pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vidim da mnogima nije jasno što se to oko Haaga događa (eto primjerice Vladimiru Šeksu koji jučer s pozornice proziva Haaški sud). Iskreno, nisam niti ja znao ali zato svima preporučam da bace pogled i
pročitaju posljednjih nekoliko dnevnika autora opinioiurisa na pollitici.

Svi smo gledali brdo američkih court_drama serija i svi znamo da se nedjelo mora dokazati beyond_reasonable_doubt, no spin koji je dobila haaška presuda ide u smjeru kako sud nije
odradio svoj posao kako spada. No, malo pažljivijom analizom totalno je jasno nekoliko stvari:

• tužiteljstvo nije uspjelo dokazati navode optužnice
• sud je prilikom određivanja kazne koristio zakone koji je najpovoljniji za optuženike

Haaška presuda nije dakle problem suda, nego tužiteljstva koje je loše obavilo svoj posao. Postavlja se naravno pitanje zašto su to tako napravili. Jedan od mogućih odgovora je taj što je cijela Haaška priča unaprijed dogovorena, svi moraju dobiti malo po prstima i to je to. Iskreno sumnjam u tako nešto. Drugi mogući scenario je da je tužiteljstvo doista zabrljalo s optužnicom i dokaznim materijalom, te su optužnice koristili kao sredstvo pritiska filajući ih nedokazivim djelima i tvrdnjama koje na sudu nisu jednostavno prošle. Postavlja se ovdje naravno i pitanje odgovornosti hrvatske vlade, budući da je upravo ona zadužena za suradnju sa sudom (i tužiteljstvom).

Moje je mišljenje kako je Vlada koristila Haaški sud isključivo kao politički alat u domaće svrhe, dok je suglasje s Haagom uglavnom napravljeno radi pristupanja EU budući da je Carla del Ponte koristila Haag kao polugu pritiska na Hrvatsku. Zajedničko i Carli i Sanaderu je to što Haagu pristupaju kroz političku dimenziju, a ne kroz nekakvu kriminalno-pravno-praktičnu suradnju, pa se stoga jako dogovaraju putem novina i vidljivih press konferencija na kojima se dogovaraju velike stvari, dok u pozadini se ne događa ništa ili vrlo malo toga,
te stoga teret dokaza pada na ono čime je tužiteljstvo raspolagalo a truda s naše strane da se zločini dokažu je bilo vrlo malo ili ništa. Može biti da se s time slažete ili ne, no činjenica je da je Vlada surađivala s Haagom na ovoj problematici, onda bi odavno znala da teret dokaza nije dovoljno dobar da bi osigurao pravičnu i očekivanu presudu.
Danas svi glume iznenađenje, iako su plaćeni da taj posao obave i po svoj prilici morali su ga znati odavno.

A da ne spominjemo pitanje samih presuda, koje su određene prema
mjerilima hrvatskih zakona te da su isti ti ljudi suđeni u hrvatskoj,
sva je šansa da ne bi dobili niti dana više nego što su dobili u Haagu.
Bizarno, zar ne?

I danas, Ivo Sanader inzistira na odlasku u UN, ignorirajući pritom
činjenicu da nije obavio svoj dio posla kada se to od njega očekivalo,
a sada mu je to taman došlo ko naručeno da digne malo retoriku kojom je
vladao u vrijeme svojeg oporbenog staža (pa mu je i Milanovi stoga
lijepo rekao da im samo pošalje govor s rive). Manje-više Sanader je
napravio puni krug i s radikalnih stavova splitske rive, preko totalne
prodaje suvereniteta neposredno se pred izbore vraća na one iste
pozicije s kojih je krenuo u osvajanje vlasti. Primitivno, ali efektno, moram priznati.

Eh, i sada kao zadnje, promatrajući odjednom silnu potrebu Sanadera
da se producira u UN-u, podsjetio bih ga na jedan intervju kojeg je dao
Jutarnjem listu, a koji je uredno objavljen i na stranicama Vlade, a koji kaže doslovce slijedeće:

Tko će u Vladi biti zadužen za odnose s Haaškim sudom?

Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, jer smo odlučili depolitizirati taj posao. U Savjetu će biti još nekoliko ministara i stručnjaka. Suradnju s Haaškim sudom treba svesti u okvire pravne suradnje i u skladu s tim smo i Ured za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom ukinuli kao samostalno tijelo. Taj ured sada djeluje u okviru Ministarstva pravosuđa kao zasebna uprava, a vodi je Jakša Muljačić, kao pomoćnik ministra, čovjek koji je
i do sada radio taj posao u Uredu.
Kada Carla Del Ponte dođe u posjet Zagrebu, sigurno će željeti sastati i s predsjednikom Vlade i s ministrom vanjskih poslova.
Nema razloga da se i to ne ostvari, ali njezin službeni partner u razgovorima bit će ministrica pravosuđa
Kako to da ste tako osjetljivo i važno političko pitanje kao što je suradnja s Haaškim sudom prepustili ministrici Vesni Škare-Ožbolt koja nije član vaše stranke?
Državom ne upravlja stranka, nego Vlada, a ministrica pravosuđa je članica ove vlade i radit će ono što u Vladi dogovorimo.

Toliko o tome. Ako ste shvatili što je time rečeno.