rješenje nije ni u radu ni u neradu. Rješenje je u prodavanju ograničene količine svog vremena, znanja, iskustva i ideja. Istina je da to treba znati, ali je jednako istina da to svatko može postići, ako malo mućne glavom. Što je najvažnije, cijenu svog vremena određuje i naplaćuje vlasnik tog vremena- čovjek sam. Kao ilustraciju evo Vam primjera. Zašto se netko ne dosjeti Hrvatsku preplaviti automatima za pravljenje leda i proizvodnju apsolutno čiste i zdrave vode? Toliko dobre i zdrave vode kakve sada na tržištu nema? Što je problem? Početna investicija je tako smiješno mala da ne možete vjerovati. Zarada ogromna. Sve troškove podmiruje posao. Nema rizika. Nema rada u klasičnom smislu. Teško ili nemoguće?
Vi bi na kraju ulagali isključivo u znanje za izvoz, a ja bih na samom početku nešto sitniša uložio u izvoz znanja i istovremeno s tim izvozom financirao rješenja domaćih problema. Nijanse su u pitanju i tu se slažemo, ali nije svejedno kojom brzinom, mjerenoj u vremenu, će mo postići početne rezultate.
Moja je jedna od fiks ideja da se za par godina može spriječiti stradavanje ljudi na cestama. Ne radi se o poslu, već zabavi. Malo, ali ciljane obuke ljudskog kapitala i gotovo. Učinjeno. Uštede odmah idu na obrazovanje. Ali ne ono HDZ-a, Lugarićke ili Primorca. Nikako na to. Na promjene odnosa i sadržaja u školama. Uštede bi se odmah mjerile u descima milijardi kuna, što ljudskog kapitala, što novca i imovine.
Ne znam da li Vam je poznat učinak pravilne prehrane na zdravstveno stanje nacije? Nema veze, ja znam. Praktično, bez i jedne jedine kune dodatnog investiranja, na temelju sveobuhvatne edukacije stanovništva, putem škola( tamo postoji nešto što se zove zdravstveni odgoj? ), medija i na sve druge moguće načine, ja bih ljude učio pravilnoj prehrani, a državi i poreznim obveznicima omogućio da na desetke milijardi godišnje utroše na puno produktivnije stvari, nego su lijekovi, liječenja i bolesti. Bez protesta molim, jer ja znam što govorim. I ideja nije originalno moja, nego znanosti. Uštede se ne mjere u ovom slučaju samo novcem, već i povećanjem ljudskog kapitala i njegove znatno veće učinkovitosti.
Bez imalo srama i ustezanja, prodavao bih tuđe znanje istima onima koje su to znanje već odbacili iz sasvim nerazumljivih razloga. Japan je ekonomskim čudom svijeta učinio amerikanac Deming, poslije 1945. godine, dok su se tom istom Demingu u Americi smijali kao budali. I onda im je sedamdesetih godina 20. stoljeća bumerang doletio u glavu- američka industrija automobila je bankrotirala! Nije poslušala Deminga! Spasila ih je država zabranom uvoza, ali se nikada više nisu oporavili i nikada više neće imati primat u toj proizvodnji.
A da ostavimo što i za drugi put? Podsjetite me na namjerno izazivanje pozitivnih društvenih epidemija, jer ja lako i brzo zaboravljam. Valjda previše znam! HA HA HA (crtati one čovječuljke, vidite, ne znam).

Tko je glasao

@poveznik: O ljudskom

@poveznik: O ljudskom kapitalu i razlici vođenja i upravljanja - sve pet. Lauca nisam čitao, ali nije on jedini o tome pisao. (Lauca sam inače upoznao 1987. - jedan moj rad bio je objavljen u "Pravnom vjesniku" u Osijeku.) Također mi je strašno simpatičan tvoj opis napada na ljude koji sami nisu poduzetnici, a pokušavaju tome podučavati druge.

Zbunjuje me tvrdnja:

Nema veće zablude u povijesti ljudskog roda od ideje da se radom može osigurati pristojan i dobar život. To je nemoguće.

Imam osjećaj da pod "radom" ti tu podrazumijevaš neku posebnu kategoriju, ne ono što se pod time, u tržišnoj privredi, obično misli. jer nastavljaš:

Rješenje nije ni u radu ni u neradu. Rješenje je u prodavanju ograničene količine svog vremena, znanja, iskustva i ideja.

Pa zar to nije upravo to? Marx kaže da na tržištu radnik ne prodaje svoj rad, nego svoju radnu snagu. Daje poslodavcu pravo da njegovu radnu snagu koristi određeno vrijeme; radnikovo znanje i iskustvo povećava vrijednost njegove radne snage - jedan sat rada VKV radnika više se plaća, nego NKV. (Izvršeni rad = snaga × vrijeme, prema tome i plaća.)

Sa "idejama" pak ulazimo u podrućje poduzetništva - a to je ono što ostaje potpuno van Marxove analize. Iz onoga što slijedi čini mi se da ti inzistiraš kako svatko može postati poduzetnik. Zatim nabacuješ neke globalne ideje, onako usput, kao u igri - nema više prometnih nesreća, pravilna prehrana za sve - a pri tome svemu nema ni rizika, "zarada ogromna"... Mhm. Skept. Sumnj. (Automati za "proizvodnju vode"? Kako se to voda proizvodi? Za prodaju pitke vode automati postoje.)

Međutim, ja bih to rekao ovako: bilo tko može biti poduzetnik, ali sasvim očito to ne može biti svatko. Netko mora biti najamna radna snaga, koja realizira ideje drugih - inače se nijedna ideja ne bi mogla realizirati.

Inače: ja sam čovjek ideja, ali nisam poduzetnik u smislu tržišne privrede. Kako svoju ideju transformirati u nešto naplativo - to mi je misterija teža od teoloških spekulacija o odnosima Oca, Sina i Svetog Duha. :) Pa, nekako ipak funkcioniram, čak i nešto zaradim, nemam pojma kako. ;-> Bavim se čistim idejama, i iako povremeno iznajmljujem svoju radnu snagu, a u prošlosti sam to radio i mnogo više, suštinski gledano ima B2 sasvim pravo kad kaže "ništa ne radi u životu"! Cool. :) (A kako reče Marx: "Ideje postaju materijalna sila kad zahvate mase." Je, društvo, Marxa treba čitati! Velik je u svojim istinama, kao i u zabludama.)

Zoran Oštrić

O meni reče bijesdrugi: dežurni protestant protiv svega, jebivjetar i probisvijet koji ne radi ništa u životu. Cool, that's me! :)

Mrak reče: "zdrav razum", "etika" i "moral" nisu kategorije koje možeš koristiti u pravnoj argumentaciji a političkoj još manje. Ima pravo: na te se kategorije pozivaju samo dežurni protestanti, jebivjetri i probisvjeti.

Tko je glasao

Čuveni poveznik je ispisao

Čuveni poveznik je ispisao rješenje
Rješenje nije ni u radu ni u neradu. Rješenje je u prodavanju ograničene količine svog vremena, znanja, iskustva i ideja. Istina je da to treba znati, ali je jednako istina da to svatko može postići, ako malo mućne glavom. Što je najvažnije, cijenu svog vremena određuje i naplaćuje vlasnik tog vremena- čovjek sam.
Dodao bih samo da rješenje potpuno odgovara za onaj nadirući dio poslovaanja koji će obilježiti tekuće doba - za minimalizam.

Na svakom području i gdje god se pipne duga desetljeća su proizvela velike barijere, čije uklanjanje i otvaranje protoka i zraka traži minimalno znanje i radnje.

Npr. infrastruktura Zagreba se 40 godina nije pomakla ni za nešto malo crta i geodetskih snimanja za glavne ceste a razni problemi su razvijeni do stupnja ključanja vulkana, kao brdo Jakuševec itd.

Za svaku točku, ogranak, granu, područje i global treba goruće nešto minimalizma.

Beskrajne snage, milijarde, divizije i napredovanja već sada nemaju izbora nego kapitulirati na taim pozicijama, zamoliti za milsot oko malo vremena i minimalistička rješenja, uz prethodno podmirenje dugova, strogu disciplinu i sve po rješenju kako je gore naznačio poveznik.

Tko je glasao

autor ide s nekim

autor ide s nekim pretpostavkama koje mu se čine stvarnim, ali ih nije provjerio.

Provjerila sam i to na svojoj vlastitoj koži, nakon što su radnici prodali dionice, zbog primitivca koji je kupio firmu samo da bi je upropastio i opljačkao radnike, morala sam tražiti novi posao! Ne vidim boljeg načina za razumijevanje situacije kad radnici rasprodaju dionice, koje im je država gotovo poklonila (uz ogromne popuste za svaku godinu radnog staža u poduzeću) i petogodišnju otplatu i još kojekakve počeke, od vlastite kože! Pri tom me uopće ne zanima što je o tome rekao američki ekonomist-puki teoretičar! U svom dugogodišnjem radnom stažu znala sam sve o poslovanju u socijalističkim uvjetima, preko mojih leđa je prošla pretvorba mog poduzeća i to na školski način, potpuno u duhu zakona, a radnike se nije moglo spriječiti da prodaju lako stečene dionice, pa je na kraju i propast firme gotovo prešla preko mojih leđa, međutim, na vrijeme sam otišla, a oni su preživjeli pravu agoniju, radeći nekoliko mjeseci bez plaće, koju im je kapitalista, kojem su prodali dionice, pokrao. Prije toga firma je odlično poslovala i imala je sklopljene dugoročne dobre poslovne ugovore. Sve je nestalo. Stoga mi nemoj ovdje ništa filozofirati niti teoretizirati, jer je kod mene u pitanju iskustvo na temelju prakse!

Što se mene tiče, privatizaciju bi trebalo zaboraviti, što je bilo, bilo je. Od 1993. godine na ovamo puno toga se dogodilo i stvari se nikad više neće moći vratiti na početne pozicije, iako bih prva ja htjela vidjeti onog tipa u zatvoru na dugogodišnjoj robiji. Međutim, takvo što je neizvedivo, jer su se promijenile sve vlade od lijeve do desne, a da nitko ništa po tom pitanju nije poduzeo, niti će poduzeti. Prema tome, to je bila kolateralna ratna šteta, osim što sam čvrsto uvjerena, da će svaka radnička suza biti naplaćena od onog pravog Suca, ali to nije tema ovog komentara.
Ono što želim reći je da se država što prije treba riješiti, na bilo koji način, ovog što je još ostalo za privatizirati, pa da se završi s pričom o privatizaciji. Tko god hoće, može sebi osnovati firmu ili obrt i postati kapitalista, kao bilo koji drugi čovjek na zapadu. Vrijeme je da se prestane pričati o državnom vlasništvu, o društvenom vlasnitštvu, o mješovitom vlasništvu, o Todorićima, o Gucićima, o Kutlama, o ovome, onome. Treba se uhvatiti posla i raditi, svak o svom trošku i računu! Početi od nule i graditi. A ne čekati da država da. Ovako mi se čini kao da svi pružamo ruku na "podaj, majko", a da se nitko zapravo ne želi uhvatiti posla!

Btw. molim te da mi se ubuduće ne obraćaš s "vi" jer je to neuobičajeno i na interentu se drži nepristojnim. Meni je neugodno kad tako pišeš, pa te molim da mi se ovdje obraćaš pristojno, ili mi se uopće nemoj obraćati. Hvala!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Lion Queen, sve ima svoju

Lion Queen, sve ima svoju cijenu, vrijednost i mjeru. Mene ne zanima što Vam je udarilo u glavu, toliko da se ponašate neprimjereno i vulgarno. Ne znam o kakvoj bi slavi ili autoritetu moglo biti riječi, ali mi se prije čini da se radi o potpuno poremećenom osjećaju za vrijednosti.
Ja sam čovjek u godinama, odgajan na vrijednostima i poštivanju ljudi. Točno je da nisam odgajan na internetu, ali to ne znači da su moj odgoj i navike manje vrijedne od internetskih. Dapače, moj čvrst stav je obrnut: ako je točno što Vi kažete da je ovo "Vi" nepristojno i neuobičajeno, tada žalim i Vas i internet. I ne mogu Vam nikako pomoći. Vaša egzaltiranost i poslovična kontradiktornost se vidi i u ovoj kratkoj "molbi". Znači li što nešto nije uobičajeno da je nepristojno? Ne, ne može značiti. Znači li to što sam ja neobičan čovjek, a to je točno, da se ja zbog nekoga poput Vas moram spustiti na nivo običnog, ja bih rekao ukalupljenog čovjeka? Ne bi bilo mudro, je li tako!
VI je izraz poštovanja otkad je i civilizacija. I to ne možete promijeniti ni Vi ni internet. Vaše uvjerenje da su vrijednosti poremećenog društva kakvo je hrvatsko, ispravne, a stvarne vrijednosti nepristojne, je odraz poremećenog društvenog zrcala. Zato su Vaše navodne vrijednosti, ako se uopće o tako nečemu može govoriti, privremeno prilagođavanje krizi morala općenito. Zato Vam i jest neugodno, jer ste svjesni da ne zaslužujete ni poštivanje ni izraz "VI". Vidjet će te kako će se izlaskom iz društvene krize, koja se stalno ciklički ponavlja, opet uspostaviti prirodni sustav vrijednosti. Tada će svi kulturni ljudi ne samo retorički, već i stvarno iskazivati dužno poštovanje prema svima. Između ostalog.
Mislim da bi Vam puno više trebalo biti neugodno što se prečesto služite neprimjerenim rječnikom u nedostatku argumenata. Već sam Vam nekoliko puta ukazao da takvim izražavanjem ocjenjujete samu sebe, a ne sugovornika. "To je glupost" je rečenica kojom doslovce tvrdite: Ja sam glupa! Tvrdite da ništa ne razumijete. Ne samo Vi, nego svatko tko se spusti na taj nivo vrijeđanja sugovornika. To je nemoguće! Naravno, Vi točno tvrdite da niste nešto u stanju, ali to ne znači da za drugoga to isto nije moguće! Volite se izražavati ultimativno i naredbama, pa me zanima s kojim pravom i s kojom osnovom? Što Vam više ljudi dobronamjerno i argumentirano ukazuje na pogreške u koracima, to se Vi manje možete kontrolirati. Što će Vam to? Vidi se da nikada sebi ne postavljate pitanje o čemu razmišlja onaj drugi, što osjeća, što mu treba i što želi. Trebali bi što češće sebi postavljati baš to pitanje. Inače pokazujete bezobzirnost i samoživost. I Vaše silno nastojanje, da čak na silu budete u pravu, pokazuje da Vam drugi nisu potrebni kao sugovornici, nego objekt Vašeg dokazivanja.
Ukoliko ne vidim promjenu, već sada znam što ću poduzeti. Siguran sam da Vi, jednako kao i svi drugi, možete biti i korisni i konstruktivni. Nema Vam smisla dokazivati suprotno.
Ovako mi se čini kao da svi pružamo ruku na "podaj, majko", a da se nitko zapravo ne želi uhvatiti posla!
Pogledajte što Vam stalno ponavljam. Ne možete nikada generalizirati ono što ste Vi. Recimo, za mene je ova rečenica iznimno uvredljiva. Zato što ja ne spadam među Vas smrtnike, koji pružate ruke svojim partijskim vođama da Vam udijele milost. Zato Vam se pogrešno čini.
Ja nikada nisam bio u partiji. Ja sam uvijek sve sebi i svojoj obitelji sam stvorio. U vrijeme osamdesetih godina prošlog stoljeća, galopirajuća inflacija je bila fantastična prilika za neograničeno uzimanje kredita. Ja ih nisam uzimao. Početkom jeseni 1991. imao sam zlatnu karticu Poštanske štedionice u Beogradu, za koju mi nisu trebali čekovi, za podizanje gotovine. Radio sam u pošti i imao na raspolaganju bar dvadeset kila obrazaca za podizanje gotovine. Nisam uzeo ni dinara, a mogao sam istog trena gotovinu pretvoriti u devize. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu nisam ni tražio ni dobio ništa. Osim otkaza u pošti.
1999 sam osnovao vlastitu autoškolu i investirao vlastitih 300.000 kuna. Investicija je u potpunosti propala, jer mi je država 2005. godine
nasilno, bez rješenja i obrazloženja onemogućila rad. Zloupotrebom javnih ovlasti. Od tada imam neformalnu doživotnu zabranu rada u struci. Od tada nemam nikakvih primanja, iako primanja stvarno nisam imao ni dok sam radio. Od mojih 600 kandidata u više od devet godina ni jedan jedini nije stradao ni na koji način. I Vi će te meni sada laprdati
kako se ja ne želim uhvatiti posla!!!!! A koliko primjera poput mog, pa i još gorih, ima u cijeloj Hrvatskoj? Ne zna im se broja! Jeste li gledali prije nekoliko dana u vijestima na televiziji čovjeka kojemu je nevrijeme srušilo kuću kako plače? Kada je došao sebi, kroz plač je rekao strašnu rečenicu: Ja sam nezaposleni branitelj i kako ću sada obnoviti kuću?
Mene Vašim idiotarijama ne možete povrijediti i gornja rečenica da je Vaša tvrdnja za mene iznimno uvredljiva, nije točna. Ali kako se usuđujete vrijeđati ljude kojima nema pomoći i koji su svoju porciju uvreda već odavno progutali?
Oprostite, naučio sam kako izdvojiti i označiti citat na koji se referiram, ali mi sin nije pokazao kako označiti samo citat. HE, HE, evo dokaza kako treba stalno i iznova učiti.

Tko je glasao

@poveznik I ja pišem "Vi" i

@poveznik
I ja pišem "Vi" i nadam se da nikoga time ne vrijeđam. A citate, nažalost ni ja neznam na ovim stranicama izdvojiti kako to drugi rade. Dosta dugo se služim kompjuterima ali nisam bloger. Ovi moji tekstovi su moj prvi " izlet" na blog.
Ispričavam se svima ako se ne pridržavam pravila pisanja.Obečajem naučiti ću .

stepski vuk

Tko je glasao

VI je izraz poštovanja

VI je izraz poštovanja otkad je i civilizacija.

Kad tako svisoka djelimo lekcije o "poštovanju", molio bih onda poveznika da mi objasni zašto je recimo na Islandu uobičajeno se međusobno zvati prvim, osobnim imenom, i to striktno na ti?
Je li to dokaz da Island nije civilizirana zemlja?

Znači li da "ti" ujedno izražava nepoštovanje?

Tko je glasao

Problem je sto se ne radi o

Problem je sto se ne radi o kolateralnoj steti, vec o odrednici koja i sada ima katastrofalan ucinak na politiku i gospodarstvo.

Sanirati taj detalj nuzno je ako hocemo krenuti u bolje sutra.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

To je nemoguće! Evo ti

To je nemoguće! Evo ti primjera na mojoj firmi. U vrijeme prije nego što se pojavio torbar, imala je 700 zaposlenih i novca na žiro-računu za tri plaće radnicima unaprijed. I sklopljene odlične poslovne ugovore (uslužna djelatnost). Lik je pokupovao dionice i predstavio se vlasnikom. Razjurio 500 radnika, pokupio lovu sa žiro-računa, ostatku radnika nije isplaćivao plaće nekoliko mjeseci, ugovori raskinuti, firma otišla u stečaj. Novi ugovori sklopljeni s drugim firmama iste djelatnosti, neki radnici prešli u te firme. Stečaj okončan prije nekoliko godina. Firma više ne postoji. Što bi ti vratio na početak? Doveo radnike natrag? Natjerao ih da vrate torbaru novac koji im je stvarno isplatio za dionice poduzeća koje više ne postoji? Poništio stečajni postupak koji je proveden na zakonu? Natjerao kupce da raskinu ugovore s postojećim kooperantima i ponovno ih sklope s tim mojim poduzećem? Što bi ti napravio, Gale? Ovo je sasvim konkretno pitanje? Kako bi ti to vratio u početnu poziciju?

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Nemoguće je - nemoguće.

Nemoguće je - nemoguće. Što znači IMPOSSIBLLE? A što sada znači ta ista riječ I'M'POSSIBLLE? Ako je istina da sam ja moguć, a očito jesam, tada je sve moguće. Nemoguće je- nemoguće. Znam, trebalo bi crtati, pa opet ne bi bilo jasno, ali eto, jedna mala poduka kako nije dobro se razbacivati riječima koje ne razumijemo.

Tko je glasao

ljudi su odredili značenje

ljudi su odredili značenje riječima. u tom ograničenom smislu je nemoguće nemoguće. dakle, vratiti moju firmu u početnu poziciju je nemoguće, osim ako ti nisi čarobnjak. ako jesi, a ti je vrati, pa me uvjeri da je sve moguće. a budući da si svemoguć, onda ćeš znati i o kojoj firmi je riječ pa nećeš tražiti da ti objašnjavam detalje :):):)

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Gledajte, ovdje sam kopirao

Gledajte, ovdje sam kopirao moj odgovor korisniku obaladaleka, koji je u svom komentaru na članak Uzrok negativnosti u RH, autora Mr. Jaks postavio gotovo isti problem kao i VI i ponudio link na kojem se lijepo može čitati mišljenje Borislava Škegra o privatizaciji i pretvorbi.

E jeste lukavi, brate i Vi, i Škegro. Pogledao sam Vaš link do Škegrinog uvodnog dijela u kojem govori o partijskom vlasništvu. Dalje nisam mogao čitati, jer su me uhvatile probavne smetnje. Hoćete dokaze? Ma ne za probavne smetnje, nego za negativnosti pretvorbe?
Naš stručnjak kaže da je partijsko vlasništvo postalo prepreka daljnjeg razvoja. Valjda Jugoslavije, zar ne? A onda, kao pravi stručnjak od formata i politike, a ne ekonomije, zaključuje kako bi trebalo to partijsko vlasništvo zamijeniti- državnim. Valjda zato da ono u startu postane prepreka razvoja Hrvatske! Bravo majstore!
Znate li tko je stvorio mrsko partijsko vlasništvo u Jugoslaviji? Nije li to vlasništvo prirodno trebalo u Hrvatskoj pripasti onome tko ga je stvarao u Jugoslaviji? Da prostite, radnicima? Naravno da jest, ali nije! Zašto? Zato što ga je tadašnja politička i gospodarska, (čitajte mafijaška) elita htjela opljačkati! Što nije bilo moguće od stvarnih vlasnika, koji bi dobili svoje uloge na ruke. I tako je priča završila i prije nego je počela. Isti oni koji su transakcijski pretvorili partijsko vlasništvo u državno, to državno su imali, silom svojih partijskih i državnih dužnosti, priliku uništiti. I to su napravili bez ostatka.
Što bi Vi i Škegro sada htjeli? Dokazivati nemoguće? Pravdati se mimo Suda? Pa dajte, zaboga, izložite se sudskom pravorijeku i riješite to jednom zauvijek. Kako je moguće da se Škegro okolo sprda sa strašnim optužbama, a da se organi gonjenja oglušuju? O čemu se radi? Ustavnoj ravnopravnosti građana pred zakonima? I još nešto.
Uporno i bezobrazno naricanje kako više nije moguće ništa promijeniti, kako je prošlo svršeno vrijeme pitanje privatizacije i pretvorbe, nije društveno prihvatljivo. Po toj logici se nacistima poslije 2.svjetskog rata nije moglo suditi, jer su i oni sve napravili po zakonima, koje su sami donijeli. Ali su suđeni, zar ne? Država je uvijek odgovorna za štetu koju je sama uzrokovala i po toj logici za tu odgovornost mora snositi posljedice. Zašto bi se država odricala svoje odgovornosti i time štitila neodgovornost pojedinaca koji su u svemu sudjelovali kao organizatori?
Država izgrađena na lošim ili nikakvim temeljima ne može opstati. Zločin i pljačka nisu dobri temelji. Možete misliti što hoćete, ali je opstanak Hrvatske , zbog ovih stvari vrlo upitna i neizvjesna stvar. Ja sam Hrvatsku, zajedno s drugima branio kada je trebalo, nerado bih i danas to opet napravio, ali ovakvu vlast je nemoguće braniti od nje same. Država i vlast nije jedno te isto, što god mislio Sanader sa svojim društvom ograničene odgovornosti.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 2
  2. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 13
  3. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 13
  4. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 13
  5. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 55
  6. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 14
  7. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  8. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  9. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  10. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  11. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  12. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  13. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  14. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  15. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  16. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  17. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  18. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  19. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  20. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  21. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  22. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 235
  23. Bajka o dampingu od katkapital komentara 32
  24. Naopako sastavljeni? od Weteran komentara 36
  25. Suđenje Perkoviću i Mustaču je i suđenje hrvatskoj političkoj eliti od vkrsnik komentara 17

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • esperanza
  • janus
  • lignja
  • marival
  • z00ey

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 30

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko